Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ćutanje ima alternativu

Objavljeno prije

na

Oni su zaposleni u državnim i privatnim preduzećima ili službenici i zvaničnici državnih institucija. Od tihe većine razlikuje ih spremnost da nadređenima, policiji, pravosuđu ili medijima prijave nedolično ponašanje u svom poslovnom okruženju – prevaru, pljačku, korupciju, kršenje zdravstvenih ili bezbjednosnih pravila. Zovu ih duvači u pištaljku, zviždači ili koriste izraz iz engleskog jezika whistleblowers.

Ima ih svuda. I kao da ih je bilo uvijek. Prvi zakoni o zaštiti prava zviždača stari su skoro 150 godina. Amerikanci su još 1863. godine, za vrijeme mandata Abrahama Linkolna, donijeli propis o zaštiti whistleblowers –a, navodi Centar za razvoj nevladinog sektora (CRNVO), u dokumentu Zaštita zviždača u pravnom sistemu Crne Gore, iz januara ove godine. Neke zemlje, među kojima je i Crna Gora, tek se spremaju da ozakone propise koji bi domaće zviždače štitili od maltretiranja i otkaza.

HEROJI I IZDAJNICI: Denijel Elsberg je, navode mediji i udžbenici, objavljivanjem tzv. Pentagonskih papira doprinio kraju Vijetnamskog rata. Negdje u isto vrijeme (1973. godine) Stanley Adams, bivši direktor Hoffmann-LaRochea, podnio je prijavu tadašnjoj Evropskoj ekonomskoj zajednici (današnja EU) zbog namještanja cijena u svojoj kompaniji.

Christoph Meili je bio noćni čuvar u Swiss bank. Svijet je za njega čuo kada je Meili otkrio da njegovi poslodavci uništavaju dokaze o ušteđevini žrtava Holokausta koje je banka morala vratiti njihovim porodicama. I Cynthia Cooper službenica kompanije WorldCom izašla je iz anonimnosti nakon što je otkrila veliku prevaru u računovodstvu preduzeća. Afera je okončana gubitkom od devet milijardi dolara i zatvaranjem pet direktora među kojima je bio i predsjednik uprave WorldCom-a.

Ovo su neki od najpoznatijih zviždača našeg doba. Javnost ih, uglavnom, smatra herojima. U njihovom poslovnom okruženju, međutim, nije rijetko da ih proglase i tretiraju kao vječite nezadovoljnike, buntovnike bez razloga i, konačno, izdajnike. Pokazalo se da njihov položaj, nakon što su objelodanili nedolično ponašanje, u velikoj mjeri zavisi od postojeće zakonske regulative ali i spremnosti zajednice da im pruži podršku u sukobu sa moćnicima.

Elsberg je, nakon što je objelodanio tajna dokumenta vojske SAD o nemogućem raspletu rata u Vijetnamu, postao poznat kao “američki heroj”. Adams je, naprotiv, završio u zatvoru. Činovnici EEZ su, greškom – objasnili su, Adamsovu prijavu o velikoj poslovnoj prevari proslijedili – njegovim šefovima. A ovi su svoj finansijski i politički uticaj iskoristili kako bi ga strpali u zatvor zbog industrijske špijunaže. Nakon šest mjeseci provedenih iza rešetaka, Stanley Adams je narednih deset godina na sudu vodio bitku kako bi se odbranio od lažnih optužbi.

Sintija Cooper je (skupa sa zviždačicama iz FBI-ja i Enrona Coleen Rowley i Sherron Watkins) proglašena za ličnost godine prestižnog magazina Time, koji im je tako iskazao priznanje „za nesebični i hrabri čin kojim su javnost i pravne institucije upozorile na nepravilnosti u svojoj poslovnoj okolini”. Švajcarac Meili je, međutim, morao zatražiti politički azil, pošto su vlasti njegove zemlje odlučile da ga uhapse i sude mu zbog navodne izdaje bankarske tajne.

BALKANSKA URAVNILOVKA: Na Balkanu su, pokazalo se, vlasti bile mnogo dosljednije, a javnost tiša. Zato su se i zviždači od Zagreba do Podgorice, bez izuzetaka, proveli kao ,,bosi po trnju”.

Prva zviždačica koja je u Hrvatskoj dobila veliku medijsku pažnju bila je Ankica Lepej, službenica Zagrebačke banke. Ona je 1998. godine otkrila kako je Ankica Tuđman u Banci oročila 239 hiljada njemačkih maraka, a da njen suprug Franjo, tadašnji hrvatski predsjednik, taj novac nije prijavio u svom imovinskom kartonu.

Istovremeno, u Podgorici je Nebojša Medojević, tada službenik Agencije za prestrukturiranje preduzeća i strana ulaganja, Monitoru dostavio ugovor o privatizaciji nikšićke Privare Trebjesa. Iz njega je bilo očigledno da su državni zvaničnici uključeni u sklapanje posla sa belgijskim Interbruw-om prevarili javnost i Skupštinu akcionara Trebjese falsifikujući navodne izvode iz kupoprodajnog ugovora.

Oboje su, ubrzo, dobili otkaz u svojim firmama. A političari su, bez ikakvih posljedica, nastavili po starom.

„Sve je krenulo naopako i uzet sam na zub onog trenutka kada sam izjavio da sam po nalogu visokog funkcionera DPS-a Mevludina Nuhodžića agitovao kod 34 sugrađanina da glasaju DPS, umjesto Bošnjačke stranke”, prisjeća se bivši pripadnik crnogorske policije Suad Muratbašić, „Rekao sam i to da me je jedan komandir držao u robovskom položaju obećavajući mi kurs za policajca, pri tom me iskorišćavajući i fizički i materijalno”. Disciplinska komisija Uprave policije prvo je Muratbašića kaznila suspenzijom i oduzimanjem 30 odsto plate zbog „kršenja policijskog kodeksa”. Nakon 25 dana suspenzije Muratbašić je vraćen na posao – samo da bi razdužio opremu pošto je dobio otkaz, uz obrazloženje da mu je istekao ugovor o radu sa Upravom policije.

Slučaj Zagrepčanke Vesne Belanović još je ekstremniji. Ona je kao ekonomista radila u hrvatskoj Industriji nafte (INA), na poslu kontrole i praćenja materijalnih troškova. Sve do 2001. godine, kada je javnost i nadležne obavijestila o koruptivnim radnjama teškim oko 100 miliona dolara: „Primijetila sam da nema tri broda, da je nestalo 40 cisterni, da se sabotira vlastiti vozni park, da se favoriziraju ugovorni prijevoznici. Kad sam ukazala na korupciju, bila sam eliminirana, izgubila sam posao, 47 puta sam bila na sudu.” Belanović je uskoro istjerana iz INA, a potencijalni poslodavci su iz vrha vlasti obaviješteni da, ukoliko je zaposle, mogu očekivati rigorozne kontrole svih državnih inspekcija. I dalje je bez posla.

Svojevrsnu golgotu preživjeli su ili i dalje preživljavaju i crnogorski ,,zviždači”: policijski inspektor iz Herceg Novog Slobodan Pejović, veterinarski inspektor Mirjana Drašković, predsjednik sindikata Željezare u Nikšiću Janko Vučinić.

Može li se promijeniti odnos prema ljudima koji su spremni da ukažu na nezakonitosti iz svog poslovnog okruženja?

PREPORUKE I PRVI KORACI: Države članice Savjeta Evrope (SE) trebalo bi da usvoje zakone kojima će garantovati potpunu zaštitu “zviždačima”, piše u Rezoluciji o zviždačima koju je, krajem aprila ove godine, jednoglasno usvojila Parlamentarna skupštini SE. Zakon o zviždačima treba da se odnosi i na državni i na privatni sektor, uključujući i članove oružanih snaga i specijalnih službi, piše u Rezoluciji u kojoj se konstatuje kako posebna pažnja treba da se posveti zaštiti novinarskih izvora.

“Zakonima treba zaštititi sva lica, iz javnog i privatnog sektora, koja dobronamjerno prijavljuju slučajeve korupcije ili nesavjesnog rada, vjerujući u tačnost informacija, čak i ako bi se kasnije ispostavilo da nijesu bili u pravu”, poručio je parlamentarcima u Strazburu izvjestilac Odbora za pravne poslove i ljudska prava Piter Omtcigt naglasivši da “prijavljivanje korupcije i nesavjesnog rada zahtijeva hrabrost i odlučnost”.

Nešto ranije, u septembru prošle godine, u Podgorici je boravio Stephen Kohn, predsjednik i izvršni direktor američkog Nacionalnog centra zviždača. Tokom svoje prezentacije Zaštita zviždača i javni interes Kohn je istakao da „ukoliko je vlada zaista ozbiljna povodom otkrivanja i spriječavanja prevara, rasipništva i zloupotrebe, i ako je obezbjeđena javna sigurnost, moraju se donijeti djelotvorni zakoni protiv kažnjavanja, koji podstiču, nagrađuju i štite zviždače”.

Svoj stav gost iz Amerike je obrazložio i podacima do kojih su došli istraživači Pricewaterhouse Coopers (PWC) 2007. godine, u anketi sprovedenoj među rukovodiocima više od 5.400 kompanija iz 40 zemalja. PWC je na osnovu ankete objavio saznaje da je jedna trećina nezakonitih i štetnih radnji u ovim kompanijama otkrivena putem interne kontrole i revizije, dok su whistleblower-i doprinijeli da se otrkije čak 43 odsto potvrđenih nepravilnosti.

Slični nalazi su dobijeni i na osnovu istraživanja 959 slučajeva prevare, koje je sprovelo američko Udruženje ovlašćenih istraživača prevara. Prema tom istraživanju zviždači su zaslužni za otkrivanje skoro polovine (46 odsto) ukupnih prevara. Konačno, Kohn je upozorio da „Vladini statistički podaci (misli se na Vladu SAD) pokazuju da su zviždači jedan od najvažnijih izvora informacija koji vodi ka povraćaju novca od prevara na štetu države.”

Izgledalo je kao da su vlasti u Podgorici shvatile poruku. Iz kabineta potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića početkom godine je najavljen početak rada na zakonu o zaštiti zviždača. Potom je, prije desetak dana, saopšteno kako je „međuresorska radna grupa” završila rad. Međutim, novog zakona neće biti. Rukovodilac radne grupe Milan Vučinić, inače savjetnik u Marovićevom kabinetu, saopštio je kako će zaštita zaposlenih u državnom sektoru, koji budu prijavljivali korupciju, biti obezbijeđena kroz izmjene postojećeg Zakona o državnim službenicima, dok bi se zaštita „zviždača” iz privatnih kompanija regulisala mogućim izmjenama Zakona o radu i kolektivnim ugovorima.

Istovremeno, Vučinić je saopštio da su u Vladi odustali od opcije da zaposleni u državnoj službi koji prijave pljačku ili korupciju budu i finansijski nagrađeni, obrazlažući da takva nagrada „ne bi imala opravdanje”, pošto bi nagrađivala ponašanje na koje su službenici inače obavezni. Ali, radna grupa je nadležnom ministarstvu preporučila da

bi trebalo Sindikatu i poslodavcu „ostaviti mogućnost da kao vid motivacije za prijavljivanje korupcije koriste mogućnost novčanog nagrađivanja zaposlenih”.

Ostaje da se vidi – može li najavljena politika dvostrukih aršina dati rezultata. Ili će crnogorski zviždači i dalje ostati crne ovce u stadu oguglalom na zloupotrebe i korupciju.


Čuveni zviždači

Mark Felt, agent FBI-ja, tek je 2005. godine, neposredno prije svoje smrti, otkrio da je on bio tajni izvor Duboko grlo koji je medijima dostavio ključne dokaze u aferi Watergate.

Jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača je Jeffrey Wigand koji je u Big Tobacco skandalu 1995. u jednom intervjuu do detalja opisao kako cigarete stvaraju zavisnost i sadrže kancerogene sastojke.

Za duvansku industriju vezan je i slučaj Pascala Diethelma koji je otkrio veze tada uglednog naučnika Ragnara Rylandera i kompanije Phillip Morris. Raglander je trideset godina, po nalogu tog proizvođača duvanskih proizvoda, lažno prikazivao i umanjivao podatke o štetnosti pušenja. Sud u Ženevi potvrdio je ove optužbe i otada je naučnicima zabranjeno da od duvanske industrije traže sponzorstva za svoja istraživanja.

David Franklin, bivši službenik Parke-Davisa (podružnice Pfizera), otkrio je da se lijek protiv epilepsije protivzakonito reklamirao i kao lijek protiv bolova, glavobolje, bipolarne bolesti i slično. Zbog toga je Pfizer platio kaznu od 430 miliona dolara.

Paul van Buitenen je 1999. godine otkrio nepravilnosti u finansijama Evropske komisije ukazujući na „jake indicije” da su revizori tokom kontrola poslovanja Komisije bili ometani u radu, te da su službenici od nadređenih dobijali uputstva da vrše opstrukciju revizorske kontrole.

Katherine Gun, bivša službenica britanske vlade, otkrila je medijima povjerljive informacije o ilegalnim aktivnostima britanskih i američkih tajnih službi koje su dovele do napada na Irak.

Joe Darby, pripadnik američke vojne policije u Iraku, prvi je upozorio nadležne na zlostavljanje zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo