Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Eksploziv za heroin

Objavljeno prije

na

Dok kao rijetka uspješna kompanija sa sjevera Crne Gore pokušava da pronađe mjesto na međunarodnom tržištu, beranska Fabrika eksploziva Polieks nezasluženo za sobom poput repa vuče hipoteku nerasvijetljenih krađa eksploziva, eksplozivnih naprava i detonatora. Samo u posljednje četiri godine u Polieksu je bilo pet provala, u kojima je nestala i izvjesna količina skupocjenog i razornog plastičnog eksploziva i TNT-a.

NERASVIJETLJENE PROVALE: Vlasnik fabrike Slavko Vujisić ističe da osim materijalne štete, kompanija trpi i štetu na račun poslovnog ugleda.

„Nije problem s onima koji sa nama stalno rade, ali novi se kupci interesuju i žele da znaju šta se dešava”, kaže Vujisić za Monitor.

On odgovara da Polieks nije prava adresa za pitanje kako to da poslije toliko godina nijedna provala nije rasvijetljena.

„Mi smo preduzeli sve što smo mogli u skladu sa zakonom, počevši od angažovanja profesionalne agencije za obezbjeđenje, do pojačanja zaštite objekata u građevinskom smislu”, dodaje Vujisić.

Poslovodstvo je još ranije izrazilo sumnju da provale nijesu mogle biti izvedene bez logistike unutar fabrike, i zatražilo da se uradi testiranje na poligrafu.

„Nakon poligrafa, pismeno smo se obratili policiji i osnovnom tužiocu sa zahtjevom da se ispitaju sve osobe koje bi mogle imati neke dokaze. Očekujemo da će se konačno otkriti počinioci, i da ćemo se osloboditi te ružne i teške hipoteke”, nada se Vujisić.

Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se u februaru ove godine, poslije radnog vremena, kada su obijeni objekti E-17 i E-18. Provalnici očigledno nijesu pronašli ono što su tražili i tada osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica.

Zato su lopovi 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina P-02 ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju, iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V. Kradljivci su 2009. godine Polieks posjetili dva puta. Najprije je 6. maja otkrivena krađa na objektu E-01 kada je nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a, u pakovanjima od po dvjesta grama. Pred kraj godine, 13. decembra iz objekta E-17 lopovi su odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.

Ova evidencija vođena je od kada je upravljanje kompanijom preuzeo Vujisić. Koliko je puta prije toga Polieks obijen – ne zna se. Ni jedna krađa nikada nije razotkrivena, iako je policija obavljala uviđaje i vodila istrage.

U beranskoj policiji kažu da slučaj nije zatvoren i da predstavlja jedan od „prioriteta u radu”, upravo zbog toga što je riječ o krađi eksploziva. Potvrđuju nam da je tokom operativnih radnji obavljeno desetak poligrafskih testiranja radnika i stražara, ali da nije bilo rezultata.

BEZUSPJEŠNA ISTRAGA: „Osim radnika, na informativne razgovore dovođen je i jedan broj mještana sela Polica, gdje se fabrika nalazi. Četiri stražara su procesuirana za nesavjestan rad u službi jer su spavali na radnim mjestima. Čitav mjesec policijska patrola obilazila je krug fabrike u kasnim noćnim satima, ali bez uspjeha. Dobro je da krađa nema neko vrijeme, ali ostaje prioritet da rasvijetlimo kako su se one ranije dešavale”, rečeno je Monitoru u policiji.

Logično pitanje je gdje završavaju tolike količine eksplozivnih materija iz proizvodnog programa Polieksa? Preciznije: na kojem crnom tržištu?

Kada je 2005. godine u londonskom metrou Al Kaida podmetnula eksploziju, tada su se čule i tvrdnje da je takva vrsta razornog eksploziva mogla biti kupljena na crnom tržištu Srbije. Dnevnik Blic prenio je izjavu bivšeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića, koji je bio ubijeđen da je u Londonu korišćen plastični vojni eksploziv. Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je naš bolji i od američkog C-4. On je dodao da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, odnosno početka ratova na prostorima bivše Jugoslavije, te da se od tada ne proizvodi, ali da ga ima u vojnim magacinima i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.

„Evidencija postoji u svakom skladištu za svaki gram i nemoguće je da ilegalni trgovci eksploziv nabavljaju na tom mjestu. Ne postoji šansa da eksploziv izađe bez papira. Ali prije rata eksplozivom smo snabdijevali Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu”, kazao je Azbejković, tvrdeći da ga je tokom rata bilo na svakom mjestu, u svačijim rukama, i van svake kontrole.

Prema njegovom mišljenju, i sada ga ima, „naročito na Kosovu, gdje je ilegalna trgovina oružjem razvijena u kanalima mafije”. Na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, može se, kaže on, brzo utvrditi proizvođač.

„Plastični eksploziv proizveden kod nas je elastičan, ljepljiv, može se obaviti oko tijela, staviti u cipelu, kapu, torbu, a da ga niko ne primijeti i ne registruje. Ima veliku razornu moć”, rekao je tada Azbejković.

NA CRNOM TRŽIŠTU: Upravo na osnovu hemijskog sastava s velikom vjerovatnoćom je utvrđeno da je eksploziv koji je korišćen u pokušaju atentata na bivšeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova – proizveden u Beranama. Atentat na Gligorova izvršen je oktobra 1995. godine uz pomoć parkiranog auta-bombe koji je ekslodirao preko puta hotela Bristol u Skoplju, u trenutku kada su pored njega prolazila kola u kojima je bio makedonski predsjednik. On je tada zadobio teške povrede, a njegov vozač i jedan slučajni prolaznik su stradali.

Prema vrlo pouzdanim podacima, u beranskoj fabrici, poslije toga bilo je uvedeno vanredno stanje, a vojska je provjerila izlaz svakog grama plastičnog eksploziva. Utvrđeno je da je bilo sve u redu što se tiče prodaje, ali i da se ne može znati šta je rađeno sa prodatim eksplozivom. Iako je proizveden u Beranama, eksploziv upotrijebljen u atentatu na Gligorova mogao je, naime, biti nabavljen bilo gdje na crnom tržištu.

Danas ima indicija da se plastični i druge vrste eksploziva i eksplozivnih materijala s naših prostora, u kriminalnim krugovima za koje granice ne postoje, razmjenjuju za heroin na Kosovu. Kosovski kriminalci eksploziv prodaju terorističkim organizacijama širom svijeta. O tome su pisali i inostrani mediji pozivajući se na strane obavještajne službe.

Polieks je otvoren početkom osamdesetih godina prošlog vijeka u sklopu vojne fabrike u Vitezu i za potrebe ondašnje JNA proizvodio je plastične eksplozive, detonatore i bombe. Nastavio je da radi i nakon raspada SFRJ. Danas je u vlasništvu države Crne Gore sa 46 odsto, privatnog preduzetnika Slavka Vujisića 25 odsto, i radnika i građana koji imaju 29 odsto akcijskog kapitala. Odavno se preorijentisao na civilne programe. Više ne proizvodi plastični, već sve vrste privrednih eksploziva, kao i električne detonatore.

U magacinima kompanije još postoje izvjesne količine plastičnog eksploziva, koji je, kako se pretpostavlja, najčešća meta lopova. Stručnjaci za eksplozive ukazuju, ipak, da ni krađa privrednog eksploziva nije bezopasna, i da stotinu kilograma toga eksploziva predstavlja potencijalnu opasnost u rukama nekoga ko bi ga mogao zloupotrijebiti.

„Da je u pitanju krađa sto kilograma čokolade, ja bih samo rekao – prijatno. Ali, o eksplozivu se radi”, upozorava Vujisić.

Upravo zbog negativnih konteksta, koji se lako mogu pronaći na internet pretraživačima, poslovodstvo Polieksa insistira da se krađe rasvijetle i spriječi da se ponove, odnosno da se ne dovodi u pitanje bezbjednost fabrike dok se vode poslovni pregovori s inostranim partnerima, a proizvodni trendovi pokazuju stabilnu i uzlaznu liniju.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno je teško izračunati kolika je  podrška Milojku Spajiću za formiranje  vlade, i ima li je.  Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino   pritisci na mandatara – sa svih strana

 

Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje.  Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi  samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.

Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade  obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front,  neće biti u vladi. Tada je najavio vladu  koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio  da “još nema punu potvrdu od svih”. 

Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.

Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom.  Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.

Spajić je dobio javne kritike od strane svog  partijskog potpredsjednika,   predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore  i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a.  U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova  u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima.   Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.  

Upitan da li  je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio,  Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.

“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.

Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije  jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.

Ove sedmice, nakon podužeg vremena,  oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku  Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.

“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim,  ipak obazrivo saopštio da  SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti  javnost”.

Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.

Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da  će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.

“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio  i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se,  ipak malo ozbiljnije.

Andrija Mandić, lider ZBCG,  ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.

“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.

Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.

Prethodno je  poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj  Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.

Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.

On je za Glas Amerike kazao  “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”

“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.

On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.

Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade,  Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.

“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.

Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo:   “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.

Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da  uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo