Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Moćni mogu sve

Objavljeno prije

na

Zamislite: privatna firma i jedan samostalni neimar izgrade tri strana na krovu zgrade. Bez saglasnosti stanara, odnosno uz pomoć falsifikovanog dokumenta. Stanove prodaju, preprodaju, zarađuju…Stanari ih tuže, zakon kaže da je krov njihova zajednička imovina. Sud kazni stanare. Mislite da je nemoguće?

FALSIFIKATI I OSTALE IGRE: Tako su mislili i stanari u Ulici Mića Vavića broj 9, u Herceg Novom, kada su krajem devedesetih, bez njihovog odobrenja, na ploči zgrade započeli građevinski radovi.

Osam stanara, od ukupno deset, podnose tada krivičnu prijavu protiv Borislava Setenčića, čiji roditelji žive u istoj zgradi, optužujući ga da je falsifikovao njihovu saglasnost, i na osnovu falsifikata dobio odobrenje od opštinskih vlasti za gradnju. Setenčić je, inače, zaposlen kao pravnik u hercegnovskoj skupštini opštine.

Za sud nije bilo dileme – radilo se o falsifikatu. Setenčić je, utvrđeno je u sudskom postupku, u stvari imao potpise svog oca i još dva stanara, koji nijesu znali šta potpisuju. Od ukupno deset. Takođe, utvrđeno je da je lažnom izjavom – da nadogradnjom rješava stambeno pitanje svojih roditelja i još jedne porodice – Setenčić sebi obezbijedio jeftiniju gradnju, a opštinski budžet poprilično oštetio. Setenčić je osuđen uslovno.

Do donošenja presude koja je Setenčića 2001. godine optužila za falsifikat i prevaru gradnja na krovu zgrade – završena je. Umjesto dva stana, čija je gradnja dozvoljena od strane opštinskih službi, napravljena su tri. Ukupne površine od 192 kvadrata.

Pri tom, jedan od stanova uknjižen je na podgoričku firmu Food trade, čiji je vlasnik Vlatko Aprcović, biznismen koji se ovih dana u štampi pominje kao poslovni saradnik Veselina Barovića.

U listu nepokretnosti navodi se da je osnov sticanja tog stana – građenje. Uz čiji je blagoslov Aprcović gradio na njihovom krovu, stanari ne znaju. Sigurni su da od njih nije tražio odobrenje. Food trade taj stan konačno prodaje Svetlani Janković, kumi Setenčića.

Aprcoviću nije prvi put da gradi na pločama hercegnovskih zgrada. Njegova firma, registrovana za građevinarske i ostale djelatnosti 2002. godine, jasno je iz sudskih dokumenata, prodala je i stan izgrađen na ploči susjedne zgrade. Atraktivna lokacija, u blizini obale.

KAD SUDIJE ŽMURE: ,,Pucaju nam lođe, zgrada klizi. Inače je nakon zemljotresa bila označena kao kritična. Da se ne govori o devastaciji prostora “, objašnjavaju stanari zgrade sa kojima smo razgovarali.

Njih osam – Saliha Miketić, Ratomir Mogorović, Bojana Rašković, Dragoljub Stijović, Darinka Vukićević, Krsto Lučić, Uroš Blažić i Milan Ivanović, nakon bezuspješnog obraćanja opštinskim i republičkim vlastima zaduženim za urbanizam, pokreću građansku parnicu protiv Borislava Setenčića, firme Food trade, i Enise Pejović koja je kupila jedan od tri stana na njihovom krovu. Food trade je stan najprije prodao Setenčićevoj kumi, Svetlani Janković, a ona potom Enisi Pejović. Obje prodaje desile su se u dva mjeseca.

,,Prije građanske parnice pokušali smo da stvar riješimo u upravnom sporu. To je bila farsa”, objašnjavaju stanari Mića Vavića broj 9. Bili su, kažu, prinuđeni da pravdu traže na sudu.

,,Zakon o etažnoj svojini jasan je. Ploča je naša zajednička imovina i da bi neko na njoj gradio moramo mi o tome odlučiti. Mislili smo da sud to mora uvažiti”, kažu.

Na sudu ih je tek čekalo iznenađenje.

Osnovni sud u Herceg Novom 2008. godine presudio je u korist Setenčića. Tužbe protiv Food trade i Enise Pejović odbijene su, pošto su stanari odustali od tužbi protiv njih. Stanari tvrde da je to bila odluka njihovih punomoćnika.

Što se tiče Setenčića, sudija Petar Zloković odbija i tu tužbu, tvrdeći u presudi da je Setenčić zakonito gradio. Sudija Zloković je u potpunosti ignorisao činjenicu da je pred istim sudom Setenčić osuđen za falsifikovanje saglasnosti stanara i prevaru opštinskih službi.

Viši sud u Podgorici 2009. godine djelimično ispravlja nepravdu, uzimajući u obzir falsifikat. Viši sud ,,djelimično usvaja tužbeni zahtjev” stanara i nalaže Setenčiću da im nadoknadi štetu u ukupnom iznosu od 36.541 eura, i isplati troškove parničnog postupka.

Istovremeno, Viši sud nalaže stanarima Mića Vavića 9 da u mjesečnim ratama, odbijajući im trećinu penzije, otplate sudske troškove ,,savjesnim kupcima”. Radi se o iznosu od oko osam hiljada eura.

,,Ta presuda je bila bar dijelom u našu korist. Ako ništa, neko je konačno priznao da nam je imovina oteta “, kažu oni.

To nije potrajalo.

BEZ IMOVINE I BEZ PRAVDE: Vrhovni sud Crne Gore nedavno je ukinuo presudu Višeg suda, Stvar je riješena kao u prvostepenoj odluci Osnovnog suda u Herceg Novom, kada je presuđeno u korist Branislava Setenčića. Iako je gradio na osnovu falsifikata, na njega sud nema zamjerke.

Stanari, čija je imovina oteta, nastaviće da isplaćuju onih osam hiljada eura ,,savjesnim kupcima”. Stanari u Mića Vavića 9 su svi penzioneri.

,,To i jeste bio problem”, objašnjavaju oni. ,,Da je neki moćnik sa nama u zgradi, ne bi ni bilo gradnje, a kamoli takve sudske presude”. Vjerovali su, kažu, da će državne institucije ispoštovati zakon.

,,Zakon o etažnoj svojini bi na pravi način razumjeli i osnovci. Ploča je naša zajednička imovina, koja nam je nezakonito oduzeta”. Ostaje im kaže da se obrate javnosti, domaćem civilnom sektoru i konačno, sudu u Strazburu. Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnoj suda već su pisali. Ona je odgovorila da nije u mogućnosti da reaguje.

,,Nije u pitanju novac. Neka plate euro, ali želimo potvrdu da smo prevareni i oštećeni”, kažu oni za Monitor.

Crnogorske institucije potvrdile su ono što već znamo: moćnici mogu sve. Domaćim graditeljima sa dobrim leđima poslali su poruku – ne moraju da se muče sa zakonima, procedurama i ostalim bakračima. Nijesu im potrebne ni parcele, ni poljane. Samo krovovi pod kojim stanuju ,,obični” građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo