Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šarićeva kontraofanziva

Objavljeno prije

na

Odluka Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc više od dvije tone kokaina, da tuži najviše državne funkcionere u Beogradu zbog izjava kojima je, kako on smatra, povrijeđena pretpostavka njegove nevinosti, posljednje je u nizu nadgornjavanje ljudi koji kubure sa zakonom sa onima koji taj zakon treba da štite i sprovode.

Šarić, za kojim je u Srbiji raspisana Interpolova potjernica traži da mu država na ime odštete isplati 10 miliona dinara! Tužbu je podnio Šarićev advokat Zdenko Tomanović zbog, kako se navodi, izjava predsjednika Borisa Tadića, ministara policije i pravde Ivice Dačića i Snežane Malović i državnog sekretara u Ministarstvu pravde Slobodana Homena.

,,Time su doveli u pitanje fer i pravično suđenje i zajedno sa velikim brojem novinskih tekstova i televizijskih izvještaja nametnuli pretpostavku krivice,” smatra advokat Tomanović.

Šariću je u međuvremenu u Srbiji zaplijenjena imovina – kuće, stanovi, preduzeća, pokućtvo i vozila, vrijedni nekoliko desetima miliona eura.

U Predsjedništvu Srbije nisu željeli da komentarišu tužbu. U Ministarstvu pravde su odbacili optužbe Darka Šarića i pozvali ga da dođe na sud i dokaže svoju nevinost ili krivicu. Državni sekretar Homen je kazao kako je spreman da se pojavi pred bilo kojim sudom ako dobije poziv.

,,Drago nam je da Darko Šarić ima povjerenje u pravosuđe Srbije, pa je podnio tužbu. Imajući to u vidu, smatramo da bi bilo dobro kada bi sljedeći njegov korak bio pojavljivanje pred sudom pred kojim mu uskoro počinje suđenje za šverc kokaina. Na sudu može da kaže sve o optužbama za šverc kokaina, kao i o tome kako smo mi prekršili pretpostavku nevinosti,” poručio je Homen.

U Beogradu 20. septembra treba da počne suđenje Šariću i većoj grupi njegovih saradnika, od kojih je niz u zatvoru za šverc kokaina u dva maha iz Latinske Amerike, kao i iz Italije tokom 2008. i 2009. godine. Navodno, te nezakonite radnje su Šariću donosile godišnji prihod od preko milijardu eura. Sa mjestom Šarićevog boravka i dalje se špekuliše, a najčešće se pominje Crna Gora.

Sekretar Homen smatra da su u slučaj Darka Šarića upleteni i ljudi iz politike kao i policijskih i državnih struktura- ,,Takav klan nije mogao da nastane i razvija se bez podrške državnih i biznis struktura više država. Dosadašnje istrage i optužnice to dokazuju,” kazao je ovih dana za internet stranicu Vestionlajn.

U pravničkim se krugovima u Beogradu smatra kako Darko Šarić, ima šanse da dobije tužbu protiv Srbije i odštetu od 10 miliona dinara. Prema njihovim riječima, čak i u slučaju da srpsko pravosuđe odbije Šarićevu tužbu kao neosnovanu, pred međunarodnim sudovima će najvjerovatnije biti presuđeno u njegovu korist.

Predsjednica Društva sudija Dragana Boljević navodi kako je prvi predmet koji je država Srbija izgubila zbog kršenja pretpostavke nevinosti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu bio tzv. „slučaj Matijašević”.

,,Okrivljenom je u rješenju za produženje pritvora, dakle dok sudski proces još nije bio okončan niti donijeta sudska odluka, pisalo da mu se pritvor produžava jer je izvršio krivično djelo. Sud u Strazburu utvrdio je da je time povređena pretpostavka nevinosti – odnosno da niko nije kriv dok se ne dokaže. Da apsurd bude veći, on je zaista poslije osuđen za to krivično djelo. Što se Šarića tiče, izvedite zaključak sami,” kazala je Boljevićeva, često žestoki kritičar potojećeg pravosudnog sistema u Srbiji.

Član UO Advokatske komore Beograda Jugoslav Tintor smatra da je ideja Šarićevog advokata da brzo iscrpi sva pravna sredstva pred domaćim pravosuđem kako bi predmet što prije prebacio pred međunarodne sudove. ,,Međunarodni sud neće se rukovoditi činjenicom da se radi o Šariću, već o pojedincu kome su povređena prava. I onda će Srbija Šariću morati da plati odštetu”, smatra Tintor.

Osim Šarića još nekoliko zvučnih imena iz poslovnog i političkog svijeta, aktuelnog i pređašnjeg, nedostupni su državnim organima. Za njima su više godina raspisane međunarodne potjernice, protiv nekih se vode sudski procesi i nekima od njih je država zaplijenila dio imovine.

Među takvima je Stanko Subotić Cane koji ima velike poslovne interese i u Crnoj Gori. Već četiri godine, u Posebnom odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala Višeg suda u Beogradu, u toku je suđenje Subotiću i grupi od još 14 osoba optuženih u aferi oko šverca cigareta sredinom 1990-tih. On su optuženi da su oštetili budžet Srbije za 56 miliona maraka i osam miliona dolara.

Za Subotićem je raspisana potjernica. Sudi mu se u odsustvu. On tvrdi da kao slobodan čovjek boravi u svojoj kući u Ženevi.

U međuvremenu je i Subotiću određena privremena mjera obezbjeđenja imovine koju posjeduje u Srbiji. Specijalno tužilaštvo u Beogradu podnijelo je Specijalnom sudu prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja imovinom koju Subotić posjeduje i u Crnoj Gori. O predlogu za određivanje privremene mjere odlučiće Specijalni sud u Beogradu, koji će potom svoju odluku i molbu za obezbjeđenje te odluke proslijediti kolegama u Crnoj Gori, kako bi se spriječilo eventualna prodaja nepokretnosti.

Subotić je u više mahova potezao za tužbama protiv aktuelnih ili bivših političara, državnih funkcionera i medija. Sudu u Ženevi proljetos je podnio krivične prijave protiv čak 23 ličnosti iz političkog i javnog života Srbije i Crne Gore. Između ostalih tu su srpski biznismen Milan Beko, nekadašnji šef srpske Državne bezbjednosti Rade Bulatović, sadašnji i bivši ministri i premijer Mlađan Dinkić, Dragan Jočić, Vojislav Koštunica, nekadašnji državni tužilac Slobodan Radovanović, svojevremeni šef vojne kontraobavještajne službe Aco Tomić. Navedeni su i crnogorski biznismen Ratko Knežević i političar Nebojša Medojević. Subotić je, kaže, krivičnu prijavu podnio i protiv urednika podgoričkih listova Vijesti i Dan , beogradskog Blica i Radio televizije Srbije (RTS).

On tvrdi kako želi da rasvijetli kampanju ,,koja ima za cilj moje uništenje, a koju trpim od kraja 90- tih godina prošlog vijeka, u vrijeme režima Slobodana Miloševića, a kasnije i njegovog nasljednika Vojislava Koštunice”. Za moguće svjedoke u tom postupku naveo je predsjednika Srbije Borisa Tadića, udovicu ubijenog srpskog premijera Ružicu Đinđić i crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Dolasku nove vlasti u Srbiji nada se još jedan bjegunac od zakona, još jedan tajkun Bogoljub Karić. Karić, koji je prije više od četiri godine pobjegao iz Srbije suočen sa prijetnjom hapšenja, mogao bi se u Srbiju vratiti na velika vrata – u najmanju ruku kao poslanik, a možda čak i kao ministar, pod uslovom da SNS osvoji vlast ili postane koalicioni partner poslije narednih izbora!

Bogoljub Karić i njegov brat Sreten terete se da su preko svojih firmi u inostranstvu, ali i na druge načine,,,isisali” novac iz njihove kompanije Mobtela i državi nanijeli ogromnu štetu. Bogoljubu se na teret stavlja da je zloupotrebio službeni položaj i oštetio državu za više od 20 miliona dolara, a njegov brat Sreten, bivši generalni direktor Mobtela, sumnjiči se da je državu oštetio za 50 miliona dolara.

Ovih dana je je nekadašnji saveznik Bogoljuba Karića, svojevremeni ministar a sada vođa opozicione Narodne stranke Velimir Ilić poručio kako će nova vlast omogućiti da se bjegunac vrati u Srbiju i brani sa slobode. Ilić, partner sa SNS koja je uputila poziv stranci Bogoljuba Karića Pokret za promjene (PSP) da se pridruži predizbornoj koaliciji PSP, je pak saopštio da „sa zadovoljstvom prihvata poziv za koaliciju sa najjačom opozicionom strankom u Srbiji”.

Postojale su vijesti da su braća Bogoljub i Sreten Karić u februaru 2008. zatražili azil od ruskih vlasti. U tom slučaju oni ne bi mogli da budu izručeni Srbiji. Moskva je u isto vrijeme (januar 2008. godine) već donijela odluku o pružanju azila Mirjani Marković udovica bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, i njenom sinu Marku Miloševiću, koji su takođe na potjernici Interpola. Zvanična Moskva je procijenila da su Mira Marković i Marko Milošević žrtve političkog progona u Srbiji.

Za Mirom Marković i Markom Miloševićem je Srbija raspisala međunarodnu potjernicu zbog sumnje da su organizovali grupu za šverc duvana tokom devedesetih godina, dobili su izbjeglički azil u Rusiji. Protiv njih, ali i kćeri Marije Milošević, za koju se tvrdi da živi u Crnoj Gori, takođe se vodi sudski proces na zahtjev Republičkog javnog pravobranioca, zbog nelegalnog prisvajanja kuće u Užičkoj 34, na Dedinju. Mirjana Marković tu kuću sada navodno izdaje predstavnicima ruskog koncerna Gasprom za 10.000 eura mjesečno. Oni su tuženi jer je ugovor o otkupu kuće, prema tužbi javnog pravobranilaštva, sklopljen suprotno Zakonu o stanovanju, pošto je Slobodan Milošević tada već imao jedan otkupljeni stan u vlasništvu, u Tolstojevoj 33.

U Srbiju je proljetos poslije četiri godine otkako je napustio zemlju, bježeći od sudskog procesa, vraćen Jezdimir Vasiljević. Njegovim izručenjem iz Holandije stekli su se uslovi da postupak započet još 2004. godine bude nastavljen.

“Gazda Jezda”, predsjednički kandidat ranih 1990-tih, je optužen da je zloupotrebio službeni položaj, prevarom i utajom u vezi s piramidalnom štednjom u njegovoj propaloj štedionici Jugoskandik. Tužilaštvo ga tereti da je, čineći nabrojana krivična dijela, s trojicom svojih najbližih saradnika, Ljubivojem Šundićem, Draganom Antonijevićem i beogradskim advokatom Stevanom Protićem, tokom 1990-tih pronevjerio 58 miliona maraka, oštetivši štediše za oko 200 miliona maraka. Devedesetih je u Crnoj Gori bio omiljeni partner vlasti, kao takvom bili su mu predati ključevi Svetog Stafana.

U Crnoj Gori velikih biznismena koje zbog organizovanog kriminala juri vlast – nema. Tu su, zdravi veseli i moćni.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo