Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šarićeva kontraofanziva

Objavljeno prije

na

Odluka Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc više od dvije tone kokaina, da tuži najviše državne funkcionere u Beogradu zbog izjava kojima je, kako on smatra, povrijeđena pretpostavka njegove nevinosti, posljednje je u nizu nadgornjavanje ljudi koji kubure sa zakonom sa onima koji taj zakon treba da štite i sprovode.

Šarić, za kojim je u Srbiji raspisana Interpolova potjernica traži da mu država na ime odštete isplati 10 miliona dinara! Tužbu je podnio Šarićev advokat Zdenko Tomanović zbog, kako se navodi, izjava predsjednika Borisa Tadića, ministara policije i pravde Ivice Dačića i Snežane Malović i državnog sekretara u Ministarstvu pravde Slobodana Homena.

,,Time su doveli u pitanje fer i pravično suđenje i zajedno sa velikim brojem novinskih tekstova i televizijskih izvještaja nametnuli pretpostavku krivice,” smatra advokat Tomanović.

Šariću je u međuvremenu u Srbiji zaplijenjena imovina – kuće, stanovi, preduzeća, pokućtvo i vozila, vrijedni nekoliko desetima miliona eura.

U Predsjedništvu Srbije nisu željeli da komentarišu tužbu. U Ministarstvu pravde su odbacili optužbe Darka Šarića i pozvali ga da dođe na sud i dokaže svoju nevinost ili krivicu. Državni sekretar Homen je kazao kako je spreman da se pojavi pred bilo kojim sudom ako dobije poziv.

,,Drago nam je da Darko Šarić ima povjerenje u pravosuđe Srbije, pa je podnio tužbu. Imajući to u vidu, smatramo da bi bilo dobro kada bi sljedeći njegov korak bio pojavljivanje pred sudom pred kojim mu uskoro počinje suđenje za šverc kokaina. Na sudu može da kaže sve o optužbama za šverc kokaina, kao i o tome kako smo mi prekršili pretpostavku nevinosti,” poručio je Homen.

U Beogradu 20. septembra treba da počne suđenje Šariću i većoj grupi njegovih saradnika, od kojih je niz u zatvoru za šverc kokaina u dva maha iz Latinske Amerike, kao i iz Italije tokom 2008. i 2009. godine. Navodno, te nezakonite radnje su Šariću donosile godišnji prihod od preko milijardu eura. Sa mjestom Šarićevog boravka i dalje se špekuliše, a najčešće se pominje Crna Gora.

Sekretar Homen smatra da su u slučaj Darka Šarića upleteni i ljudi iz politike kao i policijskih i državnih struktura- ,,Takav klan nije mogao da nastane i razvija se bez podrške državnih i biznis struktura više država. Dosadašnje istrage i optužnice to dokazuju,” kazao je ovih dana za internet stranicu Vestionlajn.

U pravničkim se krugovima u Beogradu smatra kako Darko Šarić, ima šanse da dobije tužbu protiv Srbije i odštetu od 10 miliona dinara. Prema njihovim riječima, čak i u slučaju da srpsko pravosuđe odbije Šarićevu tužbu kao neosnovanu, pred međunarodnim sudovima će najvjerovatnije biti presuđeno u njegovu korist.

Predsjednica Društva sudija Dragana Boljević navodi kako je prvi predmet koji je država Srbija izgubila zbog kršenja pretpostavke nevinosti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu bio tzv. „slučaj Matijašević”.

,,Okrivljenom je u rješenju za produženje pritvora, dakle dok sudski proces još nije bio okončan niti donijeta sudska odluka, pisalo da mu se pritvor produžava jer je izvršio krivično djelo. Sud u Strazburu utvrdio je da je time povređena pretpostavka nevinosti – odnosno da niko nije kriv dok se ne dokaže. Da apsurd bude veći, on je zaista poslije osuđen za to krivično djelo. Što se Šarića tiče, izvedite zaključak sami,” kazala je Boljevićeva, često žestoki kritičar potojećeg pravosudnog sistema u Srbiji.

Član UO Advokatske komore Beograda Jugoslav Tintor smatra da je ideja Šarićevog advokata da brzo iscrpi sva pravna sredstva pred domaćim pravosuđem kako bi predmet što prije prebacio pred međunarodne sudove. ,,Međunarodni sud neće se rukovoditi činjenicom da se radi o Šariću, već o pojedincu kome su povređena prava. I onda će Srbija Šariću morati da plati odštetu”, smatra Tintor.

Osim Šarića još nekoliko zvučnih imena iz poslovnog i političkog svijeta, aktuelnog i pređašnjeg, nedostupni su državnim organima. Za njima su više godina raspisane međunarodne potjernice, protiv nekih se vode sudski procesi i nekima od njih je država zaplijenila dio imovine.

Među takvima je Stanko Subotić Cane koji ima velike poslovne interese i u Crnoj Gori. Već četiri godine, u Posebnom odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala Višeg suda u Beogradu, u toku je suđenje Subotiću i grupi od još 14 osoba optuženih u aferi oko šverca cigareta sredinom 1990-tih. On su optuženi da su oštetili budžet Srbije za 56 miliona maraka i osam miliona dolara.

Za Subotićem je raspisana potjernica. Sudi mu se u odsustvu. On tvrdi da kao slobodan čovjek boravi u svojoj kući u Ženevi.

U međuvremenu je i Subotiću određena privremena mjera obezbjeđenja imovine koju posjeduje u Srbiji. Specijalno tužilaštvo u Beogradu podnijelo je Specijalnom sudu prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja imovinom koju Subotić posjeduje i u Crnoj Gori. O predlogu za određivanje privremene mjere odlučiće Specijalni sud u Beogradu, koji će potom svoju odluku i molbu za obezbjeđenje te odluke proslijediti kolegama u Crnoj Gori, kako bi se spriječilo eventualna prodaja nepokretnosti.

Subotić je u više mahova potezao za tužbama protiv aktuelnih ili bivših političara, državnih funkcionera i medija. Sudu u Ženevi proljetos je podnio krivične prijave protiv čak 23 ličnosti iz političkog i javnog života Srbije i Crne Gore. Između ostalih tu su srpski biznismen Milan Beko, nekadašnji šef srpske Državne bezbjednosti Rade Bulatović, sadašnji i bivši ministri i premijer Mlađan Dinkić, Dragan Jočić, Vojislav Koštunica, nekadašnji državni tužilac Slobodan Radovanović, svojevremeni šef vojne kontraobavještajne službe Aco Tomić. Navedeni su i crnogorski biznismen Ratko Knežević i političar Nebojša Medojević. Subotić je, kaže, krivičnu prijavu podnio i protiv urednika podgoričkih listova Vijesti i Dan , beogradskog Blica i Radio televizije Srbije (RTS).

On tvrdi kako želi da rasvijetli kampanju ,,koja ima za cilj moje uništenje, a koju trpim od kraja 90- tih godina prošlog vijeka, u vrijeme režima Slobodana Miloševića, a kasnije i njegovog nasljednika Vojislava Koštunice”. Za moguće svjedoke u tom postupku naveo je predsjednika Srbije Borisa Tadića, udovicu ubijenog srpskog premijera Ružicu Đinđić i crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Dolasku nove vlasti u Srbiji nada se još jedan bjegunac od zakona, još jedan tajkun Bogoljub Karić. Karić, koji je prije više od četiri godine pobjegao iz Srbije suočen sa prijetnjom hapšenja, mogao bi se u Srbiju vratiti na velika vrata – u najmanju ruku kao poslanik, a možda čak i kao ministar, pod uslovom da SNS osvoji vlast ili postane koalicioni partner poslije narednih izbora!

Bogoljub Karić i njegov brat Sreten terete se da su preko svojih firmi u inostranstvu, ali i na druge načine,,,isisali” novac iz njihove kompanije Mobtela i državi nanijeli ogromnu štetu. Bogoljubu se na teret stavlja da je zloupotrebio službeni položaj i oštetio državu za više od 20 miliona dolara, a njegov brat Sreten, bivši generalni direktor Mobtela, sumnjiči se da je državu oštetio za 50 miliona dolara.

Ovih dana je je nekadašnji saveznik Bogoljuba Karića, svojevremeni ministar a sada vođa opozicione Narodne stranke Velimir Ilić poručio kako će nova vlast omogućiti da se bjegunac vrati u Srbiju i brani sa slobode. Ilić, partner sa SNS koja je uputila poziv stranci Bogoljuba Karića Pokret za promjene (PSP) da se pridruži predizbornoj koaliciji PSP, je pak saopštio da „sa zadovoljstvom prihvata poziv za koaliciju sa najjačom opozicionom strankom u Srbiji”.

Postojale su vijesti da su braća Bogoljub i Sreten Karić u februaru 2008. zatražili azil od ruskih vlasti. U tom slučaju oni ne bi mogli da budu izručeni Srbiji. Moskva je u isto vrijeme (januar 2008. godine) već donijela odluku o pružanju azila Mirjani Marković udovica bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, i njenom sinu Marku Miloševiću, koji su takođe na potjernici Interpola. Zvanična Moskva je procijenila da su Mira Marković i Marko Milošević žrtve političkog progona u Srbiji.

Za Mirom Marković i Markom Miloševićem je Srbija raspisala međunarodnu potjernicu zbog sumnje da su organizovali grupu za šverc duvana tokom devedesetih godina, dobili su izbjeglički azil u Rusiji. Protiv njih, ali i kćeri Marije Milošević, za koju se tvrdi da živi u Crnoj Gori, takođe se vodi sudski proces na zahtjev Republičkog javnog pravobranioca, zbog nelegalnog prisvajanja kuće u Užičkoj 34, na Dedinju. Mirjana Marković tu kuću sada navodno izdaje predstavnicima ruskog koncerna Gasprom za 10.000 eura mjesečno. Oni su tuženi jer je ugovor o otkupu kuće, prema tužbi javnog pravobranilaštva, sklopljen suprotno Zakonu o stanovanju, pošto je Slobodan Milošević tada već imao jedan otkupljeni stan u vlasništvu, u Tolstojevoj 33.

U Srbiju je proljetos poslije četiri godine otkako je napustio zemlju, bježeći od sudskog procesa, vraćen Jezdimir Vasiljević. Njegovim izručenjem iz Holandije stekli su se uslovi da postupak započet još 2004. godine bude nastavljen.

“Gazda Jezda”, predsjednički kandidat ranih 1990-tih, je optužen da je zloupotrebio službeni položaj, prevarom i utajom u vezi s piramidalnom štednjom u njegovoj propaloj štedionici Jugoskandik. Tužilaštvo ga tereti da je, čineći nabrojana krivična dijela, s trojicom svojih najbližih saradnika, Ljubivojem Šundićem, Draganom Antonijevićem i beogradskim advokatom Stevanom Protićem, tokom 1990-tih pronevjerio 58 miliona maraka, oštetivši štediše za oko 200 miliona maraka. Devedesetih je u Crnoj Gori bio omiljeni partner vlasti, kao takvom bili su mu predati ključevi Svetog Stafana.

U Crnoj Gori velikih biznismena koje zbog organizovanog kriminala juri vlast – nema. Tu su, zdravi veseli i moćni.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo