Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šarićeva kontraofanziva

Objavljeno prije

na

Odluka Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc više od dvije tone kokaina, da tuži najviše državne funkcionere u Beogradu zbog izjava kojima je, kako on smatra, povrijeđena pretpostavka njegove nevinosti, posljednje je u nizu nadgornjavanje ljudi koji kubure sa zakonom sa onima koji taj zakon treba da štite i sprovode.

Šarić, za kojim je u Srbiji raspisana Interpolova potjernica traži da mu država na ime odštete isplati 10 miliona dinara! Tužbu je podnio Šarićev advokat Zdenko Tomanović zbog, kako se navodi, izjava predsjednika Borisa Tadića, ministara policije i pravde Ivice Dačića i Snežane Malović i državnog sekretara u Ministarstvu pravde Slobodana Homena.

,,Time su doveli u pitanje fer i pravično suđenje i zajedno sa velikim brojem novinskih tekstova i televizijskih izvještaja nametnuli pretpostavku krivice,” smatra advokat Tomanović.

Šariću je u međuvremenu u Srbiji zaplijenjena imovina – kuće, stanovi, preduzeća, pokućtvo i vozila, vrijedni nekoliko desetima miliona eura.

U Predsjedništvu Srbije nisu željeli da komentarišu tužbu. U Ministarstvu pravde su odbacili optužbe Darka Šarića i pozvali ga da dođe na sud i dokaže svoju nevinost ili krivicu. Državni sekretar Homen je kazao kako je spreman da se pojavi pred bilo kojim sudom ako dobije poziv.

,,Drago nam je da Darko Šarić ima povjerenje u pravosuđe Srbije, pa je podnio tužbu. Imajući to u vidu, smatramo da bi bilo dobro kada bi sljedeći njegov korak bio pojavljivanje pred sudom pred kojim mu uskoro počinje suđenje za šverc kokaina. Na sudu može da kaže sve o optužbama za šverc kokaina, kao i o tome kako smo mi prekršili pretpostavku nevinosti,” poručio je Homen.

U Beogradu 20. septembra treba da počne suđenje Šariću i većoj grupi njegovih saradnika, od kojih je niz u zatvoru za šverc kokaina u dva maha iz Latinske Amerike, kao i iz Italije tokom 2008. i 2009. godine. Navodno, te nezakonite radnje su Šariću donosile godišnji prihod od preko milijardu eura. Sa mjestom Šarićevog boravka i dalje se špekuliše, a najčešće se pominje Crna Gora.

Sekretar Homen smatra da su u slučaj Darka Šarića upleteni i ljudi iz politike kao i policijskih i državnih struktura- ,,Takav klan nije mogao da nastane i razvija se bez podrške državnih i biznis struktura više država. Dosadašnje istrage i optužnice to dokazuju,” kazao je ovih dana za internet stranicu Vestionlajn.

U pravničkim se krugovima u Beogradu smatra kako Darko Šarić, ima šanse da dobije tužbu protiv Srbije i odštetu od 10 miliona dinara. Prema njihovim riječima, čak i u slučaju da srpsko pravosuđe odbije Šarićevu tužbu kao neosnovanu, pred međunarodnim sudovima će najvjerovatnije biti presuđeno u njegovu korist.

Predsjednica Društva sudija Dragana Boljević navodi kako je prvi predmet koji je država Srbija izgubila zbog kršenja pretpostavke nevinosti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu bio tzv. „slučaj Matijašević”.

,,Okrivljenom je u rješenju za produženje pritvora, dakle dok sudski proces još nije bio okončan niti donijeta sudska odluka, pisalo da mu se pritvor produžava jer je izvršio krivično djelo. Sud u Strazburu utvrdio je da je time povređena pretpostavka nevinosti – odnosno da niko nije kriv dok se ne dokaže. Da apsurd bude veći, on je zaista poslije osuđen za to krivično djelo. Što se Šarića tiče, izvedite zaključak sami,” kazala je Boljevićeva, često žestoki kritičar potojećeg pravosudnog sistema u Srbiji.

Član UO Advokatske komore Beograda Jugoslav Tintor smatra da je ideja Šarićevog advokata da brzo iscrpi sva pravna sredstva pred domaćim pravosuđem kako bi predmet što prije prebacio pred međunarodne sudove. ,,Međunarodni sud neće se rukovoditi činjenicom da se radi o Šariću, već o pojedincu kome su povređena prava. I onda će Srbija Šariću morati da plati odštetu”, smatra Tintor.

Osim Šarića još nekoliko zvučnih imena iz poslovnog i političkog svijeta, aktuelnog i pređašnjeg, nedostupni su državnim organima. Za njima su više godina raspisane međunarodne potjernice, protiv nekih se vode sudski procesi i nekima od njih je država zaplijenila dio imovine.

Među takvima je Stanko Subotić Cane koji ima velike poslovne interese i u Crnoj Gori. Već četiri godine, u Posebnom odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala Višeg suda u Beogradu, u toku je suđenje Subotiću i grupi od još 14 osoba optuženih u aferi oko šverca cigareta sredinom 1990-tih. On su optuženi da su oštetili budžet Srbije za 56 miliona maraka i osam miliona dolara.

Za Subotićem je raspisana potjernica. Sudi mu se u odsustvu. On tvrdi da kao slobodan čovjek boravi u svojoj kući u Ženevi.

U međuvremenu je i Subotiću određena privremena mjera obezbjeđenja imovine koju posjeduje u Srbiji. Specijalno tužilaštvo u Beogradu podnijelo je Specijalnom sudu prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja imovinom koju Subotić posjeduje i u Crnoj Gori. O predlogu za određivanje privremene mjere odlučiće Specijalni sud u Beogradu, koji će potom svoju odluku i molbu za obezbjeđenje te odluke proslijediti kolegama u Crnoj Gori, kako bi se spriječilo eventualna prodaja nepokretnosti.

Subotić je u više mahova potezao za tužbama protiv aktuelnih ili bivših političara, državnih funkcionera i medija. Sudu u Ženevi proljetos je podnio krivične prijave protiv čak 23 ličnosti iz političkog i javnog života Srbije i Crne Gore. Između ostalih tu su srpski biznismen Milan Beko, nekadašnji šef srpske Državne bezbjednosti Rade Bulatović, sadašnji i bivši ministri i premijer Mlađan Dinkić, Dragan Jočić, Vojislav Koštunica, nekadašnji državni tužilac Slobodan Radovanović, svojevremeni šef vojne kontraobavještajne službe Aco Tomić. Navedeni su i crnogorski biznismen Ratko Knežević i političar Nebojša Medojević. Subotić je, kaže, krivičnu prijavu podnio i protiv urednika podgoričkih listova Vijesti i Dan , beogradskog Blica i Radio televizije Srbije (RTS).

On tvrdi kako želi da rasvijetli kampanju ,,koja ima za cilj moje uništenje, a koju trpim od kraja 90- tih godina prošlog vijeka, u vrijeme režima Slobodana Miloševića, a kasnije i njegovog nasljednika Vojislava Koštunice”. Za moguće svjedoke u tom postupku naveo je predsjednika Srbije Borisa Tadića, udovicu ubijenog srpskog premijera Ružicu Đinđić i crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Dolasku nove vlasti u Srbiji nada se još jedan bjegunac od zakona, još jedan tajkun Bogoljub Karić. Karić, koji je prije više od četiri godine pobjegao iz Srbije suočen sa prijetnjom hapšenja, mogao bi se u Srbiju vratiti na velika vrata – u najmanju ruku kao poslanik, a možda čak i kao ministar, pod uslovom da SNS osvoji vlast ili postane koalicioni partner poslije narednih izbora!

Bogoljub Karić i njegov brat Sreten terete se da su preko svojih firmi u inostranstvu, ali i na druge načine,,,isisali” novac iz njihove kompanije Mobtela i državi nanijeli ogromnu štetu. Bogoljubu se na teret stavlja da je zloupotrebio službeni položaj i oštetio državu za više od 20 miliona dolara, a njegov brat Sreten, bivši generalni direktor Mobtela, sumnjiči se da je državu oštetio za 50 miliona dolara.

Ovih dana je je nekadašnji saveznik Bogoljuba Karića, svojevremeni ministar a sada vođa opozicione Narodne stranke Velimir Ilić poručio kako će nova vlast omogućiti da se bjegunac vrati u Srbiju i brani sa slobode. Ilić, partner sa SNS koja je uputila poziv stranci Bogoljuba Karića Pokret za promjene (PSP) da se pridruži predizbornoj koaliciji PSP, je pak saopštio da „sa zadovoljstvom prihvata poziv za koaliciju sa najjačom opozicionom strankom u Srbiji”.

Postojale su vijesti da su braća Bogoljub i Sreten Karić u februaru 2008. zatražili azil od ruskih vlasti. U tom slučaju oni ne bi mogli da budu izručeni Srbiji. Moskva je u isto vrijeme (januar 2008. godine) već donijela odluku o pružanju azila Mirjani Marković udovica bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, i njenom sinu Marku Miloševiću, koji su takođe na potjernici Interpola. Zvanična Moskva je procijenila da su Mira Marković i Marko Milošević žrtve političkog progona u Srbiji.

Za Mirom Marković i Markom Miloševićem je Srbija raspisala međunarodnu potjernicu zbog sumnje da su organizovali grupu za šverc duvana tokom devedesetih godina, dobili su izbjeglički azil u Rusiji. Protiv njih, ali i kćeri Marije Milošević, za koju se tvrdi da živi u Crnoj Gori, takođe se vodi sudski proces na zahtjev Republičkog javnog pravobranioca, zbog nelegalnog prisvajanja kuće u Užičkoj 34, na Dedinju. Mirjana Marković tu kuću sada navodno izdaje predstavnicima ruskog koncerna Gasprom za 10.000 eura mjesečno. Oni su tuženi jer je ugovor o otkupu kuće, prema tužbi javnog pravobranilaštva, sklopljen suprotno Zakonu o stanovanju, pošto je Slobodan Milošević tada već imao jedan otkupljeni stan u vlasništvu, u Tolstojevoj 33.

U Srbiju je proljetos poslije četiri godine otkako je napustio zemlju, bježeći od sudskog procesa, vraćen Jezdimir Vasiljević. Njegovim izručenjem iz Holandije stekli su se uslovi da postupak započet još 2004. godine bude nastavljen.

“Gazda Jezda”, predsjednički kandidat ranih 1990-tih, je optužen da je zloupotrebio službeni položaj, prevarom i utajom u vezi s piramidalnom štednjom u njegovoj propaloj štedionici Jugoskandik. Tužilaštvo ga tereti da je, čineći nabrojana krivična dijela, s trojicom svojih najbližih saradnika, Ljubivojem Šundićem, Draganom Antonijevićem i beogradskim advokatom Stevanom Protićem, tokom 1990-tih pronevjerio 58 miliona maraka, oštetivši štediše za oko 200 miliona maraka. Devedesetih je u Crnoj Gori bio omiljeni partner vlasti, kao takvom bili su mu predati ključevi Svetog Stafana.

U Crnoj Gori velikih biznismena koje zbog organizovanog kriminala juri vlast – nema. Tu su, zdravi veseli i moćni.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TURIZAM U SKLADU SA EU – NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU: Novi ministar, nova pravila  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti nastavila je i ministarka Simonida Kordić.  U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu

 

 

Pri kraju su pripreme za usvajanje još jednog, novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je Nacrt na produženoj javnoj raspravi. Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti se nastavlja. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu.

„Javna rasprava o Nacrtu Zakona o turizmu i ugostiteljstvu započeta je 10.juna 2025. godine i prvobitno je bila planirana da traje  do 30.06.2025. godine. Međutim, zbog velikog interesovanja turističke privrede i ostale zainteresovane  javnosti odlučeno je da se rasprava  produži za dodatnih 30 dana, odnosno do 31.jula 2025.godine“, navodi se na sajtu Ministarstva turizma, na čijem je čelu ministarka Simonida Kordić.

Na odluku Ministarstva turizma de se javna rasprava o Nacrtu zakona održi tokom turističke sezone, reagovali su iz Udruženja turističkih agencija  izražavajući nezadovoljstvo zbog lošeg tajminga.  Predlažu da Ministarstvo odloži javnu raspravu o Nacrtu zakona za novembar, kada će postojati uslovi za ozbiljno, odgovorno i sadržajno učešće svih zainteresovanih strana. Predlog, očigledno, nije prihvaćen.

Pored opštih načela obavljanja turističke i ugostiteljske djelatnosti na početku teksta novog Zakona o turizmu, u Članu 2 propisano je da se privredna djelatnost u turizmu i ugostiteljstvu može obavljati samo na osnovu odobrenja, koje u skladu sa uslovima iz ovog zakona izdaje državni ili organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za oblast turizma i ugostiteljstva.

U vezi sa tim, zakon jasno zabranjuje javno oglašavanje i reklamiranje turističkih i ugostiteljskih usluga od strane subjekata koji nisu pribavili navedena odobrenja kako bi se srpiječila nelojalna konkurencija i zaštitili potrošači od neistinitih informacija.

Predloženi Zakon o turizmu donosi niz novina u pokušaju usklađivanja sa standardima Evropske unije u oblasti turističkih djelatnosti. U fokusu su odredbe koje daju više prava putnicima, odnosno turistima, dok turističkim agencijama propisuju mnogo više obaveza nego u prethodnim zakonskim rješenjima. Posebna pažnja posvećena je zaštiti potrošača turističkih proizvoda.

Prema odredbama novog zakona, putnicima je omogućeno pravo na raskid ugovora sa putničkom agencijom, bez plaćanja naknade u slučaju vanrednih okolnosti. Putnik može birati zamjenski aranžman ili povrat novca u roku od 14 dana, ukoliko dođe do izmjene ugovora ili otkazivanja putovanja. Putnici imaju pravo na naknadu štete ako usluge nijesu pružene na način i u obimu kako je dogovoreno. Između mnogih zaštitnih stavki propisano je  da putnici mogu prenijeti ugovor na drugo lice, pod uslovima definisanim zakonom, čime se dodatno relaksira korišćenje turističkih aranžmana.

U odnosu na dosadašnja dešavanja u sferi organizacije turističkih putovanja u kojim su putnici često bili oštećena strana, predložene  mjere predstavljaju priličan napredak.

Istovremeno, pojačavaju se obaveze turističkih agencija koje moraju da ispoštuju EU direktivu o paket-aranžmanima (EU 201572302) sa detaljnom regulacijom pet ugovornih informacija kao što je izmjena cijene, prenošenja prava, osuguranja insolventnosti, pomoć putnicima i slično.

Agencije više ne mogu poslovati bez odobrenja i licence koju izdaje Ministarstvo turizma. Uslovi za dobijanje licence predviđaju prethodnu registraciju djelatnosti, posjedovanje poslovnog prostora, imenovanje menadžera agencije i jemstva u najmanjem iznosu od 20.000 eura. Jemstvo kao oblik obezbjeđenja korisnika uluga treba da posluži za povrat novca, neizvršene usluge, naknadu  troškova nužnog smještaja, ishrane i povratka putnika sa putovanja u zemlji ili inostranstvu u mjesto polaska, u slučaju insolventnosti, odnosno bankrota agencije. Kao i za mnoga druga potraživanja u slučaju neizvršavanja dogovorene usluge.

Od posebnog je značaja uspostavljanje Centralnog turističkog registra – CTR, jedinstvene elektronske evidencije.

„Centralni turistički registar predstavlja jedinstven i javan elektronski sistem kojim se vodi evidencija podataka o odobrenjima, rješenjima o dodjeli kategorije, koja su privrednim subjektima izdata za pružanje pojedine vrste usluga u turizmu i ugostiteljstvu, kao i evidenciju bitnih podataka iz odobrenja i drugih. Nadležni organi nakon izdavanja odobrenja, u roku od pet dana, po službenoj dužnosti unose u Centralni turistički registar podatke iz stava 1 ovog člana“,

Zakonom se smanjuju administrativne barijere u vidu pojednostavljene procedure za izdavanje dozvola za rad, odnosno pružanje usluga u turističkoj privredi.

Novi zakon uspostavlja pravne okvire za specifične oblike turizma – glamping, avanturističke parkove, vožnju motornih sanki prepoznavanje mješovitih hotela i rizorta

Glamping je vid luksuznog kampovanja, boravak u prirodi sa hotelskim komforom, sa kupatilima, grijenjem, spa i slično. U pitanju je specijalizovana ponuda održivog turizma, ruralnog, eko ili avantrurističkog turizma.

Pravno prepoznavanje glampinga kao posebne vrste smještaja nije do sada bilo poznato u Crnoj Gori. Ovim zakonom će se omogućiti registracija glamping objekata kao ugostiteljskih objekata za smještaj, sa posebnim kriterijumima za opremu, pristup i sanitarnu infrastrukturu.

Uveden je i novi pojam – degustaonica. Degustacione sale su posebno uređeni prostori u kojima se organizuje degustacija hrane i pića, najčešće vina, rakije, sireva, pršute, maslinovog ulja i slično. Služe za promociju vina i lokalnih specijaliteta u vinarijama, restoranima i hotelima u sklopu posebnih događaja ili u turističkim domaćinstvima u etno eslima, kao dio agroturističke ponude.

Međutim, sve navedene novine sitnica su u odnosu na to da ni nova kadrovska postava u Ministarstvu turizma odnosno nova Vlada, nije ponudila drugačije opcije za razvoj hotelijerstva u Crnoj Gori.  U novom Zakonu o turizmu doslovno su prepisana rješenja iz prethodnog, u kome ne postoji čist hotel kao takav, već su to kondo hoteli ili hoteli mješovitog poslovanja i turistički rizorti u kojima vlasnici mogu do 50 odsto svojih kapaciteta ponuditi na tržištu nekretnina privatnim licima.

„Smještajne jedinice u hotelu (Član 106) mogu biti predmet pojedinačne prodaje uz mogućnost opcionog izdavanja na dobrovoljnoj osnovi“, precizirano je starim i novim Zakonom o turizmu.

Crnogorsko zakonodavstvo nastavilo je da garantuje  svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj. Tu se ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.

Zakon nije pobliže definisao ni pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudi mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu  tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strukturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica.

U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora kaska za njima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PLAŽE IZMEĐU PROFITA I JAVNOG DOBRA: Privatne tvrdjave koncesionara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredjeljenju Vlade izgubio se  interes građana

 

 

Crnogorska obala raspolaže sa 73 kilometra prirodnih pješčanih plaža koje  privlače turiste iz zemalja širom svijeta. Atraktivne plaže koje su ranije tokom ljetnih mjeseci bile simbol odmora i slobodnog uživanja u suncu i moru, ubrzano gube autentičnost. Mnoge od njih gube prirodne odlike i dostupnost, zbog prekomjerne ekspolatacije, betoniranja, postavljanja ležaljki, suncobrana, plažnih barova, diskoteka, restorana i drugih sadržaja.

Stari problem koji je ove turističke sezone vidno eskalirao.

Na plažama vlada  haos, od plažnog mobilijara na gotovo svim javnim plažama pijesak se više i ne vidi. U susret ljetu i nastojanju da se za tri mjeseca zaradi što više, ugovorne obaveze zakupaca i koncesionara plaža i kupališta sve se manje poštuju. Korišćenje i uređenost plaža u skladu sa Zakonom o morskom dobru i planskim dokumentima Javnog preduzeća Morsko dobro i njihova zagarantovana dostupnost svima, građanima Crne Gore i turistima, više nije obavezujuće ni za koga.

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Iz sezone u sezonu pretvaraju se u privatne tvrđave koncesionara koji od javnog dobra, zanemarujući javni interes, ubiraju značajan profit. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredeljenju Vlade izgubio se interes građana.

Obala Crnogorskog primorja koja je nacionalno dobro, postala je puki privredni resurs za privilegovane, koji na duži niz godina drže plaže kao porodično nasleđe.

Gotovo cijeli plažni pojas Crnogorskog primorja, najkvalitetniji djelovi dugih šljunkovitih plaža, pokriven je komercijalnim sadržajima, nepreglednim šarenim ležaljkama i suncobranima, plastičnim pješačkima stazama kojima su omeđeni kvartovi koji liče na sobe za ležanje. Obaveza zakupaca da ostave polovinu zakupljenih kvadrata bez plažnog mobilijara, na koje posjetioci mogu doći sa svojim peškirima, ne poštuje se gotovo nigdje. Pored toga, zakupci samovoljno proširuju zone koje koriste na djelove pješčanih površina koje nisu zakupili, što je bila uobičajena praksa na ulcinjskoj Velikoj plaži kao i na budvanskom Jazu.

Onima koji ne žele da plaćaju preskupe plažne komplete ležaljki i suncobrana, ostavljeni su kamenjari i nepristupačni djelovi obale da na njima uživaju..Gosti sa peškirima guraju se po ćoškovima plaža, dok centralnim djelovima dominiraju koktel barovi, DJ pultovi ili VIP zone, na kojima cijene plažnih kompleta dostižu vrtoglave cijene od 210 pa do 1.000 eura.

„Kupališta su javna i moraju biti dostupna svima. Ukoliko nijesu hotleska, 50% kupališta mora da bude oslobođeno za korišćenje bez plažnog mobilijara. Ukoliko je hotelsko kupalište, može se koristiti plažni mobilijar na 100% kupališta, međutim ispred svakog kupališta, tj. na ulazu, stoji skica koja predviđa gdje se plažni mobilijar može postaviti a ugovorom o zakupu se definiše koliko tačno ležaljki i suncobrana se može postaviti“, navodi se u Zakonu o morskom dobru.

Međutim, u praksi to izgleda drugačije. Na plažama, hotelskim ili javnim,  standardi o broju kompleta na određenoj površini ili kvadratima potrebnim za jedan plažni komplet, uopšte se ne poštuju. Ležaljke i suncobrani poređani su gusto jedni do drugih,  tako da se čini da su svi prisutni tu zajedno, kao na porodičnom letovanju.

Takođe, obavezni slobodni pojasevi nisu nigdje jasno obilježeni niti ih zakupci održavaju.  Pravo na zauzimanje dijela javne plaže posmatra se kao luksuz jer zakupci nameću trend, ako želiš luksuz – onda plati.

Betoniranje obalnog pojasa već je ustanovljena praksa. Devastacija prostora morskog dobra ove godine bila je najveća u okolini Svetog Stefana, na plažama Crvena glavica i Galija. Na ovim lokacijama, na prirodnim uvalama, desila se besprizorna betonizacija obale, izgradnja niza čvrstih objekata, restorana, kućica za plažne rekvizite, lukobrana… U JPMD reagovali su uobičajeno, tek kada je betoniranje završeno.

U Javnom preduzeću Morsko dobro ponašaju se kao nijemi posmatrači situacije na plažama. Nadležne inspekcijske i komunalne službe ne reaguju ili se uopšte ne pojavljuju, te se zakupci osjećaju slobodno da ignorišu uslove zakupa plažnih površina i na zakupljenom atraktivnom prostoru rade šta im je volja.

Na većim, posjećenijim plažama, poput Slovenske plaže u Budvi, plaže Jaz ili Bečići, funkcionišu pravi ugostiteljski objekti, restorani, sazidani na betonskim podlogama, koji posluju u režimu privremenih objekata, iako to nijesu.

Postavlja se pitanje zašto neko javno preduzeće čiji je osnivač Vlada Crne Gore ne štiti javni interes. Čiji je interes da se plažni pojas Crnogorskog primorja komercijalizuje do te mjere, da prelazi u tihu privatizaciju obale. To se moglo zaključiti i po ishodu nedavnih javnih poziva za zakup crnogorskih plaža koje su pratile mnogobrojne manipulacije. Stari, odnosno stalni, tradicionalni zakupci po pravilu nude astronomske iznose novca na ime godišnjeg zakupa koje kasnije povlače i uz bodni sistem dobijaju tendere po početnim cijenama.

Ideja o osnivanju javnih plaža koje bi bile dostupne svima bez ikakvih uslovljavanja, posebno građanima Crne Gore kao i izdavaocima privatnog smještaja i njihovim gostima, nije realizovana. Sa rijetkim izuzecima od dvije ili tri plažice na cijeloj Budvanskoj rivijeri, na primejr, koja ostvaruje gotovo 50 odsto ukupnog turističkog prometa u zemlji.

Status javnih, slobodnih plaža, iznenada su dobile najatraktivnije tri plaže na Crnogorskom primorju, hotelska plaža Svetog Stefana, velika miločerska i Kraljičina plaža u Miločeru. Ovo je peta turistička sezona u kojoj gosti i mještani nesmetano koriste plaže koje decenijama nisu mogli.

Peto je ljeto koje grad hotel Sveti Stefan i vila Miločer dočekuju zatvorenih škura i gvozdenih kapija. Zakupac elitnih hotela kompanija Adriatic properties i država Crna Gora podnijeli su međusobne tužbe  zbog nepoštovanja ugovora o zakupu, u arbitražnom postupku koji se vodi pred sudom u Londonu.

Dok se čeka sudski epilog, poznate plaže dostupne su svima, ali o njihovom održavanju i komunalnom redu niko ne brine, ni zakupac, Opština Budva ili Morsko dobro. Na plažama nema mobilijara, nema vode ni tuševa ni toaleta. Sve izgleda napušteno.

Gdje nema  ličnog interesa nema ni brige o prirodnim dobrima turističke destinacije.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVAŠLUK U JAVNIM SERVISIMA: Nagrade i kazne za (ne)poslušne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni su utvrdili nepravilnosti u poslovanju RTV Podgorica i Radio-televiziji Crne Gore, uglavnom u vezi sa varijabilama i visinama plata. Istovremeno, pljušte otkazi članovima sindikata i nepodobnima

 

 

Protekle sedmice više se informisalo o poslovanju i malverzacijama u crnogorskim medijima koji se finansiraju iz džepova građana, nego što su nas oni informisali. Stare prakse se ponavljaju, podobni medijski radnici napreduju, nepodobni se sklanjaju gdje nikom ne smetaju, dok građani umjesto da budu informisani, najčešće bivaju deziformisani i zbunjeni.

Počelo je sa Gradskom.U izvještaju Državne revizorske televizije (DRI) utvrđen je niz nepravilnosti, zbog čega je nadležni kolegijum DRI dao uslovno mišljenje na Godišnji finansijski izvještaj i negativno na pravilnost poslovanja Gradske RTV.

Izvršni direktor lokalnog javnog emitera Vladimir Otašević isplaćivao je tokom prošle godine varijabilni dio zarade zaposlenima, a da za to nije imao saglasnost nadležnih, stoji, pored ostalog, u izvještaju. To lokalno preduzeće revizorima nije omogućilo ni uvid u ugovor o radu Otaševića, kao ni rješenje o njegovoj zaradi, niti propratnu dokumentaciju u vezi sa konkursom za izvršnog direktora.

“Društvo je tokom godine isplaćivalo zaposlenima naknade po osnovu rezultata rada. Isplate su se vršile uz pisanu odluku izvršnog direktora. Shodno čl 21 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, uslovi i način ostvarivanja prava na varijabilni dio zarade za zaposlene u ustanovi čiji je osnivač lokalna samouprava utvrđuju se aktom nadležnog organa ovih pravnih lica uz saglasnost Vlade, po pribavljenom mišljenju Ministarstva. Društvo prilikom isplate nije imalo saglasnost, već je na osnovu odluka koje je donosio izvršni direktor isplaćivalo varijabile zaposlenima”, ističe se u izvještaju.

U izvještaju se navodi i da je u Gradskoj RTV 99 zaposlenih na neodređeno i devet na određeno vrijeme. U Sektoru programa zaposleno je više nego što je previđeno aktima. Gradska RTV, ističu revizori, ima potpisan sporazum o ustupanju radnika sa Agencijom za privremeno zapošljavanje, po kojem je tokom 2024. bilo ustupljeno šest zaposlenih: tri novinara, jedan autor emisije, jedan realizator programa i jedan novinar – reporter.

Kad je u pitanju korišćenje službenih vozila, revizor notira da Pravilnikom o uslovima i načinu korišćenja nije određen limit potrošnje goriva. Upozoravaju na to da Gradska RTV nije donijela pisani dokument, kojim se odobrava pravo zaposlenog na usluge korišćenja goriva, a revizorima nije predstavljeno ni odobrenje o upotrebi kartice za točenje goriva.

Upravo je zbog navodnog nezakonitog točenja goriva došlo do otkaza predsjedniku Sindikata Gradske RTV Milanu Nikčeviću i javnog sukoba Otaševića sa Sindikatom medija Crne Gore. Nakon što je sindikat tražio da Savjet Radio-televizije Podgorica razriješi izvršnog direktora, Otašević je optužio lidere sidnikata Radomira Kračkovića i Marijanu Camović da su pokušali da izvrše pritisak na njega kako ne bi otpustio Nikčevića.

“Nikčević je, nakon što je pokrenut postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti, kontaktirao Kračkovića i Camovićevu, koji su potom pokrenuli neviđen pritisak na mene da se on vrati na posao… Čelnici Sindikata medija ne bi trebali da koriste svoje funkcije da preko njih traže, bez valjanog osnova, otkaze za zaposlene u medijima, pa i za izvršne direktore, koji nisu bliski njihovim poslodavcima, dok sa druge strane traže zaštitu za zaposlene, koji vrijeđaju i pozivaju na fizički obračun svoje kolege na radnom mjestu, a pri tom i nezakonito troše gorivo na račun građana Crne Gore ”, kazao je Otašević.

U regovanju SMCG naveli su da je Otašević iznio niz neistina o Sindikatu u pokušaju da skrene pažnju sa sopstvenog nezakonitog poslovanja. Saopštili su da zakonito pomažu predsjedniku Sindikata RTV Podgorica Milanu Nikčeviću, koji je nezakonito dobio otkaz.

„Otaševićevu krupnu neistinu da smo “vršili pritisak” na njega da promijeni odluku o otkazu tokom sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem nećemo ni da komentarišemo. Samo ćemo podsjetiti da su i njegovi šefovi pravne i finansijske službe Relja Stamatović i Nemanja Vešović  na istom sastanku jasno rekli da otkaz Nikčeviću nije smio da se desi“, navodi SMCG u saopštenju.

Sindikat tvrdi da su tražili od Savjeta RTV Podgorica da smijeni Otaševića zbog toga što u kontinuitetu nezakonito posluje, te da on zbog toga objavljuje  ovakva reagovanja, „ jer zna da za to postoje dokazi“.

Za nepravilnosti koje je utvrdila DRI, Otašević kaže da je riječ o praksi koju je ustanovila prethodna uprava, dok se on cijelo vrijeme trudi da to ispravi.

„Nije Gradska TV pod rukovodstvom Otaševića prekršila sedam zakona tokom 2024. godine, već su se navedeni zakoni kršili od samog osnivanja televizije. Kao novi izvršni direktor, u 2024. godini, pored mnoštva problema u programsko-produkcionom sektoru, očekivao sam da se poštuju zakonska i podzakonska akta, ne dovodeći u pitanje i sumnju u savjestan rad svih službi i sektora u preduzeću. Sve i da sam očekivao, ispravljanje svih tih stvari kroz period od godinu dana, kosi se sa zakonima fizike“, saopštio je.

Probleme sa sindikatom imao i je i direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić. On je uručio otkaz nagrađivanoj dopisnici iz Herceg Novog Nevenki Macan. Iz Sindikata zaposlenih RTCG su dodali da Macan kaže da se “usprotivila potpuno nelogičnom i neproduktivnom načinu da se organizuje posao tako što će se četvoro zaposlenih iz Herceg Novog koji su u ovom dopisništvu radili dvadeset i više godina, prebaciti da rade u Tivat”. Zbog toga je pisala članovima Savjeta i generalnom direktoru RTCG.

„Ovo je scenario koji se priprema za neistomišljenike. Mnogim članovima našeg sindikata ovih se dana ‘pakuju’ otkazi. Razlog – imamo svoj stav, mislimo svojom glavom, istupamo javno i preispitujemo razne sporne odluke generalnog direktora. Naši članovi su mobingovani, izloženi svakodnevnim pritiscima, otvorenim i prikrivenim prijetnjama, porukama da će biti raspoređeni na druga radna mjesta. Kazneni putevi ovih dana vode od televizije ka portalu i radiju. Ili ka – otkazu”, piše u saopštenju.

Dok je DRI utvrdila nepravilnostu u vezi sa RTV Podgorica, za RTCG je to učinilo Ministarstvo finansija. Cijela priča isplivala je nakon javnog sukoba Raonića i sindikata nacionalnog javnog servisa oko granskog kolektivnog ugovora, koji članovi tog tijela odbijaju da potpišu.

“Tvrdnje da su najveće zarade u RTCG ujedno i najnezakonitije u tom mediju koji zapošljava oko 800 ljudi, a koje uporno iznosim četiri godine, su još jednom potvrđene mišljenjem Ministarstva finansija koje je jasno reklo da generalni direktor i trojica njegovih pomoćnika sami sebi određuju koliko im je dovoljno, ne osvrćući se na zakone. Ono što je Ministarstvo i ovaj put preskočilo da kaže je šta će oni, kao nadležni za racionalno trošenje i brigu o državnom novcu, da urade po tom pitanju i kako će i kad da zaustave nezakonito otimanje javnog novca”, rekla je Marijana Camović Veličković iz SMCG.

Predsjednica Sindikata zaposlenih Jadranka Drobnjak kazala je da predlogom Kolektivnog ugovora koji im je neprihvatljiv srednjoškolci ne dobijaju povećanje plata. “Većina visokoškolaca dobija od 60 do 80 eura, dok rukovodioci koji već imaju četvorocifrenu platu dobijaju 200 i više eura. Time većina zaposlenih u RTCG-u, među njima i oni koji svakodnevno stvaraju programski sadržaj, i dalje ostaju u zoni državnog minimalca”, kazala je Drobnjak.

Raonić tvri da nijesu tačne tvrdnje Sindikata da 80 odsto zaposlenih prima minimalac. Istakao je da je menadžment inicirao usvajanje Granskog kolektivnog ugovora.

“Koje opstruira upravo Sindikat medija koji čine uglavnom zaposleni ili ljudi koji su u uredništvu u Vijestima. Imamo apsurdnu situaciju da poslodavac želi da budu plaćeni rad nedeljom, praznicima i tako dalje… Što se tiče zaposlenih u RTCG, 90 familija će dobiti stanove. Povećanja plata koje smo predložili bi bila značajno iznad republičkog prosjeka”, kazao je on.

Dok Otaševiću padaju na sudu nezakoniti otkazi, Raoniću svako malo sud odlučuje da ne bi smio biti na pozciji generalnog direktora. Trenutno je pred sudom aktivan postupak protiv članova Savjeta koji uporno ignorišu odluku suda i ponovo biraju Raonića.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo