Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Www. teče mojim venama

Objavljeno prije

na

,,Liječimo zavisnost od interneta”, ,,Skidamo s fejsbuka” – ovakvim i sličnim porukama sve brojnije ordinacije i savjetovališta pozivaju pacijente na liječenje od zavisnosti koja nastaje nakon svakodnevnih, bespotrebnih, dreždanja za kompjuterom.

Ono što je zajedničko svim internet zavisnicima bježanje je od životnih problema – usamljenosti, nedaća na poslu, školi, u porodici, lošeg zdravstvenog stanja ili nečeg drugog. Pri tome, oni veliku količinu vremena ulažu u aktivnosti koje nemaju nikakve veze sa stvarnim životom, poslom, učenjem, hobijima ili su im totalno nepotrebni, a često i elemente privatnog života prenose u omiljeno virtuelno okruženje. Uprkos tome što postoje dokumentovani sociopatološki fenomeni uzrokovani korišćenjem interneta, globalna svjetska mreža ima daleko više važnih i neophodnih prednosti.

INTERNET NAŠ NASUŠNI: Iako mnogi stanovnici Crne Gore tek otkrivaju prednosti i čari rukovanja kompjuterom i lutanja beskrajnim internet prostranstvima – naši stručnjaci tvrde da i mi ulazimo u opasnu zonu.

,,U Crnoj Gori se smanjuje broj zavisnika od narkotika, a povećava broj zavisnika od internet društvenih mreža”, objašnjava prim. dr med. Novak Praščević, subspecijalista za bolesti zavisnosti. ,,Pedeset sedam miliona stanovnika planete Zemlje dan započinje i završava s Fejsbukom. Četvrtini djece u Engleskoj Fejsbuk je bitniji od porodice. U svijetu je broj korisnika Fejsbuka u stalnom porastu i u maju ove godine iznosio je 500 miliona”, kaže dr Novak Praščević. A u Crnoj Gori više od 160 hiljada stanovnika pripada Fajsbuk porodici. Dr Praščević tvrdi da je opsjednutost virtuelnim prijateljstvima – zavisnost od odnosa na internetu – posljednjih godina u takvom porastu da i kod nas da predstavlja opasnu realnost. ,,Nemilosrdno trošenje vremena, zapostavljanje obaveza, zapuštanje postojećih međuljudskih odnosa, to je Fejsbuk virtuelna realnost i predstavlja novi model socijalne interakcije”, objašnjava dr Praščević.

Internet zavisnici međusobno komuniciraju sa 400 riječi, od kojih je barem pedesetak potpuno nerazumljivo generaciji njihovih očeva, a riječi kao što su atačment, difolt, resetovanje, donloudovanje, poklapaju se sa žargonom mladih zavisnika od psihoaktivnih supstanci, koji takođe imaju svoj rječnik, potpuno nerazumljiv okolini.

PARALELNA STVARNOST: Termini „zavisnost od interneta” ili „internet zavisnost” ušli su u upotrebu 1995. godine. I od tada se nauka intenzivno bavi ovom pojavom. Dr Praščević tvrdi da se kod „tehnološke zavisnosti” ne stvara fiziološka zavisnost kao kod alkoholizma ili narkomanije, već samo psihološka.

Neka od istraživanja govore da je neko ko provodi na internetu više od 38 sati nedjeljno, odnosno, gotovo šest sati dnevno, nesumljivo postao zavisnik. „Realno gledano, u našim uslovima svako ko uz aktivnosti vezane za internet provede svakodnevno četiri, što je 28 sati nedjeljno, duboko je zagazio u zavisnost”, smatra dr Praščević. Ipak, neko ko zbog posla ili edukacije, sate i sate provodi uz kompjuter, kaže on, ne može biti proglašen zavisnikom.

Da je paralelna stvarnost sve prisutnija u našim životima, pokazuju i najnoviji statistički podaci. Društvena mreža Fejsbuk uspjela je nadmašiti pretraživač Gugl u broju minuta koje korisnici provedu na njihovim stranicama. Fejsbuk je sada na prvom mjestu sa 41.1 milijardu minuta mjesečno, dok smo na Googlu proveli ukupno 39.8 milijardi minuta, a na Jahuu 37.7 milijardi minuta.

Vrijeme odmora je pokazalo, zapravo, kakav društveni život vodimo i kako koristimo svoje slobodno vrijeme. Upravo tokom avgusta je skočio broj korisnika Fejsbuka i tada je ova društvena mreža izbila na prvo mjesto. Sve i da je vrijeme provedeno za kompjuterom korisno potrošeno, može ugroziti zdravlje. Dugotrajan rad za računarom ubraja se u ozbiljne faktore rizika za nastanak i razvoj raznovrsnih patoloških stanja i oboljenja, čija težina varira od relativno bezopasnih do krajnje ozbiljnih, pa i potencijalno smrtonosnih.

MODEL PONAŠANJA: Dr Praščević kaže kako su štetnom djejstvu komponenti računarske opreme izloženi gotovo svi organski sistemi, a budući da profesionalni rad za računarom ima karakter pasivnog posla, najčešće se javljaju poremećaji u funkcionisanju lokomotornog sistema. Oni nastaju kao posljedica dugotrajnog statičkog opterećenja kičmenog stuba, nefiziološkog položaja i ponavljanih neprirodnih pokreta ekstremiteta. Stručnjaci objašnjavaju da nije tehnologija, internet u ovom slučaju, faktor koji stvara zavisnost, već to radi određen model ponašanja. Internet, dakle, sam po sebi ne predstavlja osnov za razvoj zavisnosti, već je njegova „krivica” u tome sto omogućava razvijanje i upražnjavanje oblika socijalne interakcije koja neke ljude privlači u mjeri većoj od poželjne.

Terapija se, kaže dr Prašćević, ne razlikuje mnogo od tretmana drugih vrsta zavisnosti. Riječ je o klasičnoj psihosocijalnoj terapiji, a specifično je, da dok traje liječenje, pristup internetu ne mora biti zabranjen. Pritom, pacijenti jedino ne mogu da koriste ono od čega se liječe, a to je u ogromnom broju slučajeva Fejsbuk. Sveobuhvatan i individualni tretman traje godinu, sprovodi se u četiri faze, a glavni cilj jeste promjena patološkog obrasca ponašanja i usmjeravanje pacijenata na zdrave oblike života.

Posljedice

„Zavisnost od interneta u poređenju sa zavisnostima od alkohola ili od droga mnogo je manje štetna i za samog zavisnika i za njegovu okolinu, ali ipak postoje štetne posljedice”, objašnjava za Monitor dr Praščević. U osnovi svake zavisnosti je lučenje takozvanih neurotransmitera zadovoljstva, a apstinencijalni sindrom liči na onaj koji se razvija kada se prekine s uzimanjem droge – blaga glavobolja, opsesivno razmišljanje o objektu zavisnosti, stomačne tegobe, ali i nevoljni pokreti prstima koji simuliraju rad na tastaturi. U svijetu već postoje udruženja za liječenje zavisnosti od interneta po uzoru na „Anonimne alkoholičare” – grupe bivših zavisnika od alkohola koje su polovinom 20. vijeka napravile revoluciju u psihološkoj terapeutskoj praksi. Patološka upotreba nije isto što i zavisnost od interneta. Zavisnik potpuno nekontrolisano provodi sve slobodno vrijeme ispred računara, zanemarujući svoje obaveze, prijatelje, ranija interesovanja. U nekim slučajevima zapostavlja i svoj fizički izgled, kaže dr Praščević. Kao i kod kockanja, u ovoj vrsti zavisnosti postoji poremećaj kontrole impulsa, neobuzdana, kompulsivna upotreba interneta. Javljaju se depresija, anksioznost, nesanica, razdražljivost, zloupotreba psihoaktivnih supstanci, apstinencijalna kriza. Procjenjuje se da u ukupnoj populaciji korisnika interneta ima pet do deset odsto onih koje možemo nazvati zavisnicima.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo