Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Liberalizam za priču, budžet za pare

Objavljeno prije

na

  I ove sedmice je profesor Veselin Vukotić posredstvom medija narodnim masama držao predavanja o zabludama u vezi sa idejom države blagostanja, i o svemoćnom tržištu naravno.

 

Tek koji dan prije Vukotićeve medijske najezde, njegov kolega Svetozar Stiv Pejović, teksaški profesor i jedan od osnivača Univerziteta Donja Gorica poručio je preko državnih i prodržavnih medija – za Crnu Goru ne bi bilo dobro da uđe u Evropsku uniju. Spas Crne Gore Pejović vidi upravo u liku profesora Vukotića, koji će ,,moći da predvodi garnituru mladih ljudi koji bi mogli da izvedu tranziciju u Crnoj Gori, a koji se sada formiraju”.

Majko sveta, da li nam to Stiv poručuje da se sprema još jedna tranzicija predvođena profesorom Vukotićem?

ELITA U DUGOVIMA: Nova armija Vukotićevih studenata koja se proizvodi na UDG-u, ,,pojačana” je pride i ,,lokerima” (na maternjem – ormarićima) i raznovrsnim ,,eventima” (maternji: događajima), kako to ponosno objašnjavaju prvi diplomci sa Vukotićevog Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis, u biltenu kompanije Čelebić iz juna ove godine. Vlasnik kompanije, Tomislav Čelebić ujedno je i jedan od osnivača UDG-a, pored premijera Mila Đukanovića i akademika Dragana Vukčevića.

Profesor je studente podučio po sopstvenoj mjeri. Tržište je sveto i nepogrešivo, pojedinac je niko i ništa ako nije uspješan u svijetu biznisa i novca – provejava kroz sve tekstove prvih UDG diplomaca objavljenih u Čelebićevom biltenu. Kao i neizmjerni ponos što su ,,buduća elita” kako im to stalno ponavljaju njihovi dekani i profesori. Na sajtu fakulteta ponosno se ističe i da je UDG postala članica Assosiation of Private Enterprise Education ,,sa sjedištem u SAD i članovima iz 70 zemalja”. Ko se ne bi ponosio. Zaboravili su samo da dodaju da se svako može učlaniti u tu association po cijeni od 70 do hiljadu dolara.

Priča o uspjehu UDG-a ima sitnu manu. Profesor Vukotić, ali i ostali osnivači UDG-a, ćute na tvrdnje koje stižu uglavnom iz Pokreta za promjene – da poslovanje njihovog univerziteta nije baš uspješno, da je UDG zadužen preko 12 miliona eura i da su nedavne zakonske akrobacije ministra prosvjete Slavoljuba Miga Stijepovića napravljene upravo da bi se finansijski pomogao privatni univerzitet, zatočnika tržišnog fundamentalizma.

Podsjećanje: čim je postavljen za ministra, Stijepović je izdao akreditaciju koja je nedostajala UDG-u da postane univerzitet, a ubrzo potom i pokrenuo usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju koji omogućava finansiranje privatnih univerziteta iz budžeta onda kada Savjet za visoko obrazovanje procijeni da je to od ,,javnog interesa”. A većinu članova u Savjetu, po novim zakonskim rješenjima ima Vlada. A Vladu predvodi Milo Đukanović, osnivač privatnog Univerziteta Donja Gorica.

Iako se Stijepović javno zakleo da ,,država neće finansirati privatne fakultete koji već postoje na državnom univerzitetu”, nije pristao da se tako u zakonu i napiše. To će se, obećao je ministar, naknadno propisati vladinom uredbom. Da.

ĆUTANJE: Vukotić, Đukanović, Vukčević i Čelebić nijesu reagovali kada je nedavno portal in4s, što su potom prenijele Vijesti, objavio podatke o zaduženjima UDG-a, odnosno preduzeća Univerzitats.

Znalo se da je Đukanoviću, odnosno preduzeću Univezitats, 2006. godine na ime otvaranja privatnog univerziteta CKB banka odobrila kredit u iznosu od šest miliona eura. Grejs period za njegovu otplatu, objavljeno je, ističe sledeće godine. Što će reći, UDG-u tek predstoji vraćanje tog duga. Branka Bošnjak, šefica stručnog tima za obrazovanje PzP ustvrdila je ranije da je upravo to razlog za izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju.

To, izgleda, nijesu jedini dugovi UDG-a. Univerzitats se navodno naknadno još poprilično zadužio. Početkom 2009. godine, objavljeno je, ,,CKB im je odobrila još četiri miliona eura sa rokom otplate od 144 mjeseca (UG.O HIPO.OV.BR.9092/09), a u aprilu iste godine, 1.900.000.00 eura – sa rokom otplate od 12 godina (UG.O HIPO.OV.BR.12760/09 ). Za navedena kredite iz CKB u hipoteku založeno je zemljište, zgrada površine 16.700 i garaže u okviru zgrade. Takođe, tokom 2009. Montenegro banka im odobrava kredit u iznosu od 132.000.00 eura sa rokom otplate do 01.09.2012 (-UG.O HIPO.OV.BR.38214/09)”.

Da su zaduženi preko 12 miliona eura vlasnici UDG-a nijesu javno ni potvrdili ni demantovali.

TRŽIŠNA EKONOMIJA NA DOMAĆI NAČIN: Početkom ljeta Dragan Vukčević je u intervjuu Pobjedi objasnio da UDG posluje zahvaljujući kreditima, te da su jedini izvor njihovih finansija – školarine.

Ove godine UDG upisalo je 450 studenata, od planiranih 700. Broj novoupisanih studenata , ,,približno isti kao i prošle godine” kako su objasnili sa univerziteta, nijesu povećale ni brojne olakšice koje je UDG nudio studentima koji upišu neki od njihovih pet fakulteta. Jedna od tih olakšica je recimo 20 odsto niža školarina za drugo dijete iz porodice koje se upiše na UDG.

Godišnja školarina iznosi 1500 eura. Sa novoupisanih 450 studenata UDG broji oko 1500 studenata. To je godišnje zarađenih dva miliona i dvjesta pedeset hiljada. Od toga treba platiti zaposlene. Prema popisu sa sajta UDG, njih je oko 100. Poređenja radi, Pravni fakultet na državnom univerzitetu koji broji oko 40 zaposlenih mjesečno izdvaja oko 60 hiljada eura za plate. Godišnje 720 hiljada eura. Ta računica kaže da 100 zaposlenih, plaćenih kao na državnom univerzitetu, godišnje košta malo manje od dva miliona koliko UDG zaradi od školarine. A treba otplaćivati kredite.

Koliko je isplativo imati privatni fakultet svojevremeno je objašnjavao Nenad Đorđević, jedan od prvih koji je u Srbiji ušao u privatno obrazovanje: ,,Obrazovanje nije profitabilna grana i ulaganje u privatne fakultete ne može da pokrije troškove. Onaj ko se odluči da se time bavi mora biti spreman da dotira rad svojih obrazovnih institucija”. Školarine na njegovoj akademiji, pri tom, iznose 4500 eura.

Da nije lako zaraditi od privatnog obrazovanja pokazao je i slučaj privatne gimnazije Luča, koja je ove godine završila sa ključem u bravi. Jedna od osnivača Luče je Đukanovićeva sestra Ana Kolarević.

Univerzitats je Savjetu za visoko obrazovanje, u postupku akreditovanja i dobijanja licence, dostavio biznis plan. Sa državnog univerziteta su ih podsjetili da ga imaju, i da ne bi trebalo da računaju na budžet. Prefesor je to sigurno dobro izračunao. Nije valjda da je predvidio uplitanje države u zakone svetoga tržišta.

Da je teže nego što je mislio, Vukotić je priznao ubrzo nakon što se upustio u projekat privatnog univerziteta. Ali brzo je shvatio: ,,Mislim da neki iznos od 30 do 40 odsto sredstava iz budžeta namjenjenih za studente državnog univerziteta treba da ide za studente koji su na privatnim univerzitetima”.

Šta je profesor htio da kaže shvatio je Migo. U obrazloženju zašto se mijenja Zakon o visokom obrazovanju u dijelu koji omogućava finansiranje privatnih studija od javnog interesa stoji da je to ,,u skladu sa Preporukom Savjeta Evrope o pristupu visokom obrazovanju, po kojoj sistem finansiranja visokog obrazovanja treba da obezbijedi fer i ravnopravan pristup visokom obrazovanju svim građanima”.

Ako ministrima za to služe evropski standardi, stvarno nam, što bi reko Stiv – ne treba Evropa.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

BLOKADERI U MILOČERU: Sedam dana za odgovor vlade

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve u ostavljenom roku, znaće se 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka dovoljno zaštićeni

 

 

Sa zbora građana Svetog Stefana i Pržna održanog u ponedeljak u Hotelu Maestral, poslata je ultimativna poruka Vladi premijera Milojka Spajića da zustavi gradnju hotela Janu – Kraljičina plaža u Miločeru ili će blokirati gradilište. Mještani su na zboru gotovo jednoglasno usvojili tri zahtjeva koji podrazumijevaju obustavljanje svih daljnih građevinskih radova u Miločerskom parku. Traže odustajanje od izgradnje trećeg bloka ovog kompleksa i da se već izgrađeni objekti koriste isključivo za hotelsku namjenu. Protive se prodaji stanova i apartmana na ovoj eksklzuzivnoj lokaciji.

Na spornoj parceli u dijelu Miločerskog parka zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, kompanija Adriatic properties doo, čiji je osnivač kompanija Aidwey Investment ltd, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, započela je gradnju gabaritnog kompleksa na mjestu nekadašnjeg hotela Kraljičina plaža.

Hotelsko-apartmanski  kompleks Janu – Kraljičina plaža predstavlja kombinaciju sadržaja, hotel sa oko 66 soba i depandanse u kojima je planirana izgradnja 66 luksuznih brendiranih rezidencija namijenjenih tržištu nekretnina. Nakon pauze od pet godina, kada je  gradilište u Miločeru bilo zatvoreno tokom trajanja arbitražnog postupka pred sudom u Londonu do zaključivanja sporazuma o poravnanju između Vlade i zakupca, građevinski radovi su nastavljeni početkom oktobra ove godine.

Odluka o upućivanju ultimativnog zahtjeva donijeta je apsolutnom većinom, bez glasova protiv. Vladi je dat rok od sedam dana da obustavi građevinske radove ili će mještani krenuti u totalnu blokadu gradilišta.

Građani zahtijevaju da se već izgrađeni objekti u sivoj fazi, riječ je o dvije višepratnice, adaptiraju u hotel i da se ne dopusti prodaja rezidencija na tržištu nekretnina. Protive se izgradnji dodatnih kapaciteta, odnosno trećeg bloka koji je planiran.

Ovo je drugo okupljanje mještana povodom gradnje u Miločeru. Prethodno su 28. oktobra blokirali gradilište kako bi obavijestili javnost da se katastraska parcela na kojoj se izvode radovi u katastru nepokretnosti i dalje vodi kao park. Parcela broj 970/6 ukupne površine 12.553 kvadrata, na kojoj se planira izgradnja trećeg bloka, označena je u katastru većim dijelom kao parkovska površina i manjim kao neplodno zemljište.

Upozorili su takođe da se u Upravi za zaštitu kulturnih dobara trenutno priprema dokumentacija za uspostavljanje institucionalne zaštite i proglašenja Miločera kulturnim dobrom.

„Smatramo da trenutno u svijetu ne postoji sličan slučaj – da se gradi u parku kondo hotel. Takođe apelujemo na nadležne institucije da obustave građevinske radove u Miločerskom parku jer sada je toku postupak zaštite Miločera. Na značaj zaštite Miločera ukazao je i Evropski parlament u svom posljednjem zvaničnom izvještaju o Crnoj Gori. Tražimo da se obustavi gradnja do detaljne provjere građevinske dokumentacije za kondo hotel, kao i do pravosnažnoog okončanja postupka zaštite Miločera u skladu sa pravilima struke kao preporukama Evrope Nostre i grupe Evroparlamentaraca koji su izrazili zabrinutost povodom nastavka gradnje u Miločeru“, kazao je jedan od aktivista Blažo Kažanegra.

U maju ove godine nekolicina poslanika Evropskog parlamenta uputili su premijeru Milojku Spajiću pismo povodom gradnje u zoni Miločerskog parka i Svetog Stefana.

„Pozdravljamo najavu Vlade da će Miločerski park dobiti status zaštićenog kulturnog dobra, ali ostaju brige oko trenutne i buduće gradnje unutar te zone, uključujući nastavak na projektu velikog hotela. Posebno brinu „brendirane rezidencije” unutar kompleksa Janu Kraljičina plaža, koje se na tržištu nude sa privilegovanim pristupom plažama na Miločeru. Plaže i obala su po Ustavu Crne Gore javno dobro i moraju ostati jednako dostupne svim građanima i posjetiocima“, navodi se u obraćanju premijeru Spajiću.

Poslanici Vladimir Prebilič, Sebastian Everding, Matjaž Nemec, Mounir Satouri, Gordan Bosanac, Estella Galan, Majdouline Sbai i Tomas Vaitz, pozvali su Vladu da obezbijedi transparentnost u odlukama, uradi reviziju objekata i dokumentacije, uz napomenu da se Sveti Stefan ne smije tretirati kao eksluzivna enklava“, prenijele su Vijesti.

Podsjećamo da je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma 2021. godine formiralo Komisiju za analizu ugovorne i planske dokumentacije za gradnju u Miločeru. U svom preliminarnom izvještaju iz aprila iste godine, Komisija je osporila dio planske dokumentacije i zaključila da kroz prethodno spoveden javni konkurs nisu poštovana obavezujuća planska rješenja iz planova višeg reda, ali da nisu uzeta u obzir ni rješenja iz važećih planova nižeg reda.

Na osnovu tako sprovedenog konkursa, te Odluke o urbanističko-arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta Miločer, Opština Budva, koju je donijela Vlada Mila Đukanovića 29. 12. 2015, kojom je propisano da usvojeno rješenje predstavlja sastavni dio Prostornog plana Opštine Budva, Ministarstvo održivog razvoja i turizma u mandatu Branimira Gvozdenovića, izdalo je na zahtjev investitora urbanističko-tehničke uslove koji su postali osnov za izradu projektne dokumentacije.

Međutim, usvojeno rješenje nije moglo biti osnov za izdavanje UTU, jer je Prostorni plan Opštine bio van snage i nije se primjenjivao od 31. 12. 2015.

„Budući da lokacija za hotelski rizort – Miločer NIJE određena u skladu sa SMJERNICAMA ondašnjeg Prostornog plana Opštine Budva, što je bio uslov iz člana 60a Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, da bi se po tom osnovu mogla odrediti lokacija za gradnju, slijedi preispitivanje pravne valjanosti Odluke o određivanju lokacije za Hotelski rizort – Miločer Opština Budva, a samim tim i Odluke o urbanističko –arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta – Miločer“, zaključuje državna komisija i preporučuje formiranje ekspertskog parvnog tima za zaštitu državnih interesa u ovom slučaju.

Preporuke su ostale na papiru da bi Ministarstvo planiranja prostora, urbanizma i državne imovine u maju 2026. potvrdilo da ovaj pravni tim nikada nije formiran i da nalazi iz izvještaja Komisije nisu doveli do poništavanja građevinske prijave.

Provjera sporne dokumentacije o gradnji betonskog bastiona u Miločeru nije spovedena do kraja. Mještani Svetog Stefana zatražili su obustavu radova do detaljne revizije građevinske dokumentaicje i pristupa spisima po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.

Nezavisna provjera projekta i dokumentacije je važan put jer otvara uvid u način donošenja odluka prethodne državne administracije i odgovara na pitanja kako su zakonske odredbe prilagođavane interesima investitora i kako je na osnovu nepostojećeg planskog osnova donijet programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za agresivnu urbanizaciju zakupljenog ljetovališta.

Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve znaće se već 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Međutim, konačan tekst sporazuma javnost nije imala priliku da vidi. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka poravnanjem sa zakupcem dovoljno zaštićeni.

Takođe se postavlja pitanje da li Vlada može u ime investicionih i ugovornih obaveza donositi odluke koje trajno mijenjaju karakter jednog od najznačajnijih ambijenata crnogorskog primorja bez saglasnosti i stvarnog učešća lokalne zajednice.

Branka PLAMENAC

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SINIŠE RAIČEVIĆA, CARINSKOG INSPEKTORA: Disciplinovanje zviždača

Objavljeno prije

na

Objavio:

Carinski inspektor Siniša Raičević, koji je još 2020. u Upravi carina dobio status zviždača, krajem 2024. je suspendovan s posla. U prijavi koju je ove sedmice podnio Osnovnom sudu navodi da je žrtva mobinga i progovara o, kako tvrdi, nezakonitom radu sadašnje i bivše uprave

 

 

Carinski inspektor Siniša Raičević je ove sedmice Osnovnom sudu u Podgorici podnio prijavu za mobing. U prijavi, u koju je Monitor imao uvid, Raičević navodi da je ,,počev od septembra 2024. godine, (a i ranije) na radnom mjestu kontinuirano izložen psihičkom zlostavljanju, ponižavanju i sistematskom narušavanju profesionalnog i ličnog dostojanstva od strane Maje Vučinić, vd. direktorice Uprave carina”.

Raičević u prijavi navodi da je politički motivisan njegov progon koji je počeo u decembru 2004. godine pokretanjem disiplinskog postupka. Par dana kasnije dobio je rješenje o suspenziji i umanjenju plate od 40 odsto. Suspenzija je ukinuta tek 9. oktobra ove godine.

Raičević je od Uprave carina, u kojoj radi od 1997. godine, 2020. dobio status zviždača. Monitor je početkom 2020. pisao o njegovom upozorenju da se pogrešnim načinom obračunavanja akciza na plin nanosi velika šteta državnom budžetu. Uprava carina mu je tada priznala status zviždača, ali uslijedile su i kazne. Premješten je iz Podgorice u carinsku ispostavu u Danilovgradu.

Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je Uprava carina ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo. U Upravi su demantovali ove optužbe i tvrdili da je sve po zakonu i da nema štete za budžet.

Pored optužbi za mobing, Raičević u prijavi opet objelodanjuje, kako tvrdi, sistem nezakonitog rada u Upravi carina.

U prijavi se navodi da se ,,imenovani rukovodilac Maja Vučinić u kontinuitetu, politički motivisana trudila da mi onemogući normalno da radim, a sve u dosluhu sa bivšim direktorom Uprave carina Vladanom Jokovićem kojeg sam sa razlogom optužio za korupciju, (koju je on iz „MONSTAT“-a doveo u Upravu carina po partijskoj liniji) i sa Draganom Perovićem, koji u dužem vremenskom periodu obavlja dužnost pomoćnika i utiče na protivzakoniti rad Uprave carina“.

Raičević, dalje, objašnjava slučaj prilikom zapljene pola tone marihuane i 20 kg hašiša. U prijavi navodi da je Dragan Perović navodno pokušao da zapljenu pravno obesmisli i drogu premjesti sa graničnog prelaza Božaj na Carinski

terminal u Podgorici . ,,Čemu sam se ja usprotivio i saopštio da je to protivzakonito. On je nakon toga organizovao hajku na carinske službenike koji su profesionalno odradili posao, a sve preko unutrašnje kontrole i Božidara Lazarevića“, navodi zviždač.

Raičević takođe tvrdi da je vd direktorice Uprave carina ,,omogućila vršenje carinskih prevara na način što je preko unutrašnje kontrole izvršila pritisak da ljudi koji profesionalno rade, konkretno carine upotrebljavanih vozila, budu disciplinski gonjeni. A firmama koje su fiktivno otvorene u inostranstvu od strane naših građana omogućeno je da vrše carinske prevare, ne plaćaju carinu i da carinske dažbine plaćaju u smanjenom iznosu čim su učinili i čine više milionsku štetu po budžet Crne Gore“. Raičević tvrdi da je jedan od razloga  zbog kojih je sklonjen sa mjesta upravnika, upravo to da bi tim firmama bilo omogućeno da vrše carinske prevare.

On u prijavi navodi da je 9. decembra 2024.  podnio zahtjev za kopiju službene zabilješke o prijetnjama koji mu je uputio Aleksandar Mrkić nakon što mu je oduzeo robu i napisao carinski prekršaj na carinskom terminalu u Podgorici, za firmu „Montenegro tabaco Company“. Ističe da mu je direktorica  Vučinić odgovorila da se ne nalazi u arhivama Uprave carina i da nema evidenciju kad se navedeni događaj desio. Raičević tvrdi da je to neistina i da je bivši direktor Uprave carina Vladan Joković u dužem periodu pomagao Aleksandru Mrkiću u švercu nafte i cigareta.

U prijavi, Raičević optužuje još jednog bivšeg direktora Uprave carina: ,, Božidar Vuksanović je nakon što je bio direktor Uprave carina  prešao na mjesto direktora policije. On je sa mjesta direktora policije organizovao odmazdu i u dogovoru sa Aleksandrom Mrkićem organizovao mjere tajnog nadzora, prisluškivanje svih nas koji smo onemogućavali šverc cigareta i šverc nafte i naftnih derivata koji je organizovao Mrkić, koji je trenutno na potjernici i nedostupan je pravosudnim organima u Crnoj Gori.  Vuksanović je oganizovao hapšenje carinskih inspektora koji su učestvovali u sprečavanju navedenog šverca i koji su pravosnažno oslobođeni tek nakon sedam godina“.

Raičević je sudu predložio saslušavanje brojnih svjedoka. Na kraju prijave se ističe da mu je ,,uskraćeno pravo na poziciju koja mu pripada u skladu sa školskom spremom, radnim stažom, i vještinama –  na normalane uslove za rad, zaradu u punom iznosu, redovno usavršavanje, dok je određenim zaposlenima u skladu sa partijskom pripadnošću i simpatijama to omogućeno, iako im objektivno to pravo ne pripada”.

Zaključio je i daje zbog kontinuiranog ponašanja tuženog, kod njega došlo do narušavanja zdravstvenog stanja, koje se manifestuje kroz hronični stres, anksioznost, nesanicu i poremećaj pritiska. ,,Zbog čega se Tužilac u više navrata obraćao ljekaru specijalisti i na koncu mi je u decembru 2025. konstatovan karcinom bubrega i izvršena je operacija odstranjivanja desnog bubrega“, piše u prijavi.

Glavna rasprava u ovom slučaju zakazana je za kraj januara sledeće godine.

 


Fiktivne fakture za uvoz automobila

U martu prošle godine Raičević je podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivših direktora Uprave carina Vladana Jokovića i Vladimira Bulajića, kao i aktuelne vd direktorice Maje Vučinić.

U krivičnoj prijavi tvrdi da su navedeni direktori donosili instrukcije suprotne zakonima koji tu oblast uređuju. Pored brojnih nepravilnosti on u prijavi navodi i fakture za uvoz automobila koje su duplo ili trostruko manje od stvarne vrijednosti automobila, a sve u skladu sa katalogom Nacionalnog biroa osiguravača, čiju vrijednost saznaju i upisuju u fiktivne račune  – fakture.

Raičević ističe da se tako plaćaju duplo do trostruko umanjene carinske dažbine i enormno šteti budžet. Navodi da su neki otišli i korak dalje pa su registrovali fantomske firme u Bugarskoj, Češkoj i drugim zemljama EU.,,Pa smo često svjedoci da je auto kupljeno i odjavljeno u Njemačkoj ili Belgiji, a priložena je faktura iz Bugarske. Uz konstataciju na fakturi da će auto biti plaćeno u gotovini u Crnoj Gori, što je nonsens i suprotno Carinskom zakonu, Zakonu o spoljnoj trgovini, Zakonu o platnom prometu“, naveo je u prijavi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON ORUŽANE PLJAČKE NA STAROM AERODROMU: Ko kontroliše transport novca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaštitarska kompanija je novac, prema dostupnim informacijama, prevozila običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite

 

 

Oružana pljačka na podgoričkom Starom aerodromu, u kojoj je iz automobila zaštitarske kompanije CSP Security oteta vreća s novcem prikupljenim iz 16 poslovnih objekata, otvorila je ozbiljno pitanje bezbjednosti transporta gotovine u Crnoj Gori, ali i odgovornosti kompanija koje obavljaju taj posao i institucija koje su dužne da kontrolišu njihov rad.

Dvojica nepoznatih napadača presrela su u ponedjeljak, oko devet sati, automobil marke „reno“ u Ulici Avda Međedovića, neposredno nakon preuzimanja pazara iz jednog marketa. Uz prijetnju vatrenim oružjem oteli su vreću sa više plastičnih kesa u kojima se nalazio novac iz 16 objekata, a potom pobjegli. Prema informacijama objavljenim 11. novembra, plijen je iznosio više od 70.000 eura. Dok policija traga za počiniocima, ostaje da se utvrdi kako je organizovan transport tolikog novca i da li su eventualni propusti u bezbjednosnim procedurama napadačima olakšali posao.

Posebno zabrinjava činjenica da je novac, prema dostupnim informacijama, prevožen običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite.

Takva vozila moraju biti konstruisana i opremljena tako da onemoguće neovlašćeni pristup stvarima koje se prevoze, njihovo otvaranje, oštećenje ili otuđenje. Propisano je i da blindirano vozilo ima najmanje dva odvojena prostora – jedan za pratnju, a drugi za novac i druge vrijednosti. Uz to, mora posjedovati tehničke uređaje koji sprečavaju neovlašćeni ulazak, registruju pokušaje nasilnog pristupa i omogućavaju njihovo dojavljivanje putem GPS sistema, telefona ili radio-veze.

Prema nezvaničnim informacijama, automobil kojim je prevožen novac nije bio ni posebno obilježen, iako je propisima predviđeno da specijalizovana vozila na vidnom mjestu imaju natpis kojim se označava pratnja novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti. Istraga bi trebalo da utvrdi i da li su poštovane procedure koje se odnose na transport novca u sigurnosnim vrećama i koferu sa posebnim kodom, kao i ko je donio odluku da se pazar iz 16 objekata prevozi putničkim automobilom.

Doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić u razgovoru za Monitor ocjenjuje da bi, ukoliko se potvrdi da je novac transportovan na taj način, bila riječ o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara niz pitanja o organizaciji posla, fizičkoj zaštiti i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija.

„Ukoliko se nakon istrage potvrdi da je novac iz 16 poslovnih objekata transportovan običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim vozilom za transport novca, riječ je o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara više pitanja o načinu organizacije, fizičke zaštite, profesionalnim standardima i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija“, kaže on. „Transport gotovog novca predstavlja jednu od rizičnih aktivnosti u sistemu privatne bezbjednosti, jer podrazumijeva prenošenje značajnih materijalnih vrijednosti i zahtijeva jasno definisane procedure, odgovarajuća tehnička sredstva, stručno osposobljeno osoblje i prethodnu procjenu bezbjednosnih rizika. Specijalizovana vozila nijesu samo tehnički standard, već važan segment integralnog sistema zaštite privatne bezbjednosti. Upotreba običnog putničkog motornog vozila, ukoliko nije u skladu sa propisanim uslovima i odgovarajućim mjerama zaštite, značajno povećava ranjivost takvog transporta“, objašnjava Pekić.

On smatra da je, kada je riječ o odgovornosti, neophodno napraviti razliku između operativne odgovornosti zaštitarske kompanije i regulatorne odgovornosti države.

„Primarna odgovornost za organizaciju i sprovođenje bezbjednosnog transporta novca pripada isključivo kompaniji koja je preuzela taj posao. Ona je dužna da obezbijedi odgovarajuća sredstva, osposobljene zaposlene, procjenu rizika i dosljednu primjenu bezbjednosnih procedura. S druge strane, nadležne državne institucije imaju obavezu da kontrolišu zakonitost rada ovih kompanija, ispunjenost uslova za obavljanje djelatnosti i poštovanje zakonom utvrđenih standarda. Država ne može preuzeti operativnu odgovornost kompanije, ali ne može ni zanemariti svoju regulatornu i nadzornu funkciju“, kaže Pekić.

Pekić upozorava da ovaj slučaj zahtijeva ozbiljno preispitivanje načina na koji se organizuje transport novca širom Crne Gore, kao i odgovornosti onih koji upravljaju tim poslovima.

Uprava policije je nakon pljačke apelovala na sva privredna društva koja obavljaju poslove transporta novca i dragocjenosti da dosljedno primjenjuju propisane procedure i obezbijede najviši nivo zaštite. Međutim, apel nakon incidenta ne može zamijeniti redovne i djelotvorne kontrole.

Pekić upozorava da bez rezultata istrage ne bi trebalo donositi zaključke o sistemskom propustu svih kompanija koje se bave ovom djelatnošću.

„Bilo bi preuranjeno tvrditi da je riječ o sistemskom propustu svih kompanija u ovoj oblasti. Potrebno je utvrditi da li je riječ o individualnoj grešci, propustu u rukovođenju ili nedovoljno efikasnom institucionalnom nadzoru. Iz ugla bezbjednosnog menadžmenta najvažnije pitanje nije samo kako je došlo do pljačke, već i zašto eventualne ranjivosti nijesu prepoznate i otklonjene prije nego što je do incidenta došlo. Bezbjednosna procedura koja postoji samo na papiru, a ne primjenjuje se u praksi, predstavlja ozbiljan rizik. Zato ovaj slučaj treba da bude povod za institucionalnu analizu, preispitivanje postojećih standarda i unapređenje kontrole privatnih bezbjednosnih kompanija. Bezbjednost se ne smije posmatrati kao trošak u privatnoj kompaniji i poslovanju, već kao osnovni preduslov odgovornog i profesionalnog obavljanja ove djelatnosti koja se tiče zaštite lica i imovine“, zaključuje Pekić.

Pljačka na Starom aerodromu nije prvi slučaj u Crnoj Gori u kojem se, nakon ozbiljnog kriminalnog događaja, postavlja pitanje bezbjednosti transporta novca i zaštite zaposlenih. U novembru 2021. godine, tokom oružane pljačke novca Pošte u Nikšiću, ubijen je radnik obezbjeđenja Ljubiša Mrdak. Njegova smrt pokrenula je pitanja o tome da li su zaštitarske kompanije poštovale zakonske procedure i da li su zaposleni bili adekvatno zaštićeni prilikom obavljanja jednog od najrizičnijih poslova u ovoj djelatnosti. Nakon tragedije, MUP je pokrenuo nadzor nad zaštitarskim firmama koje su imale odobrenje za transport novca i drugih vrijednosti. Tada se, kao i sada, pokazalo da propisi sami po sebi ne garantuju bezbjednost ukoliko se njihova primjena ne kontroliše, a eventualna kršenja ne sankcionišu.

Pet godina nakon ubistva Mrdaka ponovo se postavlja pitanje koliko su institucije naučile iz te tragedije i da li se nadzor nad zaštitarskim kompanijama sprovodi kontinuirano ili tek nakon što se dogodi razbojništvo. Posebno je važno utvrditi kako je organizovan transport pazara iz 16 poslovnih objekata, ko je bio odgovoran za izbor vozila, da li je kompanija ispunjavala sve zakonske i tehničke uslove i zbog čega takva praksa, ukoliko se potvrdi da su propisi prekršeni, nije ranije zaustavljena. Pljačka u Podgorici, srećom, nije završena novom tragedijom, ali je ponovo pokazala da se bezbjednost ne smije provjeravati tek nakon što bude narušena.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo