Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pobuna žiranata

Objavljeno prije

na

Bivši poslanik iz Berana profesor Vukoman Femić pokušava da formira udruženje žiranata u ovom gradu. Prevarenih, podrazumijeva se. Za sada mu to ne polazi za rukom. Udruženje i danas djeluje neformalno, a on je neformalni predsjednik. Pokušao je prije izvjesnog vremena s grupom kolega i da organizuje protestni skup. Opet nije uspjelo, uzimajući u obzir manji broj prisutnih, što apsolutno ne odgovara nezadovoljstvu koje je iz dana u dan sve evidentnije u velikoj žirantskoj masi.

Femić smatra da je strah i ovdje presudan, a da je pokušaj okupljanja perfidno preduprijeđen.

STRAH OD OTKAZA: „Ljudi vide da je u ovo uključen još neko iz sistema – šef računovodstva, direktor, banka. Ako bi žiranti pokrenuli tužbe, doveli bi u pitanje i te ljude, a onda imaju strah da im se ne uzvrati otkazom”, priča Femić za Monitor.

Podaci nijesu za veselje. Najmanje dvije hiljade građana Berana, protivno svojoj volji, vraća tuđe kreditne obaveze. U ovom gradu prema zvaničnoj statistici ima šest hiljada i stotinu zaposlenih. To bi značilo da je svaki treći – prevareni žirant. Femić je jedan od njih. O mehanizmima kreditnih prevara silom prilika dosta je naučio.

„Postoje tri grupe žiranata. Prva, koji su svjesno potpisali prijateljima, kolegama, poznanicima. Druga, koji su potpisali za jednu sumu, a ispala je druga, mnogo veća. I treća grupa žiranata su oni koji uopšte nijesu ništa potpisali, već su njihovi lični podaci zloupotrijebljeni i falsifikovani u bankama”, objašnjava Femić.

Prevare su u nekim slučajevima dostigle cifre od kojih „boli glava”. Tako je jedan bivši radnik državnih institucija na račun svojih kolega podigao više od dvjesta hiljada eura kredita, koje sada drugi vraćaju. Ovakvih slučajeva, koji nijesu stigli do suda, u Beranama je makar još dva-tri. Onim ‘sitnijim’, do deset-dvadeset hiljada, broja se ne zna.

Jedan od posljednjih drastičnih primjera, zabilježen u Pljevljima, imao je sudski epilog. Nezaposleni mesar Zijad Coković u Osnovnom sudu u tom gradu osuđen je na tri godine zatvora zbog krivičnih djela prevare i falsifikovanja isprava. Coković je prevario na desetine građana Pljevalja, falsifikujući njihove potpise i podižući kredite. Šta je uradio s tolikim novcem – ne zna se, ali je poznato da sada bezbrižno živi u Sarajevu. Sudski eksperti utvrdili su da je Zijad, na ovaj način, stekao najmanje 135.000 eura, mada se u slobodnim procjenama tvrdi da je u džep stavio čitavih 400 hiljada.

Prema podacima Mreže nevladinih organizacija sjevera, i Pljevlja su grad s ogromnim brojem ojađenih žiranata.

STRAŠNA PRIČA: „Najviše ih je među zaposlenima u Rudniku uglja, koji su zbog visine plata dugo bili na cijeni kao žiranti. Pokušali smo da im pomognemo na sudu, ali mali se broj advokata želi upustiti u taj posao, uz obrazloženje da ni sudovi nijesu spremni da donose presude na štetu banaka, odnosno u korist žiranata. Jedina nada je da država preduzme nešto”, kaže za Monitor koordinator Mreže, poznati aktivista nevladinog sektora Milorad Mitrović.

On, međutim, smatra da je ovaj problem jedinstven primjer kriminala na koji je država potpuno indolentna, i ističe slučaj Pljevljaka za koga su sudovi utvrdili da mu je potpis kao žirantu falsifikovan sadam puta za ukupnu sumu od 35 hiljada eura, ali mu je ipak naloženo da vraća novac.

„Ovo je jedna strašna priča, koja se tek otvara. Ljudi su na ivici pucanja. Zovu nas svakodnevno, sa svih strana, od kada se pročulo da prikupljamo podatke. Mislim da će uskoro krenuti inicijativa iz Podgorice za objedinjavanje naših neformalnih društava, i organizovanje jednog udruženja prevarenih žiranata na nivou države”, najavljuje Mitrović.

U Pljevljima, može se doznati iz drugih izvora, najteži dužnici su policajci, koji s prosječnom platom od oko 350 eura, ni uz pomoć čarobnog štapa, ne mogu da vraćaju kredite. Navodno, među policajcima, zbog njihove kolegijalnosti, stvoren je takav krug da bankrot jednoga od njih najčešće znači sunovrat za još nekolicinu.

Slično je i u Beranama, gdje je najviše žiranata koji izmiruju tuđe obaveze u policiji, zdravstvenim ustanovama, posebno Opštoj bolnici, zatim u prosvjeti. Iz tih ustanova je i najviše onih koji su zloupotrijebili povjerenje drugih da bi dobili kredite. Pred bijesom prijatelja, neki su morali da promijene sredinu, a drugi se još slobodno šetaju.

Izvjesnu nadu žirantima, kaže Femić, dala je akcija Maestro, koju je beranska policija sprovela uz konsultacije specijalnog tužioca i Osnovnog državnog tužilaštva.

„Ipak, i u ovoj akciji zaobiđena su neka bitna čvorišta. Ne vidimo među uhapšenima odgovorne iz Centralne banke i vrha Agroinvesta. Dobro je što su obuhvaćeni rukovodioci i referenti, ali nijesu oni samovoljno izdavali dokumentaciju koja se lako može falsifikovati, nego su se samo inteligentno ugradili u sistem pljačke i u građanstvu tražili adekvatne saradnike. Kako je Centralna banka omogućila Agroinvestu da se bavi kreditiranjem, kada je to bila poljoprivredna mikrofondacija?”, pita se Femić.

PREVARE I ZLOUPOTREBE: U ovoj akciji lišeni su slobode Božina Čukić iz Berana, bivši rukovodilac MFI Agroinvest doo Berane, Stanka Zečević iz Berana, bivši kreditni asistent Agroinvesta Berane, Omer Kurtagić iz Rožaja, osnivač i vlasnik Security Guard European Union doo Rožaje, zatim Halil Kurtagić iz Rožaja i Đole Femić iz Bijelog Polja.

Saznanja upućuju na to da su osumnjičeni kao službenici MFI Agroinvest doo Berane i seoski posrednici za istu instituciju, nakon pribavljanja falsifikovane dokumentacije na fizička lica, koji su bili žiranti nosiocima kredita iako se nijesu nalazili u radnom odnosu kod firme Security Guard Europen Union, omogućili podizanje novčanih iznosa na ime kredita u čak 45 slučajeva i pribavljanje protivpravne imovinske koristi u iznosu od 235 hiljada eura.

U beranskoj policiji Monitoru je rečeno da akcija Maestro nije završena, i da će biti ispitano još desetine građana, posebno s područja Rožaja. Istraga će, sva je prilika, biti proširena.

„Poslije ove akcije građani su počeli sami da dolaze i podnose prijave, i za ovaj i za druge pojedinačne slučajeve”, kažu u policiji.

Zbog svega toga, danas je teško naći žiranta. A nije bilo davno kada su se građani na sjeveru radovali invaziji poslovnih banaka. Samo u Beranama otvoreno ih je deset. Kao da bankari nijesu dolazili da prodaju robu po cijenama po kojima, đe je bilo pameti, nije prolazila. Narod navalio, kao za džabe.

„Mislim da nijesu samo ljudi bili pohlepni, nego su tu pohlepu stimulisale banke, s dokumentacijom podložnom prevarama. Da nije bilo raspojasanog kreditiranja, ne bi bilo ni prevara. Banke su te koje su uvukle ljude u pljačku svojih prijatelja i rođaka”, kaže Femić.

Upravo zbog toga on traži da država pozove i banke na odgovornost, kako bi i one preuzele rizik nepouzdanih kredita, a ne samo obični narod. Pogotovo ako se radi o slučajevima prevare. Do sada se, kaže, činilo kako država više vodi brigu o vlasnicima kapitala u bankama nego o građanima koji su postali žrtve pravara proisteklih iz banaka, ili kriminogenih korisnika kredita.

„Kako da mi od svoje države kojoj plaćamo poreze dobijemo pomoć da se izađe iz ovog galimatijasa? Bolje bi bilo da država počne nešto da preduzima, nego da nervozni pojedinci uzimaju pravdu u svoje ruke”, upozorava Femić.

Tinja li pobuna žiranata? Vjeruje se, ipak, da su prije mogući individualni incidenti. Vlast će se, uostalom, pobrinuti. Kao što se već pobrinula da svaki eventualni otpor preduprijedi cijepanjem i usitnjavanjem nezadovoljne mase. Bilo da su u pitanju pokradeni radnici, ili, kao u ovom slučaju, prevareni žiranti. Neko se vjerovatno potrudio i da okupljanje u Beranama ne uspije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EVROPSKI SUD O KORIŠĆENJU KRIPTOVANIH KOMUNIKACIJA NA SUDU: Nenadležan za Crnu Goru, ali ne i nebitan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki crnogorski advokati pozdravljaju presudu Evropskog suda pravde o korišćenju kriptovanih komunikacija kao dokaza, dok tužilaštvo tvrdi da ta presuda ne utiče na validnost prikupljenih dokaza pred ovdašnjim sudovima. Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je i samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje

 

 

Prošlo je tri godine od kada su su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva, čak su pojedini i slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela u različitim grupama, kreiranim na toj aplikaciji. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i Agencije za nacionalnu bezbjednost i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona,a naravno i u Crnoj Gori,  počevši od glavešina kriminalnih klanova, a malo kasnije i visokih funkcionera.

Već u prvom velikom hapšenju u regionu, malo nakon pada SKY ECC, kada su u Beogradu zbog više ubistava uhapšeni vođe srpskog ogranka kavačkog klana Veljko Belivuk i Marko Miljković, advokati su pokušali da ospore njihovu dešifrovanu komunikaciju kao dokaz. Njihov argument je bio da dokazi nisu izuzeti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Srbije, odnosno da je riječ o mjerama tajnog nadzora koji nije bio odobren od strane nadležnih organa te države i samim tim se ne može tretirati kao dokaz na sudu.

Istim putem su krenuli  drugi advokati u regionu, koji su zastupali optužene u sličnim predmetima, zasnovanim na sky prepisci. Državna tužilaštva su dokaze iz kriptovane aplikacije branile time da su dokazi dobiveni posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći, a ne mjera tajnog nadzora. Kod nas i u regionu je donijeto već nekoliko presuda u predmetima sa SKY dokazima i činilo se da je time stavljena tačka na ovu raspravu.

Nova sporenja je donio Evropski sud prave u Luksemburgu, nadnacionalna sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče Evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjerama povezanim sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije preko komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg
 glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je slavodobitno pisao na twitter-u da „Vlada radi što je obećala i da Crna Gora neće biti zemlja kriminala”. Kasnije će u paketima banana Volija biti pronađeno oko 500 kg kokaina. Zasluga za zaplijenjenih preko tonu droge u magacinu Krstovića pripada zapravo Velikoj Britaniji i njenim obavještajnim podacima. Organizatori i svi drugi koji su bili izvršioci ovih krivičnih djela u oba slučaja su se izvukli, mnogi će reći dijelom i zbog toga što je Katnić i dalje bio GST dok je DPS-ova uzdanica Vesna Medenica i dalje imala veliki posredan uticaj na pravosuđe. Ponašanje sudije za istragu Miroslava Bašovića i ostalih sudija je bilo simptomatično. Bašović je nakon pronalaska droge u magacinu Krstovića pustio ih da se brane sa slobode, uz određene mjere nadzora. U takvim slučajevima i za toliku količinu droge pritvor je uvijek pravilo – osim ako sudiju ne zovne politički šef. U aprilu 2021. Bašović će pustiti na slobodu šest članova kavačkog klana koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo za ubistvo i nekoliko pokušaja ubistava, navodno jer je imao proceduralne primjedbe na dio dokaza koji su poslale zapadne službe. Vijeće Višeg suda je preinačilo odluku i ponovo su uhapšena tri člana te kriminalne grupe dok su ostala trojica u međuvremenu pobjegla. Ovakvo nevjerovatno ponašanje istražnog sudije Bašovića nije ponukalo Sudski savjet –najvišu sudsku instancu u zemlji, da bilo šta preduzme ili provjeri.

U slučaju srbijanskog državljanina, tada nastanjenog u Podgorici, Veska Dakića uhapšenog 2016. godine po Interpolovoj potjernici iz Srbije, Bašović se ponio potpuno drugačije. Naime, Dakića je Srbija tražila zbog „krivičnog dela prevare“ – koja se sastoji u tome da nije platio VIP Mobile-u nekoliko mjesečnih računa za mobilni telefon. Štaviše, račun nije ni glasio na Dakićevo ime već na ime izvjesnog Sanela Rastodera iz Novog Sada. On je na srbijanskom sudu, nakon što ga je tužio mobilni provajder, izjavio da mu je Dakić neplaćanjem računa za telefon koji je koristio nanio štetu od 65.239,16 dinara ili oko 550 eura, za koliko je njega teretio provajder. Kasnije je Rastoder na sudu rekao da mu je Dakić ipak platio 46.820 dinara pa je Dakić ostao dužan jos 16.629,16 dinara ili oko 140 eura. To je bio „dovoljan osnov“ da Republika Srbija raspiše Interpolovu potjernicu za Dakićem i osudi ga na šest mjeseci zatvora u odsustvu. Dakić je sudiji Bašoviću rekao da nije dobijao nikakve pozive suda na adresi u kojoj je prijavljen u Srbiji i ponudio da odmah položi desetostruki iznos u eurima u odnosu na onaj za koji ga Srbija tereti. Bašović je to odbio, vjerovatno zbog „težine krivičnog djela“ i uputio Dakića u Spuž u kome je proveo dva mjeseca dok nije isporučen Srbiji. U ovom slučaju Bašoviću nisu smetali nikakvi proceduralni problemi i činjenica da neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni osnova za raspisivanje interpolove potjernice.

Bašovićeva koleginica istražna sudija Suzana Mugoša je drugačije postupila – jer je bivša koleginica u pitanju. Kada je bivša sudija i predsjednica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Jelena Perović privedena kod nje od strane SDT-a jer je „sebi i drugima pribavila imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 60.000 eura“ sudija Mugoša ju je pustila da se brani sa slobode uz određene mjere nadzora. Perovićka, Mugoša i nedavno izabrana predsjednnica Apelacionog suda Mirjana Popović su bliske saradnice Vesne Medenice, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i sada optužene od strane SDT-a za pripadnost kriminalnoj organizaciji i zloupotrebu položaja. Objavljene poruke i prepiske iz oduzetog telefona Medenice jasno pokazuju do koje mjere su se sudovi upravljali i donosili presude na osnovu tekstualnih poruka i koliko su joj se gore navedene sudije „divile“. Suđenje samoj Medenici, njenom sinu Milošu kao organizatoru krimi grupe i njenim članovima već godinu dana nikako da počne zbog raznih slučajnih ili namjernih proceduralnih opstrukcija. Miloš Medenica će krajem ovog mjeseca navršiti dvije godine pritvora a šanse da vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Nada Rabrenović donese prvostepenu presudu za godinu dana su nikakve. Sa navršene tri godine pritvora bez prvostepene presude su već mnogi izašli na slobodu uprkos težini krivičnih djela za koja se terete.

Milionska jemstva koja je agent tajne službe (ANB) i neformalni šef grupe za podršku Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Petar Lazović nudio sudu da ga pusti da se brani sa slobode takođe neće biti potrebna za nešto više od godinu dana. Izaći će bez položenog centa. Da pritvrdimo- prvostepene presude krupnim ribama bivšeg DPS režima se  ne naziru dok su pravosnažne presude za sada daleke svjetlosnim godinama.

Centar za istraživačko novinar­stvo Crne Gore (CIN-CG) je u detaljnoj analizi rada crnogorskih sudova došao do po­raznih podataka. Specijalno odje­ljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupci-je, organizovanog kriminala i rat­nih zločina za gotovo četiri godi-ne presudilo je samo 19 puta od kojih su 11 bile osuđujuće presu­de. U oktobru 2023. godine je u SDT bilo 44 predmeta starija od tri godine dok je u Višem sudu u Podgorici, prema izvještaju Sudskog savjeta, početkom 2022. godine stajalo 1.967 neriješenih predmeta od kojih je 661 bio stariji od tri godine. Do kraja 2022. broj neriješenih predmeta se popeo na 3.185.

Pravni eksperti u zemlji i inostranstvu upozoravaju da se sa ovakvim sudstvom koje je prepuno kadrova starog korumpiranog režima  neće doći nigdje i da će „stara garda“ i dalje sve činiti da sabotira i suđenja i pravosnažnost presuda. Za razliku od Tužilačkog savjeta (TS), Sudski savjet (SS) i izbor sudija su uređeni Ustavom koji spada u kategoriju „tvrdih“ kada se radi o lakoći izmjena. Stoga je vjerovatno jedini izbor za Crnu Goru, tj. onih koji joj žele dobro, lex specialis. Tim zakonom bi se mogle urediti procedure i otkočiti neki mehanizmi za djelotvorniji rad. Sistem vetinga koji je sproveden u Albaniji je dao neke opipljivije rezultate ali tek nakon dugog vremena i povremenih blokada sudova zbog istog vetinga. Teško da Crna Gora može sebi priuštiti još godine čekanja.

Za izgradnju jednog sudije je potrebno ozbiljno vrijeme (minumum pet godina za niže i najmanje deset godina za više instance). Stoga su neki pravnici zagovarali, sada povučeni prijedlog zakona,  da se podigne starosna dob za penziju sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. U mnogim zemljama EU sudije ova dva suda idu u penziju sa 70 ili 75 godina. U Americi se sudije Vrhovnog suda biraju doživotno ali uz obavezne šestomjesečne medicinske preglede. Sudije najviših instanci u anglosaksonskim zemljama i u Francuskoj bira država iz reda najboljih advokata jer se u tim sistemima prati rad, uspjesi i ponašanje advokata. Jedan od razloga je što su iskusni advokati uspješni i imućni i mnogo teže potkupljivi.

U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Pravni stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da politička javnost i donosioci odluka nisu ni približno svjesni koliko predstoji veoma složenih i teških sudskih procesa koje ni ozbiljno izgrađena društvo ne mogu lako izdržati. Sadašnje miloističko sudstvo nema ni volje ni snage da to sprovede. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo