Povežite se sa nama

FOKUS

Zagrljaj mafije

Objavljeno prije

12 godina

na

keljmendi

Na Kosovu uhapšeni Naser Keljmendi je obilno kreditiran od Prve banke u vlasništvu braće Aca i Mila Đukanovića. Prema podacima Monitora, od banke braće Đukanović dobio je kredit u avgustu 2007, godinu pošto je pomogao crnogorsku nezavisnost. Preko Prve Naser je vršio i druge novčane transakcije, o čemu postoji dokumentacija u Tužilaštvu. Veze između biznismena Đukanovića i Keljmendija, a i drugi njegovi poslovi, nijesu bili sumnjivi Ranki Čarapić. Ona je tvrdila da nema osnova za procesuiranje jednog od najvećih narko bosova Evrope.

Naser Keljmendi je kosovskog porijekla, a u regionu je djelovao u trouglu Bosna – Crna Gora – Kosovo. Tereti se za šverc narkotika, ubistva i druga krivična djela. U Crnoj Gori, koja je, kako je govorio, bila njegova druga domovina, osjećao se komotno. Prema podacima američkih i bosanskih službi, Keljmendi je bio poznat je po svojim vezama u političkom i policijskom vrhu regiona.

Keljmendi je u intervjuu Vijestima tvrdio da ne poznaje nikoga iz crnogorskog vrha. Ali listing njegovih telefonskih razgovora sa političarima, službenicima MUP-a i privrednicima, koji je objavio Dan, te nelegalni poslovi i gradnja na koje su blagonaklono gledali zvaničnici upućuju na drugačiji zaključak. Keljmendi je u Podgorici dočekivan kao bos. Sjedio je u Grandu, bazi crnogorskog vrha i Milana Roćena. Policajci su ga propuštali sa ogromnim sumama keša. Glavni trgovac dvora zatvarao bi butik za obične smrtnike da bi Keljmendi neometano birao skupe marke. Sa svojom izabranicom Jasminom Babić zabavljao se po našoj državi i poslovao od Ulcinja do Rožaja… Jasmina ima u Baru poslovni prostor i stan, a zajedno su vlasnici agencije za nekretnine Donata, koja je upisana u Registar Privrednog suda Crne Gore.

Keljmendijev stan u Ulcinju je pod hipotekom Prve banke, na osnovu rješenja 060-2074/07. Kredit je izdat u vrijeme kada je Prva obilato pomagala prijatelje u milionskim iznosima, emitujući rizične plasmane. Pored Keljmendija, u to su se vrijeme u Prvoj opskrbljivali i Stanko Subotić, Brano Mićunović, braća Darko i Duško Šarić, ali i brojni političari, biznismeni bliski familiji. Kasnije su rizični plasmani spašavani novcem crnogorskih poreskih obveznika.

Prema evidenciji Uprave za nekretnine, Keljmendi u Crnoj Gori posjeduje više desetina hiljada kvadrata nekretnina, najviše u Ulcinju, gdje pored zemlje ima i hotel. Dva stana ima u Podgorici, nadomak Granda. Sve nekretnine koje posjeduje u Crnoj Gori su pod hipotekom, što zbog kredita, što zbog neplaćenih poreza.

Prema listingu razgovora od 2007. do 2010, koji je izazvao veliku buru kada je objavljen ali niko nije odgovarao, Naser Keljmendi je imao živu komunikaciju sa funkcionerima, policijskim zvaničnicima i predstavnicima podzemlja. Komunicirao je i sa Damirom Mandićem, optuženim za učešće u ubistvu Duška Jovanovića, i to dva dana prije nego što je Mandić uhapšen.

Zanimljivo je da je Mandić u vezi sa ubistvom Jovanovića u policijskoj stanici pominjao ime Ismeta Osmanija koji je prema toj tvrdnji koristio njegov mobilni telefon. Osmani zvani Curi je dio poznatog klana braće Osmani, koji su, prema brojnim napisima, ogranak regionalne hobotnice kojim rukovodi Keljmendi. Ismet Osmani je viđan u Crnoj Gori u društvu sinova Nasera Keljmendija. Godinama dolazi na crnogorsko primorje. U Ulcinju posjeduje stan. Osmanijevi se povezuju sa političkim vrhom Kosova.

Prema listingu, Keljmendi je intenzivno komunicirao sa odabranima – Mehmedom Zenkom, bivšim poslanikom u Skupštini Crne Gore; Gzimom Hajdinagom, bivšim predsjednikom Ulcinja; službenikom ANB-a Duškom Golubovićem; šefom ulcinjske policije Rudolfom Elezovićem, šefom DPS-a iz tog grada Lorom Nrekić… Prema pisanju Dana evidentirano je i više od 40 poziva sa službenih policijskih telefona.

Keljmendi se, nakon što je protiv njega podignuta potjernica u BiH navodno slobodno kretao po Crnoj Gori. Tvrdi se da je viđen u Grandu i u svom hotelu u Ulcinju. Onda mu se izgubio trag. Isto je bilo i sa drugim narko bosvima. Šarić i Kalić su slobodno napustili Crnu Goru. Da li je sve to slučajno?

Poslanik Nebojša Medojević je tvrdio da je Keljmendi pod zaštitom Milana Roćena. ,,Iz telefonskih listinga se može vidjeti da je Keljmendi imao komunikaciju sa funkcionerom ANB-a Duškom Golubovićem i vlasnicima Grand kafea, a ministar spoljnih poslova ne krije veze sa njima”, saopštio je Medojević nakon izbijanja afere listing prije nekoliko godina.

„Na Odboru za bezbjednost i odbranu tražio sam podatke o saobraćajnoj nesreći u kojoj je stradao čovjek, a Keljmendi nije odgovarao za to krivično već su ga transportovali do Bosne i Hercegovine. Sasvim je izvjesno da su pojedini profesionalci iz policije, ANB ili tužilaštva, suočeni sa blokadom u istrazi od strane Roćena, možda i Veljovića i Duška Markovića odlučili da dostave Danu listing kako bi ukazali na veze organizovanog kriminala sa državnim strukturama”, rekao je Medojević.

Umjesto da odgovora za teška krivična djela, Naser Keljmendi se nagodio sa Tužilaštvom i ovdje samo platio kaznu od 10.000 eura zbog bespravne gradnje hotela Kasa grande u Ulcinju.

Na snimku svadbe Safeta Kalića, narko bosa iz Rožaja, za kojim je raspisana crvena Interpolova potjernica nalijepljen je audio snimak telefonskog razgovora dva policajca. Jedan sa kontrolnog punkta Ribarevina kaže:„Uhvaćen je čovjek sa većom količinom novca, Keljmendi. On se poziva na vas i na Duška Markovića.” Sa druge strane, navodno je Vlatko Rakočević, šef službe Državne bezbjednosti iz Mojkovca, koji odgovara: „Slobodno neka ide.” MANS je tražio provjeru snimka, ali nikada nije preduzeta istraga. Tužilaštvo je isljeđivalo nevladine aktiviste iz MANS-a i novinara Monitora, kako je snimak svadbe postavljen na You Tube. Rakočević je demantovao autentičnost ovog audio zapisa.

Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu tvrdio je da Naser Keljmendi ima i državljanstvo Crne Gore, ali je to MUP Crne Gore više puta demantovao. Keljmendi se u crnogorskom katastru vodi sa mjestom boravka u Podgorici. Njegova navodna adresa je Polinska bb, Podgorica, koju nijesmo uspjeli pronaći na mapama glavnog grada.

Jedan od pripadnika sarajevskog podzemlja Amir Pašić Faćo je u emisiji 60 minuta govorio o vezi Nasera Keljmendija, Mila Đukanovića i Fahrudina Radončića, aktuelnog ministra sigurnosti BiH i osnivača koncerna Avaz. „Ovo je mreža u čitavoj Bosni, preko koje dolaze ubice. To ti je Naser Kruejzi, u Tuzli je Naser Orić, ovdje je Naser Keljmendi. Eto nedavno, kad je Đukanović dolazio u grad, čuo sam da su on, Keljmendi i Radončić bili na golf terenima.”

O Radončiću i Keljmendiju svjedočila je na sudu Šejla Jugo Turković, supruga Zijada Turkovića, kome se sudi u BiH. Ona je za ubistvo supruga optuživala Radončića i Keljmendija. Ova sarajevska novinarka koja je dugo radila za Radončića, tvrdila je da iza likvidacije vlasnika Nacionala Iva Pukanića stoji Đukanović. ,,Radončić bi mogao ponuditi odgovor na pitanje ko je ubio Iva Pukanića, ali i brojne druge žrtve nerazjašnjenih ubistava… Sve tvrdnje iznosim na temelju razgovora između mene i Radončića. Tom razgovoru prisustvovalo je nekoliko ljudi. Radončić je tada doslovno rekao da je Pukanić pogriješio što se zajebavao s Đukanovićem, misleći da će ga nekažnjeno reketirati”.

Svi ovi navodi više puta su demantovani. Poznato je da se Milo Đukanović i Fahrudin Radončić poznaju još iz davnih komunističkih dana, kada su bili uzdanice starog rukovodstva. Radončić umalo nije kupio Pobjedu.

Bosanski organi pokrenuli su akciju protiv Keljmendija prošle godine. To se tumačilo kao udar SDA na Radončića, koji se upravo spremao da preuzme poziciju minstra sigurnosti i formira vlast sa socijaldemokratama, koje su se preko noći odrekli svojih koalicionih partnera iz SDA. Akcija protiv Keljmendija nije pomutila Radončićev uspon. On je preuzeo funkciju i sada tvrdi da je njegovo ministarstvo najzaslužnije za hapšenje Keljmendija.

Prema istraživanju Slobodne Evrope objavljenom prošle godine, Keljmendi i Radončić imali su poslovne aranžmane i transakcije. Postojale su i indicije da je Keljmendi trebalo u BiH da opere ogromne količine sumnjivog novca iz Crne Gore preko njemačkog Fonda. U ranijim izvještajima stranih obavještajnih službi Keljmendi je u Crnoj Gori imao poslove sa klanovima Šarić i Kalić. Prema pisanju beogradskog Blica, u procesu protiv Keljmendija glavni svjedok biće Darko Šarić, odbjegli pljevaljski narko bos, koji se krije već duže vrijeme. Navodno je Šarić u kontaktu sa policijom već otkrio mnogo detalja vezanih za Keljmendijevu hobotnicu.

Šarić je, podsjetimo, preko Crne Gore oprao ogromne količine novca, i to poslujući sa državom i Prvom bankom. Tereti se za šverc više tona kokaina. Prema brojnim tvrdnjama Šarić nije na vrhu narko kartela. Iznad je Keljmendi, a iznad Keljmendija je neko mnogo moćniji.

Pored crnogorskog i bosanskog vrha, Keljmendi ima dobre veze sa vrhom Kosova. Prema podacima bosanske SIPE, na dugačkoj listi Keljmedijevih poslovnih prijatelja i najbližih saradnika su i bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj, dok se aktuelni premijer Hašim Tači dovodi u vezu sa klanom Osmani.

Prema procjenama inostranih agencija, narko klanovi koji operišu u regionu okreću milijarde. U posrnulim ekonomijama Crne Gore, Bosne i Kosova, novac od narkotika i drugih švercovanih roba, postao je glavna privredna grana, a ove države praonice prljavog novca kojim se finansiraju i političke elite. Hapšenjem Nasera Keljmendija moglo bi se udariti i na onu mnogo moćniju hobotnicu, čiji su predstavnici na najvišim funkcijama u Prištini, Podgorici i Sarajevu. Naser je izvođač radova, svjedok od čije riječi drhte naše vođe.

HRONIKA NAJAVLJENOG HAPŠENJA
Amerika stoji iza svega

Kada je prije nešto manje od godinu Barak Obama stavio Nasera Keljmendija na crnu listu osoba opasnih po bezbjednost SAD, Monitorov izvor iz crnogorske policije je kazao da nema šanse da ovaj narkobaron ne bude konačno uhapšen.

„Koga Amerikanci stave na crnu listu, taj nema šanse. Na taj način su svojevremeno došli i do kolumbijskog kralja droge Eskobara”, kazao je još tada naš izvor. „Pretpostavlja se da je Keljmendi težak više milijardi eura, što u gotovom novcu, što u nekretninama. On je postao toliko moćan da ima veće prihode nego neke države na Balkanu. Uz političke veze na visokom nivou, on je postao jači od država. To je ono što je Amerikancima počelo da smeta”, ispričao je Monitorov izvor.

Nije prošlo mnogo od tada do hapšenja Keljmendija, petog maja oko dvadeset sati u Prištini, po međunarodnoj potjernici koja ga tereti za četiri ubistva, jedan pokušaj ubistva, trgovinu drogom međunarodnih razmjera i organizovanje kriminalne grupe. Američka ambasada u Crnoj Gori, pozdravila je hapšenje u Prištini. Crnogorski zvaničnici se nijesu oglašavali.

Zajedno sa Keljmendijem uhapšen je i Fuad Nikč (32), Albanac koji je dugo živio u Rožajama. On mu je, prema navodima policije, pomagao u skrivanju. Nije bio jedini. Izvor iz crnogorske policije kazao je Monitoru da su u skrivanju od kada se ponovo vratio na Kosovo, Keljmendiju pomagali mnogi iz njegovog okruženja, čija su imena policiji poznata. „Obezbjeđivali su mu stanove i bili su u njegovoj pratnji prilikom kretanja, najčešće na relaciji do Peći i Đakovice. U tom krugu se kretao od kada se vratio na Kosovo”, kaže naš izvor.

Monitorov izvor vjeruje da je Keljmendi prije toga boravio u svojoj kući u Dubaiju, ali da je bio pod prismotrom američkih istražitelja. „On njima nije mogao umaći. Znali su i kada je otišao za Dubai. Držali su ga dok nijesu iz njega izvukli sve informacije koje su im trebale, i onda su dopustili da se prije par mjeseci vrati na Kosovo. Zatim su dojavili kosovskoj policiji gdje se nalazi. Praktično su ga predali vlastima na Balkanu”.

Naš sagovrnik takođe tvrdi da je Keljmendijevo „skrivanje” u Dubaiju finansirala balkanska duvanska mafija koja kontroliše međunarodne puteve šverca cigareta koji su sa naših prostora izmješteni na istok.

„Duvanska mafija svojim novcem omogućava skrivanje još nekim odbjeglim narkodilerima sa međunarodnih potjernica, kao što su Goran Soković i Dejan Šekularac. Oni su viđeni u Tunisu”, kaže naš izvor.

Keljmendiju je međunarodna policija počela da diše za vratom sa pokretanjem policijske akcije pod kodnim nazivom Besa, u koju je bio uključen i američki FBI. U okviru ove akcije kojom su obuhvaćeni djelovi albanske mafije, uhapšeno je skoro petsto osoba i zaplijenjeno više od tone kokaina. Potom je krenula akcija Lutka koju su sprovodili MUP Republike Srpske, SIPA BiH, MUP Kantona Sarajevo i Tužilaštvo BiH. U startu je uhapšeno više od 30 osoba, među kojima je i bivši šef Odjeljenja za droge SIPA-e Bojan Cvijan.

Pored Cvijana uhapšen je i Zoran Pušara. Mediji su prenijeli da je policijska akcija bila usmjerena protiv tri organizovane grupe i više osoba koje su učestvovale u ubistvima i razbojništvima i rezultat je višemjesečne istrage o ubistvu Ramiza Delalića Ćele. Najmasovnija akcija izvedena je na području opštine Ilidža gdje je osnovni zadatak bio hapšenje Keljmendija, osumnjičenog da je „mozak” organizovanog kriminala. Kada ga nijesu pronašli, raspisali su međunarodnu potjernicu.

Odmah se doznalo i to da je policijska akcija u BiH bila usmjerena prvenstveno protiv kriminalne grupacije Darka Eleza, koji je stručnjak za naručena ubistva. ,,Po svoj prilici Elez je bio blizak Keljmendiju. Vjeruje se da je upravo Keljmendi naručilac nekih ubistava koja je počinila ova grupacija. Treba znati da je Elezova kriminalna organizacija bila naslonjena i na crnogorsko podzemlje. Hapšenje Keljmendija moglo bi značiti i rasvjetljavanje nekih važnih ubistava u Crnoj Gori”, kaže Monitorov policijski izvor.

Prema njegovim riječima u okviru ove akcije rasvijetljeno je ukupno dvanaest teških ubistava, jedan pokušaj ubistva, kao i jedna od najvećih pljački ikada izvedenih u Bosni i Hercegovini. Ubrzo se na ovu akciju nadovezala akcija pod kodnim imenom Argos koja je još u toku, i za koju se vjeruje da će do kraja rasvijetliti čak trideset osam ubistava.

,,Očekuje se da, između ostalih, bosanska policija rasvijetli ubistvo Taiba Torlakovića, pripadnika Ćeline grupe, kao i ubistvo Antoana Magaša. U ove dvije posljednje policijske akcije razbijeni su kriminalni klanovi Darka Eleza, Šabački klan, klan Zijada Turkovića, a sada se otkida i vrh klana, odnosno hobotnice Nasera Keljmendija”, kaže Monitorov izvor.

Centar za istraživačko novinarstvo pisao je krajem 2009. kako Keljmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.

Prema podacima srpske policije, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina sa Kosova, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu. Prije godinu dana Politika je objavila da je srpska policija, istražujući slučaj Darka Šarića, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima, što je Keljmendi negirao.

,,Ja sam biznismen, a to što o meni pišu, neka im je na čast”, izjavio je. Monitorov izvor još prije više od godinu i po je specijalno za našu novinu napravio šemu klana Keljmendi, sa Naserom na vrhu piramide. Njegove desne ruke su Ramiz Murići, Redžep Džeko Keljmendi, Mehmed Sadrija, Sadik Murići, Hisen Kurtbogaj, Skender Murići, Ahmed Mala i Muhamed Ali Gaši zvani Žuti.

Policijski izvor tvrdi da Keljmendijevi rođaci i prezimenjaci Redžep, Šefket, Valdet, Dževdžet i Agron zvani Groši, rade isključivo sa drogom. „Ram Keljmendi švercuje drvnu građu iz Crne Gore, dok je Shuma Ermuch njegov čovjek od povjerenja i na vrhu piramide šverca oružja.”

Isti izvor navodi da među Keljmendijevim ljudima veliki uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burima, Baškima i Ćazima, i da taj klan, zapravo, kontroliše crnogorsko podzemlje. ,,Pod Keljmendijevom kontrolom je i porodični klan Murići, preko kojeg pipci Keljmendijeve hobotnice stižu do SAD. Sadik Murići i Elvir Murići su u Americi pod direktnim nadzorom Skendera Keljmendija. Skender u Bruklinu kontroliše prodaju droge i oružja”.

Ispod klana Murići nalazi se još nekoliko manjih porodičnih klanova, takođe u službi Keljmendija, kao što su Lajci, Bajrami i Ljuca. Ovi klanovi, opet porodičnim vezama, u direktnoj su sprezi sa mafijom u zapadnoj Evropi.

Monitorov izvor potvrđuje navode SIPA da se uticaj Keljmendijeve organizacije osim BiH, proteže i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, a da jedan krak stiže do SAD. Smatra da bi regionalni policijski kapaciteti bili nemoćni, da se nijesu umiješali stranci.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Tufik SOFTIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

PRISTUPANJE EU – KARTELI, VOJVODE, PRAVOSUĐE: Hod sa tegovima

Objavljeno prije

1 dan

na

5 Septembra, 2025

Objavio:

Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako  ih je sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja. Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren,  podgrijale su i kasnije izjave

 

 

Njemački ministrar inostranih poslova Johan Vadeful je početkom prošle sedmice službeno posjetio Hrvatsku U intervjuu za javni servis (HRT) na pitanje voditeljke da li zemlje kandidati za članstvo u EU uopšte napreduju, Vadeful je odgovorio da “neke zemlje preduzimaju hvale vrijedne korake. Imaju priliku uskoro pristupiti EU”. Na pitanje da navede primjer njemački šef diplomatije je odgovorio: “Trenutno smatramo da je Crna Gora na jako dobrom putu”. Onda je pohvalio i trud Albanije i dodao da „ako Sjeverna Makedonija riješi odnos s Bugarskom, pri čemu želimo pomoći, možemo i tu postići napredak“. Vadeful je rekao da se svaka zemlja mora približiti zadatim normama, prije svega ostvarenju tzv. Kriterija iz Kopenhagena – vladavina prava, demokratija, ekonomska stabilnost kao i borba protiv korupcije. Naglasio je da bi htio da “Hrvatska bude mentorica tih zemalja, da na temelju vlastitog iskustva daje savjete i podupire ih”. Takođe je upozorio: “Hrvatska će, kao i sve susjedne zemlje, najviše profitirati od uspjeha proširenja ili trpjeti dugoročne posljedice ako ono izostane”.  Istog dana se njemački ministar sreo sa svojim kolegom Gordanom Grlić Radmanom i premijerom Andrejem Plenkovićem.

Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako je ih sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja.

Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren  podgrijale su i kasnije izjave .  Iz Vlade Crne Gore je saopšteno da “najbolji mogući odnosi …strateški su interes ne samo Crne Gore i Hrvatske, već i čitavog regiona” te da “ne izostaje ni snažna podrška Hrvatske evropskoj integraciji Crne Gore”. Hrvatski premijer je tvitovao na X zadovoljstvo da je “riješen status Doma kulture u Donjoj Lastvi, što je važno za hrvatsku manjinu”. Očekuje dalje korake oko nestalih osoba, obeštećenja hrvatskih logoraša, graničnih pitanja i drugih otvorenih tema. Naglasio je da Hrvatska “podupire” dinamiku crnogorskog evropskog puta.

Iz evropske diplomatske zajednice su došle informacije odmah nakon Vadefulove posjete Zagrebu da su na putu da se srede sva pomenuta pitanja kao i hrvatsko protivljenje zatvaranju poglavlja 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika). Ovo i još nekoliko poglavlja će biti na stolu naredne međuvladine konferencije u Briselu do kraja ove godine. Dinamika rješavanja će ići različito. Nakon ustupanja Doma kulture, koji je ekspresno riješen na elektronskoj sjednici Vlade, brzo bi se trebalo riješiti i preimenovanje bazena u Kotoru. Bazen nosi ime Zorana Gopčevića, za koga se tvrdi da je  bio jedan od čuvara – batinaša u Logoru Morinj tokom agresije na Hrvatsku. Ploča koju su u Morinju bez svih potrebnih papira postavili socijaldemokratski ministri vanjski Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević u Vladi Dritana Abazovića će ostati tamo, uz moguću/vjerovatnu legalizaciju. To je nedavno predložio i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori. O brodu Jadran i morskoj granici kod Prevlake će se za sada ćutati do eventualnog dogovora ili arbitraže. Po pitanju obeštećenja logoraša će se uraditi formalni ugovor. Za sada suma u opticaju se kreće od 14 do 20 miliona eura, koji će pasti na teret crnogorskog budžeta, iako je agresijom na Hrvatsku rukovodila Miloševićeva vlast u Beogradu. Tadašnja Crna Gora pod Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem je učestvovala u napadu kao srbijanski vazal. No oni se nisu pokazali kao nevoljni saučesnici već su  ostrašćenom retorikom  podsticali na na rat.  U knjizi Srce tame poznatog crnogorskog publiciste Vladimira Jovanovića objavljena su tadašnja dokumenta Đukanovićeve vlade koja je davala logistiku i raspoređivala opljačkanu pokretnu imovinu na okupiranom području.

S obzirom da EU insistira na vladavini prava i borbi protiv kriminala i korupcije, ostaje da se vidi da li će se insistirati i na Đukanovićevoj odgovornosti kao što je insistirala na smjenjivosti vlasti u Crnoj Gori. Presedan za to je upravo primjer Hrvatske i njenog bivšeg premijera Iva Sanadera koji je početkom avgusta izašao na uslovnu slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne od 18 godina zatvora zbog više slučajeva korupcije i zloupotrebe položaja.

Đukanovićevo učešće u Miloševićevom krvavom projektu razbijanja Jugoslavije, koji je vulgarno i javno podržavao sve do 1997., je dobro dokumentirano uprkos nestanku mnogih njegovih govora i materijala iz arhive RTCG-a dok je još čvrsto držao vlast. Takođe kasnija transformacija Crne Gore u privatnu narko državu u kojem karteli i policija svojski rade “za Šefa” i kome kupuju glasove za njegovu partiju i izjavljuju lojalnost je dobro potkrijepljenja. Glavna zahvalnost ide francuskoj policiji i FBI-ju zbog razbijanja kripto aplikacija za tajne komunikacije.

Da li će crnogorska vlast i sudstvo, koje je i dalje najvećim dijelom pod kontrolom bivšeg režima, imati volje i snage da zagrebe nekadašnju Prvu familiju, ostaje da se vidi.

Dio nove vlasti koji se brzo navikao na privilegije i nekontrolisano trošenje državnih para može zazirati od procesuiranja Đukanovića jer bi jednog dana i oni mogli biti na tapetu kad ne budu vlast. Dio sadašnje vlasti ne želi procesuiranje Đukanovića i njegove porodice i iz razloga što oni sami služe jednako kriminalnu Prvu familiju Srbije i njene kartele koji svakako ne žele da njihovi prijatelji u Crnoj Gori odgovaraju. Najočigledniji je primjer Svetozara Marovića koji ima svu zaštitu srbijanskih vlasti. Ovaj dio aspekta vladavine prava je problematičan i za Zagreb.

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i njen lider Plenković su do sada imali mnoštvo prilika potegnuti pitanje odgovornosti Đukanovića kao glavnog generatora “niza neriješenih pitanja” koje Zagreb ima s Podgoricom. Međutim, HDZ-u vladavina prava i borba protiv korupcije takođe nije jača strana što se vidi po broju smijenjenih i uhapšenih (neki će radije reći – žrtvovanih) ministara i dužnosnika. Stoga je teško vjerovati da će Hrvatska na “temelju vlastitog iskustva davati savjete i podupirati ih” kako je rekao glavni njemački diplomata na HRT-u. Ohrabrujuće je da su u nedavnoj anketi Eurobarometra obični Hrvati treći u EU po podršci ulasku Crne Gore u EU – 68 odsto. Veću podršku daju samo Šveđani – 81 odsto, i Slovenci – 70 odsto.

Osim nekažnjivosti kriminala  jedan od najvećih izazova će biti da se u pristupnom procesu ka EU zaobiđu i nadvladaju opstrukcije braće Vučić. Opšte je uvjerenje da će oni sve učiniti da granica sa Crnom Gorom ne bude ujedno i granica njihove privatne države sa EU kojoj i oni deklarativno teže. Politikantska rezolucija o Jasenovcu koju su u crnogorskoj skupštini progurali njihovi vazali kroz ucjene o napuštanju vlade je samo jedan od primjera.

U razgovorima s evropskim diplomatama lideri vučićevskih Demokratske narodne partije (DNP) i Nove srpske demokratije (NSD) čvrsto uvjeravaju da žele učlanjenje Crne Gore u EU. Nakon izjave Vadefula u Zagrebu predsjednik Skupštine i lider NSD-a Andrija Mandić je na X-u,  izrazio “iskrenu zahvalnost…na riječima podrške koje je uputio Crnoj Gori” i dodao da to “daje snažan podstrek…jer naš cilj ostaje isti – punopravno članstvo u EU”. Istovremeno, je Mandić, zajedno s Milanom Kneževićem, dan prije Vadefulovog intervjua u vili Gorica primio predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića. Stevandić je na crnoj američkoj listi zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma dok ga Tužilaštvo BiH tereti za rušenje ustavnog poretka zemlje zbog niza protivustavnih zakona koje je donijela skupština RS-a. Istu noć su se Mandić i Stevandić  opet našli u selu Petnjica u Šavniku na “Dane (guslara) Radovana Bećirovića Trebješkog”. Petnjica je poznata kao rodno mjesto Radovana Karadžića čiji portreti  su krasili skup zajedno sa slikama Slobodana Miloševića. Ove godine manifestacija je nazvana „Epsko veče posvećeno herojima Paštrika i Košara i slavne Vojske Republike Srpske“ a među glavnim govornicima je bio Vučićev “mitropolit” Metodije Ostojić. Metodije se požalio da „prodori zapadnih ideja, tuđih i nepripadajućih našem narodnom duhu na kojem smo odnjegovani, velike su štete činile kako našem društvu, tako i našoj vojsci”. Nema dileme da će Metodije i njegovi tobožnji vjernici i bezbjedonosno interesantna lica, BIA, karteli kao i DPS-ovi KGB-ovski prijatelji u Hrvatskoj sve učiniti da sačuvaju zemlju od “prodora zapadnih ideja”.

Crna Gora nastavlja svoj put prema EU, sa tegovima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PET GODINA NOVE VLASTI: Samo se predznaci mijenjaju

Objavljeno prije

2 sedmice

na

23 Augusta, 2025

Objavio:

Pet godina kasnije, promijenjeni su  tek akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija. Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Spektakularno. Najbolji rezultati u istoriji. Crna Gora kao nikad prije… Teško je pobrojati superlative kojima su svoje rezultate opisivali predsjednici tri crnogorske vlade formirane nakon izbora održanih 30. avgusta 2020. i odlaska DPS sa vlasti nakon više od tri decenije.

Najavljivana je reforma javne uprave, veting u pravosuđu (policiji, politici…), povratak povjerenja u bezbjednosni sistem, obračun sa kriminalom i korupcijom, rast standarda i oživljavanje procesa pristupanja EU, procvat državnih preduzeća (ko se još sjeća Spajićevog projekta Montenegro vorks/Crna Gora radi), milijarde stranih ulaganja, ogromne investicije u infrastrukturu, zaustavljanje depopulacije sjevera, kraj politike partijskog i rođačkog zapošljavanja.

Novi aerodromi (Berane, Ulcinj), autoputevi i brze ceste uzduž i poprijeko Crne Gore, bolnice (Podgorica, Pljevlja), turistička neselja (novi gradovi), skijališta sa opremom za vještačko osnježavanje, žičara koja povezuje Kolašin, Mojkovac i Bijelo Polje, dio su neispunjenih obećanja.

U stvarnosti, simbol crnogorskog turizma grad-hotel Sveti Stefan zatvoren je petu godinu. Magistralna saobraćajnica između Mojkovca i Đurđevića Tare (Pljevalja) u prekidu je od januara 2023. Aerodromi čekaju kraj šestogodišnjeg tendera za davanje u koncesiju i neophodnu modernizaciju. Nekadašnji ponos crnogorske poljoprivrede, AD Plantaže, pakuje uvezeno vino, između ostalih i pod etiketom Crnogorski chardonnay. Svoje nemaju zbog lošeg stanja u vinogradima. Menadžeri državnih pomorskih kompanija rasprodaju brodove. Požare gase avioni i helikopteri iz inostranstva. Podgorički kolektor (ne)će se graditi u Botunu ili negdje drugo, samo ne znamo kada. U bolnicama, kad se dođe na red, pacijenti dobiju i popis sanitetskog materijala koji treba ponijeti sa sobom…

Avgustovska većina iz 2020. okupljena oko liste koju je formirao pokojni mitropolit MCP Amfilohije Radović a, kao nosilac, predvodio Zdravko Krivokapić, mandat je počela novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i izmjenama propisa o upošljavanju javnih funkcionera i službenika.

Sniženi su kriterijumi vezani za školsku spremu i radno iskustvo. Zvanično, da bi se proširila baza potencijalnih kandidata i ispravila nepravda iz vremena DPS vladavine. Milo Đukanović i njegovi sljedbenici nijesu zapošljavali političke neistomišljenike. Ispostavilo se da to ili nije tačno ili su se neki, danas visokopozicionirani državni i lokalni zvaničnici, baš dobro prikrivali. Nezvanično, dio partijskih aktivsta i funkcionera novih vlasti imali su ambicije koje nadilaze njihove stručne i radne kvalifikacije. Trebalo im je izaći u susret zbog zasluga u rušenju prethodnih vlasti. I bi što bi.

Krivokapićeva Vlada sa 14 članova (predsjednik, potpredsjednik i 12 ministara), dogovorena u manastiru Ostrog, bila je najmanja u istoriji crnogorskog višepartizma. Mandat je počela spektakularno, zaduženjem od 750 miliona eura. Nastavila je programom Evropa sad I, pa pala nakon što je potpredsjednik Dritan Abazović, uz malu pomoć sa strane, odlučio da prekine agoniju stalnih nesporazuma na relaciji izvršna – zakonodavna vlast. Dok je Krivokapić shvatio kako vjera nije dovoljna da se pomjeraju brda i planine. A kamoli da se pokrene duboko zamrznuti proces evropskih integracija.

Ta Vlada, odnosno njen premijer, ostaće upamćena i po tome što je Krivokapić odbio da potpiše u Beogradu pripremljeni tekst Temeljnog ugovora sa SPC, što je među dijelom partija iz vladajuće koalicije doživljeno kao čin veleizdaje. Baš kao i odluka o moratorijum na DUP Budva, uvedena u junu 2021. zbog sumnji da postojeći plan “služi interesnim grupama i nekontrolisanoj gradnji”. Ono što je sa jedne strane tumačeno kao pokušaj da se zaustavi urbanistička mafija, dio vlasti (tadašnji DF prije svih) tumačio je kao kočenje razvoja.

Dok je država obećavala brzo donošenje planskih dokumenata, počev od Prostornog plana Crne Gore na niže, investitori divlje gradnje preselili su se, odnosno proširili, na sjever države. Budvanizacija Kolašina i Žabljaka je u toku.

Preko Krivokapićeve vlade upoznali smo, kao ministre finansija i socijalnog staranja odnosno ekonomskog razvoja, današnjeg premijera Milojka Spajića i predsjednika  države Jakova Milatovića. Na svoj način, rad tog kabineta obilježila je i ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Klerikalizacija, istorijska revizija po mjeri četničkog pokreta i velikosprskog nacionalizma, te intenzivan obračun sa političkim neistomišljenicima obilježili su njen mandat.

Samo u junu 2021. smijenjeno je preko 140 direktora osnovnih i srednjih škola, bez sprovođenja zakonske procedure sa unaprijed pripremljenim šablonskim obrazloženjem. Među smijenjenima se našla i jedna pokojnica.

Nakon razrješenja Krivokapićeve vlade, iza Bratić je ostalo  preko 140 tužbi zbog nezakonitih smjena. Skoro sve su okončane u korist smijenjenih direktora/direktorki. Zbog isplate dosuđenih naknada i otšteta država će izgubiti više od million eura. NVO Centar za građansko obrazovanje je zbog nastale štete usljed nezakonitih razrješenja školskih direktora, još u novembru 2022. SDT-u predao krivičnu prijavu protiv bivše ministarke. Nema informacija u kojoj fazi je taj postupak.

Identično, serija hapšenja i optužbi na račun funkcionera iz vremena DPS vlasti (Vesna Medenica, Milivoje Katnić, Blažo Jovanić, Zoran i Petar Lazović, Verica Maraš, Veselin Vukotić, Veselin Veljović…) ali i visokopozicioniranih pripadnika 30-to avgustovske većine (Rade Milošević, Milo Božović, Marko Kovačević, Bratić…) još nije dobila sudski epilog ni u prvostepenom postupku. Zato je, i pored personalnih promjena na vrhu sudskih i tužilačkih vlasti i velikih očekivanja javnosti, sve izraženiji stav da je crnogorsko pravosuđe jedna od institucionalnih crnih tačaka. A da će pravda, bez suštinskih i sveobuhvatnih reformi u toj grani vlasti, ostati nedostižna i spora – do zastare postupaka. Reformi, ipak, nema. Dobrim dijelom i zbog želje aktuelnih političkih vlasti da taj sistem zadrži pod punom kontrolom.

Poseban dio priče je Ustavni sud koji će, za koji mjesec, ponovo postati formalno nefunkcionalan zbog neimenovanja novih sudija. Djeluje kako se u Skupštini Crne Gore zbog toga niko ne sjekira. Istina bi mogla biti malo drugačija: po praksi uspostavljenoj za vrijeme DPS vladavine, u parlamentu čekaju da se u Ustavnom sudu uprazni dovoljan broj mjesta, da bi se posao njihove popune završio po modelu međupartijske trgovine. Kvalitet izabranih ostaje manje važan od njihove lojalnosti.

Ono što nije mogla vlada Zdravka Krivokapića, uradila je ona manjinska,formirana u proljeće 2022., pod komandnom palicom Dritana Abazovića (21 član računajući mandatara). Makar kada je potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC u pitanju. Abazović je Ugovor sa patrijarhom SPC Porfirijem Perićem potpisao  bez saglasnosti koalicionih partnera, pa je vlada izgubila povjerenje u parlamentu poslije samo tri i po mjeseca. A njegovo insistiranje kako u tom dokumentu “nema ništa sporno” pokazalo se kao prilično problematično u nedavnom slučaju pojavljivanje Pavla Đurišića u Zaostru gornjem.

Pad Abazovićeve vlade je ponovo zaustavio obećano oživljavanje pristupnih pregovora. Kako je ta vlada u tehničkom mandatu provela još 13 mjeseci, sve do formiranja Spajićevog kabineta krajem oktobra 2023., izgubljeno je još dragocjenog vremena. U momentu kada su nam sva vrata bila širom otvorena, zbog ruske agresije na Ukrajinu i neskrivenog nauma zvanične Moskve i Beograda da Crnu Goru vrate pod svoje okrilje.

Abazovićeva vlada nastavila je, na tragu Evropa sad i Spajića i Milatovića,  nepromišljeno podizanje zarada u javnom sektoru. Verbalni obračun sa duvanskom mafijom ostao je u sjenci hapšenja Rada Miloševića, bivšeg direktora Uprave prihoda i carina i visokopozicioniranog funkcionera URA, imali smo ljetnju turističku sezonu na nivou rekordnih. Ipak, negov mandat obilježilo je masovno ubistvo u cetinjskom naselju Medovina i nespremnost nadležnih službi bezbjednosti i njihovih čelnika da adekvatno reaguju tokom i nakon zločina.

Tvrdoglavost premijera Abazovića umalo nije dovela do bojkota popisa organizovanog u novembru 2023., bez adekvatne pripreme, dogovora sa opozicionim partijama i institucijama koje zastupaju interese manje brojnih naroda u Crnoj Gori. Mir u kući sačuvao je novoizabrani premijer Milojko Spajić, u zadnji čas, demonstrirajući vještinu postizanja kompromisa. Iako je prethodno odbio da ispuni zakonsku obavezu i u parlementu pročita program svoje vlade (ekspoze).

Po onoj narodnoj: nije kome je obećano, Spajić je umjesto Abazovića formalizovao donošenje zakona koji su bili minimum minimuma za dobijanja privremenog pozitivnog mišljenja o nastavku pregovora sa EU (tzv. IBAR), obećao nekih 600 kilometara novih saobraćajnica kroz Crnu Goru do 2030., i realizovao najavljeni program Evropa sad II. Modifikovan na štetu onih koji nijesu imali minimalne plate i penzije, a ponajviše na brigu onih koji vode računa o javnim finansijama.

Iako su zarade i penzije znatno uvećane u odnosu na vrijeme DPS vladavine, inflacija je pojela znatan dio povišica datih na račun državnog odricanja od prihoda po osnovu uplata za zdravstveno i penziono osiguranje. Neke kategorije stanovništva, poput podstanara i potencijalnih kupaca vlastitog krova nad glavom, su na ozbiljnom gubitku pošto su rente i cijene novoizgrađenih stanova rasle puno  brže od Spajićevih povišica. Dok praznina u državnom budžetu počinje da zjapi, dijelom i zbog neispunjenih očekivanja o nastavku rasta potrošnje i nade da će ovogodišnja turistička sezona donijeti rekordni priliv u državnu kasu. Onako, sama od sebe. Ali to je priča od koje već na jesen, po svoj prilici, nećemo moći da pobjegnemo. Stići će ona nas.

Postoji nekoliko stvari u kojima su Krivokapićeva, Abazovićeva i Spajićeva vlada djelovale, možda ne jednako uspješno, ali dosljedno. Prema navedenom redosljedu. Prva, nastavak svih zloupotreba institucionalne moći koje im je na raspolaganju ostavio DPS. Sitne i krupne privilegije direktora i državnih funkcionera, partijsko zapošljavanje i nepotizam od Vlade do lokalnih komunalnih poreduzeća, odsustvo odgovornosti za loše odluke i neurađeno, rasipanje državnog novca i skrivanje iza partijskih/nacionalnih zastava kad vas zateknu sa rukom u tegli. I sve se to pokriva i brani na isti način: vi bi da se vrati DPS.

Druga dosljednost ogleda se u snažnom uticaju zvaničnika SPC, a preko njih ili paralelno sa njima, i namjesnika Aleksandra Vućića na odluke zakonodavnih i izvršnih vlasti. Počelo je preporukama da se za državni posao obezbijedi potvrda lokalnog paroha o učešću u litijama, a završilo tvrdnjama mitropolita Metodija da su crkvene vlasti jače od svjetovnih, opomenama mitropolita Joanikija kako aktuelna vlast ostaje gluva na zahtjeve crkve i vjernog naroda, i javnog Vučićevog poziva  Spajiću da dođe na paradu u Beograd i vidi šta je prava vojska.

Pod tim pritiskom, ovdašnja vlast je odnose sa Hrvatskom dovela na ivicu sukoba, dok je nezadovoljstvo sve očiglednije i u Sarajevu, zbog podrške koju ovdašnje vlasti, javno ili prećutno, daju Miloradu Dodiku i njegovom pokušaju odmetanja od BiH. Paralelno, na svakom mjestu i na razne načine, dio vlasti predvođene Andrijom Mandićem pokušava Crnu Goru vratiti na podešavanja iz 90-tih prošlog vijeka. Ona po kojima su Pavle Đurišić  ili Ratko Mladić nacionalni heroji, gdje pogrom civila druge vjere i nacije nijesu ratni zločini nego sušta potreba borbe za opstanak, a svi koji se protive politici žice i noža su izdajnici i strani plaćenici.

Pet godina kasnije, promijenili su se akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija.  Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA U PLAMENU: Skupa neispunjena obećanja

Objavljeno prije

3 sedmice

na

16 Augusta, 2025

Objavio:

Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se iscrpljuju do krajnjih granica, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa požarima. Posebno  kad bukte širom zemlje. Boreći se sa vatrenom stihijom, život je izgubio vojnik Dejan Božović. Ta tragedija morala bi biti opomena vlastima da  vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima pomognu opremom, strategijom i organizacijom. Umjesto dosadašnjih praznih obećanja

Koliko je rizična i teška borba protiv vatrene stihije opomenula nas je pogibija vojnika Dejana Božovića prilikom prevrtanja cistjerne sa vodom za gašenje požara u Kučima. Mladi vodnik Božović bio je pripadnik 1. pješadijskog bataljona, oženjen i otac četvoro djece. U službi u Vojsci je bio od 2006. godine, a vršio je dužnost nišandžije na minobacaču 120 mm. Crnogorska porodica iz Berlina – koja godinama anonimno pomaže u humanitarne svrhe – saopštila je da će obezbijediti stipendiju za školovanje njegovo četvoro djece.

Prilikom prevrtanja cistjerne povrede je zadobio i Božovićev kolega Marko Iković. Njegovo stanje je stabilno, operisana mu je karlična kost, ima nagnječenje pluća.

Od vikenda vatra bijesni Crnom Gorom. Požari su od Buljarice i Čanja, preko Nikšića i Šavnika, do Podgorice – Kuči, Kakaricka gora, Piperi, Smokovac. Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 upotrebnih vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se svake godine iscrpljuju do krajnjih granica tokom požarne sezone, koje su iz godine u godinu sve teže, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa ovim izazovom.

Pomoć u gašenju vatre su pomogli helikopterom iz Srbije i kanaderima iz  Hrvatske i Italije. Potvrđena je podrška iz Austrije, Češke, Mađarske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Gorjelo je dva dana dok nadležni nijesu prekinuli svoje godišnje odmore i konačno sazvali sjednicu Koordinacionog tijela za zaštitu i spašavanje.

,,Predložićemo Savjetu za odbranu i bezbjednost da vojnik Božović bude posthumno odlikovan”, poručio je premijer Milojko Spajić, koji je sa gradonačelnik Podgorice Sašom Mujovićem obišao dio područja zahvaćenih požarima u Kučima.

Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete i nakon dobijanja zvaničnih procjena pomoći građanima čija je imovina stradala u požarima. Govoreći o stanju na terenu, naglasio je da su vatrogasci, pripadnici Vojske, policije, službi “pravi heroji”:  ,,Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci će biti i finansijski nagrađeni”, kazao je.

Ponovio je premijer ono što odavno znamo – da je oprema za gašenje požara problem. U subotu veče helikopter nije uspio da ugasi početak požara u Buljarici, koji se zbog jakog vjetra tokom noći razbuktato. Požar bi nastavio da se širi da ga efikasno nije ugasio kanader iz Hrvatske.  Vlasti su saopštile da su hrvatski i italijanski “kanaderi” gasili požare na crnogorskom primorju, ispustivši preko 300 tona vode na oblasti zahvaćene požarima.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Ogorčenje i bijes javnosti izazvale su slike vatrogasaca koji rizikuju svoje živote u neadekvatnoj opremi. Sa lica mjesta stižu fotografije vatrogasnih vozila starih nekoliko decenija. Prvih dana požara pojedine je zaprepastilo saznanje da nemaju kome da se prijave da pomognu u gašenju požara. Saopštenja iz Vlade da će obezbijediti sredstva neophodna za opremu i gašenje požara, blago rečeno iritiraju.

I pored prošlogodišnjeg Sapjićevog obećanja o kupovini kanadera, u budžetu za ovu godinu nema stavke za kupovinu novih protivpožarnih letilica ili za popravku starih. Crna Gora je u ovu požarnu sezonu ušla samo sa jednim avionom za gašenje požara AIR traktor i jednim helikopterom za gašenje požara.

I ono što imamo nijesmo popravili, tako na remont još uvijek čekaju AIR traktor oštećen krajem decembra 2020. prilikom gašenja požara u rejonu Sutomora, a drugi juna 2021. prilikom gašenja požara u okolini Podgorice.

A kad se nema argumenata udri po staroj vlasti. Tako su režimski mediji i aktivisti zaglušili pričom da je savezna vlast, koju je činio i DPS, 1993. godine prodala Grčkoj za svega 8,4 miliona, sa 13 rezervnih motora za te avione i oko 3.500 komada razne opreme i rezervnih delova. Uz zaključak da DPS za 27 godina vlasti nije uspio da obezbijedi sredstva ni za jedan kanader. Ispada da je rok od pet godina nove vlasti kratak. I da je premijera neko natjerao da obeća kupovinu kanadera.

,,Umjesto prozivanja današnjeg DPS-a, možda bi valjalo prozvati predsjednika parlamenta Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića i naravno ministra Danila Šaranovića, čiji kadar upravlja Direktoratom za vanredne situacije, u čijim hangarima već pet godina leži ‘zamrznut kapacitet’ od jednog i po kanadera (7.500 litara vode). Dva AIR traktora kapaciteta od po 3.000 litara vode i fiksni rezervoar za helikopter bel kapaciteta od 1.500 litara vode ili drugih protivpožarnih hemijskih sredstava koji nam je davno, davno donirala Amerika, a mi nemamo na što da ga montiramo jer je, gle čuda, vazda jedan helikopter na remontu dok gori Crna Gora i tražimo pomoć“, ocjenio je za Dan penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević.

Da skrenu pažnju sa očigledne nesposobnosti vlasti, provladin portal Press je u utorak objavio: ,,Prema nezvaničnim informacijama sa kojima raspolaže PRESS, sumnja se da su strukture povezane sa bivšom vlašću DPS-a imale učešće u jučerašnjim požarima. Motiv za ovo je izazivanje političkog haosa i destabilizacija prilika unutar Crne Gore”.

I umjesto ozbiljnosti u tragičnoj situaciji krenulo se u hvatanje piromana koji se obavezno nacionalno ili politički etiketiraju.

Premijer je kazao da su nadležni organi zaduženi da ispitaju uzroke ovih požara te će tamo gdje se ispostavi da je u pitanju ljudski faktor zahtijevati da počinioci budu najstrože kažnjeni. ,,Otići ćemo i korak dalje i izmjenom regulative i kaznenih odredbi poslati poruku da za ova djela u Crnoj Gori ne smije biti ni najmanje tolerancije, a da će piromani imati drakonske zatvorske kazne”, kazao je premijer. Ova obećanja su se i ranije plasirala u javnosti a većeg hapšenja i procesuiranja piromana nema, iako je za preko 90 odsto požara krivac ljudski faktor.

Iako se kanader, kao ni druge protivpožarne letjelice nijesu našle u ovogodišnjem budžetu, tu je vladin avion, koji ćemo platiti 21 milion eura. Za ovaj novac se ne može kupiti kanader čija je cijena 50 miliona, ali bi za te novce Crna Gora mogla kupiti šest ili sedam aviona AIR traktora, vrijednosti oko 3,5 miliona eura sa  opremom.

Skandalozno je da u Crnoj Gori imamo blizu 5.000 službenih automobila, da se svake godine kupuju nova i luksuznija, a da na zgarištima gledamo vatrogasce bez gas maski i vozila stara preko 20 godina.

,,Imamo oko 170 vatrogasnih vozila ali je 10 odsto zbog remonta van upotrebe. Prosječna starost ovih vozila je od 10 do 15 godina. Dosta su izrabljena i trebalo bi da se to obnovi”, saopštio je generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

On je izjavio da se nada da će se nakon ove požarne sezone sa državnog i lokalnog nivoa nešto promijeniti i da će se oprema i vozni park poboljšati, Slična nadanja u poboljšanje vojne protivpožarne opreme iznio je i Miodrag Vuksanović, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

Da se nadamo da se tragedija neće zaboraviti i da će se konstanta viška privilegija i manjka brige o opštem dobru prekinuti. Međutim, ono što gledamo i u ovim danima ne sluti na dobro. Politički lideri su se, dok Crna Gora gori, presvađali oko tog odakle dolazi pomoć.

Podgorički odbor DPS-a kritikovao je vlast da primaju milostinju od Aleksandra Vučića – ,,koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helikoptera koji će pomoći u gašenju vatre”. Odgovorio je lider DNP Milan Knežević kritikujući dosadašnju podršku Alijanse u vanrednim situacijama navodeći da Crna Gora ne treba da ,,čeka NATO da pošalje čizme za levu nogu broj 36 i lutku na naduvavanje kao za vreme poplava 2010. godine”. Upisao se i predsednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović : ,,Da je NATO “protivpožarni aparat” ugasio bi onaj stravični i razarajući požar u Los Anđelesu kada je poginulo stotinu ljudi, a izgorelo na desetine i desetine milijardi dolara vrednosti”.

Uz sve ovo na društvenim mrežama gorjela je mržnja odakle su i ko su piromani, te ko je više i koliko pomogao, sad i kroz istoriju. Tu sliku uokvirilo je saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske da su u crkvama, u srijedu, održani molebani za kišu i suzbijanje požara u Crnoj Gori.

Nadajmo se da će sljedeće godine vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima i država, opremom, strategijom, organizacijom, pripremom,  priteći u pomoć kada požari ponovo buknu.

Požari u južnoj Evropi

Smrtonosna vrućina koja je zahvatila velike djelove Evrope stvorila je, kako kažu naučnici, ,,molotovljev koktel” klimatskih uslova koji podstiče širenje požara.

Šumski požari su se i u srijedu intenzivirali širom južne Evrope, a najmanje tri osobe su poginule u Španiji, Turskoj i Albaniji, prenosi Beta.

Situacija sa požarima u Albaniji i dalje je alarmantna sa 37 aktivnih požara širom zemlje i vanrednom situacijom nadomak grada Delvina, prenijeli su albanski mediji. Prema podacima sa platforme Zoom Earth, izgorjela površina u oblasti Delvine prelazi 100 kvadratnih kilometara, navode albanski mediji.

Premijer Albanije Edi Rama objavio je na Fejsbuku video snimak koji je snimio dron albanskog vazduhoplovstva, a koji prikazuje trenutak podmetanja požara.

,,Namjerno paljenje nije samo zločin, već i izdaja naše zemlje i budućnosti naše djece. Evo snimka namjernog paljenja koji su danas snimili dronovi vazduhoplovstva. Državna policija je na terenu kako bi privela pravdi svakoga ko se igra plamenom na zajedničkom posjedu. U međuvremenu, u ovim teškim vremenima globalnog zagrijevanja i požara koji pogađaju sve mediteranske zemlje, moraćemo da izjednačimo paljenje sa ubistvom u Krivičnom zakoniku”, napisao je Edi Rama.

Španski premijer Pedro Sančez izrazio je saučešće nakon smrti vatrogasca u teško pogođenom regionu Kastilja i Leon sjeverno od Madrida, gdje su hiljade ljudi privremeno raseljene. Vlada je podigla nacionalni nivo reagovanja na vanredne situacije, pripremajući dodatnu podršku regionalnim vlastima koje nadgledaju višestruke evakuacije i zatvaranje autoputeva.

U Portugalu, oko 700 vatrogasaca bori se sa požarom u oblasti Trancozu, na oko 350 kilometara sjeveroistočno od Lisabona. Do sada je u Portugalu ove godine izgorjelo oko 52.000 hektara šuma, što je za 10.000 hektara više od prosjeka za isti period u posljednjih 18 godina, navodi Evropski informacioni sistem za šumske požare, prenio je Rojters.

Požari su zahvatili i oblasti Kefalonije, Vonice i Zakintosa u Grčkoj, dok se nastavlja evakuacija ugroženih naselja, a u mnogim djelovima zemlje danas je na snazi visok rizik od novih požara.

„Naravno da su klimatske promjene jedan od ključnih razoga. Kada zagrijevamo našu atmosferu to znači da ona može da uzme više vode iz vegetacije, može više da osuši vegetaciju, a to onda jednostavno znači da ta vegetacije postaje lakše zapaljiva“, kaže Stefan H. Dor, profesor nauke o šumskim požarima na Univerzitetu u Svonziju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo