Povežite se sa nama

SVIJET

ZAJEDNIČKA EVROPSKA VOJSKA, IZMEĐU IDEJE I REALIZACIJE: Poruka ekonomskog diva

Objavljeno prije

na

macron merkel

Uoči obilježavanja 100 godina od primirja u Prvom svjetskom ratu, koji je vojne okršaje podigao na globalni nivo i donio ogromna razaranja Evropi, francuski predsjednik Emanuel Makron je rekao da bi zajednička vojska Evropi osigurala veću nezavisnost od Sjedinjenih Američkih Država i zaštitila kontinent od mogućih agresora kao što su Rusija i Kina.

„Nećemo zaštititi Evropljane ukoliko ne odlučimo da imamo pravu evropsku armiju”, istakao je predsjednik Makron. Za tu ideju založila se i njemačka kancelarka Angela Merkel.

U junu 1950, Sjeverna Koreja, uz podršku Sovjetskog Saveza, a kasnije i Kine, napala je Južnu Koreju. U Evropi se pojavila bojazan da bi i ona mogla da potpadne pod komunističku vlast. Zbog toga su, pod sloganom: „Zajedno smo jači”, Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i zemlje Beneluksa potpisale Ugovor o osnivanju Evropske odbrambene zajednice. Ugovorom je dogovoreno da snage bezbjednosti tih zemalja budu pod jednom, vrhovnom komandom.

Plan je propao u roku od četiri godine i to u parlamentu tada najmoćnije članice – Francuske. Evropska kolonijalna sila nije željela da se odrekne određenih suverenih prava. Uostalom, strah od rata iz ljeta 1950. godine, popustio je u avgustu 1954.

Od tada se povremeno, u kriznim vremenima ili iz domaćih političkih potreba vodećih zemalja Evropske unije, ponavljala ideja o evropskoj vojci.

U obraćanju Evropskom parlamentu u Strazburu, nekoliko dana kasnije od Makronovog predloga, kancelarka Angela Merkel je ocijenila da je ,,zaista važno, ako se osvrnemo na razvoj događaja u protekloj godini, da treba da radimo zajedno na viziji da jednog dana formiramo pravu, istinsku evropsku armiju”. Merkel je poentirala: ,,Zajednička evropska vojska pokazala bi svijetu da nikada više neće biti rata između evropskih država”.

Na Makronov predlog brzo je reagovao ruski predsjednik Vladimir Putin, ocijenivši da namjera Evrope da formira vlastitu vojsku nije samo razumljiva, već bi bila pozitivna stvar. „Evropa je snažna ekonomska unija i potpuno je prirodno da želi biti nezavisna i suverena na polju odbrane i sigurnosti”.

No, Makronova razmišljanja su razljutila američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trump je ideju shvatio kao ,,veoma uvrjedljivu” prijetnju pa je krenuo u žestok tviter-okršaj s predsjednikom Francuske Pete republike. Ponovo je zatražio od drugih NATO članica da povećaju svoj doprinos za Alijansu. Onda su u Parizu američki i francuski lideri pokušali da razjasne ovaj spor i složili se da su obojica za to da Evropa izdvoji više novca za odbranu.

Podršku evropskoj vojsci dao je i mađarski premijer Viktor Orban. No unutar EU, ne manjka protivnika ideji o zajedničkoj vojsci. Među prvima se oglasila Austrija, čije je ministarstvo odbrane odbacilo takvu ideju, insistirajući na njihovoj vojnoj neutralnosti. Među protivnicima su i izrazito proameričke članice EU, poput Poljske i baltičkih zemalja, koje se plaše da bi izmicanje američkog bezbjednosnog kišobrana ugrozilo njihovu bezbjednost.

Uopšte, francusko-njemački predlog za formiranje evropske armije kontroverzan je unutar NATO i EU. Mnoge članice nerade su da se odreknu nacionalnog suvereniteta po pitanju odbrane. Zato se upozorenjem oglasio i generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg.

,,Više evropskih napora u odbrani su odlični, ali to nikada ne treba da podrije snagu naše transatlantske veze”, rekao je Stoltenberg u ponedjeljak 12. novembra. ,,Mi na NATO gledamo kao na kamen temeljac zaštite Evrope u toj bezbjednosnoj oblasti i u potpunosti podržavamo države da pomognu u nošenju tog tereta”. Slične su bile i riječi ministra odbrane SAD Džejmsa Matisa.

Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i sigurnost Federika Mogerini izjavila je da u Briselu ne pokušavaju da formiraju evropsku vojsku. ,,Ulažemo napore kako bi zemlje članice bile akteri koji mogu pružiti više sigurnosti u regiji ali i u svijetu”. Mogerini je istakla da su inicijative EU u oblasti odbrane u potpunosti u skladu s NATO, dodajući da EU pomaže zemljama članicama da efikasnije koriste sredstva namijenjena za odbranu. Naglasila je da EU nije vojna unija niti će, kako je kazala, ikada biti.

Analitičari pak kažu kako bi formiranje zajedničke vojske bio logičan nastavak evropskih integracija i EU bi tako postala bezbjednosno ali i diplomatski samostalnija. Naročito to važi zbog činjenice da je predsjednik Tramp otvoreno postavio pitanje da li će u slučaju potrebe braniti evropske saveznike u NATO i otkako Velika Britanija, koja ima jednu od najvećih evropskih armija želi da napusti EU.

Tramp nije prvi koji je postavio pitanje povećanog vojnog budžeta u evropskim članicama NATO. Problemi koje imaju evropske armije, odavno su jasni. U mnogim državama EU vojske nemaju dovoljno novca, loše su opremljene, premale su, neefikasne za dejstvovanje, jer nisu dorasle modernim zadacima i digitalnom vođenju rata. Ili kao u slučaju njemačkog Bundesvera, samo ograničeno spremne da učestvuju u ratnim operacijama.

Još 2000. godine, na samitu EU u Nici, donijeta je odluka o zajedničkoj odbrambenoj politici EU. U ovom prvom koraku radilo se najprije o boljoj koordinaciji razvoja i nabavke oružja, vozila i opreme.

Novi početak se zbio u novembru 2017. godine, kada je 25 zemalja EU dogovorilo „stalnu strukturnu saradnju” u vojnim pitanjima. Ta bliža saradnja predviđa zajedničke projekte naoružavanja, ali i bližu saradnju između armija. Ministri odbrane EU smatraju da bi taj oblik saradnje mogao da bude priprema za formiranje evropske armije, a paralelno s tim povećava se i saradnja na nacionalnom nivou.

NATO, koji je nadležan za odbranu Evrope, po nekima sa zadovoljstvom gleda na taj projekat, jer on na duži rok znači veće izdatke za oružje i bolje vojne sposobnosti za Evropu. Opet, neki drugi Evropljani tvrde da je koordinacija EU na planu naoružavanja zapravo odvajanje od SAD.

Predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker, predložio je 2015. godine formiranje zajedničke vojske Evropske unije. Junker je tvrdio da zajednička armija može da pokaže Rusiji da je ozbiljna kada je riječ o odbrani evropskih vrijednosti…

No, tada i sada kritičari postavljaju pitanje: Šta bi sa zajedničkom armijom bilo drugačije? Oni navode da zajednička armija, ne zastrašuje ništa više od 28 nacionalnih armija. Takođe i da evropska politika nije uvjerljiva prije svega zato što evropski političari često govore različitim jezikom i ne nastupaju jedinstveno.

Na primjer, ukazuju kritičari ideje o evropskoj vojsci, dok većina želi da izoluje Vladimira Putina, pojedinci ga posjećuju ili primaju u posjetu. Ili, kako bi, na primjer Francuska, trebalo da produži svoj veliki vojni angažman u Africi, ukoliko se o svakom detalju bude odlučivalo u Evropskoj uniji?

Dalje, navode kritičari, već 13 godina na raspolaganju su i evropske trupe za brze intervencije u Evropi, kao i u kriznim područjima Bliskog istoka i Afrike. Ali evropske trupe za brze intervencije nikada nisu angažovane, a to je pitanje zajedničke političke volje.

Koliko je Evropa još daleko od armije pokazuju ključna pitanja o kojima bi trebalo da se usklade lideri EU. Koja će to politička institucija odlučivati gdje se šalju vojnici? Ko odlučuje ko je neprijatelj? Kako usaglastiti ako, primjera radi, Poljska u Rusiji vidi bezbjednosnu prijetnju, a Mađarska saradnika? Kako sve to usaglastiti s NATO? Kako usaglasiti različite kulture korišćenja sile tako da trupe budu efikasne? Kakav će status imati vojno neutralne članice EU? I možda za političare najvažnije- kako se odreći ovog dijela nacionalnog suvereniteta u korist Brisela, a da građani to prihvate?

Ta pitanja neće biti riješena ni odjednom ni brzo. Ali ideja je tu. EU šalje poruku svijetu da neće da bude samo ekonomski div koji u odbrani zavisi od drugih. Tu poruku valja čuti.

Korak po korak

Kao moguće jezgro evropske armije mogla bi biti njemačko-francuska brigada sa 6.000 vojnika, osnovana 1989. godine. Ta pješadijska brigada jedina je dvonacionalna velika vojna jedinica na svijetu – stacionirana je na četiri lokacije u Njemačkoj i tri u Francuskoj. Međutim, vojnici i jednog i drugog naroda služe zaista zajedno samo u bataljonu za snabdijevanje i po štabovima – sve druge jedinice su razdvojene.

Od osnivanja brigade, njemački i francuski vojnici koriste isti tip puške. Ostala vojna oprema se i dan-danas, 30 godina kasnije, i dalje razlikuje. Brigada nikada nije bila kao cijela jedinica u nekoj borbenoj akciji.

Njemačka i Holandija su 1995. osnovale korpus, kojem su, u slučaju potrebe, podređene po jedna holandska i njemačka divizija s ukupno 40.000 vojnika. Korpusu direktno pripadaju dva binacionalna bataljona – za komunikaciju i za podršku.

U početku su vojnici obje zemlje bili samo u štabu, ali već neko vrijeme Njemačka i Holandija, korak po korak, povezuju i jedinice. Tako je njemački 414. tenkovski bataljon sada dio 43. mehanizovane brigade Holandije. Njemački bataljon uključuje i holandsku četu sa 100 vojnika koja se tamo obučava na njemačkim tenkovima. Time se prvi put međusobno integrišu njemačke i holandske jedinice – od nivoa čete do divizije – skoro onako kako je to bilo planirano još pedesetih.

Prvog januara 2014. godine holandska 11. Vazduhoplovna mobilna brigada s oko 2.000 pripadnika povezana je s njemačkom Divizijom brzih snaga. To znači da postoji tijesna saradnja i između njemačkih i holandskih specijalnih snaga.

Prekogranična saradnja nije samo politički cilj – Evropljani na taj način žele i da smanje troškove ili da jedni drugima pruže pristup vojnim sposobnostima koje partner nema. Na primjer, mogla bi da počne dogovorena integracija cijele njemačke pomorske pješadije (800 vojnika) u holandsku mornaricu.

Vojnu saradnju u Evropi ubrzavaju prije svega – vojne potrebe. To važi za manje zemlje kao što je Holandija, ali i za teškaše u EU kao što su Francuska ili Njemačka. Na primjer, poslije francuske intervencije u Maliju 2013, vojni planeri u Parizu su bili šokirani kada su otkrili da njihova država više ne može sama da duže vrijeme izdrži velike vojne operacije. Ubrzo poslije početka operacije Serval, saveznici su morali da pomažu Francuskoj u transportu, ali i u izviđanju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

SVIJET

SJEVERNA MAKEDONIJA: IZBORI ZA PREDSJEDNIKA IMPULS EVROPSKIM INTEGRACIJAMA: Podrška politici Zorana Zaeva  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veliki broj građana, smatraju analitičari, i pored očiglednog razočarenja zbog ekonomske stagnacije i amnestije za kriminalna djela prethodne vlasti, odlučio je  da u drugom krugu podrži kandidata vladajuće stranke upravo zbog obećanja da će  približiti zemlju Evropskoj uniji

 

U Sjevernoj Makedoniji okončani su predsjednički izbori  a njihov ishod predstavlja prvi talas prihvatanja novog imena nekadašnje  jugoslovenske federalne jedinice i značajan impuls evropskihm integracijama te države. Obje težnje oličene su kako u političkoj platformi pobjednika Steva Pendarovskog, kandidata vladajuće Socijaldemokratske stranke Makedonije (SDSM) i Demokratske unije za integraciju (DUI), tako i u njegovom dosadašnjem političkom angažovanju.

Pendarovski je u drugom krugu izbora pobijedio kandidatkinju opozicije Gordanu Siljanovsku Davkovu. Osvojio je 51,68 odsto ili 434.000 glasova, dok je kandidatkinja VMRO-DPMNE osvojila 44,71 odsto ili oko 378.000 glasova.

„Ovo je pobjeda većine građana Sjeverne Makedonije, nezavisno od etničke ili političke pripadnosti – nastavljamo zajedno naprijed,” rekao je Pendarovski po objavljivanju rezultata. “Izabrali smo zagarantovani put naprijed – za ljude, zemlju, put k NATO i Evropskoj uniji, k razvijenom svijetu gdje i pripadamo“.

“Biću predsjednik svih građana, tražiću podršku Vlade za sve važne projekte. Kritikovaću, sugerisaću, biću saveznik građana, biću predsjednik države kojeg se nećete stidjeti”, kazao je Pendarovski.

Premijer Zoran Zaev izjavio je da su  građani izabrali predsjednika na fer izborima. Pendarovskom je poručio  kako je to “zajednička pobjeda koncepta ‘zajedno naprijed’, građana i države”.

“Imamo evropsku zemlju, ponosnu, s jasnim evropskim opredjeljenjem. Imali smo besprekorne izbore i pokazali da smo spremni za Evropu. Niko više nam ne može stati na putu napretka i perspektive”, naglasio je Zaev.

Gordana Siljanovska Davkova poručila je da je Pendarovski pobijedio, ali da ona nije izgubila bitku jer je podržao ogroman broj birača. Ona i Pendarovski su imali veliku glavobolju pred drugi krug izbora hoće li na birališta izaći neophodnih 40 odsto birača. Konačno, glasalo je 46,44 odsto upisanih u birački spisak.

Predsjednik VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski izjavio je da Zaev i Pendarovski od danas znaju šta ih čeka, odnosno da za njih počinje “istinski politički pakao” koji će predvoditi VMRO-DPMNE. Ustvrdio je kako su se na izborima desili težak falsifikat i izborni inženjering.

Predsjednik DUI Ali Ahmeti čestitao je pobjedu Pendarovskom i rekao da je to trijumf koncepta konsenzualne demokratije. Prema njemu, bilo je teško implementirati taj koncept i objasniti ga javnosti, ali to je bio jedini put naprijed.

Centralni izborni štab Demokratske partije Albanaca (DPA) saopštio je da se “pobjedom zajedničkog kandidata vladajuće koalicije zaokružava proces ulaska zemlje u NATO. Time se zadaje udarac pokušajima uticaja ruske politike u ovom regionu”, saopštio je DPA.

Bili su ovo prvi izbori za predsjednika Sjeverne Makedonije, a ukupno deveti za šefa države otkako se osamostalila od Jugoslavije 1991. godine. Na predsjedničkim izborima do sada uvijek su trijumfovali kandidati stranke koja kontroliše vladu, tako je bilo i ovog puta.

Pobjeda Pendarovskog bila je daleko ubjedljivija nego u prvom krugu glasanja, kada je razlika bila na nivou statističke greške 42,84 prema 42,24 odsto. No, Pendarovski je između dva kruga izbora uvećao broj svojih birača za 140.000, dok je za Gordanu Siljanovsku Davkovu u drugom krugu glasalo 60.000 glasača više.

Predsjednički mandat u Makedoniji traje pet godina, a jedan kandidat može imati najviše dva mandata, što je onemogućilo aktuelnog predsjednika Đorđa Ivanova da se ponovo kandiduje. Pravo glasa na izborima imalo je nešto više od 1,8 miliona građana, a glasanje je obavljeno na 3.480 biračkih mjesta.

„Svi treba da izvuku pouke, a naša je – prizemljenje i veći frontalni rad na svim poljima“, kazao je poslije izbora premijer Zaev povodom niske izlaznosti u prvom krugu i neophodnosti većeg angažovanja vladajuće stranke. „Poruka za VMRO je da se modernizuje i unaprijedi način djelovanja“, poručio je Zev koji je i predsjednik SDM.

Lider VMRO-DPMNE Mickoski odgovorio je Zaevu da je ovim rezultatom počeo kraj vlasti koalicije SDSM-DUI. „Makedonija se budi u novoj realnosti u kojoj je  vlast izgubila legitimitet“, rekao je Mickoski i ukazao   da je kandidatkinja njegove stranke pobijedila u velikom broju opština.

Pendarovski (63) je diplomirao pravo, a doktorirao političke nauke. Bio je portparol Ministarstva unutrašnjih poslova, savjetnik predsjednika Makedonije Borisa Trajkovskog i Branka Crvenkovskog za spoljnu politiku i bezbednost i protivkandidat dosadašnjem predsjedniku Makedonije Đorđu Ivanovu, tada kandidatu VMRO-DPMNE na predsjedničkim izborima 2014. godine kada je poražen u drugom krugu. Bio je koordinator pridruživanja NATO-u u vladi Zaeva koja je potpisala u februaru Protokol o prijemu u Alijansu.

Gordana Siljanovska Davkova predaje pravo na skopskom univerzitetu i ekspert je za pitanja lokalne samouprave. Bila je ministarka bez portfelja u vladi premijera Branka Crvenkovskog od 1992. do 1994. godine, prvoj u nezavisnoj Makedoniji.

Među ključnim temama izbora bila je promjena imena države poslije 30 godina spora s Grčkom. U januaru 2019. godine  Sobranje je promijenilo ime u Sjeverna Makedonija, čime su odnosi dvije ključne političke opcije u Sjevernoj Makedoniji ušli u mirniju fazu poslije godina protesta koji nisu uvijek bili potpuno mirni. Početkom marta, premijer Zaev ugostio je lidera opozicije Hristijana Mickoskog i tom prilikom su se saglasili da predsjednički izbori treba da budu „kristalno fer i čisti“.

Pendarovski je nastupio sa sloganom „Zajedno naprijed“, što može izgledati i kao igra riječi s prezimenom lidera SDSM i glavnog protagoniste i potpisnika sporazuma sa Grčkom, premijera Zaeva. Na talasu potpisivanja ovog sporazuma, Pendarovski nudi nastavak politike kojom je SDSM sa vlasti smijenio režim Nikole Gruevskog.

Kandidatkinja opozicionog VMRO-DPMNE, koji se protivi sporazumu, u kampanji nije koristila novo ime države, ali nije ni obećavala drastične i brze revizije Prespanskog sporazuma. “Siljanovska-Davkova ne može očekivati glasove manjina u Sjevernoj Makedoniji zbog kampanje koju vodi, a to je ista retorika kao i ona Nikole Gruevskog u prethodnom periodu,” primijetio je Mitko Gadžovski, politički analitičar iz Skoplja. Siljanovska-Davkova jeodbijala zamjerke da joj je pozicija  nacionalistička.

Bili su ovo prvi izbori nakon potpisivanja Prespanskog sporazuma kojim su Skoplje i Atina riješili višedecenijski spor oko imena Makedonije. U prvom krugu predsjedničkih izbora izlaznost je bila tek 41,9 odsto. Neizvjesnosti da li će ovi izbori uspjeti doprinijela je činjenica da na prošlogodišnjem referendumu Prespanski sporazum nije ni prihvaćen ni odbačen, zamor građana čestim izlascima na birališta, ali i faktom da su se ključne promjene u Makedoniji već desile.

Pendarovski je  ponudio biračima nastavak politike koja je oličena u premijeru Zoranu Zaevu, glavnom protagonisti sporazuma s Grčkom. Vlada Zaeva je i do sada evropske i evroatlantske integracije jasno vezivala za prihvatanje novog imena zemlje. Analitičari smatraju da je veliki dio građana, i pored očiglednog razočarenja zbog ekonomske stagnacije i amnestije za kriminalna djela prethodne vlasti, odlučio da u drugom krugu podrži kandidata vladajuće stranke upravo zbog obećanja da će on približiti zemlju Evropskoj uniji.

Pendarovski je u jednom intervjuu između dva izborna kruga poručio da sa njegovim izborom spoljna politika Sjeverne Makedonije neće doživjeti promjene. Spoljna politika je, inače, glavni dio nadležnosti predsjednika države. Kancelarija predsjednika ima ograničene moći, predsjednik potpisuje zakone i vodi vojsku.

Zvanično Skoplje je priznalo nezavisnost Kosova za vrijeme vlasti premijera Nikole Gruevskog i njegogve stranke VMRO-DPMNE. Vlada Zaeva je nastavila  politiku na sličnim principima.

„Naše mjesto je u NATO-u, naše mjesto je u EU. Tačka. Kraj. Nema više nazad – mračna vremena su poražena, kao i lider VMRO Mickovski, sijanje straha, podjele i sukobi“, rekao je tokom postizbornog slavlja premijer Zaev.

Bili su ovo i prvi izbori na kojima su vladajuće makedonska i albanska partija imale zajedničkog kandidata, a pobjednik izbora posebno je naglašavao jedinstvo svih etničkih zajednica koje stoje iza ove pobjede. „Blagodarime. Faleminderit„, zahvalio se Pendarovski na makedonskom i albanskom jeziku na početku svog pobjedničkog govora.

Politički analitičar Albert Musliu smatra da i pored pobjede Pendarovskog rezultat glasanja u oba kruga poručuje vlastima da se nešto treba menjati u njihovoj vladavini. On se nada da su vlasti to shvatile, jer je, kaže, u govorima Pendarovskog i premijera Zaeva poslije pobjede prepoznao svijest o potrebnim promjenama i namjeru da će to biti njihov prioritet.

 

Kriterijumi

 

Dvije vodeće stranke vlasti i opozicije još početkom 2019. objavile su oglas kojim traže kandidata za predsjednika države.

U otvorenom javnom pozivu SDSM za „samokandidovanje kandidata“ postavljena su četiri kriterijuma koje kandidati treba da ispune, među kojima da „bude sposoban za obavljanje visokih državničkih funkcija“. Od budućeg predsjedničkog kandidata SDSM traži i da uživa povjerenje članstva i simpatizera te stranke, da bude ličnost koja će na najbolji način otjelotvoriti politiku SDSM-a i da radi na ostvarenju strateških prioriteta Makedonije – članstva u EU i NATO.

Stranački kandidat Pendarovski je izabran na kongresu SDSM 3. marta. Na javni poziv za kandidata VMRO DPMNE za predsjednika Makedonije prema informacijama medija, javilo se osam kandidata, a konačna odluka u korist Siljanovske Davkove donijeta je na stranačkoj konvenciji 16. februara.

 

Čestitke

 

Evropski komesar za proširenje Johanes Han čestitao je pobjedu Pendarovskom, te poručio da Sjeverna Makedonija može da računa na kontinuiranu podršku Brisela za evropsku perspektivu zemlje, u skladu sa željama građana. “Sa nestrpljenjem očekujem kontinuiranu saradnju na EU agendi u kontekstu prošlogodišnjih zaključaka Savjeta, koji su otvorili put za početak pregovora za članstvo u junu”, napisao je Han.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg takođe je čestitao Pendarovskom i napisao na Tviteru: “S nestrpljenjem očekujem da radim za vas na prijemu Sjeverne Makedonije kao tridesete članice NATO.”​

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA U SUSRET IZBORIMA: TEST ODNOSA SNAGA: Gradnja ili razgradnja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Birači EU na predstojećem glasanju za poslanike EP biće suočeni s jasnim izborom između zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja. Inače, izbori se u zemljama-članicama jedva primjećuju: kandidati su nepoznati, teme nacionalne, kampanje skromne, građani nezainteresovani

 

“Branićemo jedinstvenu Evropu – od istoka do zapada, od sjevera prema jugu”, poručili su lideri zemalja, članica Evroipske unije s neformalnog samita u Rumuniji na kome su još jednom razmotrili budućnost Unije. “Osjećaj nesigurnosti može se prevladati samo ako EU djeluje jedinstveno i ako evropsko vodstvo pošalje jasnu poruku da je spremno nastaviti s procesom evropskih integracija”, istakao je domaćin sastanka prošlog četvrtka, rumunski predsjednik Klaus Iohanis,

Bio je to samit s izraženim simbolizmom. Održan na Dan Evrope, u gradu Sibiu u Transilvaniji, koji ima njemačke i mađarske korijene, i to 15 godina poslije “Velikog praska” – širenja EU na istok, čime je i formalno srušena podjela Evrope koju je odredila Gvozdena zavjesa poslije Drugog svjetskog rata 1945. godine.

No, mnogo je pitanja koja i danas dijele Evropu – od migracija do demokratskih standarda, do rasta populizma i do suočavanja s vanjskim izazovima, od Kine i Rusije do Sjedinjenih Država. EU se bori i s fenomenom Bregzita, izlaska Ujedinjenog kraljevstva iz onoga štio se još uvijek smatra najprimjernijom regionalnom integracijom na svijetu.

Britanska premijerka Tereza Mej nije učestvovala na samitu, “Ovo je prvi samit bez Brexita i svima je laknulo”, ocijenio je jedan od visokih evropskih zvaničnika.

Samit je održan i uoči izbora za Evropski parlament. Izbori će od 23. do 26. maja biti održani u svih 28 članica EU, čak i u Velikoj Britaniji. Sem ukoliko parlament u Londonu ne usvoji u posljednji čas, do 22. maja, predlog premijerke Mej o “mekom” sporazumnom raskidu 45- godišnjeg “braka” s Unijom.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron, koga  smatraju reformskim predvodnikom EU dok blijedi uticaj odlazeće njemačke kancelarke Angele Merkel, rekao je u Sibiu da su birači Unije suočeni s jasnim izborom na predstojećem izjašnjavanju o poslanicima EP između gradnje zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao na taj izbor i da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja, rekao je Makron, navodeći da podjele ovog tipa postoje u svim zemljama EU.

“Alternativa će biti jasna. Da li želimo da nastavimo da gradimo zajedno, iako drugačije, da bi stvari bile bolje. Ili želimo da razgrađujemo, da uništimo Evropu i da se vratimo nazad u nacionalizam”, rekao je Makron.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. MAJA

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

SAMIT U BERLINU, BEZ SENZACIJA: Promjene granica neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog vanrednog susreta, pomjeranje pregovora između Srbije i Kosova s mrtve tačke, ostaje otvoren. Samit je završen bez konkretnog  približavanja Beograda i Prištine. No, dijalog treba da bude nastavljen i  to je veliki uspjeh domaćina Angele Merkel i Emanuela Makrona

 

Stabilnost na Zapadnom Balkanu u interesu je Evrope, formula je oko koje su Njemačka i Francuska našle  zajednički imenitelj i na tom osnovu organizovale samit u ponedjeljak u Berlinu. Među zaključcima koji bi trebalo da budu obavezni za sve učesnike je opredjeljenje za demokratiju, za pravnu državu, za odgovorno ponašanje unutar država, za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i za jačanje uloge civilnog društva i nezavisnih medija.

Njemačka i Francuska, koje su nakon razornih svjetskih ratova Jelisejskim ugovorom iz 1963. okončale neprijateljstvo i započele prijateljstvo, pokazale su da su  dobrosusjedski odnosi poslije užasnih ratova mogući i za Kosovo i Srbiju. Pozivom u Berlin, francusko-njemački tandem šalje jasan signal da je Evropa spremna i da je i dalje angažovana.

U ponovnom intenzivnijem angažmanu Njemačke i Francuske oko Zapadnog Balkana, stabilnost je  ono što povezuje inače dosta različite političke pozicije Berlina i Pariza prema šest zemalja regiona. Njemački mediji smatraju da je to i realistična osnova kojom se jasno stavlja na znanje koji su interesi i prioriteti Evrope na zapadnom Balkanu – bez davanja lažnih obećanja i  buđenja nerealne nade.

Stabilnost spada u jedno od nasljeđa polako odlazeće iz zvanične njemačke politike Angele Merkel. “Zabrinutost zbog najnestabilnijeg regiona u Evropi spada u konstante  kancelarskog mandata Angele Merekl. Do danas su tamo stacionirani njemački vojnici. Ona je od početka vodila konsekventnu politiku na Balkanu,” navedeno je  u tekstu pod naslovom “Merkel brani svoje nasljede na Balkanu”, objavljenom na dan samita u konzervativnom berlinskom dnevniku Velt.

Na konferenciji o Zapadnom Balkanu Merkel i Makron su jasno rekli o čemu na tom skupu neće biti riječi: o perspektivi pridruživanja EU, o Berlinskom procesu, a ni o tome kako da se Beogradu i Prištini propiše “neko rješenje za spor oko Kosova”. No  jasno je rečeno i o čemu će biti riječi: sigurnost, borba protiv krijumčarenja oružja, terorizam, nelegalne migracije i organizovani kriminal.

Stabilnost mora da bude popraćena i političkim mjerama. Samo politički pouzdan partner može da garantuje željenu stabilnost. Pouzdanost funkcioniše samo uz posredovanje demokratskih kontrolnih organa i demokratski legitimisane politike.

„Ko se danas ne pridržava principa pravne države, neće sjutra da se pridržava ni principa u svojoj spoljnoj politici. Sve karte staviti na stabilokrate, koji doduše mogu da zaustave rijeke izbjeglica, ali istovremeno podrivaju i principe demokratije, bilo bi kratkovido. Greške koje su napravljene u drugim regionima ne bi smjele da se ponove na Zapadnom Balkanu, ocijenio je komentator njemačke medijske kuće Dojče vele (DW). Upravo je to povezivanje interesa za stabilnost i okrenutost prema budućnosti omogućilo prošle godine rješenje dugotrajne svađe izmedu Grčke i Sjeverne Makedonije oko imena.

To bi trebalo da budu parametri i u traženju rješenja za kosovsko pitanje. Svađa izmedu Beograda i Prištine  vjerovatno je bio najvažniji razlog i najteži zadatak ovog samita u Berlinu. Trebalo je da se definitivno pokopa ideja o promjeni granica izmedu Srbije i Kosova – ideja koju predsjednici obje zemlje već mjesecima podgrijavaju, uz podršku SAD.

Ta ideja je u mnogim evropskim prijestonicama izazvala uzbunu, jer krši jedan tabu: promjenu granica kao dio neke bilateralno dogovorene razmjene teritorija. Jer, ne bez razloga mnogi se boje da bi to imalo negativne posljedice po susjedne zemlje, prije svega po Bosnu i Hercegovinu, čija osjetljiva konstrukcija  lako može da se dovede u pitanje.

Iako su se neki ponadali da bi gotovo dvosatno produženje sastanka i radne večere učesnika sastanka na vrhu zemalja Zapadnog Balkana i EU moglo okončati nekim konkretnijim rezultatom, senzacije u ponedjeljak uveče u Berlinu nije bilo. Glavni razlog vanrednog susreta, pomjeranje pregovora izmedu Srbije i Kosova s mrtve tačke, ostaje i dalje otvoren. Kako se i očekivalo, samit je završen bez konkretnog približavanja Srbije i Prištine. No, dijalog treba da bude nastavljen i već to je veliki uspeh domaćina Merkel i Makrona.

„Bilo je nekoliko ideja, medutim u ovom se trenutku nisu približili stavovi po pitanju ukidanja kosovskih carina, a ni Beograd nije pokazao spremnost da načini neki korak koji bi u ovoj fazi vodio prema priznanju”, rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković,  koji je na samitu, pored domaćina, njemacke kancelarka Angele Merkel i francuskog predsednika Emanuela Makrona, i predstavnika Slovenije, zastupao stavove EU.

Plenković je djelovao zadovoljno što je u sklopu sastanaka uspio da predstavi i prioritete Hrvatske tokom predsjedavanja Evropskim savjetom sljedeće godine u čijem je središtu upravo stabilizacija i rješavanje problema na zapadnom Balkanu. Zato će Plenković posjetiti zemlje u regionu, među njima i Srbiju.

Prema izvještačima, atmosfera je bila mnogo mračnija i dramatičija u sredini gdje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić iznosio svoje viđenje susreta u Berlinu. A ono bi na prvi pogled moglo glasiti kao „svi protiv Srbije”. Vučić je insistirao, pošto je Srbija jedina učesnica zapadnobalkanskog samita koja nije priznala Kosovo, da je samim  odnosom organitzatora samita bila u nezavidnom položaju.

Kancelarka Merkel je u uvodu dala objašnjenje zašto je dosadašnji format Berlinskog procesa promijenjen. „Problemi zemalja u regiji su povezani. Zato se mi danas nalazimo kako bi spriječili da problemi postanu još složeniji. Ne smije biti sporazuma na teret drugih i zato smo ovdje danas u ovom sastavu”.

Vučić je iznio i svoje duboko razočaranje ponašanjem Makedonije, a posebno Bosne i Hercegovine i njenog predstavnika u Berlinu, predsjedavajuceg Vijeća ministara Denisa Zvizdića. Vučić je premijeru Makedonije Zoranu Zaevu prebacio što je pokušavao da pronađe opravdanje za kosovske takse u srpskoj blokadi članstva Kosova u Interpolu, Zvizdiću je zamjerao što je boravak u Berlinu navodno iskoristio za bacanje drvlja i kamenja na Republiku Srpsku.

No, u isto vrijeme Vučić je pohvalio „korektni odnos” Hrvatske i Slovenije prema Srbiji na sastanku, kao i Crne Gore, „usprkos tome što je priznala Kosovo”. Srpski predsjednik je bio i pun pohvala na raćun domaćina skupa u Berlinu, Merkel i Makrona.

Zaključak izvještača je da ipak ispada kako nije sve tako crno i da Srbija u Berlin nije išla na diplomatsku giljotinu. Većina učesnika je, kako je rekao sam Vučić, osudila i kosovske carine. Kancelarka Merkel je ovo pitanje u izjavi uoči samita čak istakla kao i glavni problem blokade pregovora Beograda i Prištine.

Očekivanje je da će poslije insistiranja Merkel i Makrona na dijalogu pod kišobranom EU, Srbija i Kosovo ponovo sjesti za sto i razgovarati. Cilj dvije najmoćnije članice EU jeste da bude postignut opšti i konačni sporazum, koji služi očuvanju stabilnosti u regionu i otvara put prema EU.

Time ovaj jaki evropski tandem unosi novu dinamiku u procese u regionu koji su ili blokirani, ili vode u pogrešnom smjeru, prije svega u odnosima Kosova i Srbije. Sada je važno da se ova  dinamika i pritisak Pariza i Berlina zadrže. Inače ce nestati.

Zato je za 1. juni zakazan novi sastanak u manjem formatu u Parizu. Nekoliko dana nakon toga u poljskom Poznanu  nastavljaju se susreti u sklopu Berlinskog procesa. Ako se tome dodaju i najave da će Hrvatska pitanje zapadnog Balkana staviti visoko na svoju agendu tokom predsjedavanja Evropskim savjetom, onda se može zaključiti kako zapadnobalkanska diplomatija radi punom parom.

Berlinski samit trebalo je da krasi i potpuna transparentnost, posebno kada se govori o temi prekrajanje granica, što je za mnoge diplomate zapravo jedan od razloga zbog kojeg je sazvan sastanak, odnosno da ta ideja zauvijek bude zakopana.

Razmjena teritorija se pominje kao moguće rješenje blokade pregovora Beograda i Prištine. Protiv toga je od samog početka jasan bio stav najmoćnije evropske političarke Merkel, ali očigledno je da još uvijek postoje glasovi koji se zalažu za tu opciju. Poruka Merkelove nije samo upućena u smjeru Beograda i Prištine, nego i ostalih centara moći u regiji. Kandidata koji bi mogli lakomisleno da posegnu za tim mehanizmom „rješavanja“ problema ima dovoljno.

Član spoljnopolitičkog odbora Bundestaga Kristijan Šmit, koji se nedavno vratio iz Beograda i Prištine, gdje je pripremao teren za berlinski susret na vrhu, nedvosmisleno je dao do znanja da Berlin ni u kom slučaju neće pristati na promjenu granica na Balkanu. „Očekujem novu dinamiku za rješavanje nerješenih problema suživota na zapadnom Balkanu, a promjene granica sigurno ne spadaju u ta rješenja. Zamisao etnički čistih država na jugoistoku Evrope je nemoguće ostvariti”, rekao je Šmit za DW.

“Ko granicu stavi u pitanje, potpaljuje fitilj pod balkansko bure baruta, ocijenjeno je u minhenskom dnevniku Zidojče cajtung. “On rizikuje, štaviše provocira, izbijanje novih sukoba, od Bosne s njena tri naroda, do Sjeverne Makedonije, gdje postoji jaka albanska manjina. Koncept promjene granica bi naknadno potvrdio one nacionaliste koji u ratovima devedesetih, uz svu brutalnost nisu uspjeli da ostvare svoj cilj uspostavljanja nacionalno homogenih država. A osim toga bi se time izdala i temeljna evropska ideja, da rješenje konflikata ne leži u razdvajanju nego upravo u većoj saradnji, i da granice ne treba da se pomjeraju po etničkim principima, vec treba da se učine suvišnima“,  poručeno je u tekstu pod naslovom “Eksplozivni eksperimenti”.

 

Makedonija na čekanju

 

Kancelarka Merkel je prije samita odvojeno razgovarala s premijerima Sjeverne Makedonije i Albanije Zoranom Zaevom i Edijem Ramom. No, ono što je Zaev čuo od Merkel vjerovatno ga je razočaralo.

Njemačka kancelarka je imala nezahvalan zadatak da Zaevu objasni da od otvaranja pristupnih pregovora na samitu EU u junu neć

e biti ništa. U najboljem slučaju, kako tvrdi izvor u Briselu, Sjeverna Makedonija bi pokretanje pregovora eventualno mogla da dobije tek na samitu EU u decembru. Razlog za to je žestoko protivljenje Francuske svakoj novoj naznaci proširenja.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo