Povežite se sa nama

SVIJET

EVROPA I NACIONALIZAM: Oživljavanje starih demona

Objavljeno prije

na

makron

Obilježavanje 100 godina od završetka Prvog svjetskog rata, koji je odnio više od 10 miliona života uz 20 miliona ranjenih, uništio dotadašnji međunarodni poredak sahranivši četiri carstva i otvorio put rastu fašizma i novom globalnom sukobu u Drugom svjetskom ratu, protekao je prošle subote u Parizu uz sumorno nebo i hladnu jesenju kišu. Depresivno vrijeme u Francuskoj, zemlji glavnih borbi između 1914. i 1918. godine još više je pojačalo poređenja s današnjim međunarodnim (ne)prilikama.

Domaćin, francuski predsjednik Emanuel Makron upozorio je na opasnosti rastućeg nacionalizma kada se obratio američkom predsjedniku Donaldu Trampu, ruskom Vladimiru Putinu i ostalim državnicima svijeta. Tu su bili lideri vodećih zemalja koji se danas spore oko gotovo svega – uređenja globalnih odnosa, podrške različitim stranama u nizu sukoba, pa i oko direktnog učešća u ratovima u Siriji i Ukrajini, do trgovinskih odnosa i klimatskih promjena.

,,Stari demoni” oživljavaju i prijete krhkom miru, poručio je Makron u očigledno političkom govoru. Centristički i proevropski Makron upozorio je da iz Prvog svjetskog rata treba izvući pouke: ,,Patriotizam je suprotan nacionalizmu i egoizmu”. Onaj ko danas kaže, „prvo moja zemlja”, uništava veličinu sopstvene nacije, rekao je francuski predsjednik vjerovatno aludirajući na Donalda Trampa.

Francuski predsjednik je označio EU i UN kao znake nade. Eksplicitno je naglasio saradnju sa bivšim ratnim neprijateljem, Njemačkom i pozvao okupljene šefove država i vlada da „otkriju bratstvo”. Istinski patriotizam je ljubav prema miru. „ Nacionalizam je izdaja patritizma”.

Analitičare turbulentni period poslije Velikog rata, s boljševičkom revolucijom, velikom ekonomskom krizom, rađanjem fašizma i nacizma te izbijanjem Drugog svjetskog rata, podsjeća na sadašnja problematična vremena, snagu nacionalizma, privlačnost autoritarizma, rizike ekonomske rascjepkanosti i krhkost multilateralizma. Po nekima, 1918. i njene turbulentne posljedice bolje nego 1945. objašnjavaju naše trenutne probleme, ma kako pojednostavljena poređenja opasna bila.

,,Drugi svjetski rat je završen, ali Prvi još traje”, navodi bugarski analiticar Ivan Krastev izjavu jednog turskog zvaničnika. Ovaj je mislio na haotičnu situaciju na Bliskom istoku, što je posljedica i odluka na kraju Prvog svjetskog rata.

U tom smislu je veoma bitno uočiti istorijsku ,,sjenku imperija”, odnosno, kako ističe Jorn Leonhard, profesor istorije na Univerzitetu u Frajburgu, strah od imperijalizma nakon pada imperija. Na primjer Rusija, zatim sukobi od baltičkih zemalja do jugoistočne Evrope, preko Bliskog do Dalekog istoka.

,,To su sve teritorije koje su nekada uglavnom bile pod vlašću ruske, austrougarske i turske imperije. Raspad ovih imperija jedno je od nasljeđa Prvog svjetskog rata. Može se osnovano tvrditi da poslije Prvog svjetskog rata u mnogo čemu nije ustanovljena stabilna državna struktura koja bi popunila prazninu poslije raspada tri carstva. Veoma je važno to imati na umu da bi se razumjele neke od aktuelnih kriza”, ukazuje Leonhard.

To se odnosi na Ukrajinu i Krim, zatim poimanje koncepta nacionalne države u jugoistočnoj Evropi, problem položaja Kurda u Turskoj, Palestinaca, situacije u Iraku, Siriji…

Uoči Prvog svjetskog rata situaciju je dodatno iskomplikovala pojava sila u usponu poput SAD, Japana i Njemacke i, istovremeno, imperije na zalasku, poput turske, austrougarske i ruske. “Ako se posmatra današnja pozicija SAD, Kine i Rusije, važnu ulogu igra strah od opadanja sopstvene moci i, istovremeno, jačanja drugih. Tome treba dodati i bojazan od “zaokruživanja”, zaključuje Leonhard.

Tokom Prvog svjetskog rata sazrela je doktrina nacionalnog samoopredjeljenja — da svaki posebni narod treba da ima svoju državu. Američki predsjednik Vodro Vilson bio je njen prorok, uvjeren da će unaprijediti demokratiju i mir.

Kritičari tvrde da se posljedice Vilsonovog idealizma i dalje osjećaju. Od Balkana do Kurdistana, od Ukrajine do Sirije, princip nacije i dalje ostaje prepreka političkom pluralizmu i regionalnoj stabilnosti.

Mađarska je ostala bez dvije trećine svoje teritorije 1919, a tri miliona njenih sunarodnika našlo se u drugim državama. Stoga aktuelni premijer Viktor Orban uspjeh svoje populističke politike zasniva i na pokušaju da ispravi ovu “istorijsku nepravdu”.

Drugi s više razumijevanja navode da se za koncepte samoopredjeljenja i zaštite manjina snažno od 1919. zalagala i Liga naroda, prethodnica UN, čiji član nisu bile Sjedinjene Američke Države.

Pri tom je Vilson pojam „samoopredjeljenje” shvatao na dva različita načina – kao nacionalno samoopredeljenje i kao demokratsku vladavinu. To znači da postoji poveznica između ideala nacionalne države i funkcionalne demokratije.

Period poslije Prvog svjetskog rata bile su godine političkog prevrata, tokom kojih su populističke strasti izbacile autoritarne lidere na vlast. Poznate su istorije nacizna i fašizma u Njemačkoj i Italiji, ali je fenomen čvrstorukaša bio prisutan širom Evrope, jer su polarizovani birači odbacili liberalne, centrističke partije i skrenuli prema radikalnoj ljevici ili autoritarnoj desnici. Taj period evropske istorije i zove se – ,,Diktatorska Evropa”.

Slična dinamika je na djelu i danas. Najnoviji izvještaj američkog strateškog instituta Fridom Haus bilježi 12 uzastopnih godina demokratskog nazadovanja. Od Turske do Poljske, od Mađarske do Brazila, od Filipina do SAD, demokratska recesija je stvarnost.

Privlačnost autoritarizma između dva svjetska rata bila je pojačana skepticizmom prema globalnoj ekonomiji. Najveće svjetske ekonomije izazvale su globalni pad usvajajući monetarne, protekcionističke i diskriminatorske politike prema susjedima što je rascjepkalo svjetsku ekonomiju u samodovoljne blokove.

Čovječanstvo je sada daleko od tridesetih i Velike krize. No, frontalni napad predsjednika Trampa na Svjetsku trgovinsku organizaciju, njegova opravdanja o naizgled ugroženoj nacionalnoj bezbjednost zbog uvođenja tarifa na čelik i aluminijum, i njegov otvoreni rat s Kinom šalju zlokobne signale.

Mediji pišu o ,,odvratnom” ponašanju Donalda Trampa na komemoraciji u Parizu, zato što nije smatrao potrebnim da oda počast americkim palim borcima i nije učestvovao na mirovnoj konferenciji. On ne vjeruje u pouke iz prošlosti ni u multilateralizam.

Tokom Prvog svjetskog rata, Vilson je predložio novu poslijeratnu mirovnu strukturu, Sporazum o Ligi naroda. Prema ovom sistemu kolektivne bezbjednosti, SAD je trebalo da čestvuju u postojanim multilateralnim mehanizmima za sprječavanje i kažnjavanje agresivnog rata. Senat Kongresa SAD je na kraju odbacio Sporazum, držeći se izolacionizma, čak i dok se razorni Drugi svjetski rat približavao.

Tramp je uskrsnuo ‘Prvo Amerika’, slogan međuratnih izolacionista, dok napada globaliste za navodno potčinjavanje američkog suvereniteta međunarodnim obavezama.

Tramp je tokom razgovora s Makronom u subotu ujutro u Parizu pozvao države NATO-a da izdvoje više za troškove odbrane. Američke elektronske novine Politiko pišu, da je “gavna tačka sporenja Trampova odluka da ponovo uvede sankcije Iranu… Francuzi žele da nastave poslovanje s Iranom i smeta im pritisak Amerike”. Svijet je obišla i Makronova izjava da Evropa treba da ima svoju vojsku.

Trampovo povlačenje iz međunarodnih ugovora (o klimi, transpacifičkoj zoni slobodne trgovine, nuklearnom programu Irana…) i organizacije (UNESCO) pojačava krizu savremenog multilateralizma. Istina, mnogo prije nego što je Tramp stigao na scenu, globalne institucije naslijeđene iz 1940-ih (UN, Medunarodni monetarni fond i Svjetska banka) mučile su se da se prilagode novim dilemama i rastućim silama. Paraliza UN može se uporediti sa stanjem u kome se našlo Društvo naroda, iz koga se Hitler povukao, a SAD nisu ušle.

Ponegdje na zapadu vrtoglavi uspon Kine doživljava se kao Njemačke uoči dva svjetska rata. Uopšte, postavlja se pitanje dok se SAD povlače s globalne scene, da li su ostale države spremne da preuzmu teret.

Komentator njemačke kuće Dojče vele ocjenjuje kako je 100 godina poslije završetka Prvog svjetskog rata, Evropa prepuna strahova. Demokratije Evrope djeluju dezorijentisano i iznenada su se našle na nesigrunom i neizvjesnom putu. U zemljama kao što su Poljska, Italija ili Mađarska, populisti koriste uznemirenost građana da alatima iz prošlosti unište zajedničku budućnost Evrope.

Duhovi s kraja 19. i početka 20. vijeka ponovo su među nama. Manjine su ponovo krive za svako zlo u društvu. U Italiji Mateo Salvini demonizuje migrante i manjine i širi mržnju. U Poljskoj, Jaroslav Kačinjski truje odnose s evropskim susjedima i stvara autokratski nacionalizam. Viktor Orban koristi sva sredstva iz priručnika fašizma, od ksenofobije do antisemitizma, kako bi učvrstio korumpiranu diktaturu. Marine Lepen hoće da potisne Francusku u nacionalnu izolaciju, a političari u Velikoj Britaniji, kao Boris Džonson, koriste Bregzit kako bi iz mrtvih digli Britansko carstvo.

Vučić-Tači

Sjenku na skup u Parizu bacio je skandal zbog rasporeda sjedenja državnika, pitanje koje su postavile neke zemlje, među njima i Srbija. U Srbiji je negodovanje izazvalo to što je predsjednik države Aleksandar Vučić sjedio nasuprot glavnoj tribini, na kojoj je predsjednik Kosova Hašim Tači bio na istaknutom mjestu – odmah iza Makrona, Trampa, Putina i Merkelove.

Na društvenim mrežama bilo je puno kritika na račun Vučićevog puta u Pariz zato što je na glavnoj pariskoj crkvi Notr Dam istaknuta zastava Kosova među državama učesnicama Prvog svjetskog rata. Ta kritika je pojačana poslije nezadovoljstva zbog mjesta koje je na ceremoniji dodijeljeno Tačiju.

Vučić je rekao da raspored po kojem su stajali državnici u centralnoj loži nije ni blizu odnosu njihovih snaga. Nacionalne duhove u Srbiji je posebno uznemirila fotografija na kojoj razgovraju ruski predsjednik Putin i kosovski Hašim Tači.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

SVIJET

POSLIJE RAZGOVORA DONALDA TRAMPA  I KIM DŽONG UNA u VIJETNAMU: Gdje je pola puta  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razgovori su završeni  bez očekivanog dogovora, zajedničkog saopštenja i svečanog ručka.  Ovaj, drugi samit Trampa i Kima održan je osam mjeseci poslije prvog, istorijskog juna 2018. u Singapuru. Na samitu u Singapuru je postignuta saglasnost oko zajedničkog saopštenja koje je neodređeno govorilo o denuklearizaciji Korejskog poluostrva

 

Dvodnevni samit u Vijetnamu između američkog predsjednika Donalda Trampa i sjevernokorejskog vođe Kim Džong una završio je u četvrtak, kad ovaj broj Monitora ide u štampu,  bez očekivanog dogovora, zajedničkog saopštenja i svečanog ručka. Dvojica državnika su ostvarili mali napredak na putu sjevernokorejskog odricanja od nuklearnog programa za šta Kimov režim traži ukidanje međunarodnih sankcija u kojima prednjače Sjedinjene Američke Države.

,,U osnovi su oni željeli da sankcije budu potpuno ukinute, a mi to nismo mogli da uradimo,” naveo je predsjednik Tramp na konferenciji za štampu poslije posljednjeg razgovora sa Kimom u jednom od poznatih starih azijskih hotela Sofitel Legend Metropole Hanoi. Predsjednik SAD je kazao da je odlučio da ne potpiše zajedničko saopštenje jer je skloniji da ,,učini to na pravi način, a ne na brzinu” i da to pokazuje da njegovi kritičari nisu u pravu kada tvrde da je ,,mekan” prema sjevernokorejskom vođi.

Drugi samit Trampa i Kima održan je osam mjeseci poslije prvog, istorijskog juna 2018. u Singapuru. Tramp je postao prvi predsjednik SAD koji se sastao sa nekim vođom Demokratske Narodne Republike Koreje (DNRK) za 70 godina postojanja DNRK. Na samitu u Sigapuru je postignuta saglasnost oko zajedničkog saopštenja koje je neodređeno govorilo o denuklearizaciji Korejskog poluostrva.

Potom se pregovori o denuklearizaciji nisu mrdnuli sa mrtve tačke. Sada je bilo velikih očekivanja u međunarodnoj zajednici. Analitičari su vjerovali da je došlo vrijeme za nalaženje rješenja složenom pitanju denuklearizacije Severne Koreje.

Predsjednik Narodne Republike Kine Si Džinping, glavnog saveznika DNRK pozvao je zvanične Vašingtona i Pjongjanga ,,da se sretnu na pola puta“. Južna Koreja, koja ima najveći interes za denuklearizaciju istočnoazijskog poluostrva, je polagala velike nade da će samit u Hanoju ubrzati nastanak režima mira i ekonomske saradnje sa sjevernim susjedom.

Uoči samita su stizale vijesti da izaslanici dvojice čelnika izgleda ostvaruju napredak u pregovorima o zajedničkom saopštenju. Upućeni u Seulu, glavnom gradu Južne Koreje, su navodili da pregovarači ,,ozbiljnije diskutuju nego uoči prošlogodišnjeg prvog samita dvojice vođa”. ,,Smanjuju razlike,” navedeno je južnokorejskoj novinskoj agenciji Jonhap iz jednog izvora.

To je nagonilo na špekulacije o mogućem napretku u pregovorima o pitanju razgradnje nuklearnog kompleksa Jongbjun, središta višedecenijskog sjevernokorejskog nuklearnog programa. Dvije strane, takođe, mjesecima nastoje da utvrde koje dalje korake na denuklearizaciji može Pjongjang da preduzme, a da Vašington uzvrati odgovarajućim potezima, eventualno uključujući deklaraciju o formalnom kraju Korejskog rata koji je bijesnio od 1950. do 1953, a okončan je samo primirjem, ne i mirovnim ugovorom.

Pjongjang se odavno zalaže za takvu političku deklaraciju koja nije legalno obavezujuća, ali bi okočala decenije neprijateljstva između dvije države, obezbjedila sigurnost režimu u DNRK i vodila potpisivanju sporazuma o miru. Vašington se, međutim, uzdržava jer bi potom Pjongjang mogao eventualno da traži povlačenje američkih trupa sa Korejskog poluostrva.

Posljednjih mjeseci je  Pjongjang više bio usredsređen na oslobađanje od sankcija koje teško opterećuju DNRK, nego na deklaraciju o končanju rata. Vašington, međutim, insistira na provjerljivim koracima u denuklearizaciji Severne Koreje.

Daljim važnim korakom je smatran eventualni dogovor o uzajamnom otvaranju  kancelarija za vezu zvaničniog Vašingtona i Pjongjanga. ,,To bi značilo da mi priznajemo Sjevernu Koreju kao državu”, tumačio je  američki strućnjak za sjevernokorejski nuklearni program Džoel Vit.

Lideri su samit počeli ističući uzajamne ,,veoma specijalne odnose”. No pokazalo se da su američki pregovarači tražili od sjevernokorejskih više od nuklearnog kompleksa Jongbjun, suprotno očekivanjima da će to biti prvi korak ka potpunoj denukleartizaciji Korejskog poluostrva. Uopšte, izgleda da su suprotstavljenje vizije kako bi izgledala potpuna denuklearizacija, glavna prepreka.

,,Kim ima svojevrsnu viziju, ali ona nije u potpunosti naša vizija”, kazao je Tramp. ,,No, vizija DNRK je sada ‘potpunija’  nego što je bila prije godinu dana”, rekao  je on. ,,Nažalost nismo dobili nešto što bi bilo korisno za SAD… Zatražili smo od Kima da učini više, ali on nije bio na to spreman”, iznio je državni sekretar Majk Pompeo na konferenciji sa Trampom. Po njemu, SAD i Sjeverna Koreja su bliže nalaženju rješenja nego što su bile prije samita.

Tramp je kazao da želi da održi odnose sa Kimom. ,,Vjerujem mu,” kazao je američki predsjednik misleći na lidera DNRK. Iznio je i da mu je Kim dao uvjeravanja da neće obnoviti probe raketnih sistema ,,ili bilo šta što se tiće nuklearnih aktivnosti”.

Sam Kim je na početku jednog od sastanaka drugog dana samita kazao kako ne bi došao u Hanoj da želi denuklearizaciju njegove države. Navodno je prilikom jednog od sastanaka sa sekretarom Pompeom kazao kako on ima djecu i suprugu ,,i želi mirnu budućnost za njih”.

Tramp smatra da se radi o neslaganju u pogledu metoda i satnice. ,,On želi (denuklearizaciju) u oblastima koje su manje važne nego one koje mi želimo,” kazao je američki predsjednik novinarima.

Kim drži da je na samitu u Singapuru obećao da će raditi na potpunoj denuklarizaciji – on tumači čitavog Korejskog poluostrva – u zamjenu za bezbjednosne garancije od SAD. Sjeverna Koreja želi da joj sankcije budu ukinute ili ublažene jer je obustavila probe nuklearnog oružja i raketa za njihovo nošenje. Vašington je čvrst u stavu da će sankcije ostati dok se Sjeverna Koreja ne odrekne nuklearnog programa.

Tramp kao da je u danima pred samit smanjio očekivanja. Poručio je kako on ne žuri sa denuklearizacijom Sjeverne Koreje i da bi ,,bio srećan” ukoliko se Pjongjang bude i dalje uzdržavao od nuklearnih i proba raketa. To je izazvalo zabrinutost u Seulu da će Tramp, možda, manje brinuti o denuklearizaciji Sjeverne Koreje dok god su na snazi prijetnje SAD.

Vit, smatra kako Tramp ocjenjuje da ,,libijski model” jednostrane sjevernokorejske denuklearizacije, bez uzvratnih mjera SAD, neće funkcionisati, već da treba ići ,,korak po korak.” Za maksimalistički pristup se zalagao Trampov savjetnik za nacionalnu bezbjednost Džon Bolton, što je izazvalo veliko protivljenje Pjongjanga.

Rasprostranjeno je mišljenje da je Boltonov pristup bio nerealan. Tako u Pekingu podsjećaju na predlog Kine o ,,dvijema tračnicama”, da Korejsko poluostrvo bude denuklearizovano, i na njemu vlada mirovni mehanizam koji bi jemčile SAD. Na putu postizanja sporazuma, prepreka bi moglo da bude Trampovo priklanjanje eventualnom insistiranju njegovih saradnika na bezuslovnoj denuklearizaciji Sjeverne Koreje.

Neki analitičari sada smatraju kako je neuspjeh samita pokazao ograničenja koja ima pristup po kome se pregovori vode od vrha ka osnovi, gdje se vođe slože o širokim principima pregovora, a potom njihovi saradnici razrađuju detalje. Tramp i Kim su ,,tokom singapurskog samita dogovorili široke smjernice ka denuklearizaciji, no kada su njihovi iskusni saradnici sjeli za sto da raspravljaju o detaljima, sukobili su se i ostvarili mali napredak”, tumači Park von-gon, profesor međunarodnih odnosa na južnokorejskom Handong Global Universitetu.

Tramp i dalje ostavlja otvorenom mogućnost pregovaranja. Pompeo je dodao kako je ,,ipak optimista”. Ukazao je da će za pregovore trebati vrijeme i da će biti  nastavljeni.

 

Trampu treba uspjeh

Rasprostranjeno je mišljenje da je Trampu, posle serije domaćih i nevolja na međunarodnoj sceni, potreban spoljnopolitički uspjeh. Samit u Singapuru je u SAD pratilo puno skepticizma i kritika. Radi se i o Trampovoj taštini da ostvari neki veliki međunarodni uspjeh, tim prije što je poslije izbora za Kongres u novembru 2018, već usredsređen na predsjedničke izbore 2020.

Drugi samit Trampa sa Kimom, zbio se usred dramatičnog svjedočenja u Kongresu Majkla Koena, svojevremeno jednog od najbližih saradnika američkog predsjednika. Koen je nazvao Trampa ,,manipulatorom”, ,,rasistom” i ,,prevarantom.”

Tramp je na konferenciji za štampu kazao da su opisi koje je o njemu dao Koen ,,netačni” nazvao ,,lažno svjedočenje” ,,sramotnim”. ,,Mislim da je užasna stvar imati lažno svjedočenje poput ovog i to usred ovog veoma važnog samita”, primijetio je Tramp.

Koena, ranijeg Trampovog advokata i ,,fiksera” su pozvali da svjedoči u Komitetu za nadzor Predstavničkog doma Kongresa. Uslijedilo je to pošto je Koen u decembru 2018. priznao krivicu i osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu zbog kršenja pravila finansiranja političke kampanje, davanja novca navodnoj Trampovoj ljubavnici u zamjenu za ćutanje o aferi s njim i laganje pred Kongresom.

Tokom više od šest sati svjedočenja Koen je napao Trampov karakter i umiješao ga u nekoliko potencijalnih krivičnih djela, navode američki mediji. Koen je, pored ostalog, Trampa optužio za laži u vezi sa porezom.

Izgleda da su potencijalne kritike u javnosti o novom lošem sporazumu bile na umu Trampu. ,,Mogao sam danas da potpišem sporazum, a onda bi ljudi kazali kako je on užasan. Treba da budete spremni da odustanete”, zaključio je.

 

Tenzije između nuklearnih sila

Samit u Hanoju je uveliko bio zasjenjen jačanjem tenzija 3.000 kilometara daleko, između nuklearnih sila Indije i Pakistana. U srijedu, su obje mnogoljudne države na jugu Azije objavile da su jedna drugoj oborile avione. Uzajamno agresivne akcije su uslijedile pošto je bombaš samoubica, pripadnik terorističke organizacije sa sjedištem u Pakistanu, 14. februara usmrtio preko 40 indijskih vojnika u Kašmiru, oblasti oko koje se dvije države spore više od 70 godina i zbog koje su vodile tri rata.

Jačanje indijsko-pakistanskih neprijateljstava bi moglo ne samo da odvuče dio publiciteta sa samita u Hanoju već i da se izrodi u najozbiljniju međunarodnu krizu za predsjednika Trampa. ,,Do sada je Trampova administracija imala sreću da nije morala da se bavi stvarnom velikom globalnom krizom“, primijetio je Piter Fiver, profesor sa američkog univerziteta Djuk. Po Fiveru ,,mnogi su zabrinuti da kockarski potezi preduzimani u politikama i akcijama mogu u potpunosti da krenu naopako ukoliko uslijedi istinska kriza, za razliku od lažne krize izmišljene radi zamajavanja javnosti”.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA,  BEZBJEDNOST , PRIORITETI: Ni bojište ni lopta za igru supersila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Definitivna propast američko-ruskog ugovora o raketama srednjeg dometa, vraća Evropu na vjetrometinu novog Hladnog rata, u rizik da postane bojište. Da je to oružje s nuklearnim bojevim glavama ikada upotrijebljeno, teorijski Evropa bi postala ozračeni pakao, a ne ni SAD ni ondašnji Sovjetski savez do kojih te rakete ne mogu da dobace. Ovog puta bi moglo biti hladnije nego prije tri decenije

 

Dosadašnji svjetski poredak se raspada. Preostali branioci liberalnih vrijednosti prolaze kroz fazu nesigurnosti. Ko će smoći snage i volje da sve djelove postavi na svoje mjesto? Ovo su neka pitanja koja su pokrenuta na prošlonedjeljnoj Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, najvećem skupu te vrste na svijetu. Na 55. Mihnensku konferenciju o bezbjednosti došao je rekordan broj učesnika. Među 500 gostiju bilo je 40 šefova država ili vlada, kao i 100 ministara uglasvnom spoljnopolitičog i odbrambenoh resora.

Sve njih sačekao je zabrinjavajući Minhenski izvještaj o bezbjednosti. “Nastupa nova era borbe za vlast između SAD, Kine i Rusije. Ona ide ruku pod ruku s određenim vakumom vlasti koji se odnosi na liberalni međunarodni poredak”, ocijenio je šef konferencije, istaknurti njemački ambasador, Volfgang Išinger.

Prema izvještaju, Sjedinjene Američke Države, s predsjednikom Donaldom Trampom na čelu, pokazuju malo interesa za međunarodne sporazume, otvoreno stavljajući pod znak pitanja institucije kao što su Sjevernoatlantski pakt (NATO) i Ujedinjhene nacije (UN). Autori izvještaja ocjenjuju kako SAD pod Trampom više ne žele ulogu vodeće sile u slobodnom svijetu. Za transatlantske saveznike, još je teško kada Tramp pohvali “neliberalne vođe” –  u Brazilu ili na Filipinima, kaže se u izvještaju o bezbjednosti.

SAD su, nastavlja se, identifikovale “Kinu i Rusiju kao dva glavna strateška izazivača”. Novo suparništvo između tri velike sile ispoljava se drugačije nego u prošlosti. Sukob između Vašingtona i Pekinga trenutno se najviše odražava na ekonomska i trgovinska pitanja. Rusija i  Kina se, osjećaju ujedinjene u „savezu autokratija” kao protivigrači Zapada. Istovremeno su Moskva i Peking međusobno konkurenti i pomno vrebaju jedan na drugog kada se radi o geopolitičkim pitanjima, ocjenjuje se u izvještaju.

Rivalstvo između Rusije i SAD postoji prvenstveno u politici naoružanja. I ovdje izvještaj daje malo nade za brzo poboljšanje. Poslije raskida Ugovora o zabrani upotrebe nuklearnih raketa srednjeg dometa (INF), pod pitanjem su i drugi djelovi sporazuma.

Ambasador Išinger je zabrinut zbog razvoja situacije između SAD i Rusije. „Za globalnu budućnost bi bila katastrofa kada bismo dozvolili situaciju u kojoj se razvija klasično rivalstvo velikih sila“, kaže Išinger. On smatra da ima dovoljno zajedničkih tačaka između Rusije, SAD, Evrope, Kine i drugih država da bi mogla da se razvije saradnja i da integracija prevaziđe rivalstvo.

Evropa kao da nije prisutna u strateškim planskim igrama, ocjenjuje se u izvještaju. EU  je loše pripremljena za novo nadmetanje velikih sila i to ne samo zbog rasprave o ” više strateške autonomije” za stari kontinent. Trenutno niko nema dobro osmišljen “plan B”, s kojim bi se Evropa bezbjednosno-politički mogla emancipovati.

Kko treba da pokupi djelove polupanog svjetskog poretka? Njemačka kancelarka Angela Merkel je u video poruci uoči konferencije rekla da želi da radi na očuvanju međunarodnih institucija. To je, po njenim riječima, sada “u najmanju ruku podjednako važno kao što je bilo tokom Hladnog rata”.

Njemačka, glavna sila u EU, posvećena je liberalnom svjetskom poretku. Ministar spoljnih poslova Haiko Mas nedavno je pozvao na formiranje globalnog “saveza multilateralaca”.

Novo istraživanje fondacije Friedrih Ebert pokazuje da samo 42 posto Francuza, ali zato 59 posto Njemaca smatra da bi njihova zemlja na međunarodnom planu trebalo da ostane uglavnom neutralna. Vojne intervencije odbacuje mnogo više Njemaca (65 posto) nego Francuza (50 posto). To je odraz različitih političkih procesa i strateških kultura Berlina i Pariza. “Trenutna kriza transatlantskog partnerstva je veći izazov za Njemačku nego za Francusku, koja je uvijek imala nezavisniji pristup”, kaže se u Minhenskom bezbjednosnom izvještaju.

U EU su najvažniji partneri Njemačka i Francuska, Njihova saradnja bi trebalo da bude što šira i skladnija. Globalni nuklearni rulet je ponovo krenuo. Nova trka u atomskom naoružanju posebno je opasna dok je u Bijeloj kući u Vašingtonu nepredvidivi predsjednik Donald Tramp, a u Moskvi se hibridni ratovi vide kao način povratka stare moći, kako ocjenjuje vodeća zapadna štampa.

Ovakva razmišljaja naročito su prisutna otkako su 2. februara SAD jednostrano otkazale Sporazum INF, tvrdeći da ga Rusija ionako hronično krši. U Moskvi to demantuju, kriveći Vašington za eskalaciju izgradnjom raketnog štita, pa je predsjednik Vladimir Putin objavio da i Rusija napušta ugovor.

Sporazum o nuklearnom oružju srednjeg dometa (Intermediate-Range Nuclear Forces) zabranjuje SAD i zemljama nasljednicama Sovjetskog saveza probe, posjedovanje i proizvodnju čitave klase oružja – krstareće rakete lansirane sa zemlje sa dometom od 500 do 5.500 kilometara. Sporazum su 1987. potpisali tadašnji predsjednici Ronald Regan i Mihail Gorbačov i on predstavlja dio američko-ruskih napora za kontrolu naoružanja.

Ugovor INF regulisao je uništavanje i zabranu projektila koji mogu da nose nuklearne bojeve glave. Dok dvije strane igraju ping-pong međusobnim optužbama, u Evropi strahuju da ne postanu loptica za igru supersila ili bojište.

Danas Rusija i SAD, između ostalog, i zbog zabrane, posjeduju druge projektile, one koji se ispaljuju s podmornica ili iz aviona, da se ne pominju bespilotne letilice. Vojna korist od oružja koje je obuhvaćeno sporazumom INF, u poređenju s oružjem odnosno projektilima s podmornica i aviona „ne može se procijeniti“, kaže njemački stručnjak za bezbjednost Volfgang Rihter.

SAD smatraju da Rusija svojim novim krstarećim raketama krši sporazum. Zbog toga je generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg “hitno” zatražio od Rusije da se izjasni o optužbama i priži “vjerodostojne odgovore” o raketnom sistemu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin optužuje NATO da njegov raketni sistem stacioniran u Rumuniji, uz pomoć američkih raketa u svako doba može da se pretvori u nuklearno oružje. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu rekao je da bi uskoro trebalo da se počne s radom na razvijanju nove rakete srednjeg dometa iznad 500 kilometara.

Tramp je rekao da će SAD proizvoditi takvo oružje ukoliko Rusija a i Kina ne pristanu na novi sporazum.

Ima mišljenja da Rusija, baš kao i SAD, žele da se oslobode stega tog ugovora. Ipak se dvije strane u jednome slažu: od 1987. porastao je broj zemalja koje raspolažu ovom kategorijom oružja, ali nisu dio ugovora. Ima mišljenja da ni Rusija ni SAD nemaju više interesa da se odreknu zemaljskih raketa srednjeg dometa.

Obje zemlje procjenjuju da strateški, a uskoro i vojno, naspram njih stoji nadolazeća supersila NR Kina. Kina posjeduje takvo oružje, a nije dio ugovora, pa ne podliježe nikakvom režimu kontrole raketnih sistema srednjeg dometa. To bi značilo da Kina mora da uništi veliki broj svojih raketa. Istovremeno, SAD ne bi morale ničega da se odreknu, jer se oslanjaju na oružje koje se koristi u mornarici ili vazduhoplovstvu.

Neki stručnjaci smatraju da SAD novim sistemima žele da prikoče uticaj Kine u Aziji. Opet, Rusi već raspolažu takvim oružjem.

Definitivna propast američko-ruskiog ugovora o raketama srednjeg dometa, vraća Evropu na vjetrometinu novog Hladnog rata, u rizik da postane bojište. Da je to oružje s nuklearnim bojevim glavama ikada upotrijebljeno, teorijski Evropa bi postala ozračeni pakao, a ne SAD ili ondašnji Sovjetski savez do kojih te rakete ne mogu da dobace. Ovog puta bi moglo biti hladnije nego prije tri decenije,

Pitanje zabrane ovih projektila je za Evropu oduvijek bilo biti ili ne biti. U vrijeme Hladnoig rata NATO je odgovorio tzv dvosmjernom odlukom – strateškom prijetnjom vlastodršcima u Kremlju: ukoliko Sovjetsk Savez ne uništi SS-20, onda će i NATO napraviti isto oružje. NATO je odlukom od 12. decembra 1979. omogućio da se od 1983. stacioniraju američke rakete peršing, kao i krstareće rakete radi odbrane od sovjetskih raketa SS-20.

Postojeći sistem sporazuma o naoružanju zastarijeva i zahtijeva obnovu. Posljednji sporazum, Novi START Ugovor iz 2010. godine ističe 2021. godine i u ovom trenutku, čini se malo vjerovatnim da će ga Moskva i Vašington produžiti. Ugovor o ograničavanju raketnog odbrambenog sistema su SAD otkazale još 2002. godine.

U Evropi odlično znaju za sve ove interese, ali osjećaju da su ostavljeni usred njih. Jer prije četiri decenije su SAD važile kao dobroćudni hegemon cijelog Zapada, a danas to više nisu. Pod nepostojanim Trampom su SAD postale fakultativni partner. Konsultacije i zajednička zapadna potraga za pozicijama u globalnoj politici otkazana je do daljeg.

Pri tome bezbjednosni interes Evrope tokom godina nije se promijenio ni za pedalj: ne postati bojište ili lopta za igru supersila.

 

Sumnje

U centru pažnje, zbog sumnji SAD i NATO da Rusija krši ugovor o balističkim raketama srednjeg dometa je nova ruska raketa koja se u medijima naziva Novator 9M729 ili, prevedeno na NATO-kod, SSC-8. Smatra se da je Rusija počela da testira novu raketu još 2008.

Prema Njujork tajmsu, administracija  Baraka Obame o toj je temi razgovarala sa Rusijom. No, izbjegavala je oštrije verbalne napade, očito u nadi da će uspjeti da se oko toga dogovori s Kremljom.

Do 2015. Rusija je završila obiman program testiranja koje je organizovano tako „da se sakrije pravi karakter testova i mogućnosti rakete”. Raketa 9M729, je navodno kratkog dometa, a prema američkim saznanjima ima domet do 3.400 kilometara. Prema poljskim saznanjima, nedavno su te rakete stacionirane u ruskoj enklavi Kalinjingrad.

Upućeni tvrde da je to povreda ugovora INF. I NATO to tako vidi. Rusija priznaje da postoje rakete tipa 9M279, ali poriče da one krše ugovor INF.

Njujork tajms je objavio članak prema kojem ta raketa predstavlja „direktnu opasnost” za najveći dio Evrope i djelove Azije. Američki posmatrači prenose da se radi o raketama koje veoma liče na već postojeće modele, pa je teško otkriti ih.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PAPINA POSJETA ARAPSKIM EMIRATIMA U SLUŽBI MIRA: Hrišćani i muslimani djeca Božja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Papa Franjo svakodnevno otvara nove stranice u odnosima među religijama, rušeći duboko usađene predrasude o rasnim, civilizacijskim, kulturnim, nacionalnim i svim mogućim razlikama, kao glavnim uzrocima savremenih nesporazuma i sukoba, kažu analitičari. Papa time potvrđuje poznatu izreku velikoga teologa Hansa Kunga da ,,nema mira među narodima bez mira među religijama”

 

U vremenima cvetajućeg nacionalizma, kada se podižu zidovi i sije mržnja, kada iz religijskih razloga ljudi bivaju progonjeni i potlačeni, vrhovni predstavnik katoličke crkve,, prvi put je posjetio Arabijsko poluostrvo, kolijevku islama, religije koja se najbrže uvećava na planeti Zemlji. To putovanje uliva nadu u napredak u dijalogu religija. ,,Nema mira među narodima bez mira među religijama”, poznata je misao velikog teologa, švajcarskog sveštenika i pisca Hansa Kinga (1928).

Papa Franjo, iako u poodmaklim godinama, neumorno putuje po svijetu uvjeravajući prevashodno vjerske poglavare svih religijskih “usmjerenja” da je i na međureligijskom dijalogu moguće graditi mir u svijetu. Čak i na Bliskom istoku, u Siriji, ali i u drugim ratom zahvaćenim područjima.

Ovu dvadeset sedmu   papinu posjetu inostranstvu neki analitičari smatraju dosad možda i najvažnijom. Po njima, putovanje  može imati istorijski značaj. U prilog tome navode najsimboličniju scenu papinog putovanja, kada se glavni muftija kairske džamije Al Azhar Ahmed al-Tajeb, prestolonasljednik Abu Dabija šeik Muhamed bin Zajed el Nahjan i papa Franjo drže za ruke.

Upućeni kažu kako papa Franjo svakodnevno otvara nove stranice “odnosa među religijama”, rušeći duboko usađene predrasude o rasnim, civilizacijskim, kulturnim, nacionalnim i inim razlikama, kao glavnim uzrocima savremenih nesporazuma i sukoba. Time potvrđuje poznatu izreku velikoga teologa Hansa Künga da “nema mira među narodima bez mira među religijama”.

Za istorijski put u Emirate papa se dugo pripremao. Već je posjetio nekoliko zemalja s većinskim ili značajnim muslimanskim stanovništvom. Bio je u Izraelu (ili Svetoj zemlji), Turskoj, Centralnoafričkoj Republici, Azerbajdžanu, Egiptu, Mjanmaru i Bangladešu. Peti put se u Abu Dabiju sreo s glavnim muftijom Ahmedom al-Tajebom.

Ovo je bila prva službena posjeta jednoga pape području na kome je poslanik Muhamed osnovao religiju islam. U Saudijskoj Arabiji su dva najsvetija mjesta u islamskoj zajednici. Abu Dabi je oko 1.500 kilometara ptičjeg leta udaljen od Meke, mjesta kod koga se rodio  Muhamed i gdje je bila prva objava Kuranskih ajeta. Abu Dabi je tek nešto bliži Medini, mjestu gdje je Muhamed sahranjen.

Uprkos mnogim kritikama zbog njegovog prijateljskog odnosa prema islamu, papa Franjo je na početku svog pontifikata u apostolskom pismu Evangelii Gaudium od 24. novembra 2013. rekao da je za vođenje dijaloga s islamom potrebno imati i odgovarajuće znanje o onome s kim razgovarate. Uz svu ukorijenjenost u vlastitom identitetu potrebno je biti sposoban “priznati vrijednosti drugih, razumjeti njihove brige i potom iskazati zajednička uvjerenja”.

Papa Franjo naglašava da bi hršćani trebalo da islamske doseljenike koji im dolaze “primaju s naklonošću i poštovanjem upravo onako kako bismo se i mi nadali da budemo primljeni u zemljama islamske tradicije”. Istovremeno je uputio i poziv islamskim zemljama da i one zagarantuju hršćanima onu i onakvu slobodu kakvu su muslimanima hrišćani dali na Zapadu, da im omoguće slavljenje liturgije i da mogu upražnjavati svoju vjeru.

Na međuvjerskom sastanku papa Franjo je poručio kako je „hrabrost da se bude drugačiji, duša dijaloga, čija je osnova iskrenost namjere. Dijalog se kompromituje izmišljotinom koja povećava rastojanje i sumnju. Ne možete proglasiti bratstvo i onda djelovati u suprotnom smjeru.”

Tom prilikom papa je citirao starca Zosimu iz romana Fjodora Dostojevskog Braća Karamazovi. “Kako je govorio savremeni pisac, onaj koji sam sebe laže i svoju laž sluša, taj dolazi dotle da nikakvu istinu ni u sebi, niti oko sebe ne opaža, dakle, dolazi do nepoštovanja i prema sebi i prema drugima“, rekao je papa.

Papa Franjo, veliki muftija al-Tajeb, islamski  i hrišćanski teolozi su s međureligijske Opšte konferencije o ljudskom bratstvu u Abu Dabiju uputili zajedničku izjavu da su i hrišćani i muslimani djeca Božja. Autori smatraju da mostove među hrišćanima i muslimanima mogu graditi isključivo ljudi koji istinski vjeruju u Boga, da njihov međureligijski dijalog koji je uslov mira u svijetu treba da krasi “otvorenost u istini i ljubavi”, da i jedni i drugi treba da poštuju religiju onih drugih, njihov nauk, simbole i vrijednosti. Vjernici dvije religije treba da priznaju kako i hrišćanstvo i islam imaju ekstremiste  koji žele nasilje, osvetu i rat umjesto mira i milosrđa i da su stoga oba vjerovanja sposobna i voljna da se suprotstave takvim zloupotrebama u političke svrhe i budu potpora miru među nacijama.

Papa i glavni muftija su potpisali i zajednički dokument o striktnom odbijanju nasilja i terorizma, poziv za razvoj i pravednost, podršku pravima žena i djece. “Dokument o bratstvu i sestrinstvu među ljudima za svjetski mir i suživot” poruka je čovječanstvu i međunarodnoj zajednici, a iako su ga potpisala samo ta dva vrhovna predstavnika – niko na njega ne može da se ne osvrne.

Papa je boravio u Emiratima na poziv šeika bin Zajeda. Mnogo je razloga koji su naveli papu na ovaj korak, koji je spektakularan na način na koji papa Franjo ponekad iznenađuje i ljude unutar katoličke crkve

Iako se njegov prethodnik Benedikt XVI sreo sa saudijskim kraljem Abdulahom bin Abdul Aziz Al Saudom, ne treba da čudi što se papa Franjo odlučio na posjetu Emiratima. Prema nekim tumačenjima, gledano čisto teološki, sa stanovišta papine koncepcije Katoličke crkve, on želi da misiju  hrišćanstva spusti do nivoa čovjeka, gde su svi ljudi braća, to je ono, kažu teolozi, što je i sam Isus Hrist zastupao, da svi budu jedno. Papa Franjo, osnažuje postavke Drugog vatikanskog koncila, kada je prvi put dozvoljena mogućnost da i  druga vjerovanja u jednoga boga mogu biti putevi ka spasenju.

Iako dijalog  traje dugo, bio je, u suštini, sveden na povremeno ritualno okupljanje komisija za međureligijski dijalog tokom koga se dolazilo do određene granice koja je teološki nepremostiva. Papa Benedikt XVI je zaključio da je takav dijalog sterilan i da ne daje  rezultate, pa je pokrenuo dijalog kulture i života.

Papa je u Emirate otišao u, za čitav Bliski istok, teškom trenutku, kada hrišćani stradaju kao i muslimani, posebno u Jemenu, o čemu je papa govorio u jednoj od svojih posljednjih molitvi. Emirati su pogodni s obzirom na to da vode aktivnu i otvorenu spoljnu politiku.

Papa je, pored prestolonasljednika Bin Zajeda, bio u društvu velikog muftije Ahmeda al-Tajeba koji je na čelu al Ashara i sa njim povezanog istoimenog  cijenjenog Univerziteta, tradicionalnih uporišta umjerenijeg islama, daleko od svakog fundamentalizma. I veliki muftija ovim susretom nastoji da ojača ugled u islamskom svijetu,

Papina posjeta je dobitak za onu struju u islamskom svijetu koja se pokazuje kao tolerantna i otvorena, posebno prema Zapadu, ali i u odnosu na sam islamski svijet. Onaj kome papa dođe u posjetu, u međunarodnoj zajednici će se kvalifikovati kao neko ko je podoban za dijalog,

Ima mnogo logike za papinu posjetu Arabijskom poluostrvu, iako se veliki, nagli  prodori u međureligijskom dijalogu ne mogu očekivati. Ova posjeta će pomoći i  hrišćanima i muslimanima u uzajamnom upoznavanju. Posebno će pomoći onima koji su radi prevladavanja podjela i mržnje među samim muslimanima i promoviranja “tolerantnog islama” u muslimanskim zemljama stvorili 2014. međunarodnu organizaciju Muslimanski savjet starijih. U tu svrhu su Emirati 2019. proglasili Godinom tolerancije, jer žele da budu “mirotvoran narod”, prije svega između muslimana i hrišćana.

Ne treba imati iluzije da će razgovor s jednom grupom muslimanskih reprezentanata promijeniti mišljenje ostalih, kao što je to slučaj i s hrišćanima. Biće potrebno još mnogo ovakvih susreta, na višim i nižim nivoima. No, važno je početi.

 

Zajednički odgovor

Papa Franjo je uporedio  situaciju u svijetu s onom od prije Drugog svjetskog rata i izrazio zabrinutost zbog rasta populizama i nacionalizama. U govoru  kojim se obratio diplomatskom koru akreditiranom pri Svetoj Stolici koji tradicionalno pape primaju početkom godine, Franjo je rekao kako su populizmi i nacionalizmi prevladali nad Društvom naroda između dva rata.

Ponovna pojava populizama i nacionalizama “slabi multilateralni sastav, pa je rezultat opšte nepovjerenje i kriza vjerodostojnosti međunarodne politike”, smatra papa Franjo.

Papa smatra kako dinamike i pravila koji upravljaju međunarodnom zajednicom ljudi doživljavaju kao prespore, apstraktne i daleko od njihovih potreba. Potrebno je da političari slušaju glasove svog naroda i donesu konkretna rješenja za veći boljitak. To zahtijeva i poštovanje pravila i pravde, kako unutar nacionalnih, tako i u okviru međunarodne zajednice.

Papa je podsjetio na svoju ovogodišnju poruku pod naslovom “Dobra politika u službi mira”. Naglasio je kako se od politike traži da bude dalekovida, a ne da se ograničava u traženju rješenja kratkog daha. “Solidarnost treba da bude način stvaranja istorije,” poručio je papa.

Papa je svjestan da je izbjeglički talas izazvao nepovjerenje i zabrinutost naroda u mnogim zemljama, posebno u Evropi i u Sjevernoj Americi, što je navelo mnoge vlade da zatvore svoje granice imigrantima. Ipak “smatram kako se to globalno pitanje ne može riješiti parcijalnim načinima”, pa je potreban zajednički odgovor među svim zemljama u poštovanju, kako zakona pojedinih država, tako i migranata.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo