Povežite se sa nama

SVIJET

EVROPA I NACIONALIZAM: Oživljavanje starih demona

Objavljeno prije

na

makron

Obilježavanje 100 godina od završetka Prvog svjetskog rata, koji je odnio više od 10 miliona života uz 20 miliona ranjenih, uništio dotadašnji međunarodni poredak sahranivši četiri carstva i otvorio put rastu fašizma i novom globalnom sukobu u Drugom svjetskom ratu, protekao je prošle subote u Parizu uz sumorno nebo i hladnu jesenju kišu. Depresivno vrijeme u Francuskoj, zemlji glavnih borbi između 1914. i 1918. godine još više je pojačalo poređenja s današnjim međunarodnim (ne)prilikama.

Domaćin, francuski predsjednik Emanuel Makron upozorio je na opasnosti rastućeg nacionalizma kada se obratio američkom predsjedniku Donaldu Trampu, ruskom Vladimiru Putinu i ostalim državnicima svijeta. Tu su bili lideri vodećih zemalja koji se danas spore oko gotovo svega – uređenja globalnih odnosa, podrške različitim stranama u nizu sukoba, pa i oko direktnog učešća u ratovima u Siriji i Ukrajini, do trgovinskih odnosa i klimatskih promjena.

,,Stari demoni” oživljavaju i prijete krhkom miru, poručio je Makron u očigledno političkom govoru. Centristički i proevropski Makron upozorio je da iz Prvog svjetskog rata treba izvući pouke: ,,Patriotizam je suprotan nacionalizmu i egoizmu”. Onaj ko danas kaže, „prvo moja zemlja”, uništava veličinu sopstvene nacije, rekao je francuski predsjednik vjerovatno aludirajući na Donalda Trampa.

Francuski predsjednik je označio EU i UN kao znake nade. Eksplicitno je naglasio saradnju sa bivšim ratnim neprijateljem, Njemačkom i pozvao okupljene šefove država i vlada da „otkriju bratstvo”. Istinski patriotizam je ljubav prema miru. „ Nacionalizam je izdaja patritizma”.

Analitičare turbulentni period poslije Velikog rata, s boljševičkom revolucijom, velikom ekonomskom krizom, rađanjem fašizma i nacizma te izbijanjem Drugog svjetskog rata, podsjeća na sadašnja problematična vremena, snagu nacionalizma, privlačnost autoritarizma, rizike ekonomske rascjepkanosti i krhkost multilateralizma. Po nekima, 1918. i njene turbulentne posljedice bolje nego 1945. objašnjavaju naše trenutne probleme, ma kako pojednostavljena poređenja opasna bila.

,,Drugi svjetski rat je završen, ali Prvi još traje”, navodi bugarski analiticar Ivan Krastev izjavu jednog turskog zvaničnika. Ovaj je mislio na haotičnu situaciju na Bliskom istoku, što je posljedica i odluka na kraju Prvog svjetskog rata.

U tom smislu je veoma bitno uočiti istorijsku ,,sjenku imperija”, odnosno, kako ističe Jorn Leonhard, profesor istorije na Univerzitetu u Frajburgu, strah od imperijalizma nakon pada imperija. Na primjer Rusija, zatim sukobi od baltičkih zemalja do jugoistočne Evrope, preko Bliskog do Dalekog istoka.

,,To su sve teritorije koje su nekada uglavnom bile pod vlašću ruske, austrougarske i turske imperije. Raspad ovih imperija jedno je od nasljeđa Prvog svjetskog rata. Može se osnovano tvrditi da poslije Prvog svjetskog rata u mnogo čemu nije ustanovljena stabilna državna struktura koja bi popunila prazninu poslije raspada tri carstva. Veoma je važno to imati na umu da bi se razumjele neke od aktuelnih kriza”, ukazuje Leonhard.

To se odnosi na Ukrajinu i Krim, zatim poimanje koncepta nacionalne države u jugoistočnoj Evropi, problem položaja Kurda u Turskoj, Palestinaca, situacije u Iraku, Siriji…

Uoči Prvog svjetskog rata situaciju je dodatno iskomplikovala pojava sila u usponu poput SAD, Japana i Njemacke i, istovremeno, imperije na zalasku, poput turske, austrougarske i ruske. “Ako se posmatra današnja pozicija SAD, Kine i Rusije, važnu ulogu igra strah od opadanja sopstvene moci i, istovremeno, jačanja drugih. Tome treba dodati i bojazan od “zaokruživanja”, zaključuje Leonhard.

Tokom Prvog svjetskog rata sazrela je doktrina nacionalnog samoopredjeljenja — da svaki posebni narod treba da ima svoju državu. Američki predsjednik Vodro Vilson bio je njen prorok, uvjeren da će unaprijediti demokratiju i mir.

Kritičari tvrde da se posljedice Vilsonovog idealizma i dalje osjećaju. Od Balkana do Kurdistana, od Ukrajine do Sirije, princip nacije i dalje ostaje prepreka političkom pluralizmu i regionalnoj stabilnosti.

Mađarska je ostala bez dvije trećine svoje teritorije 1919, a tri miliona njenih sunarodnika našlo se u drugim državama. Stoga aktuelni premijer Viktor Orban uspjeh svoje populističke politike zasniva i na pokušaju da ispravi ovu “istorijsku nepravdu”.

Drugi s više razumijevanja navode da se za koncepte samoopredjeljenja i zaštite manjina snažno od 1919. zalagala i Liga naroda, prethodnica UN, čiji član nisu bile Sjedinjene Američke Države.

Pri tom je Vilson pojam „samoopredjeljenje” shvatao na dva različita načina – kao nacionalno samoopredeljenje i kao demokratsku vladavinu. To znači da postoji poveznica između ideala nacionalne države i funkcionalne demokratije.

Period poslije Prvog svjetskog rata bile su godine političkog prevrata, tokom kojih su populističke strasti izbacile autoritarne lidere na vlast. Poznate su istorije nacizna i fašizma u Njemačkoj i Italiji, ali je fenomen čvrstorukaša bio prisutan širom Evrope, jer su polarizovani birači odbacili liberalne, centrističke partije i skrenuli prema radikalnoj ljevici ili autoritarnoj desnici. Taj period evropske istorije i zove se – ,,Diktatorska Evropa”.

Slična dinamika je na djelu i danas. Najnoviji izvještaj američkog strateškog instituta Fridom Haus bilježi 12 uzastopnih godina demokratskog nazadovanja. Od Turske do Poljske, od Mađarske do Brazila, od Filipina do SAD, demokratska recesija je stvarnost.

Privlačnost autoritarizma između dva svjetska rata bila je pojačana skepticizmom prema globalnoj ekonomiji. Najveće svjetske ekonomije izazvale su globalni pad usvajajući monetarne, protekcionističke i diskriminatorske politike prema susjedima što je rascjepkalo svjetsku ekonomiju u samodovoljne blokove.

Čovječanstvo je sada daleko od tridesetih i Velike krize. No, frontalni napad predsjednika Trampa na Svjetsku trgovinsku organizaciju, njegova opravdanja o naizgled ugroženoj nacionalnoj bezbjednost zbog uvođenja tarifa na čelik i aluminijum, i njegov otvoreni rat s Kinom šalju zlokobne signale.

Mediji pišu o ,,odvratnom” ponašanju Donalda Trampa na komemoraciji u Parizu, zato što nije smatrao potrebnim da oda počast americkim palim borcima i nije učestvovao na mirovnoj konferenciji. On ne vjeruje u pouke iz prošlosti ni u multilateralizam.

Tokom Prvog svjetskog rata, Vilson je predložio novu poslijeratnu mirovnu strukturu, Sporazum o Ligi naroda. Prema ovom sistemu kolektivne bezbjednosti, SAD je trebalo da čestvuju u postojanim multilateralnim mehanizmima za sprječavanje i kažnjavanje agresivnog rata. Senat Kongresa SAD je na kraju odbacio Sporazum, držeći se izolacionizma, čak i dok se razorni Drugi svjetski rat približavao.

Tramp je uskrsnuo ‘Prvo Amerika’, slogan međuratnih izolacionista, dok napada globaliste za navodno potčinjavanje američkog suvereniteta međunarodnim obavezama.

Tramp je tokom razgovora s Makronom u subotu ujutro u Parizu pozvao države NATO-a da izdvoje više za troškove odbrane. Američke elektronske novine Politiko pišu, da je “gavna tačka sporenja Trampova odluka da ponovo uvede sankcije Iranu… Francuzi žele da nastave poslovanje s Iranom i smeta im pritisak Amerike”. Svijet je obišla i Makronova izjava da Evropa treba da ima svoju vojsku.

Trampovo povlačenje iz međunarodnih ugovora (o klimi, transpacifičkoj zoni slobodne trgovine, nuklearnom programu Irana…) i organizacije (UNESCO) pojačava krizu savremenog multilateralizma. Istina, mnogo prije nego što je Tramp stigao na scenu, globalne institucije naslijeđene iz 1940-ih (UN, Medunarodni monetarni fond i Svjetska banka) mučile su se da se prilagode novim dilemama i rastućim silama. Paraliza UN može se uporediti sa stanjem u kome se našlo Društvo naroda, iz koga se Hitler povukao, a SAD nisu ušle.

Ponegdje na zapadu vrtoglavi uspon Kine doživljava se kao Njemačke uoči dva svjetska rata. Uopšte, postavlja se pitanje dok se SAD povlače s globalne scene, da li su ostale države spremne da preuzmu teret.

Komentator njemačke kuće Dojče vele ocjenjuje kako je 100 godina poslije završetka Prvog svjetskog rata, Evropa prepuna strahova. Demokratije Evrope djeluju dezorijentisano i iznenada su se našle na nesigrunom i neizvjesnom putu. U zemljama kao što su Poljska, Italija ili Mađarska, populisti koriste uznemirenost građana da alatima iz prošlosti unište zajedničku budućnost Evrope.

Duhovi s kraja 19. i početka 20. vijeka ponovo su među nama. Manjine su ponovo krive za svako zlo u društvu. U Italiji Mateo Salvini demonizuje migrante i manjine i širi mržnju. U Poljskoj, Jaroslav Kačinjski truje odnose s evropskim susjedima i stvara autokratski nacionalizam. Viktor Orban koristi sva sredstva iz priručnika fašizma, od ksenofobije do antisemitizma, kako bi učvrstio korumpiranu diktaturu. Marine Lepen hoće da potisne Francusku u nacionalnu izolaciju, a političari u Velikoj Britaniji, kao Boris Džonson, koriste Bregzit kako bi iz mrtvih digli Britansko carstvo.

Vučić-Tači

Sjenku na skup u Parizu bacio je skandal zbog rasporeda sjedenja državnika, pitanje koje su postavile neke zemlje, među njima i Srbija. U Srbiji je negodovanje izazvalo to što je predsjednik države Aleksandar Vučić sjedio nasuprot glavnoj tribini, na kojoj je predsjednik Kosova Hašim Tači bio na istaknutom mjestu – odmah iza Makrona, Trampa, Putina i Merkelove.

Na društvenim mrežama bilo je puno kritika na račun Vučićevog puta u Pariz zato što je na glavnoj pariskoj crkvi Notr Dam istaknuta zastava Kosova među državama učesnicama Prvog svjetskog rata. Ta kritika je pojačana poslije nezadovoljstva zbog mjesta koje je na ceremoniji dodijeljeno Tačiju.

Vučić je rekao da raspored po kojem su stajali državnici u centralnoj loži nije ni blizu odnosu njihovih snaga. Nacionalne duhove u Srbiji je posebno uznemirila fotografija na kojoj razgovraju ruski predsjednik Putin i kosovski Hašim Tači.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

SVIJET

SJEVERNA MAKEDONIJA: IZBORI ZA PREDSJEDNIKA IMPULS EVROPSKIM INTEGRACIJAMA: Podrška politici Zorana Zaeva  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veliki broj građana, smatraju analitičari, i pored očiglednog razočarenja zbog ekonomske stagnacije i amnestije za kriminalna djela prethodne vlasti, odlučio je  da u drugom krugu podrži kandidata vladajuće stranke upravo zbog obećanja da će  približiti zemlju Evropskoj uniji

 

U Sjevernoj Makedoniji okončani su predsjednički izbori  a njihov ishod predstavlja prvi talas prihvatanja novog imena nekadašnje  jugoslovenske federalne jedinice i značajan impuls evropskihm integracijama te države. Obje težnje oličene su kako u političkoj platformi pobjednika Steva Pendarovskog, kandidata vladajuće Socijaldemokratske stranke Makedonije (SDSM) i Demokratske unije za integraciju (DUI), tako i u njegovom dosadašnjem političkom angažovanju.

Pendarovski je u drugom krugu izbora pobijedio kandidatkinju opozicije Gordanu Siljanovsku Davkovu. Osvojio je 51,68 odsto ili 434.000 glasova, dok je kandidatkinja VMRO-DPMNE osvojila 44,71 odsto ili oko 378.000 glasova.

„Ovo je pobjeda većine građana Sjeverne Makedonije, nezavisno od etničke ili političke pripadnosti – nastavljamo zajedno naprijed,” rekao je Pendarovski po objavljivanju rezultata. “Izabrali smo zagarantovani put naprijed – za ljude, zemlju, put k NATO i Evropskoj uniji, k razvijenom svijetu gdje i pripadamo“.

“Biću predsjednik svih građana, tražiću podršku Vlade za sve važne projekte. Kritikovaću, sugerisaću, biću saveznik građana, biću predsjednik države kojeg se nećete stidjeti”, kazao je Pendarovski.

Premijer Zoran Zaev izjavio je da su  građani izabrali predsjednika na fer izborima. Pendarovskom je poručio  kako je to “zajednička pobjeda koncepta ‘zajedno naprijed’, građana i države”.

“Imamo evropsku zemlju, ponosnu, s jasnim evropskim opredjeljenjem. Imali smo besprekorne izbore i pokazali da smo spremni za Evropu. Niko više nam ne može stati na putu napretka i perspektive”, naglasio je Zaev.

Gordana Siljanovska Davkova poručila je da je Pendarovski pobijedio, ali da ona nije izgubila bitku jer je podržao ogroman broj birača. Ona i Pendarovski su imali veliku glavobolju pred drugi krug izbora hoće li na birališta izaći neophodnih 40 odsto birača. Konačno, glasalo je 46,44 odsto upisanih u birački spisak.

Predsjednik VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski izjavio je da Zaev i Pendarovski od danas znaju šta ih čeka, odnosno da za njih počinje “istinski politički pakao” koji će predvoditi VMRO-DPMNE. Ustvrdio je kako su se na izborima desili težak falsifikat i izborni inženjering.

Predsjednik DUI Ali Ahmeti čestitao je pobjedu Pendarovskom i rekao da je to trijumf koncepta konsenzualne demokratije. Prema njemu, bilo je teško implementirati taj koncept i objasniti ga javnosti, ali to je bio jedini put naprijed.

Centralni izborni štab Demokratske partije Albanaca (DPA) saopštio je da se “pobjedom zajedničkog kandidata vladajuće koalicije zaokružava proces ulaska zemlje u NATO. Time se zadaje udarac pokušajima uticaja ruske politike u ovom regionu”, saopštio je DPA.

Bili su ovo prvi izbori za predsjednika Sjeverne Makedonije, a ukupno deveti za šefa države otkako se osamostalila od Jugoslavije 1991. godine. Na predsjedničkim izborima do sada uvijek su trijumfovali kandidati stranke koja kontroliše vladu, tako je bilo i ovog puta.

Pobjeda Pendarovskog bila je daleko ubjedljivija nego u prvom krugu glasanja, kada je razlika bila na nivou statističke greške 42,84 prema 42,24 odsto. No, Pendarovski je između dva kruga izbora uvećao broj svojih birača za 140.000, dok je za Gordanu Siljanovsku Davkovu u drugom krugu glasalo 60.000 glasača više.

Predsjednički mandat u Makedoniji traje pet godina, a jedan kandidat može imati najviše dva mandata, što je onemogućilo aktuelnog predsjednika Đorđa Ivanova da se ponovo kandiduje. Pravo glasa na izborima imalo je nešto više od 1,8 miliona građana, a glasanje je obavljeno na 3.480 biračkih mjesta.

„Svi treba da izvuku pouke, a naša je – prizemljenje i veći frontalni rad na svim poljima“, kazao je poslije izbora premijer Zaev povodom niske izlaznosti u prvom krugu i neophodnosti većeg angažovanja vladajuće stranke. „Poruka za VMRO je da se modernizuje i unaprijedi način djelovanja“, poručio je Zev koji je i predsjednik SDM.

Lider VMRO-DPMNE Mickoski odgovorio je Zaevu da je ovim rezultatom počeo kraj vlasti koalicije SDSM-DUI. „Makedonija se budi u novoj realnosti u kojoj je  vlast izgubila legitimitet“, rekao je Mickoski i ukazao   da je kandidatkinja njegove stranke pobijedila u velikom broju opština.

Pendarovski (63) je diplomirao pravo, a doktorirao političke nauke. Bio je portparol Ministarstva unutrašnjih poslova, savjetnik predsjednika Makedonije Borisa Trajkovskog i Branka Crvenkovskog za spoljnu politiku i bezbednost i protivkandidat dosadašnjem predsjedniku Makedonije Đorđu Ivanovu, tada kandidatu VMRO-DPMNE na predsjedničkim izborima 2014. godine kada je poražen u drugom krugu. Bio je koordinator pridruživanja NATO-u u vladi Zaeva koja je potpisala u februaru Protokol o prijemu u Alijansu.

Gordana Siljanovska Davkova predaje pravo na skopskom univerzitetu i ekspert je za pitanja lokalne samouprave. Bila je ministarka bez portfelja u vladi premijera Branka Crvenkovskog od 1992. do 1994. godine, prvoj u nezavisnoj Makedoniji.

Među ključnim temama izbora bila je promjena imena države poslije 30 godina spora s Grčkom. U januaru 2019. godine  Sobranje je promijenilo ime u Sjeverna Makedonija, čime su odnosi dvije ključne političke opcije u Sjevernoj Makedoniji ušli u mirniju fazu poslije godina protesta koji nisu uvijek bili potpuno mirni. Početkom marta, premijer Zaev ugostio je lidera opozicije Hristijana Mickoskog i tom prilikom su se saglasili da predsjednički izbori treba da budu „kristalno fer i čisti“.

Pendarovski je nastupio sa sloganom „Zajedno naprijed“, što može izgledati i kao igra riječi s prezimenom lidera SDSM i glavnog protagoniste i potpisnika sporazuma sa Grčkom, premijera Zaeva. Na talasu potpisivanja ovog sporazuma, Pendarovski nudi nastavak politike kojom je SDSM sa vlasti smijenio režim Nikole Gruevskog.

Kandidatkinja opozicionog VMRO-DPMNE, koji se protivi sporazumu, u kampanji nije koristila novo ime države, ali nije ni obećavala drastične i brze revizije Prespanskog sporazuma. “Siljanovska-Davkova ne može očekivati glasove manjina u Sjevernoj Makedoniji zbog kampanje koju vodi, a to je ista retorika kao i ona Nikole Gruevskog u prethodnom periodu,” primijetio je Mitko Gadžovski, politički analitičar iz Skoplja. Siljanovska-Davkova jeodbijala zamjerke da joj je pozicija  nacionalistička.

Bili su ovo prvi izbori nakon potpisivanja Prespanskog sporazuma kojim su Skoplje i Atina riješili višedecenijski spor oko imena Makedonije. U prvom krugu predsjedničkih izbora izlaznost je bila tek 41,9 odsto. Neizvjesnosti da li će ovi izbori uspjeti doprinijela je činjenica da na prošlogodišnjem referendumu Prespanski sporazum nije ni prihvaćen ni odbačen, zamor građana čestim izlascima na birališta, ali i faktom da su se ključne promjene u Makedoniji već desile.

Pendarovski je  ponudio biračima nastavak politike koja je oličena u premijeru Zoranu Zaevu, glavnom protagonisti sporazuma s Grčkom. Vlada Zaeva je i do sada evropske i evroatlantske integracije jasno vezivala za prihvatanje novog imena zemlje. Analitičari smatraju da je veliki dio građana, i pored očiglednog razočarenja zbog ekonomske stagnacije i amnestije za kriminalna djela prethodne vlasti, odlučio da u drugom krugu podrži kandidata vladajuće stranke upravo zbog obećanja da će on približiti zemlju Evropskoj uniji.

Pendarovski je u jednom intervjuu između dva izborna kruga poručio da sa njegovim izborom spoljna politika Sjeverne Makedonije neće doživjeti promjene. Spoljna politika je, inače, glavni dio nadležnosti predsjednika države. Kancelarija predsjednika ima ograničene moći, predsjednik potpisuje zakone i vodi vojsku.

Zvanično Skoplje je priznalo nezavisnost Kosova za vrijeme vlasti premijera Nikole Gruevskog i njegogve stranke VMRO-DPMNE. Vlada Zaeva je nastavila  politiku na sličnim principima.

„Naše mjesto je u NATO-u, naše mjesto je u EU. Tačka. Kraj. Nema više nazad – mračna vremena su poražena, kao i lider VMRO Mickovski, sijanje straha, podjele i sukobi“, rekao je tokom postizbornog slavlja premijer Zaev.

Bili su ovo i prvi izbori na kojima su vladajuće makedonska i albanska partija imale zajedničkog kandidata, a pobjednik izbora posebno je naglašavao jedinstvo svih etničkih zajednica koje stoje iza ove pobjede. „Blagodarime. Faleminderit„, zahvalio se Pendarovski na makedonskom i albanskom jeziku na početku svog pobjedničkog govora.

Politički analitičar Albert Musliu smatra da i pored pobjede Pendarovskog rezultat glasanja u oba kruga poručuje vlastima da se nešto treba menjati u njihovoj vladavini. On se nada da su vlasti to shvatile, jer je, kaže, u govorima Pendarovskog i premijera Zaeva poslije pobjede prepoznao svijest o potrebnim promjenama i namjeru da će to biti njihov prioritet.

 

Kriterijumi

 

Dvije vodeće stranke vlasti i opozicije još početkom 2019. objavile su oglas kojim traže kandidata za predsjednika države.

U otvorenom javnom pozivu SDSM za „samokandidovanje kandidata“ postavljena su četiri kriterijuma koje kandidati treba da ispune, među kojima da „bude sposoban za obavljanje visokih državničkih funkcija“. Od budućeg predsjedničkog kandidata SDSM traži i da uživa povjerenje članstva i simpatizera te stranke, da bude ličnost koja će na najbolji način otjelotvoriti politiku SDSM-a i da radi na ostvarenju strateških prioriteta Makedonije – članstva u EU i NATO.

Stranački kandidat Pendarovski je izabran na kongresu SDSM 3. marta. Na javni poziv za kandidata VMRO DPMNE za predsjednika Makedonije prema informacijama medija, javilo se osam kandidata, a konačna odluka u korist Siljanovske Davkove donijeta je na stranačkoj konvenciji 16. februara.

 

Čestitke

 

Evropski komesar za proširenje Johanes Han čestitao je pobjedu Pendarovskom, te poručio da Sjeverna Makedonija može da računa na kontinuiranu podršku Brisela za evropsku perspektivu zemlje, u skladu sa željama građana. “Sa nestrpljenjem očekujem kontinuiranu saradnju na EU agendi u kontekstu prošlogodišnjih zaključaka Savjeta, koji su otvorili put za početak pregovora za članstvo u junu”, napisao je Han.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg takođe je čestitao Pendarovskom i napisao na Tviteru: “S nestrpljenjem očekujem da radim za vas na prijemu Sjeverne Makedonije kao tridesete članice NATO.”​

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA U SUSRET IZBORIMA: TEST ODNOSA SNAGA: Gradnja ili razgradnja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Birači EU na predstojećem glasanju za poslanike EP biće suočeni s jasnim izborom između zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja. Inače, izbori se u zemljama-članicama jedva primjećuju: kandidati su nepoznati, teme nacionalne, kampanje skromne, građani nezainteresovani

 

“Branićemo jedinstvenu Evropu – od istoka do zapada, od sjevera prema jugu”, poručili su lideri zemalja, članica Evroipske unije s neformalnog samita u Rumuniji na kome su još jednom razmotrili budućnost Unije. “Osjećaj nesigurnosti može se prevladati samo ako EU djeluje jedinstveno i ako evropsko vodstvo pošalje jasnu poruku da je spremno nastaviti s procesom evropskih integracija”, istakao je domaćin sastanka prošlog četvrtka, rumunski predsjednik Klaus Iohanis,

Bio je to samit s izraženim simbolizmom. Održan na Dan Evrope, u gradu Sibiu u Transilvaniji, koji ima njemačke i mađarske korijene, i to 15 godina poslije “Velikog praska” – širenja EU na istok, čime je i formalno srušena podjela Evrope koju je odredila Gvozdena zavjesa poslije Drugog svjetskog rata 1945. godine.

No, mnogo je pitanja koja i danas dijele Evropu – od migracija do demokratskih standarda, do rasta populizma i do suočavanja s vanjskim izazovima, od Kine i Rusije do Sjedinjenih Država. EU se bori i s fenomenom Bregzita, izlaska Ujedinjenog kraljevstva iz onoga štio se još uvijek smatra najprimjernijom regionalnom integracijom na svijetu.

Britanska premijerka Tereza Mej nije učestvovala na samitu, “Ovo je prvi samit bez Brexita i svima je laknulo”, ocijenio je jedan od visokih evropskih zvaničnika.

Samit je održan i uoči izbora za Evropski parlament. Izbori će od 23. do 26. maja biti održani u svih 28 članica EU, čak i u Velikoj Britaniji. Sem ukoliko parlament u Londonu ne usvoji u posljednji čas, do 22. maja, predlog premijerke Mej o “mekom” sporazumnom raskidu 45- godišnjeg “braka” s Unijom.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron, koga  smatraju reformskim predvodnikom EU dok blijedi uticaj odlazeće njemačke kancelarke Angele Merkel, rekao je u Sibiu da su birači Unije suočeni s jasnim izborom na predstojećem izjašnjavanju o poslanicima EP između gradnje zajedničke evropske budućnosti i vraćanja nacionalizmu. Porast populizma širom kontinenta jasno je ukazao na taj izbor i da će to morati da se ima u vidu prilikom glasanja, rekao je Makron, navodeći da podjele ovog tipa postoje u svim zemljama EU.

“Alternativa će biti jasna. Da li želimo da nastavimo da gradimo zajedno, iako drugačije, da bi stvari bile bolje. Ili želimo da razgrađujemo, da uništimo Evropu i da se vratimo nazad u nacionalizam”, rekao je Makron.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. MAJA

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

SAMIT U BERLINU, BEZ SENZACIJA: Promjene granica neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog vanrednog susreta, pomjeranje pregovora između Srbije i Kosova s mrtve tačke, ostaje otvoren. Samit je završen bez konkretnog  približavanja Beograda i Prištine. No, dijalog treba da bude nastavljen i  to je veliki uspjeh domaćina Angele Merkel i Emanuela Makrona

 

Stabilnost na Zapadnom Balkanu u interesu je Evrope, formula je oko koje su Njemačka i Francuska našle  zajednički imenitelj i na tom osnovu organizovale samit u ponedjeljak u Berlinu. Među zaključcima koji bi trebalo da budu obavezni za sve učesnike je opredjeljenje za demokratiju, za pravnu državu, za odgovorno ponašanje unutar država, za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i za jačanje uloge civilnog društva i nezavisnih medija.

Njemačka i Francuska, koje su nakon razornih svjetskih ratova Jelisejskim ugovorom iz 1963. okončale neprijateljstvo i započele prijateljstvo, pokazale su da su  dobrosusjedski odnosi poslije užasnih ratova mogući i za Kosovo i Srbiju. Pozivom u Berlin, francusko-njemački tandem šalje jasan signal da je Evropa spremna i da je i dalje angažovana.

U ponovnom intenzivnijem angažmanu Njemačke i Francuske oko Zapadnog Balkana, stabilnost je  ono što povezuje inače dosta različite političke pozicije Berlina i Pariza prema šest zemalja regiona. Njemački mediji smatraju da je to i realistična osnova kojom se jasno stavlja na znanje koji su interesi i prioriteti Evrope na zapadnom Balkanu – bez davanja lažnih obećanja i  buđenja nerealne nade.

Stabilnost spada u jedno od nasljeđa polako odlazeće iz zvanične njemačke politike Angele Merkel. “Zabrinutost zbog najnestabilnijeg regiona u Evropi spada u konstante  kancelarskog mandata Angele Merekl. Do danas su tamo stacionirani njemački vojnici. Ona je od početka vodila konsekventnu politiku na Balkanu,” navedeno je  u tekstu pod naslovom “Merkel brani svoje nasljede na Balkanu”, objavljenom na dan samita u konzervativnom berlinskom dnevniku Velt.

Na konferenciji o Zapadnom Balkanu Merkel i Makron su jasno rekli o čemu na tom skupu neće biti riječi: o perspektivi pridruživanja EU, o Berlinskom procesu, a ni o tome kako da se Beogradu i Prištini propiše “neko rješenje za spor oko Kosova”. No  jasno je rečeno i o čemu će biti riječi: sigurnost, borba protiv krijumčarenja oružja, terorizam, nelegalne migracije i organizovani kriminal.

Stabilnost mora da bude popraćena i političkim mjerama. Samo politički pouzdan partner može da garantuje željenu stabilnost. Pouzdanost funkcioniše samo uz posredovanje demokratskih kontrolnih organa i demokratski legitimisane politike.

„Ko se danas ne pridržava principa pravne države, neće sjutra da se pridržava ni principa u svojoj spoljnoj politici. Sve karte staviti na stabilokrate, koji doduše mogu da zaustave rijeke izbjeglica, ali istovremeno podrivaju i principe demokratije, bilo bi kratkovido. Greške koje su napravljene u drugim regionima ne bi smjele da se ponove na Zapadnom Balkanu, ocijenio je komentator njemačke medijske kuće Dojče vele (DW). Upravo je to povezivanje interesa za stabilnost i okrenutost prema budućnosti omogućilo prošle godine rješenje dugotrajne svađe izmedu Grčke i Sjeverne Makedonije oko imena.

To bi trebalo da budu parametri i u traženju rješenja za kosovsko pitanje. Svađa izmedu Beograda i Prištine  vjerovatno je bio najvažniji razlog i najteži zadatak ovog samita u Berlinu. Trebalo je da se definitivno pokopa ideja o promjeni granica izmedu Srbije i Kosova – ideja koju predsjednici obje zemlje već mjesecima podgrijavaju, uz podršku SAD.

Ta ideja je u mnogim evropskim prijestonicama izazvala uzbunu, jer krši jedan tabu: promjenu granica kao dio neke bilateralno dogovorene razmjene teritorija. Jer, ne bez razloga mnogi se boje da bi to imalo negativne posljedice po susjedne zemlje, prije svega po Bosnu i Hercegovinu, čija osjetljiva konstrukcija  lako može da se dovede u pitanje.

Iako su se neki ponadali da bi gotovo dvosatno produženje sastanka i radne večere učesnika sastanka na vrhu zemalja Zapadnog Balkana i EU moglo okončati nekim konkretnijim rezultatom, senzacije u ponedjeljak uveče u Berlinu nije bilo. Glavni razlog vanrednog susreta, pomjeranje pregovora izmedu Srbije i Kosova s mrtve tačke, ostaje i dalje otvoren. Kako se i očekivalo, samit je završen bez konkretnog približavanja Srbije i Prištine. No, dijalog treba da bude nastavljen i već to je veliki uspeh domaćina Merkel i Makrona.

„Bilo je nekoliko ideja, medutim u ovom se trenutku nisu približili stavovi po pitanju ukidanja kosovskih carina, a ni Beograd nije pokazao spremnost da načini neki korak koji bi u ovoj fazi vodio prema priznanju”, rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković,  koji je na samitu, pored domaćina, njemacke kancelarka Angele Merkel i francuskog predsednika Emanuela Makrona, i predstavnika Slovenije, zastupao stavove EU.

Plenković je djelovao zadovoljno što je u sklopu sastanaka uspio da predstavi i prioritete Hrvatske tokom predsjedavanja Evropskim savjetom sljedeće godine u čijem je središtu upravo stabilizacija i rješavanje problema na zapadnom Balkanu. Zato će Plenković posjetiti zemlje u regionu, među njima i Srbiju.

Prema izvještačima, atmosfera je bila mnogo mračnija i dramatičija u sredini gdje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić iznosio svoje viđenje susreta u Berlinu. A ono bi na prvi pogled moglo glasiti kao „svi protiv Srbije”. Vučić je insistirao, pošto je Srbija jedina učesnica zapadnobalkanskog samita koja nije priznala Kosovo, da je samim  odnosom organitzatora samita bila u nezavidnom položaju.

Kancelarka Merkel je u uvodu dala objašnjenje zašto je dosadašnji format Berlinskog procesa promijenjen. „Problemi zemalja u regiji su povezani. Zato se mi danas nalazimo kako bi spriječili da problemi postanu još složeniji. Ne smije biti sporazuma na teret drugih i zato smo ovdje danas u ovom sastavu”.

Vučić je iznio i svoje duboko razočaranje ponašanjem Makedonije, a posebno Bosne i Hercegovine i njenog predstavnika u Berlinu, predsjedavajuceg Vijeća ministara Denisa Zvizdića. Vučić je premijeru Makedonije Zoranu Zaevu prebacio što je pokušavao da pronađe opravdanje za kosovske takse u srpskoj blokadi članstva Kosova u Interpolu, Zvizdiću je zamjerao što je boravak u Berlinu navodno iskoristio za bacanje drvlja i kamenja na Republiku Srpsku.

No, u isto vrijeme Vučić je pohvalio „korektni odnos” Hrvatske i Slovenije prema Srbiji na sastanku, kao i Crne Gore, „usprkos tome što je priznala Kosovo”. Srpski predsjednik je bio i pun pohvala na raćun domaćina skupa u Berlinu, Merkel i Makrona.

Zaključak izvještača je da ipak ispada kako nije sve tako crno i da Srbija u Berlin nije išla na diplomatsku giljotinu. Većina učesnika je, kako je rekao sam Vučić, osudila i kosovske carine. Kancelarka Merkel je ovo pitanje u izjavi uoči samita čak istakla kao i glavni problem blokade pregovora Beograda i Prištine.

Očekivanje je da će poslije insistiranja Merkel i Makrona na dijalogu pod kišobranom EU, Srbija i Kosovo ponovo sjesti za sto i razgovarati. Cilj dvije najmoćnije članice EU jeste da bude postignut opšti i konačni sporazum, koji služi očuvanju stabilnosti u regionu i otvara put prema EU.

Time ovaj jaki evropski tandem unosi novu dinamiku u procese u regionu koji su ili blokirani, ili vode u pogrešnom smjeru, prije svega u odnosima Kosova i Srbije. Sada je važno da se ova  dinamika i pritisak Pariza i Berlina zadrže. Inače ce nestati.

Zato je za 1. juni zakazan novi sastanak u manjem formatu u Parizu. Nekoliko dana nakon toga u poljskom Poznanu  nastavljaju se susreti u sklopu Berlinskog procesa. Ako se tome dodaju i najave da će Hrvatska pitanje zapadnog Balkana staviti visoko na svoju agendu tokom predsjedavanja Evropskim savjetom, onda se može zaključiti kako zapadnobalkanska diplomatija radi punom parom.

Berlinski samit trebalo je da krasi i potpuna transparentnost, posebno kada se govori o temi prekrajanje granica, što je za mnoge diplomate zapravo jedan od razloga zbog kojeg je sazvan sastanak, odnosno da ta ideja zauvijek bude zakopana.

Razmjena teritorija se pominje kao moguće rješenje blokade pregovora Beograda i Prištine. Protiv toga je od samog početka jasan bio stav najmoćnije evropske političarke Merkel, ali očigledno je da još uvijek postoje glasovi koji se zalažu za tu opciju. Poruka Merkelove nije samo upućena u smjeru Beograda i Prištine, nego i ostalih centara moći u regiji. Kandidata koji bi mogli lakomisleno da posegnu za tim mehanizmom „rješavanja“ problema ima dovoljno.

Član spoljnopolitičkog odbora Bundestaga Kristijan Šmit, koji se nedavno vratio iz Beograda i Prištine, gdje je pripremao teren za berlinski susret na vrhu, nedvosmisleno je dao do znanja da Berlin ni u kom slučaju neće pristati na promjenu granica na Balkanu. „Očekujem novu dinamiku za rješavanje nerješenih problema suživota na zapadnom Balkanu, a promjene granica sigurno ne spadaju u ta rješenja. Zamisao etnički čistih država na jugoistoku Evrope je nemoguće ostvariti”, rekao je Šmit za DW.

“Ko granicu stavi u pitanje, potpaljuje fitilj pod balkansko bure baruta, ocijenjeno je u minhenskom dnevniku Zidojče cajtung. “On rizikuje, štaviše provocira, izbijanje novih sukoba, od Bosne s njena tri naroda, do Sjeverne Makedonije, gdje postoji jaka albanska manjina. Koncept promjene granica bi naknadno potvrdio one nacionaliste koji u ratovima devedesetih, uz svu brutalnost nisu uspjeli da ostvare svoj cilj uspostavljanja nacionalno homogenih država. A osim toga bi se time izdala i temeljna evropska ideja, da rješenje konflikata ne leži u razdvajanju nego upravo u većoj saradnji, i da granice ne treba da se pomjeraju po etničkim principima, vec treba da se učine suvišnima“,  poručeno je u tekstu pod naslovom “Eksplozivni eksperimenti”.

 

Makedonija na čekanju

 

Kancelarka Merkel je prije samita odvojeno razgovarala s premijerima Sjeverne Makedonije i Albanije Zoranom Zaevom i Edijem Ramom. No, ono što je Zaev čuo od Merkel vjerovatno ga je razočaralo.

Njemačka kancelarka je imala nezahvalan zadatak da Zaevu objasni da od otvaranja pristupnih pregovora na samitu EU u junu neć

e biti ništa. U najboljem slučaju, kako tvrdi izvor u Briselu, Sjeverna Makedonija bi pokretanje pregovora eventualno mogla da dobije tek na samitu EU u decembru. Razlog za to je žestoko protivljenje Francuske svakoj novoj naznaci proširenja.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo