Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠESTI MJESEC NAPADA NA GAZU: Ključ rješenja u pogrešnim rukama

Objavljeno prije

na

Nedostatak političke petlje Džoa Bajdena u komunikacji sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, uz kombinaciju molbi, upozorenja i izraza bezrezervne odanosti Izraelu, rezultirao je nastavljanjem  genocidnog pohoda. Zovu ga  “rat protiv žena i djece”

 

 

Na drugi dan za muslimane svetog mjeseca Ramazana, u utorak 12.marta ni Palestinci Gaze, ni oni koji žive u okupiranoj Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalimu, nijesu bili poštedjeni genocidne rutine umiranja, ranjavanja i razaranja.

Krvavi balans  sto pedeset osmog  dana uništavanja  Gaze je desetine ubijenih i ranjenih civila u bombardovanju iz vazduha, sa mora i sa kopna duž čitave površine Gaze, sa najvećim intenzitetom u sjevernom dijelu.

Palestinska novinska agencijka WAFA, javlja da su razaranja izraelskih ratnih aviona posebno skoncentrisana na Gaza siti i okolinu. Ovo je žarište rata od prvih dana agresije Izraela, a većina populacije iz ovog dijela protjerana je na jug Gaze u okolinu grada Rafa uz granicu sa Egiptom. Preko milion etnički očišćenih Gazana živi u improvizovanim šatorima, u jezivim uslovima. Bez dovoljno hrane, vode, elementarne medicinske pomoći, sanitarija i bez zaštite od stalnog bombardovanja.

U beskrajnim naseljima pod šatorima haraju bolesti, a žrtve genocida počinju u sve većem broju da umiru i od tihih ubica, od gladi i žedji. Fotografije koje kruže socijalnim medijima, a kojima daju kredibilitet novinari iz Gaze, su zastrašujuća ilustracija kumulativnog učinka mjeseca gladi, žeđi i terora kojima prvo podliježu najslabiji: djeca, stariji i bolesni.

Neki pokušavaju da se vrate na sjever u mjesta gdje su živjeli. Smatraju da je smrt neizbježna, pa makar da umru na svome.

Rijetki uspijevaju, a kad stignu ne propoznaju ni jedno crtu iz svojih života prije oktobra.  Često ne mogu da pronadju gdje im je bila kuća.Pokušavaju da prežive pod napadima još intenzivnijim nego na jugu i bez humanitarne pomoći koja u ovaj dio nije stizala od početka rata.

Izrael je na ruševinama sjevernog dijela Gaze uspio da izgradi saobraćajnicu koja kida Gazu poprečno na dva dijela. Preko nje se može preći samo kroz punktove koje kontroliše okupaciona vojska, koja je stekla reputaciju da puca na sve što mrda, i koja ako postavlja pitanja ne čeka na odgovore.

Radi se o koraku u pravcu ostvarenja otvorenog plana Izraela da čitavu Gazu isprazni od palestinske populacije, čemu se verbalno protive i SAD i EU. Iz tog razloga, ali i zbog žestokog otpora boraca Gaze, ovaj plan je samo donekle sproveden i to upravo u sjevernom dijelu, jer ga Izrael, navodno, drži  pod kontrolom.

Ovo je ilustracija stepena neuspjeha petomjesečnog vojnog pohoda Izraela na Gazu. Uprkos tome što ima najmodernije oružje iz nepresušnih SAD i EU arsenala, uprkos taktici uportrebe neprimjerene sile i neselektivne devastacije svega što im se nadje na putu, Izrael još uvijek snosi ogromne žtrve u napadima pokreta otpora. Oko 600 izraelskih vojnika je do sada izgubilo živote, a radi se o umanjenoj cifri koja isključuje vojnike iz specijalnij jedinica, čija imena se ne objavljuju. Preko 3200 vojnika je ranjeno i realno je očekivati da će bilans žrtava rasti na obje strane, dok se ne uspostavi primirje.

U poredjenju sa palestinskim žrtvama izraelske se čine neznatnim, ali se treba podsjetiti da su ove brojke šokantne za Izraelce. Oni nijesu navikli da ginu upravo zbog taktike “minimalizovanja svojih žrtava”’ koja rezultira masovnim “kolateralnim” žrtvama na palestinskoj strani.

U tom stilu je preko noći i do podne 12. marta, na sjeveru ubijeno 10 ljudi, a ranjeno 20. U gradu Deir Il Balah u centralnom dijelu, bombardovana je privatna kuća iz koje je do sada izvadjeno osam tijela, žena i djece, dok su mnogi još pod ruševinama.

U okolini grada Kan Junis ubijeno je nekoliko desetina ljudi a bombe su padale i južnije po gradu Rafa i tik uz šatorsko naselje sa izbjeglicama.

Da bi se mogao zamisliti teror populacije Gaze, treba se sjetiti da se radi o komadiću zemlje koji je dugačak 41 kilometar ,a širina mu je od pet do 13 kilometara!

Nedostatak političke petlje Džoa Bajdena u komunikacji za izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, uz kombinaciju molbi, upozorenja i izraza bezrezervne odanosti Izraelu, rezultirao je nastavljanjem  genocidnog pohoda. Zovu ga rat “protiv žena i djece”  sa preko 100 hiljada žrtava i sa dva miliona ljudi koji gladuju, dok na stotione UN i drugih šlepera sa humanitarnom pomoći čekaju danima na granici sa Egiptom i na dijelu granice sa Izraelom.

Apeli i molbi  Bajdena, saveznika koji obezbjedjuje oružje, novac i PR podršku, ne uspijevaju  da pomjere šlepere preko granice i bar donekle utišaju uzavrelo domaće javno mjenje u ključna predizborna vremena. Netanjahu zna da  svojim akcijama dodaje Bajdenovoj političkoj impotenciji i da pothranjuje Bajdenov  pogubni imidž zaboravnog starca koji se ne snalazi najbolje u svijetu u kome bi trebalo da igra vodeću ulogu.

Netanjahuovi motivi uključuju i onaj koji se smatra najvažnijim: kraj rata u Gazi značio bi i kraj njegove političke karijere, a vjerovatno i gubljenje slobode zbog optužbi za korupociju. Drugi bitan motiv Netanjahua je da sa sebe spere optužbe da je zaspao na poslu i omogućio napad iz Gaze i da demonstrira da je spreman na totalnu eliminaciju, po svaku cijenu, otpora Palestinaca. .

Nije nelogičan ni motiv da bi poraz Bajdena i pobjeda Trampa bili u interesu Izraela.Makar za dlaku, Trampova podrška Izraelu bila  bi “bezrezervnija “.

Što se tiče Bajdenove motivacije, jedno je jasno: Izrael je do te mjere bitna politička ekspozitura SAD-a na Bliskom istoku, da nema toga što Izrael može uraditi, da zavrijedi prekid vojne i političke podrške ili, ne daj bože, primjenu sankcija.

Činjenica je da Bajden podržava rat protiv Gaze, i šire protiv Palestinaca, ali ne može  sebi da priušti reakciju javnog mnjenja na horor slike pomora civila nasiljem i gladju.

Kad je svijet zahvaljujući društvenim mrežama,  i medijskim kućama, kao što je Al Jazira, počeo da gleda direktan prenos genocida u Gazi, eksponirana je uloga SAD i drugih moćnih zapadnih zemalja kao nesumnjivih ključnih kolaboranata.

Bajden je promijenio ton, ali ne i suštinski pristup. Odlučio je da uvede sopstvene inicijative kojima je cilj  da utole, po riječima komentatora “glad SAD medija za pozitivnim vijestima”,  a ne glad miliona u Gazi.

Američki avioni su počeli padobranima da spuštaju humanitarnu pomoć. Njihova ukupna količina se može smjestiti u jedan šleper, a prije oktobarskog razaranja je Gazi trebalo 500 šlepara da se održi u životu.

Haos koji je stvorio ovaj Bajdenov okrutni medijski spin je bio očekivan. Paketi čiji se padobrani nijesu otvorili ubili su petoro ljudi, od kojih su dvoje bili djeca i doveli su do razdora medju prevelikim brojem očajnika koji se bore za dio nedovoljne količine hrane.

Simultano sa “bombardovanjem Gaze hljebom “,  SAD šalju sljedeću tranšu oružja Izraelu. “Da umremo siti”, komentarišu Palestinci.

Druga Bajdenova ideja je da SAD armija izgradi luku u Gazi za dostavljanje pomoći, a da američki vojnici ne kroče na tlo Gaze. Radi se o još ciničnijem medijskom spinu, kome treba dva mjeseca da zaživi i koji će, ako mu ne istekne rok političke upotrebljivosti, dovesti u opasnost živote još većeg broja Gazana, koji će biti na meti i SAD i izraelskih vojnika, sumnjičavih i lakih na okidaču.

Bajden pokušava i promjenu režima u Izraelu. U izuzetno neobičnom potezu, rezervisanom za opozicione lidere neprijateljskih zemalja, Stejt department je nedavno pozvao u zvaničnu posjetu Netanjahuovog rivala Beni Ganca, koji je član  Ratnog kabineta Izraela. Razbjesnjeli Netanjahu je naredio izraelskoj SAD ambasadi da ignoriše Gancovu posjetu.

Izvještaj obavještajnih službi SAD-a o potencijalnim prijetnjama i procjena njihove opasnosti po SAD, koji je objavljen prije desetak dana, govori da su potezi Netanjahua rizični po medjunarodnu poziciju i Izraela i SAD.

Isti izvještaj ne izražava optimizam oko brzog završetka rata u Gazi. Dovode se u pitanje šanse izraelske vojske da pobijedi Hamas. Predvidja se da Hamas može da opstane u produženom ratu i da se regeneriše. Očekuje se i da će rat u Gazi dovesti do radikalizacije u drugim djelovima svijeta i do radjanja novih militantnih i ekstremnih grupa.

Izvještaj eksplicitno kaže da je pozicija Netanjahua kao lidera u opasnosti zbog odbijanja da prihvati pregovore o palestinskoj državi. Očekuje se i nastavak protesta unutar Izraela sa zahtjevima za Netanjahuovim smjenjivanjem i novim izborima.

Ključ rješenja je u rukama SAD-a. Može se reći nažalost, jer Bajden propušta istorijsku šansu da kao lider uradi pravu stvar i za Palestince i za svoju zemlju, koja sebe vidi kao lidera “slobodnog svijeta “ i sve je usamljenija u tom mišljenju.

Stanovnici Gaze slave Ramazan gladni, u stotinama razrušenih džamija. Imaju bezrezervnu i glasnu solidarnost i podršku miliona običnih ljudi širom svijeta.

Rat u Gazi je predočio mnogima da lideri koji treba da ih zastupaju shvataju tu dužnost kao formalnost i nemaju moralnih dilema kad ignorišu svoju javnost i svrstaju se uz zemlju za koju Medjunarodni sud pravde u Hagu kaže da protiv nje ima osnova optužba za genocid.

Na nedavnom masovnom protestu za Palestinu u Londonu, vidjela sam plakat:  Palestina će nas sve ostoboditi. Nadati se da se ne radi samo o tračku nade,  već o lavini koja je nezustavljiva.

Izvjesno je da svijet nikad neće biti ono što se mislilo da je prije 7.oktobra. Zvjerstva koja čini  Izrael,  uz podršku čelnika razvijenih zemalja, izazvala  su budjenje i masovna previranja koja dovode u pitanje stubove na kojima počivaju zapadne demokratije.

 

Crne statistike Gaze, utorak 12. marta

  • 31,112 ubijenih, uz nekoliko hiljada nestalih
  • Najmanje 72,760 ranjenih
  • 25-oro djece je od početka marta umrlo od gladi i dehidracije
  • Tim Euro-Mediteranian hjuman rights monitor-a javlja sa terena u Gazi o dnevom umiranju starijih osoba od gladi i nedostatka liječenja
  • Žrtve se u Gazi sahranjuju u impovizovanim grobljima kojih ima preko 140 medju ruševinama kuća
  • 423 Palestinaca je ubijeno na okupiranoj Zapadnoj obali u Istočnom Jerusalimu.

Neznanje je prijatelj kolonizatora

620 hiljada djece i omladine Gaze su ostali bez obrazovanja

378 škola i svaki od 12 univerziteta, su potpuno uništeni ili ošteceni

255 učitelja i 5,500 djaka i studenata je ubijeno

95 univerzitetskih profesora je ubijeno, a nekima je okupaciona vojska javila telefonom da su na meti

10 hiljada djaka, nastavnika i profesora je ranjeno

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

FOKUS

INFRASTRUKTURNO SIROMAŠTVO: Samo smeća ne fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu  vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta

 

 

Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta  – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima  uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle  da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.

Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.

„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog Vodovoda Filip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.

Nepisano je pravilo: tamo gdje imate višak otpadnih voda – fali one podesne za piće. Podgoričani su već navikli da, s proljeća i jeseni, poslije svake obilne kiše ne koriste za piće vodu sa izvorišta Mareza.

Ovog ljeta imali smo ozbiljnije probleme. Mještani naselja Kuće Rakića bili su bez vode više od dva mjeseca. A jednom, kada je voda potekla iz česama skoro 250 domaćinstava u tom naselju, bila je ofarbana u plavo. Do danas se ne zna zašto.

Nakon njihovih protesta i blokade saobraćajnice između Podgorice i Tuzi, iz Vodovoda su se dosjetili: gasiće vodu dijelu Podgorice, svake večeri istom naselju (!?), da bi je obezbijedili za Kuće Rakića. Par dana/noći kasnije problem je ipak riješen na elegantniji način – djelimičnom preraspodjelom vode iz vodovodnog sistema opštine Tuzi.

Višak neprečišćenih otpadnih voda i manjak vode za piće imaju zajednički uzrok. Širenje Podgorice i po vertikali (u visinu) i po horizontali, često na divlje, bez planiranja i projektovanja, nije ispraćen adekvatnim razvojem infrastrukture. Neplanska gradnja dovela je do toga da postojeći kapaciteti infrastrukture jednostavno nijesu dovoljni da zadovolje potrebe svih stanovnika Glavnog grada. Starih i novih.

Zato ljetošnje incidente ne treba posmatrati kao izuzetak, već najavu ozbiljnih infrastrukturnih problema koji nas čekaju u skoroj budućnosti.  Ne samo u Zetskoj dolini.

Prvi put nakon što je Regionalni vodovod pušten u rad, nedostatak vode osjetio se i na crnogorskom primorju (u dijelu koji se vodom napaja sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru).

Tako se Petrovac, u špicu turističke sezone, suočio sa višednevnim restrikcijama vode u poslijepodnevnim i večernjim časovima. „Takva situacija je izazvala značajne negativne posljedice i nezadovoljstvo turista uključujući brojne otkaze rezervacija i potencijalnu štetu za lokalni turizam. Restrikcije u snabdijevanju vodom koje su uvedene bez najave, navodno zbog dugotrajne suše i povećane potrošnje tokom ljetnjih meseci, su doprinjele da  trenutna situacija u hotelima i ostalim smještajnim kapacitetima postaje neprihvatljiva i haotična. Ove restrikcije se najčešće manifestuju kroz redukcije u snabdijevanju vodom, smanjeni pritisak i povremena isključenja i to u periodu kad je najpotrebnija, odnosno u popodnevnim satima do ponoći”, navodi se u zajedničkom saopštenju hotelijera sa tog dijela budvanske rivijere.

Iz opštine Budva nijesu se oglašavali.  Em nije imao ko (kriza lokalne vlasti i ponavlajnje proljetošnjih, vanrednih, ozbora), a i ti što su mogli imali su prečih briga. Jedna od njih: smeće je ove godine, prvi put nakon devastirajućih devedesetih prošlog vijeka, zatrpalo budvanske ulice.

„Prepuni kontejneri, smeće odloženo gdje mu nije mjesto, nesnosan smrad koji se svuda širi – slika je Budve ovoga ljeta“, piše sredinom avgusta dopisnik ND Vijesti Vuk Lajović. „Uprkos borbi Komunalnog preduzeća, opšti utisak je da grad nikada nije bio prljaviji“. Fotografije iz turističke prijestonice takve su da ih ne treba opisivati.

Od upućenih smo čuli da Budvi, i ne samo njoj, nedostaju komunalni radnici, kontejneri, vozila za odvoz smeća ali i dobre navike domaćih stanovnika i mnogobrojnih gostiju kada je u pitanju tretman otpada.

Sa viškom smeća borili su se i stanovnici Glavnog grada. Jednako na periferiji i u novim naseljima, elitnim makar po cijeni kvadratnog metra stambenog i poslovnog prostora. Uz koji nije obezbijeđeno dovoljno prostora za odlaganje smeća. Mediji su više pažnje poklanjali drugima, pa smo imali priliku da pratimo kako su stanovnici Siti kvarta porušili smećem zatrpana kontejnerska ostrva u svom naselju. Ideja im je bila da se na taj način oslobode nagomilanog smeća i sebi obezbijede kvalitetnije uslove života. Dobili su – divlje deponije (vidi fotografije).

Tretman smeća u Nikšiću postao je tema političkih rasprava. Glasnogovornici bivših i sadašnjih lokalnih vlasti sporili su se da li se smeće sa gradskih ulica odlaže/deponuje (DPS) ili samo pretovara (Demokrate) u halama Željezare. Uglavnom, zbog tradicionalnog požara na deponiji Mislov do, komunalci smeće iz Nikšića odvoze na deponiju u Podgoricu. To dodatno košta. Dok ima mjesta na Ćemovskom polju.

Ko nema kud sa otpadom, poput opštine Rožaje, deponuje ga na divlju deponiju i pali. Što ne izgori, završi u Ibru. Koji je baš ovih dana – presušio u dijelu toka od Rožaja prema granici sa Srbijom.

Sredinom avgusta mještani nikšićkih naselja Straševina i Kličevo blokirali su put Nikšić- Podgorica kod tunela Budoš, zahtijevajući da se izmjesti otpad (grit iz brodogradilišta u Bokokotrskom zalivu) ilegalno deponovan na privatnim i državnim parcelama u njihovim naseljima. Otpad , navodno, nije otrovan ali će, prema dogovoru sa lokalnim vlastima, on ipak biti premješten na neko drugo mjesto.

I najnovija priča dolazi sa periferije Nikšića. Iz NVO Zagrad Montenegro tvrde da je u Župi, u mjestu Bunić, sredinom nedjelje zakopano više od 50 uginulih krava „sa neke farme u Nikšiću ili Danilovgradu“. Lokacija na kojoj su zakopane uginule životinje nalazi se pored lokalnog puta, na stotinjak metara od Liverovićekog jezera. Mještani ne znaju ko je to uradio i da li je taj neko imao bilo čiju dozvolu za ovaj, čini se ilegalan, posao.

Konačno, ljetošnji raspad elektroenergetskog sistema u Crnoj Gori, doduše kratkotrajan, upozorava da je i ovaj dio infrastrukture možda već preopterećen, nedovoljno dobro održavan ili i jedno i drugo. Još kada se, uz konstantan rast potrošnje, prenosna i distributivna mreža  dodatno opterete energijom iz sve brojnijih solarnih elektrana koje se grade ili, za sada, samo najavljuju, cio sistem bi se mogao naći u velikim problemima. Platiće – potrošači.

Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta. Očigledno je da je obim problema mnogo veći. Zato i sredstva koja možemo obezbijediti, ili ih već imamo na čekanju, treba promišljeno rasporediti prema listi prioriteta koju bi, opet, neko trebao da utvrdi. A da mu mi ostali vjerujemo. Puštanje u rad kolektora ili sanitarne kade (deponije) nije ni izbliza tako atraktivno kao što je presijecanje trake na autoputu, ali može biti jednako korisno. Ponegdje i korisnije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE:  Dva lica kampanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna  promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori.  No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci.  Reklama je jedno,  život drugo

 

Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović.  Dvije liste vraćene su na doradu – lista  Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri  predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.

Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša,  Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret  Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista  koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija  Stanka Đuričića.

Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada.  Listu koju Bojović Borovinić  vodi čini koalicija –  Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.

Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.

Među nosiocima lista, odnosno  potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste  nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je  Ilija Mugoša,  magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..

“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste.  Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima  toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.

Ove političke jeseni, kada je u pitanju politička promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference.  Nekadašnja Đukanovićeva i Markovićeva  partija, Demokratska partija socijalista,  kao nosioca svoje liste odredila  je doktora  Nermina Abdića koji radi na Klinici za Ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra Crne Gore. Abdić je Član je Opštinskog i Izvršnog odbora DPS Podgorica, kao i izvršni sekretar Odbora DPS Glavnog grada.  Lider DPS-a Danijel Živković predstavio ga je kao “omiljenog ljekara” i  “podgoričkog komšiju”.

I nosilac liste novoformirane partije bivših ministara u Vladi Dritana Abazovića, Marka Kovača i Aleksandra Damjanovića je ljekar. Tu listu predvodi doktor Vuk Kadić  aktuelni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje. Nerijetko se, recimo,  u kampanji PES-a naglašava da su Injac i Mujović i univerzitetski profesori. Jelena Borovinić Bojović je ljekarka i bivša ministarka zdravlja.

No, iako se kao nosioci lista biraju profili po modelu omiljenih stručnjaka  i komšija, kampanju uglavnom vode iskusni političari, lideri partija  i vlastodršci. Reklama je jedno, život drugo.

Na predstavljanju liste DPS-a govorio je  i bivši višedecenijski vođa Milo Đukanović.  Duško Marković je  na posterima pored Ilije Mugoše. A neke od lista nose nazive visokih državnih funkcionera, koja služe samo za predizbornu kampanju. Poput recimo liste Pokreta za Podgoricu, URA i PzP, čiji je nosilac Luka Rakčević, ali koja u nazivu ima ime predsjednika države Jakova Milatovića. Ili recimo liste PES-a i Demokrata, koja nosi naziv Mujovića. Na  zajedničkoj listi PES-a i Demokrata nalazi se  čak pet ministara,

“Ako predsjednik države, ako ministar, na kraju krajeva, funkcioner izvršne vlasti, ne planira da bude dio gradskih vlasti, na taj način dovodi u zabludu birače prosto pogrešan utisak da će se neko odreći državne funkcije kako bi direktno učestvovao ili imao neku ulogu u lokalnoj vlasti”, ocijenili su iz Centra za demokratsku tranziciju.

Ima i lista koje, poput Preokreta Srđana Perića, kampanju vode u smjeru vraćanja moći akumulirane u partijama građaninu. “Na našoj listi su ljudi koji nisu toliko poznati u medijima, već u svojoj profesiji. Politika se pretvara u golu grabež i stvaranje interesnih grupa. Potrebno je da vratimo političku kulturu”, ocijenio je Perić.

Ima i onih “tradicionalnih” modela, gdje su nosioci lista odbornici, poslanici i lideri partija. Listu Evropskog saveza tako predvodi poslanik SD Boris Mugoša. Bivši ministar pravde Andrej Milović na čelu je liste  svoje novoformirne partije. Nosilac liste Bošnjačke stranke je Edin Tuzović, predsjednik Opštinskog odbora te stranke u Podgorici.  Luka Rakčević je dugogodišnji odbornik u podgoričkom parlamentu i doskorašnji  zamjenik gradonačelnice Glavnog grada.

Uglavnom biće gužva. I biće obećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: MUP će viriti u džepove policajaca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore usvojila je zakon kojim se detaljnije utvrđuje postupak prijave i kontrole imovine službenika policije

 

 

Bivši policijski službenik Petar Lazović u aprilu je Višem sudu u Podgorici ponudio 9,3 miliona eura kao jemstvo da ga puste iz zatvora. To je najveća ponuđena suma u istoriji crnogorskog pravosuđa, pred kojim su gonjeni neki od najvećih svjetskih narko bosova.Ipak, najveću sumu ponudio je bivši pripadnik policije. Optužen da je dio kriminalne organizacije koja je krijumčarila drogu, švercovala cgarete, ubijala, prebijala i mučila druge ljude.

Sud je odbio jemstvo i u obrazloženju, između ostalog, naveo da je Lazović raspolagao računom od preko 40 miliona eura. Međutim, do danas nije poznato da li neko od nadležnih provjerava njegovu imovinu i povezanost sa firmama i licima koja su stala iza ovog jemstva.

O policijskim službenicima i njihovoj djeci sa zavidnom imovinom pisalo se decenijama. Mnoge nevladine organizacije, od kojih se najviše isticala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), godinama pišu o značajnoj disproporciji zvaničnih prihoda i imovine policijskih funkcionera i njihove djece, ali i najobičnijih policijskih službenika.

U posljednje četiri godine, od razbijanja kriptovane aplikacije za komunikaciju SKY ECC, u Crnoj Gori je uhapšeno više desetina pripadnika policije, aktuelnih i bivših, koji su bili na vezi sa kriminalcima i pomagali im u krivičnim djelima. Mnogi od njih su nudili velika jemstva za svoju slobodu.

Iako odavno postoji potreba da se ispita imovina policajaca i njihove aktivnosti, Vlada je tek nedavno ušla u taj postupak. Do sada je postojala obaveza funkcionera u Upravi policije da prijavljuju imovinu, ali u sklopu Zakona o sprječavanju korupcije koji se odnosi na sve državne funkcionere. Postojao je i mehanizam provjere u Zakonu o unutrašnjim poslovima, kroz Odjeljenje za antikorupciju, ali taj se mehanizam do sada nije primjenjivao. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović pokrenuo je ovo pitanje, a pred Skupštinom je izložio izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, kojima se planira dodatno tretiranje ovog problema. Zakon je najprije predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio Skupštini na ponovno odlučivanje, a ponovo je usvojen na zasijedanju u srijedu.

„Postoje bivši, ali i neki sadašnji policijski službenici čija je imovina višestruko veća od one koju mogu opravdati i ako se to i potvrdi kroz provjere, za njih neće biti mjesta u službi“, kazao je Šaranović.

Rekao je i da preko 200 policijskih službenika nije predalo imovinske kartone u zakonskom roku, do kraja jula, pa im prijete otpuštanja, a tvrdi i da policija ima nikad bolje rezultate u borbi protiv privrednog kriminala. Zakonski rok za tu obavezu istekao je 31. jula. Time je nakon više od deceniju ispoštovana obaveza iz Zakona o unutrašnjim poslova, koja predviđa kontrolu imovine policajaca.

Aktivni policijaci moraće podnijeti i izvještaj o promjeni vlasništva nad imovinom u prethodnih pet godina, a imovinsko stanje na uvid Odjeljenju za antikorupciju moraće da dostave i oni penzionisani u periodu od 2012. do danas, kazao je Šaranović.

Kao glavne izmjene on navodi to što povrede službene dužnosti koje su u vezi sa ignorisanjem ovih obaveza mogu dovesti i do otkaza, dok nekadašnji službenici, koji budu spremni da kriju imovinu i zbog toga plaćaju visoke novčane kazne, mogu biti i predmet istrage. Novi propis predviđa uvođenje obaveze policijskim službenicina da podnesu izvještaj o promjenama vlasništva nad imovinom u posljednjih pet godina.

“Smatrali smo tu normu jako važnom, jer je uvođenje obaveze dostavljanja imovinskih kartona ‘najavljeno’ kroz usvajanje zakona u junu 2021., a do mehanizama za provjeru životnog stila došli smo tek sada – poslije pune tri godine. Na taj način su svi oni koji su eventualno imali imovinu nesrazmjernu prihodima bili ‘pravovremeno upozoreni’ da se te imovine oslobode prenosom na treća lica ili prodajom i na taj način ‘očiste’ tragove. Imali su pune tri godine da to urade. Primjenom ove norme, kada zakon bude ponovo izglasan u Skupštini, isplivaće na vidjelo i takve aktivnosti ako ih je bilo”, kazao je Šaranović.

Predsjednik  Milatović vratio je 20. avgusta parlamentu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, navodeći da taj propis uvodi poseban postupak zapošljavanja policijskih službenika bez javnog oglašavanja i bez kadrovskog plana.

“Usvojenim zakonskim rješenjem, kompletnu proceduru izbora policijskih službenika sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova preko komisije koju obrazuje ministar, kojem je ostavljeno faktički diskreciono pravo da donosi odluke o prijemu u radni odnos velikog broja policijskih službenika, a s obzirom na to da su ministri nesumnjivo politički izabrana lica, u tom smislu postoji visok stepen rizika od dodatne politizacije kako navedenog Ministarstva, tako i policije”, stoji u obrazloženju Milatovića.

Slične argumente tokom avgustovske rasprave u parlamentu iznio je i poslanik DPS-a Danijel Živković, koji je tada tvrdio da će “u ovom procesu ministar biti ključna ličnost, jer se zapošljavanje u Upravi policije ne može obaviti bez njegove saglasnosti, što stvara preduslove za velike zloupotrebe i vršenje direktnog političkog uticaja kod zapošljavanja policijskih službenika, a kako smo svjedočili borbi za prevlast i partijski uticaj u bezbjednosnom sektoru, onda je jasno čemu vode ove izmjene zakona”.

Šaranović, međutim, poručuje da se na propisani način poštuje jedna od glavnih preporuka Grupe zemalja za borbu protiv korupcije (GRECO), koja predviđa da policijski službenici moraju biti kontrolisani dalje “od podataka iz kaznenih evidencija i bezbjednosnih provjera, a da kontrole treba sprovoditi u redovnim intervalima, jer se lične okolnosti vremenom mogu promijeniti i učiniti zaposlene ranjivijim na moguće rizike od korupcije”.

Programski direktor u MANS Dejan Milovac smatra da bez detaljne provjere imovine policijskih funkcionera, naročito onih koji se nalaze na pozicijama koje su posebno osjetljive na korupciju i uticaj kriminalnih grupa, ne možemo govoriti o sistemu za koji možemo vjerovati da ima dovoljno profesionalnog integriteta da crnogorsko društvo zaštiti od organizovanog kriminala.

“Zasad ohrabruju najave nove administracije da će upravo to biti jedan od prioriteta u narednom periodu, ali će za ispunjavanje očekivanja domaće javnosti i agende evropskih integracija biti potrebno mnogo više konkretnih akcija i održivih rezultata”, naglasio je Milovac.

Prema Pravilniku, službenicima Odjeljenja za antikorupciju policajci i njihovi supružnici i djeca su u obavezi da prijave svu nepokretnu imovinu, kao i pokretnu koja se registruje – automobile, plovne objekte, vazduhoplove. Moraju prijaviti ušteđevinu, depozite i kredite u bankama u zemlji i inostranstvu, zajmove, potraživanja, hartije od vrijednosti, vlasništvo u firmama…, ali i stvari čija vrijednost iznosi više od 5.000 eura – umjetnine, nakit, satove…Takođe,moraju prijaviti i stambeni prostor u kojem žive bez obzira na to da li su njegovi vlasnici.

Po potrebi, prema Pravilniku, mogu biti kontrolisana i lica povezana sa policijskim službenikom.  Tačnost i potpunost informacija iz izvještaja provjeravaće službenik Odjeljenja za antikorupciju, upoređivanjem tih podataka sa podacima organa i pravnih lica, koji o tim podacima vode evidenciju u skladu sa zakonom.

Odgovarajući u aprilu na poslanička pitanja u Skupštini Crne Gore, ministar Šaranović je hitnu potrebu donošenja Pravilnika ilustrovao imovinom odbjeglog policajca Ljuba Milovića, ističući da bi “mogao da opravda 48 miliona eura koje ima na računu, da je bio policajac 5.000 godina”.

 

Fali 1.500 policajaca

Šaranović kaže da je cilj Ministarstva da tokom postupka zapošljavanja prvi put uvede i dodatnu provjeru integriteta, a nakon provjere kaznene evidencije i bezbjednosnih smetnji, i da na taj način ispuni GREKO preporuke. Ističe da sve to nije bilo moguće u uobičajenom postupku Uprave za ljudske resurse.

“Kandidati će morati da prođu kroz filtere nekoliko komisija, dok bi u Upravi za ljudske resurse kompletan postupak provjere znanja sprovodila jedno, tročlano tijelo, koje čine jedan predstavnik Uprave, jedan predstavnik MUP-a i jedan stručnjak u toj oblasti”, objašnjava Šaranović.

Istakao je da nemaju kadrovskog plana, jer da ga je bilo ne bi policiji falilo 1.500 policajaca.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo