Zapanjujuća nesposobnost učenja i sticanja iskustva
(Neistine i grubo poigravanje sa informacijama, Monitor, br. 1428)
Moja ostavka na člana Savjeta GT, kao da je otvorila Pandorinu kutiju. Iako je autorka teksta g-đa Branka Plamenac u Monitoru br.1427 od 21.02.2018 iznijela višegodišnju istinu Festivala GT, pa i proteklog ljeta 2017g. ispadoh ja vinovnik, za u javnosti ,,nepoznato stanje” u najskupljoj instituciji kulture u Crnoj Gori.
V.D. direktorki Mileni Lubarda-Marojević nemam šta odgovarati, jer bi to za medije i čitaoce bila veoma dosadna, loše režirana predstava. Ona se pokriva usvojenim planovima, odlukama, a sve je to jedan nedopustivi i neposlovni galimatijas, službenog haosa. Savjet ne zna čime se Uprava bavila: od popisa imovine, usklađivanja normativnih akata, kadrovske situacije, i da ne ređam šta sve jedna firma mora da ima, a posebno o koncipiranju programa, domaćih i stranih učesnika, broju i strukturi publike, anketama posjetilaca i učesnika itd. U GT Plan rada zovu ono što je Program festivala, a sami sebi dijele hvalospjeve u medijima i u svom izvještaju. Izdramatizovanu sanaciju gubitka koji je stalna tema GT decenijama, službeno je utvrdila revizorska kontrola i dala uputstva rukovodstvu kako da postupi. Savjet se nije mnogo ni bavio, niti imao stručne kompetencije, ni dokumentaciju, a o problematici poslovanja iz prethodnih godina formalno brine osnivač GT, SO BUdva. Ono što je porazno za Grad teatar, nema veze sa novcem, blokadama i zloupotrebama, nego sa neznanjem i nesposobnošću upravljanja umjetničkim događajima i kulturnim politikama.
U prozivci na moj račun o ,,konkretnim i konstruktivnim predlozima” desetinu mojih instrukcija se navodno sada realizuje, a znam da će uraditi pogrešno, jer glavna odlika samouvjerenih direktora je da zaobilaze stručne i iskusne profesionalce za pozorišnu scenu, osmišljavanje mjesta događaja, sajt, promocije, podizanje ekspozicione kulture i razvijanje dostojanstva kako umjetnika tako i publike. Koliko god sam iskustva i znanja ulagao isto toliko smatram da nijesam uspio, jer na Savjetu se ne radi odgovorno, planski i programski sa osmišljenim pismenim predlozima nego se usmeno improvizuje, i opšta pričaonica traje po četiri sata. Sjeđeti dalje u Savjetu sa toliko neefikasnosti bi bio čisti mazohizam. Ja sam drugi član koji je u godinu dana napustio Savjet. Šest mjeseci je dovoljno da spoznate svoj potpuni potencijal i sposobnost upravljanja bilo kojim procesom ljudske djelatnosti. Ono što je zapanjujuće u Grad teatru je odsustvo sposobnosti učenja i sticanja iskustva i dokvalifikovanja.
Svojevrstan je paradoks da predsjednik Savjeta dr. Siniša Jelušić, profesor sedam predmeta na pozorišnoj akademiji na Cetinju ne može da odoli ličnom cinizmu, ,,u formi teorijskog promišljanja”, što nije smio sebi da dozvoli. Ipak je profesor Univerziteta Umjetnosti Crne Gore.
Čak i kada bi se svi tehnički i organizacioni problemi riješili i dobila adekvatna scena, bez istinske teatarske vizije profesionalaca, nema preporoda Grad teatra.
Slobodan Mitrović