Reagovanja
TRULE DASKE GRADA TEATRA
TRULE DASKE GRADA TEATRA
(Neistine i grubo poigravanje sa informacijama; O Janusu, kritici i moralu, Monitor, br. 1428)
Članak o dešavanjima u JU Grad teatar, iniciran ostavkom člana Savjeta, arhitekte Slobodana Boba Mitrovića, nakon godinu dana provedenih na toj funkciji, izazvao je burnu reakciju u upravi ove ustanove, koja se oglasila reagovanjem direktorice Milene Lubarda-Marojević i predsjednika Savjeta, profesora Siniše Jelušića. Navikli na hvalospjeve i nekritičan odnos prema dometima festivalskih programa, u GT teško prihvataju objektivno izvještavanje. Još ako dolazi od dojučerašnjeg člana uprave koji tvrdi kako za godinu dana nije učinjeno ništa kako bi se stanje u toj posrnuloj kulturnoj instituciji popravilo, nije teško izgubiti samokontrolu pod formom demantija.
Da je kojim slučajem aktuelna v.d. direktorica Lubarda-Marojević tokom svog devetogodišnjeg staža na funkciji zamjenika direktora Grad teatra postupila kao Mitrović i podnijela ostavku zbog neslaganja sa finansijskim malverzacijama koje su Festival dovele do sadašnjeg stanja koje sada i ona, iz fotelje direktora kritikuje, možda bi agonija Festivala bila daleko kraća. Pored fotelje zamjenice direktora Lubarda-Marojević pokrivala je i funkciju selektora muzičkog segmenta Festivala iako za to nije bila kvalifikovana.
Tokom proteklih devet godina u kojima je Lubarda-Marojević bila druga ličnost u ustanovi, Grad teatar je doživio kolaps, tužnu sudbinu teatarske ustanove koja je bila poligon za izvlačenje novca u džepove kontroverznih biznismena iz bogatog festivalskog budžeta.
Zna se da je ,,krađa novca od kulture jednaka krađi sa oltara”. Nema opravdanja za to što uprava čiji je dio bila, čitav posao oko organizacije festivala ustupila privatnim firmama iako građani Budve plaćaju 27 zaposlenih za obavljenje tog posla.
Ako je pristala da devet godina igra ulogu statiste u upravi Festivala, zašto je sada, kada je konačno dobila glavnu ulogu posložila prioritete tako, da najprije vraća dugove iz sumnjivih poslova koji prema izvještaju revizora iznose milion eura, nauštrb festivalskog programa koji je prošle godine zabilježio svoje najgore izdanje. Za šta, nije imala saglasnost Savjeta.
Kroz kvazi-filozofsko reagovanje predsjednik Savjeta Siniša Jelušić odabrao je da umjesto argumenata uputi pakosne opaske na račun novinarke koja je podsjetila na njegova neispunjena obećanja o promjenama u Grad teatru, o cjelogodišnjem kulturnom programu, o povratku scene na Citadeli…. Kada profesor Jelušić žestoko kritikuje rad Grad teatra u predizbornim nastupima, jer se za poziciju predsjednika Svajeta izborio kao istaknuti političar, član Glavnog i Opštinskog odbora Demosa, navodeći kako je Budva grad bez kulture, kako manifestni program GT ne može zadovoljiti kulturne potrebe građana, kako ne postoji teatraska praksa tokom cijele godine…, onda je to konstruktivan pristup. Ali kada to isto konstatuje i novinarka, to je, kaže on, destrukcija.
Zanimljivo je kako Jelušić kao predsjednik Savjeta savršeno sarađuje sa istim onim timom kojem je godinama upućivao najoštrije kritike. Na trulim daskama pozorišnog festivala Grad teatar planira povratak stare slave, od čega je arhitekta Mitrović brzo odustao.
Branka Plamenac
Komentari
Reagovanja
Nije četiri, nego više od 50 hiljada
Nije četiri, nego više od 50 hiljada
(Za četiri godine – 4.100 eura, Adnan Čirgić, Monitor, br. 1887)
Evo, da probamo, na najjednostavniji mogući način, da razjasnimo oko čega je nastao spor sa dr Adnanom Čirgićem, dekanom Fakulteta za crnogorski jezik i kulturu. Ministarstvo kulture svake godine sufinansira programe i projekte – kako se to službeno kaže – od značaja za ostvarenje javnog interesa iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Na tim konkursima učestvovao je i Adnan Čirgić. U okviru samostalnih autorskih projekata i Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJIK) u okviru projekata izdavačkih kuća, gdje je takođe Čirgić priređivao zbornike i druga književna djela.
Čirgić u reagovanju kaže da je za četiri godine na konkursima Ministarstva kulture dobio samo 4.100 eura. Nije u pravu. Prema vjerodostojnim dokumentima u koje je Detektor imao uvid, od 2015. do 2020. godine na žiro- račun Adnana Čirgića kod ovdašnje komercijalne banke, Ministarstvo kulture je uplatilo 32.755 eura. Slovima: trideset dvije hiljade sedamsto pedeset pet eura.
Na račun FCJIK, od 2013. do 2020. godine – 54.920. eura. Slovima: pedeset četiri hiljade devesto dvadeset eura. I to: 2013. godine – 11.000 eura; 2014. godine – 1.420 eura ; 2015 godine – 1.500 eura; 2016. godine – 4.500 eura; 2017. godine – 17.000 eura; 2018. godine – 7.500 eura; 2019. godine – 8.000 eura; 2020. godine – 4.000 eura.
Dakle, sve ukupno, 87.675 eura, na osnovu konkursa. Za četiri godine to je znatno više nego 50.000 koliko je navedeno u tekstu.
Čirgić je u reagovanju posebno naveo da 2017. godine nije dobio nikakav novac od Ministarstva kulture, iako je konkurisao. Dobio je. I to: na njegovo ime 2.500 eura na konkursu za knjigu Dijalektologija crnogorskog jezika, a 17.000 eura na konkursu za projekte u ime FCJIK.
Za neke od projekata, Adnan Čirgić i FCJIK su, za potrebe časopisa Linqua Montenegrina (Čirgić, glavni i odgovorni urednik), kod Ministarstva kulture konkurisali zajedno sa Miloradom Popovićem, i njegovim OKF i Arsom.
U tekstu nema ocjena kvaliteta projekata Adnana Čirgića, ni ocjena da li su oni kvalitetno realizovani. Posebno nijesam, ni na koji način, učestvovala u hajci protiv Čirgića, čiju posvećenost mom maternjem, crnogorskom jeziku, cijenim. Samo sam svjedočila, u kontekstu te sedmice aktuelne polemike Dragana Koprivice i Adnana Čirgića, o činjenicama koje javnost treba da zna.
Stela O. KOVAČ
Komentari
Reagovanja
Za četiri godine – 4.100 eura
Za četiri godine – 4.100 eura
(Apanaže, Stela O. Kovač, Monitor, br. 1586)
U posljednjem broju Monitora, na str. 27, u rubrici Detektor objavljen je autorski tekst Apanaže, koji potpisuje novinarka Stela O. Kovač.
U tome je tekstu izrečena bestidna laž: „Provjereno: za četiri godine od kada se pominje njegovo ime na konkursima, Adnan Čirgić je od Ministarstva kulture za projekte dobio 50.000 eura.“ Istina o tome koliko sam preko konkursa MK dobio novca za projekte (tj. za štampu knjiga) javno je dostupna, te nema sumnje da se novinarka Kovač pridružila javnoj satanizaciji i hajci koju protiv mene sprovodi Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.
Bez obzira na to što su podaci javno dostupni, navešću Vam ih i na ovome mjestu:
Za godinu 2016. dobio sam na konkursu MK 1.000,00 eura za štampu knjige Pjesme Đura Milutinovića.
Za godinu 2017. nijesam dobio ništa iako sam imao knjigu.
Za godinu 2018. dobio sam 1.000,00 za svoju knjigu Natprirodna bića u crnogorskoj tradicijskoj kulturi.
Za godinu 2019. dobio sam 1.200,00 za priređivanje usmenoknjiževne peraške rukopisne pjesmarice Andrije Balovića.
Za godinu 2020. dobio sam 900,00 za priređivanje usmenoknjiževne pjesmarice Ivana Kolovića.
Dakle, za četiri godine 4.100,00 eura.
Napominjem da su sve knjige uredno objavljene, obavezni primjerci dostavljeni Nacionalnoj biblioteci, a potonja je u štampi. Da je i ona završena, može se provjeriti preko CIP-a koji je izdala Nacionalna biblioteka na Cetinju.
S poštovanjem,
Adnan Čirgić
(Odgovor u sljedećem broju)
Komentari
Reagovanja
Kasalica ignoriše činjenice
Kasalica ignoriše činjenice
(Rad za institucionalni i sistemski iskorak. Mila Kasalica, Monitor br.1586)
Mila Kasalica se u reagovanjma na moj tekst Pazi, eksperti osvrtala na razne teme. Uz ostalo, bavila se i mojim polom, pretvarala me u muško, što je, može biti, nova nadležnost moćne državne sekretarke ministarstva finansija i socijalnog staranja. Jedino nije pokušala da opovrgne ono što je u tekstu, na koji je reagovala, objavljeno.
Da opet podsjetimo. Vlada je u minstarstva prije tri mjeseca rasporedila oko stotinu navodnih spoljnih eksperata za unutrašnju kontrolu. Nevolja je u tome što to nijesu nikakvi eksperti, već neobučeni partijski kadrovi raspoređeni po dubini. Nespsobni da ispune ovaj zadatak, oni tumaraju po šumi dokumenata, koje je za sobom prečišćne ostavila bivša vlast, vješto ukrivajući tragove malverzacija. Vlada te eksperte amatere mjesečno plaća između 1.500 i 2.000 eura. Državna uprava tako rasipa svakoga mjeseca oko 200.000 eura, dok se u drugim oblastima, i po cijenu gašenja programa i projekata, štedi. Monitor je nedavno objavio da su zaposlenima u ministarstvima zbog tri mjeseca neplaćenih računa bili isključeni čak i telefoni i internet. Telefoni i internet su u međuvremenu nekima uključeni, preko privatnih veza, ali računi još nijesu plaćeni.
To su nesporne činjenice. Ničije ignorisanje ih ne može promijeniti.
Stela O. KOVAČ
(Nakon što su Mila Kasalica i Stela O. Kovač imale po dva nastupa, redakcija Monitora zaključuje ovu polemiku.)
Komentari
-
INTERVJU3 sedmice
DŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Mi smo žrtve dogovorene tranzicije
-
INTERVJU2 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Bojim se mladih, lijepih i pametnih
-
INTERVJU2 sedmice
VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Bušenje jedne rupe da bi se druga zakrpila, odsustvo je vizije
-
Izdvojeno3 sedmice
POSLIJE NIKŠIĆA: Ko je gubitnik među pobjednicima
-
FOKUS4 sedmice
IZBORNA MJERENJA U NIKŠIĆU: Šta se desilo poslije 30. avgusta
-
DRUŠTVO2 sedmice
MORSKO DOBRO PREISPITUJE UGOVORE SA POMORSKIM SAOBRAĆAJEM I LUKOM BUDVA: Monopoli pod znakom pitanja
-
INTERVJU4 sedmice
DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Mladić maja ‘92: „To je ljudi genocid“
-
FOKUS3 sedmice
VLADINIH STO DANA: Prvih ili posljednjih