TRULE DASKE GRADA TEATRA
(Neistine i grubo poigravanje sa informacijama; O Janusu, kritici i moralu, Monitor, br. 1428)

Članak o dešavanjima u JU Grad teatar, iniciran ostavkom člana Savjeta, arhitekte Slobodana Boba Mitrovića, nakon godinu dana provedenih na toj funkciji, izazvao je burnu reakciju u upravi ove ustanove, koja se oglasila reagovanjem direktorice Milene Lubarda-Marojević i predsjednika Savjeta, profesora Siniše Jelušića. Navikli na hvalospjeve i nekritičan odnos prema dometima festivalskih programa, u GT teško prihvataju objektivno izvještavanje. Još ako dolazi od dojučerašnjeg člana uprave koji tvrdi kako za godinu dana nije učinjeno ništa kako bi se stanje u toj posrnuloj kulturnoj instituciji popravilo, nije teško izgubiti samokontrolu pod formom demantija.

Da je kojim slučajem aktuelna v.d. direktorica Lubarda-Marojević tokom svog devetogodišnjeg staža na funkciji zamjenika direktora Grad teatra postupila kao Mitrović i podnijela ostavku zbog neslaganja sa finansijskim malverzacijama koje su Festival dovele do sadašnjeg stanja koje sada i ona, iz fotelje direktora kritikuje, možda bi agonija Festivala bila daleko kraća. Pored fotelje zamjenice direktora Lubarda-Marojević pokrivala je i funkciju selektora muzičkog segmenta Festivala iako za to nije bila kvalifikovana.

Tokom proteklih devet godina u kojima je Lubarda-Marojević bila druga ličnost u ustanovi, Grad teatar je doživio kolaps, tužnu sudbinu teatarske ustanove koja je bila poligon za izvlačenje novca u džepove kontroverznih biznismena iz bogatog festivalskog budžeta.

Zna se da je ,,krađa novca od kulture jednaka krađi sa oltara”. Nema opravdanja za to što uprava čiji je dio bila, čitav posao oko organizacije festivala ustupila privatnim firmama iako građani Budve plaćaju 27 zaposlenih za obavljenje tog posla.

Ako je pristala da devet godina igra ulogu statiste u upravi Festivala, zašto je sada, kada je konačno dobila glavnu ulogu posložila prioritete tako, da najprije vraća dugove iz sumnjivih poslova koji prema izvještaju revizora iznose milion eura, nauštrb festivalskog programa koji je prošle godine zabilježio svoje najgore izdanje. Za šta, nije imala saglasnost Savjeta.

Kroz kvazi-filozofsko reagovanje predsjednik Savjeta Siniša Jelušić odabrao je da umjesto argumenata uputi pakosne opaske na račun novinarke koja je podsjetila na njegova neispunjena obećanja o promjenama u Grad teatru, o cjelogodišnjem kulturnom programu, o povratku scene na Citadeli…. Kada profesor Jelušić žestoko kritikuje rad Grad teatra u predizbornim nastupima, jer se za poziciju predsjednika Svajeta izborio kao istaknuti političar, član Glavnog i Opštinskog odbora Demosa, navodeći kako je Budva grad bez kulture, kako manifestni program GT ne može zadovoljiti kulturne potrebe građana, kako ne postoji teatraska praksa tokom cijele godine…, onda je to konstruktivan pristup. Ali kada to isto konstatuje i novinarka, to je, kaže on, destrukcija.

Zanimljivo je kako Jelušić kao predsjednik Savjeta savršeno sarađuje sa istim onim timom kojem je godinama upućivao najoštrije kritike. Na trulim daskama pozorišnog festivala Grad teatar planira povratak stare slave, od čega je arhitekta Mitrović brzo odustao.

Branka Plamenac

Komentari