(Krsto Kovačević , predsjednik Komore fizioterapeuta CG: Navedeno ne oslikava realno stanje, Monitor, broj 1530)

Poštovani, najblaže rečeno iznenađena sam potrebom mladog  kolege da javno demantuje intervju sa čijim sadržajem je bio upoznat i prije slanja redakciji Monitora. Iz samo njemu znanih razloga nije iskoristio mogućnost da to učini u direktnoj komunikakciji sa mnom.

Prvo želim  da se gospodinu Kovačeviću zahvalim na veoma korisnim informacijama o stanju na Fakultetu primijenjene fizioterapije, koje, moram priznati, nijesam imala.

Tvrdnja kolege da se događaj o izboru direktora koji pominjem u intervjuu desio 2010. godine nije istinita. Tada jeste između četiri kandidata socijalni radnik sa preko dvadeset godina radnog iskustva, specijalista primijenjene fizioterapije sa osam godina radnog iskustva, i kandidatkinje koja se više od deceniju bavi pravima osoba sa invaliditetom, izabrana profesorica srpskohrvatskog, ali tu odluku nije potpisao ljekar, jer tada nije ni bio na čelu Upravnog odbora te ustanove. Riječ je o izboru koji se desio kasnije kada odluku potpisuje ljekar, a ako jedan ljekar ne prepoznaje značaj da se na čelu takve ustanove nađe neko iz struke, a kako će onda naš rad uvažiti neko drugi.

Moram napomenuti da se na rukovodećem mjestu 11 dnevnih centara, a nadam se da ne griješim, ne nalazi nijedan specijalista ili magistar fizioterapije kao što ih nema ni na čelu zdravstvenih ustanova, jer po konkursima ta mogućnost i ne postoji. Može i pravnik i ekonomista, ali mi ne.

Što se tiče navoda koji se odnose na centre za djecu sa posebnim potrebama, bilo da su u pitanju dnevni centri ili centri pri domovima zdravlja, nesporno je da fizioterapeuti nijesu zastupljeni u mjeri u kojoj bi trebalo. Prema prošlogodišnjem Izvještaju o stanju mentalnog zdravlja djece u Crnoj Gori u centrima za djecu u Beranama, Herceg Novom, Rožajama i Pljevljima nema fizioterapeuta! Takođe mislim da profesoru fizičkog vaspitanja pripada neko drugo mjesto, a da višak ne bi bio ni dva, tri terapeuta u svakom centru s obzirom na to da su korisnici djeca sa najtežim oblicima smetnji, koja pravo na banjsko liječenje imaju samo jednom godišnje, a kućne posjete fizioterapeuta su samo lijepa ideja koja još nije zaživjela.

Mladog kolegu u potpunosti razumijem, jer je ipak  prekratko radio u praksi tako da nije mogao u cjelosti spoznati probleme sa kojima se susrijeću fizioterapeuti. Kroz praksu se uče i međusobno uvažavanje i kolegijalnost, saradnja kroz ljudski razgovor.

Moj prijateljski i krajnje dobronamjeran savjet jeda svoju energiju usmjeri  ka realizaciji ciljeva zbog kojih je tu gdje jeste – zaštita struke i promocija značaja i uloge fizioterapeuta u sistemu zdravstvene zaštite. Nije Komora osnovana da cenzuriše svaku izjavu kolega i ograđivanje od istih. Sloboda govora, odgovornost i spremnost da se stane iza izrečenog se podrazumijevaju.

                                                Anka Vukićević,
magistar fizikalne medicine

Komentari

(Intervju: Anka Vukićević, magistar fizikalne medicine: Značaj fizioterapeuta se ne prepoznaje, Monitor, broj 1529)

Ovim putem upućujem demanti i zahtjev za objašnjenje par detalja navedenih u tekstu objavljenom 7. februara 2020.

Na stranici 24. se navodi: ,,Kada se za direktora dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama između specijaliste primijenjene fizioterapije i profesora srpskohrvatskog jezika bira profesor, i još kad takvo rješenje potpiše ljekar specijalista sa višegodišnjim iskustvom, koji je na čelu upravnog odbora te ustanove jasno je koliko smo uvaženi kao stručnjaci”.

Milom Vas za opravdanost da se u februaru 2020. godine u pomenutom tekstu navodi događaj iz decembra 2010. godine a da pritom podatak o datumu kada se taj događaj dogodio nije naveden i zbog kojega čitalac i vjerovatno i novinar zaključuje kako i glasi naslov intervjua. Navedeno opravdano ne oslikava realno stanje.

Ovim putem demantujem podatak naveden na 26. stranici istaknut ispod fotografije, akoji glasi: ,,U pojedinim dnevnim centrima za djecu nemamo fizioterapeute, a imamo profesore fizičkog vaspitanja”. Navedeni podatak je netačan. Naprotiv, u svim dnevnim centrima (boravcima) za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Crnoj Gori su zaposleni i zastupljeni fizioterapeuti kao stručni saradnici, u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima i standardima za obavljanje stručnih poslova u socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojim se utvrđuju stručni poslovi u socijalnoj i dječjoj zaštiti kao i bliži uslovi i standardi za njihovo obavljanje.

Komora fizioterapeuta Crne Gore stoji na raspolaganju za sve aktivnosti i radnje koje budete planirali, a koje se tiču fizioterapeuta i fizioterapije.

Magistar fizikalne terapije Krsto Kovačević, predsjednik Komore fizioterapeuta CG

Komentari

Nijesmo zatečeni

(Zatečeni smo, Ministarstvo kulture, Monitor, br. 1522)

Na naš tekst o raskalašnom rasipništvu u ministarstvima Vlade Crne Gore, reagovali su iz Ministarstva kulture. U štivu, koje niko nije potpisao, brižljivo su vodili računa da konkretno ne demantuju ni jedan od brojnih podataka. Samo su zatečeni. Posebno ih je zateklo to što smo objavili da je jedna noć ministra Aeksandra Bogdanovića u rimskom hotelu koštala 1600 eura. Kažu: ,,Dakle, ne samo što informacija koju je u najnovijem broju Monitor donio nije tačna – već nikad nijedno jedino noćenje, bilo ministra kulture ili nekoga iz delegacije Ministarstva kulture, nije iznosilo ni približno toliko.”

Odrešito je to sročio anonimni pisac ministarskog reagovanja, ali netačno. Monitor zna: noć ministra Aleksandra Bogdanovića 31. maja ove godine u rimskom hotelu Grand Hotel de la Minerve, soba de lux superiore koštala je 1.559 eura. Plus boravišna taksa. Kad se zbroji – više od 1600 eura. Ali, da ne sitničarimo. To potvrđuju naši tradicionalno pouzdani izvori i dokumenta.

Pozivajući se na zvanične izvore objavili smo da je brojna delegacija Ministarstva kulture učestvovala u Bogoti na konferenciji Komiteta UNESCO-a za nematerijalnu baštinu od 9. do 14. decembra. Da preciziramo. Konferencija jeste trajala toliko, ali je izlet ministarsko-direktorskog tima u glavnom gradu Kolumbije trajao devet dana. Od 7. do 16. decembra. Ministarstvo kulture, prethodno je izvuklo iz institucija koje su pod njegovom upravom 191.000 eura. Da im se nađe.

Povrh svega, anonimni ministarski pisac nas je strogo prekorio zbog neprofesionalizma. Ovako: ,,Umjesto iznošenja netačnih podataka uvijek možete da postavite pitanja onome od koga su vam oni potrebni”.

Pitanje o novcu za službena putovanja smo postavili četiri dana prije objavljivanja teksta. Kao i mnogo puta do sada, odgovor nijesmo dobili.

Niti smo pisali samo o ministarstvu kulture, niti se ono nešto razlikuje od ostalih. Praksa bahaćenja i rasipništva je univarzalno pravilo vladanja ove vlasti. Mi nijesmo zatečeni. Naše je da svjedočimo i da u ime javnosti tražimo da vlast ispostavi, nekrivotvorene, račune o tome kako, kao tuđe, troši naše pare.

Ministarstvo kulture nije odgovorilo na pismo glavnog urednika Monitora, da, u skladu s profesioinalnim pravilima i dobrim običajima, potpiše svoje reagovanje. Ipak smo ga objavili. Ono, i ovako, svjedoči. O njima.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari