Povežite se sa nama

Reagovanja

Netačne tvrdnje

Objavljeno prije

na

Netačne tvrdnje
(Hrana bez kontrole, Monitor, 9. septembra 2016. godine)

Ako ikada izgubite temu za konverzaciju, pokrenite temu hrane.

Leigh Roy Hunt

Temu zaštite zdravlja ljudi i zdravlja životinja mediji uglavnom pokreću zbog vrlo smišljene i tendenciozne namjere. Ovog puta to je učinio nedjeljnik Monitor. Kroz vješto iskonstruisanu priču, koristeći službena dokumenta koja su dostavili državni službenici koji sprovode službenu kontrolu, i pri tom krše propisana pravila pri vršenju službenih poslova, autor teksta iznosi netačne tvrdnje.

Naslov i sadržaj teksta ne bi zavrijedio našu pažnju ako bi ga tumačili kao pokušaj da se umanje rezultati rada zaposlenih u Ministarstvu poljoprivrede i Upravi za bezbjednost hrane, koji profesionalno, stručno i odgovorno preduzimaju sve korake na uspostavljanju efikasnijeg i efektivnijeg funkcionisanja sistema bezbjednosti hrane u Crnoj Gori. Međutim, kao centralni organ za bezbjednost hrane, dužni smo da reagujemo zbog potrošača i javnosti, i iznesemo činjenice, pravno i formalno utemeljene na dokazima.

Nije tačno da ne postoji Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove. Ne samo da postoji, već izvršava sve poslove u skladu sa nadležnostima utvrđenim zakonima. Uprava je osnovana kao organ u sastavu Ministarstva poljoprivrede Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave (Sl.list broj 80/15 od 31.12.2015.). Članom 20 ove Uredbe propisani su poslovi koje vrši, dok je članom 68k propisano da će Uprava početi sa radom u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu Uredbe. Ministarstvo poljoprivrede donijelo je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji je Vlada usvojila 21. januara 2016. Pravilnikom su utvrđeni sektori i odsjeci sa opisom poslova u skladu sa nadležnostima, izvršen raspored službenika i namještenika dotadašnje Veterinarske i Fitosanitarne uprave.

U trenutku donošenja Uredbe, nadležnost za sprovođenje inspekcijskog nadzora nad hranom i hranom za životinje bila je utvrđena i Zakonom o inspekcijskom nadzoru koji su zaposleni u Upravi za inspekcijske poslove. U cilju potpunog usaglašavanja nadležnosti za sprovođenje inspekcijskog nadzora nad hranom bilo je neophodno pokrenuti postupak donošenja Zakona o dopuni Zakona o inspekcijskom nadzoru od strane, za ove poslove nadležnog ministrstva. To je Ministarstvo ekonomije. Vlada je na sjednici od 28. decembra 2015. utvrdila Predlog ovog zakona i uputila Skupštini na dalje postupanje. Zakon o dopunama Zakona o inspekcijskom nadzoru je usvojen u Skupštini i objavljen u Službenom listu Crne Gore 9. avgusta i stupio na snagu 17. avgusta 2016. godine. Tek tada moglo se otpočeti sa izradom izmjene Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i pokrenuti formalni postupak za preuzimanje veterinarske, sanitarne i fitosanitarne inspekcije iz Uprave za inspekcijske poslove.

Nadzor nad bezbjednošću hrane ni jednog trenutka nije doveden u pitanje i sprovodio se na zakonom propisan način. Obezbjeđivanje visokog nivoa zaštite zdravlja ljudi je odgovornost nadležnih organa i nikakve zakonske praznine ili tumačenja zluradih komentatora nijesu, i neće, dovesti bezbjednost potrošača u pitanje. Znači, Uprava za bezbjednost hrane je od početka rada do danas, tačnije od 1. juna 2016. godine donijela:

– izdala 820 rješenja za uvoz proizvoda životinjskog porijekla na osnovu utvrđene ispunjenosti propisanih uslova za uvoz;

– 556 rješenja u upisu u registar objekata u kojima se obavlja djelatnost poslovanja hranom;

– izvršila neposredni pregled objekata koji podliježu postupku odobravanja prije otpočinjanja obavljanja djelatnosti;

– organizovala studijsku posjetu i obuku za glavnog veterinarskog inspektora za kontrolu bezbjednosti školjki kao izuzetno rizične hrane;

– izvršila komisijsku procjenu planova unapređenja za sve objekte za hranu koji su nakon kategorizacije svrstani u kategoriju 3;

– organizovala i sprovodila sve aktivnosti na jačanju sistema kontrole kroz Projekat: Razvoj službi za bezbjednost hrane koji se finansira iz IPA sredstava.

Dokaz da nadležni organi rade svoj posao predstavljaju mjesečni izvještaji koje sačinjavaju glavni sanitarni, vetrinarski i fitosanitarni inspektor. Izvještaji sadrže podatke o broju izvršenih kontrola, utvrđenom stanju, nepravilnostima i preduzetim mjerama. Efekti izvršenih kontrola izmjereni su najvažnijim indikatorom – a to je da u ovoj sezoni nije bilo slučajeva obolijevanja ljudi od bolesti izazvanih hranom. Potrošači u Crnoj Gori nemaju razloga da sumnjaju u bezbjednost hrane koju kupuju u registrovanim objektima. Hrana koja je u prometu potiče iz domaćih proizvodnih objekata koji su pod nadzorom ili iz uvoza. Svaka pošiljka hrane koja se uveze u Crnu Goru prije stavljanja u promet podliježe kontrolama. Hranu životinjskog porijekla kontrolišu granični veterinarski inspektori na mjestu unosa na teritoriju Crne Gore tj. na graničnim prelazima. Hranu neživotinjskog porijekla, nakon dopremanja, a prije stavljanja u promet, kontrolišu sanitarni inspektori.

Iz dijela teksta: ,,dešavanja na graničnom prelazu Dobrakovo” ili ,,provjeru anonimne prijave da lica iz firme Pink Panter vrše prodaju mljevenog mesa i da se meso kupcima distribuira na nepropisan način” nama je jasno da podlogu za pisanje autoru teksta dostavlja glavni veterinarski inspektor Mirjana Drašković. I to nije sporno. Sporno je dovođenje potrošača u zabludu, izazivanje nepovjerenja u državne institucije i sistem kontrole.

Još više je sporno to što je rukovodilac službe odgovorne za vršenje kontrole nad hranom životinjskog porijekla upravo Mirjana Drašković. Njene obaveze i odgovornost jasno je utvrđena Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. Glavni veterinarski inspektor odgovoran je za svoj rad, ali i rad svih veterinarskih inspektora koji sprovode službenu kontrolu.

Tačno je da je Biljana Blečić, pomoćnik direktora Uprave za bezbjednost hrane u skladu sa pozitivnim propisima ukazala na obavezu graničnih inspektora da postupaju u skladu sa načelima Zakona o inspekcijskom nadzoru. Jedno od osnovnih načela je načelo srazmjernosti. U navedenom slučaju, to znači da je za lice odgovorno za pošiljku mesa iz Srbije, koje nije imalo saznanja, niti je blagovremeno obaviješteno o novonastalim ograničenjima, opravdano, stručno i bez ikakvih posledica po bezbjednost primijeniti mjeru odobravanja prevoza do krajnjeg odredišta i ne nametati dodatne troškove vraćanja pošiljke. Takođe, u turističkoj sezoni, a i van sezone, dugo zadržavanje lako kvarljivih proizvoda, kao što je meso, predstavlja rizik od umanjivanja kvaliteta istog i skraćivanja održivosti istog.

Ovu preporuku Biljana Blečić dala je nakon prethodno dobijenih podataka od strane granične inspekcije da pošiljku prati sva potrebna dokumentacija i garancije da meso u pošiljci ne potiče iz objekata, niti od životinja sa ugroženih ili zaraženih područja. I svaki put kada prepoznamo maliciozna postupanja, koja posledično izazivaju nepotrebne barijere, učinićemo isto – postupiti u skladu sa pozitivnim propisima. I nikada nećemo preduzeti nijednu radnju kojom se može ugroziti bezbjednost potrošača.

Podsjetićemo da je ne tako davno, Mirjana Drašković oštro obezvrijedila i dovela u pitanje stručnost i rad graničnih inspektora na istom prelazu. Sugerišemo da počne da radi svoj posao. Uzimamo slobodu da zamolimo i novinara da radi svoj posao. Njihov zajednički rad ,,u ime zaštite zdravlja građana” samo nanosi štetu i ugled ne samo državnom organu u kojem je zaposlena, već i državi i građanima koje stalno dovodi u zabludu iznošenjem neistina o bezbjednosti hrane u prometu.

Građani od državnih organa očekuju efikasnu kontrolu i ponudu isključivo bezbjedne i kontrolisane hrane. Mi to i činimo.

Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja
Direktor Vesna Daković

Komentari

Reagovanja

Kankaraš jeste jedina profesorica harfe u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kankaraš jeste jedina profesorica harfe u Crnoj Gori
Sa Kankaraš se vidimo na sudu, mr Isidora Damjanović, Monitor broj 1625

 

Suprotno tvrdnjama iz prošlonedjeljnog  reagovanja mr Isidore Damjanović, direktorice Muzičkog centra Crne Gore (MCCG),   tekst Sviraj kako partija kaže ili nikako, objavljen u Monitoru u broju 1624,  nema za cilj narušavanje integriteta  te institucije i njenog menadžmenta. U prilog tome ide činjenica da je Muzički centar, kao druga strana, uredno kontaktiran za potrebe članka, u kom harfistkinja Milica Kankaraš iznosi svoje negativno iskustvo tokom saradnje sa tom institucijom, na šta  kao relevantna sagovornica sa plodnom karijerom,  ima pravo.

U reagovanju direktorice MCCG nema nijednog novog argumentovanog stava ili činjenice koja nije prethodno iznijeta u članku. U njenom reagovanju preovladavaju optužbe, pa i  uvrede na račun  sagovornice Monitora. U članku se ne osporavaju tvrdnje da Muzički centar Crne Gore ima unaprijed zakazane nastupe i koncertnu sezonu, što kroz čitavo reagovanje spočitava Damjanovićeva, dok  uporno ignoriše  odgovore na ključna  pitanja.

Naime, Monitor je pitao Muzički centar da informiše javnost koliko je gostujućih muzičara iz inostranstva predviđeno za koncertnu sezonu CSO 2021/22, i kolike troškove boravka u Crnoj Gori, u prosjeku, pokriva Muzički centar za jednog od njih. Osim toga, pitao je i zbog čega umjesto njih nijesu angažovani muzičari iz Crne Gore, koji, razumije se, imaju profesionalni kapacitet da jednako dobro odrade posao, a koji, osim honorara, ne bi iziskivali dodatne troškove? Kankaraševa je u članku ukazala na te nelogičnosti.

Umjesto konkretnih odgovora, Monitor je dobio dva diplomatska, od kojih jedan demantuje drugi. ,,Ove sezone MCCG-u je redukovan budžet, pa je i broj gostujućih muzičara sveden na minimum. Honorar, kako su u jednom od mejlova objasnili, zavisi od velikog broja faktora: pozicija u orkestru, broja termina i proba, kao i mjesta odakle muzičari koji im se pridružuju, dolaze. Već u drugom, sami sebe demantuju: ,,Troškovi učešća u projektu su isti za sve muzičare, bilo da su iz Crne Gore ili iz inostranstva”.

Takvi odgovori MC-a, s pravom produbljuju sumnju i idu u prilog tvrdnjama Kankaraševe – da Muzički centar dodatno troši veliki novac na gostujuće muzičare, iako u Crnoj Gori postoje oni koji imaju sve profesionalne preporuke za isti angažman. Ne pomaže u rasvjetljavanju istine ni reagovanje njegove poslovne direktorice.

Damjanovićeva, takođe, u reagovanju , neuspješno,  pokušava da diskredituje moje novinarske sposobnosti, kazavši da sam ,,kao i mnogi” obmanuta, iznijela netačnu tvrdnju da je Kankaraševa jedina profesorica harfe u Crnoj Gori. ,,U istoj klasi, kod iste profesorice Ljiljane Nestorovske, harfu je završila i crnogorska državljanka Branka Pajović”, kaže se u njenom reagovanju.

Damjanovićeva, valjda, razumije da postoji razlika između pojmova profesorica harfe i harfistkinja. Milica Kankaraš je, prema podacima Ministarstva prosvjete, jedina diplomirana harfistkinja koja je otvorila klasu harfe u Crnoj Gori. To znači da je jedina profesorica harfe u Crnoj Gori. Njena koleginica iz klase, harfistkinja Branka Pajović, do sada je bila angažovana kao nastavnica muzičkog obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi na Žabljaku. Njen razgovor s predstavnicima Muzičke škole Dara Čokorilo u Nikšiću, od prije par godina, da se otvori klasa harfe i da ona u prvo vrijeme donosi svoj instrument, nije tada naišao na interesovanje. Nadnaslov je, dakle, tačan. Baš kao i ostali podaci iz teksta.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Sa Kankaraš se vidimo na sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa Kankaraš se vidimo na sudu
(Sviraj kako partija kaže ili nikako, Andrea Jelić, Monitor, br.1624)

 

U nedeljniku Monitor objavljen je članak prilično tendencioznog naslova, koji ima za cilj narušavanje integriteta Muzičkog centra Crne Gore i njegovog menadžmenta, a nastavak je dugogodišnjih sporenja koje harfistkinja Milica Kankaraš vodi sa ovom insititucijom i svim prethodnim menadžmentima.

Nadnaslov – Slučaj Milice Kankaraš, jedine profesorice harfe u Crnoj Gori, vjerovatno proizilazi iz neinformisanosti novinarke Andree Jelić, koju je profesorica harfe bez završene Niže i Srednje muzičke škole za harfu, Milica Kankaraš, kao i mnoge obmanula, iz prostog razloga što to nije istina. U istoj klasi, kod iste profesorice Ljiljane Nestorovske, harfu je završila i crnogorska državljanka  Branka Pajović.

Programska politika menadžmenta Muzičkog centra apsolutno nikakve veze nema sa privatnom komunikacijom Milice Kankaraš i neimenovane osobe koja joj je ponudila mjesto u Savjetu. A posebno je licemjerna njena konstatacija da „neko ko je po struci metalurg bira direktora Muzičkog centra“ jer je njoj taj isti direktor prije desetak godina organizovao koncert u Centru savremene umjetnosti kao muzički urednik te institucije i Kankaraš bila prezadovoljna. Takođe, Milica Kankaraš je lično direktorici Damjanović uputila  čestitke prilikom izbora na mjesto  direktora Muzičkog centra ali su njena iznevjerena očekivanja poslije niza pritisaka na ovaj ili onaj način promijenila kriterijum.

Kompletna koncertna sezona Simfonijskog orkestra je određena već nakon desetak dana od postavljanja novog menadžmenta i vođeni dobrom namjerom da Milicu Kankaraš ispoštujemo kao izvođača ponudili smo joj da nam pošalje predloge za svoj solistički ili kamerni koncert, nakon čega smo namjeravali da je pozovemo na sastanak i, kao što smo napisali, razmotrimo njene predloge. Tumačenje našeg poziva na saradnju sa Milicom Kankaraš kao nekakvog konkursa, koji je pun neizvjesnosti, jer ona ne zna (citiramo) „da li će joj se trud isplatiti“ osim što otkriva činjenicu da Milica Kankaraš ne pravi razliku između pozivnog pisma i konkursa, otkriva i njene stvarne motive učestalih napada na Muzički centar – a to je novac! I svih ovih nedelja koliko menadžment Muzičkog centra Crne Gore bez riječi trpi medijsku torturu Milice Kankaraš, u fokusu njene kvazipatriotske brige je „ekonomska logika” tj. novac!  Srž sukoba između Milice Kankaraš i jednog od prethodnih direktora upravo je njeno insistitranje do joj se isplati veći honorar!

Prilikom gostovanja na Gradskoj televiziji 12.11, Milica Kankaraš je priznala da je (citiramo) „lakše svirati u orkestru nego solo“ čime je cijeloj crnogorskoj javnosti dala do znanja da nije spremna da se na sceni Muzičkog centra predstavi  solo koncertom, koji je uistinu daleko teže pripremiti i svakako je veći izazov za izvođača od sviranja dionice u jednoj kompoziciji na koncertu Simfonijskog orkestra. Iako naslov teksta u Monitoru implicira na nekakvu partijsku odmazdu bez ijednog dokaza, Muzički centar Crne Gore nije zabranio nastupe Milici Kankaraš sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, niti nam je to bila namjera, čak i kad je Kankaraš, bez znanja i odobrenja menadžmenta škole u kojoj je zaposlena, vršila pritisak na MPNKS da se Muzičkom centru oduzme harfa vrijedna 30.000 eura za potrebe škole!

Dalje u tekstu, Kankaraš tvrdi … „do sada se gostujući muzičari nikad nijesu planirali mjesecima unaprijed zato što se ne znaju tačni datumi koncerata. Naročito sada u toku pandemije. Do sada je bio OBIČAJ da muzičari budu obavješteni maksimalno desetak dana prije probe šta se svira i upoznati sa rasporedom proba.“

Iz ove njene konstatacije vidljivo je da Milica Kankaraš ne zna kako funkcionišu profesionalni orkestri. Tek je notorna laž da se ne znaju tačni datumi koncerata! Crnogorski simfonijski orkestar nije seosko društvo za svadbe i sahrane pa da se pridržava OBIČAJA već postoje profesionalni standardi po kojima se planira i realizuje koncertna sezona. Svi simfonijski orkestri u svijetu, koji se ozbiljno bave svojim poslom, imaju ne samo ugovorenu sezonu već i rasprodatu godinu i više unaprijed. Takođe, odabir dirigenata je uslovljen kalendarom i svaka ozbiljnija institucija ulaže napor da na vrijeme obezbijedi dobre dirigente i izvođače za predstojeću sezonu, jer oni koji su kvalitetni su i traženi. Članovi Crnogorskog simfonijskog orkestra su pozitivno reagovali na mogućnost da nekoliko mjeseci ranije mogu da znaju kalendar koncerta i da se na vrijeme i temeljno pripreme, usklađujući i svoje druge obaveze.

Ambiciozno je i nadasve hrabro od Milice Kankaraš da komanduje Simfonijskim orkestrom MCCG i diktira nam šta treba raditi a da nema ni dana iskustva u muzičkom menadžmentu, niti je obrazovana za tako nešto. Trenutni menadžment ima svoju viziju i politiku razvoja koja daje pozitivne rezultate i mi ćemo se toga držati, tim prije što su afirmisana imena poput dirigenata Migela Romea, Štefana Malceva, Mladena Tarbuka… imali samo riječi hvale za naš ansambl. Posebno je frapantno uporno insistiranje Kankaraš da isključivo sebe vidi kao angažovanu harfistkinju u Muzičkom centru Crne Gore. Ne postoji ni jedna zakonska regulativa koja obavezuje Muzički centar da angažuje Milicu Kankaraš, niti iko ima pravo da određuje ko će i kad svirati harfu za potrebe Crnogorskog simfonijskog orkestra.

Već dva mjeseca Milica Kankaraš obilazi  crnogorske medije i raspravlja o budžetu Muzičkog centra, pa kako je pokazala zavidnu kondiciju, daćemo joj šansu da svoje tvrdnje dokaže na sudu. Muzički centar kao i menadžment naše institucije podnijeće tužbe protiv Milice Kankaraš i ne sumnjamo da će ona sve svoje tvrdnje od „političkog revanšizma“ do „ogromnog novca koji se troši na gostujuće muzičare“ potkrijepiti relevantnim dokazima.

mr Isidora Damjanović,

poslovni direktor Muzički centar Crne Gore

(Odgovor novinarke Monitora u narednom broju)

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Neistinite informacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neistinite informacije
(Kad tužilaštvo radi i Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore, Monitor br. 1590 i 1591)

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici osuđuje iznošenje neistinitih informacija, u tekstovima objavljenim, 9. i 18. aprila 2021. godine u Nedeljniku ,,Monitor“ i „Nezavisnim novinama Vijesti“, sa naslovima „Kad tužilaštvo radi” i „Nigdje nebo nema sačme kao iznad Crne Gore”, autora Predraga Nikolića, kojim se izvještava o radu državne tužiteljke Ivane Petrušić Vukašević, time narušava njen profesionalni ugled i autoritet, ali i ugled i autoritet Tužilaštva koje predstavlja.

Naime, u tekstovima, čija je tema nezakoniti lov i ribolov u nacionalnim parkovima, navedeno je da je: „Čuvarska služba NP Skadarsko jezero nedavno uhvatila dvojicu krivolovaca sa stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena. Tužilac Ivana Petrušić Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, napisala im prekršajnu prijavu i vraćeno im je oruđe za „rad” .. ”.

Od iznijetih navoda je jedino tačno da se državna tužiteljka Perušić Vukašević, a nakon što je, od strane policije, kao dežurni tužilac, upoznata da su 1. aprila 2021. godine u mjestu Aljov lug na Skadarskom jezeru, zatečena dva lica na čamcu, u kojem su bila, pretvarač i druga oprema, koja bi se mogla koristiti za nezakoniti ribolov, izjasnili da ne postoje osnovi sumnje da su učinila krivično djelo nezakonit ribolov. Ovo zbog toga što je radnja izvršena tog krivičnog djela u zakonu određena formulacijom  „Ko lovi ribu… ” ,što, po krivičnopravnoj teoriji i aktuelnoj sudskoj praksi, podrazumijeva da učinioci moraju aktivno preduzimati radnje u tom cilju (npr. polaganje mreža i agregata u vodu, upotreba osi, pušaka za ribolov i sl.) ili u svom posjedu u momentu kontrole imati ulovljenu ribu, kao neoboriv dokaz, a što u konkretnom nije slučaj. Naprotiv, radnje koje su preduzimale lica u momentu kontrole, po slovu zakona, nijesu radnje izvršenja krivičnog djela, već eventualno, pripremne radnje koje nijesu kažnjive. U prilog navedenog pravnog stanovišta je i činjenica da je u službenim ispravama nadzornika Službe zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero (službenoj zabilješci, zapisniku o izvršenoj kontroli i potvrdi o oduzetim sredstvima) nije evidentirano postojanje, odnosno oduzimanje ulovljene ribe, niti radnje činjenja zatečenih lica koje bi predstavljale radnje krivičnog djela, pa takva odluka tužiteljke jedina pravilna i zakonita.

Stoga je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici stava da je autor neistinitih tekstova prekršio više načela propisanih Kodeksom novinarske etike, jer nije ispoštovao dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom i da, kada izvještava o istražnim i sudskim postupcima, uvažava pretpostavku nevinosti, a takav njegov rad zasigurno ne može doprinijeti ostvarivanju javnog interesa, što bi trebalo da je zajednički cilj novinara i Državnog tužilaštva, naročito pri činjenici da rad Državnog tužilaštva počiva na transparentnosti, a da je želio, novinar je mogao provjeriti dobijene ili dobiti tačne informacije, što je, uostalom i njegova obaveza.

Vukas Radonjić,
državni tužilac i portparol u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici

Ispravka

U tekstu, koji je objavljen na portalima Monitora, CIN-CG i Vijesti, je izvršena korekcija, jer je bilo netačno napisano da su nadzornici Nacionalnog parka Skadarskog jezera uhvatili dvojicu krivolovaca sa „stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena.“ U čamcu je bilo agregata ali nije bilo ribe, kako proizilazi i iz zapisnika nadzornika, koje nam je tužilaštvo dostavilo.

Izvinjavamo se čitaocima zbog ovog propusta.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo