Povežite se sa nama

Reagovanja

Zdravlje ili biznis

Objavljeno prije

na

Zdravlje ili biznis

(Svako svoj posao, Vesna Daković, direktorka Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, Monitor, br. 1352)

U prošlonedjeljnom tekstu Vesna Daković, direktorka Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBHVFP) navodi, između ostalog, da se tema zaštite zdravlja ljudi i životinja pokreće zbog smišljenih i tendecioznih namjera. A možda je neko zaboravio da je zakonska obaveza da potrošači, kao i držaoci životinja u svakom momentu treba da dobiju tačne i pouzdane informacije koje se odnose na bezbjednost hrane ili upozorenja koja treba da dobiju držaoci životinja. Obaveza je i da svako radi svoj posao.

Lično sam, radeći svoj posao, davala konkretne pisane predloge za preventivne mjere da se zaraze ne pojave i upozorenja vezano za upotrebu mliječnih proizvoda, ali izgleda da nije bilo interesa za strukom, već isključivo za biznisom ili nečim trećim, pa se preporuke nijesu uzele u obzir. I direktorica UBHVFP radila je svoj posao, ali kao biznismenka, sa osnovnim ciljem da ne stane uvoz tj. trgovina sa zemljama gdje je zarazna bolest kvrgava koža ( nodularni dermatit) govedi potvrđena. Pri tome nije vodila računa o zakonskim pravima, obavezama i odgovornostima kojima podliježe u svom radu, i obavezi da predlaže i preduzima sve propisane, kao i naučno poznate mjere i preporuke stručnih evropskih i svjetskih institucija (OIE, EFSA i dr.) koje mora da predloži i sprovodi kao preventivne mjere zbog opasnosti od pojave naročito opasnih, egzotičnih bolesti životinja utvrđenih u zemaljama u okruženju.

Vesna Daković je znala da se bolest kvrgave kože u Srbiji pojavila 8. juna 2016. godine i o tome ćutala. Za to vrijeme uvoz iz Srbije odvijao se uobičajeno, bez ikakvih dodatnih garancija ili zabrana uvoza ili povlačenja rješenja o uvozu, kako su u TV emisijama izjavljivali odgovorni.

Ali je zato direktorica, kao pravi biznismen, 10. juna uputila kolegi Petroviću, direktoru Veterinarske uprave R.Srbije dopis (Srbija je zvanično prijavila kvrgavu kožu 14. juna, čekajući dok se „odgovorni” u susjednim državama dogovore kako da se uvoz ne prekida, to jest – kada su interesi CG u pitanju – kako da se posao „odradi” u korist naše štete) u kojem pored ostalog navodi:

„Obavještavam Vas da je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja- UBHVFP, dana 9. juna 2016. godine donijelo Instrukcije za obavezno postupanje u cilju sprječavanja pojave i širenja naročito opasne zarazne bolesti kvrgave kože na teritiriji Crne Gore sa teritorije Republike Srbije. Smatramo da su mjere naložene ovom instrukcijom srazmjerne epizootiološkoj situaciji u R. Srbiji, a sa druge strane, neće izazvati veće poremećaje u prometu goveda i proizvoda koji predstavljaju rizik za prenošenje ove bolesti između naše dvije države (boldovala M. D).

Nadam se da ćete doprinijeti da pošiljke goveda namijenjenih klanju i pošiljke mlijeka i proizvoda od mlijeka koje se otpremaju za Crnu Goru prate tražene dodatne garancije.

U cilju olakšanja trgovine, molim Vas da nas blagovremeno obavijestite o novim žarištima bolesti, odnosno zonama slobodnim od ove bolesti kako bi naše uvoznike informisali o slobodnim područjima.”

Epilog – trgovina je „olakšana” i bolest uvezena u Crnu Goru. I to ne samo jedna, već dvije. Dosadašnji rezultat „stručnih” biznis mjera: od bolesti kvrgave kože usmrćeno i pokopano 589 goveda, od bolesti plavog jezika pet goveda, a od plavog jezika ovaca je oboljelo je 605 ovaca, s tim što je smrtnost kod ovaca 25-30%, a možda i veća.

Za razliku od Crne Gore, Srbija je, kada je prepoznala da je „ biznis” pripritetniji interes u odnosu na nesprovođenje propisa i zaštite zdravlja životinja i ljudi, razriješila dužnosti , po kratkom i efikasnom postupku, direktora Uprave za veterinu Petrovića, kojeg je naša direktorica Daković molila za saradnju – da slučajno uvoz ne posustane.

Savjetnik Premijera Srbije i bivši ministar poljoprivrede Dragan Glamočić svoj predlog o razrješenju direktora Veterinarske uprave obrazlaže „propstima u radu nadležne službe Ministarstva poljoprivrede. Posebno im je zamjereno što nisu blagovremeno ušli u proceduru nabavke vakcina protiv „nodularnog dermatitisa” i ranije informisali farmere o mogućnosti da se zaraza proširi na Srbiju”.

Za to vrijeme direktorica UBHVFP , inače ekonomista, mene naziva samozvanim stručnjakom i krivi me za pojavu zaraza. Može joj, izgleda, biti. Ko savjetuje našeg Premijera nije mi poznato, ali po posledicama koje svi vidimo, a većina vlasnika životinja to i praktično osjeća, bolje da nema savjetnika.

Nije „biznis” samo ugrozio stočni fond CG, već i zdravlje potrošača mliječnih proizvoda.

Takođe su ekspertice UBHVFP stalno javno saopštavale da se mlijeko ne mora prokuvavati osim u zaraženom i ugroženom području tj. u poluprečniku od 3 ili 10 km. od zaraženog dvorišta. Za razliku od takvog „znanja” Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, u Strategiji kontrole bolesti kvrgave kože (, www.veterinarstvo.hr/UserDocsImages/Zdravlje_zivotinja/BKK.) propisuju da se mlijeko i mliječni proizvodi od krava smještenih na gospodarstvima na području pod ograničenjem mogu koristiti za prehranu ljudi „isključivo nakon postupka prerade”…

Kada sam kao ekspert za bezbjednost hrane upozoravala držaoce životinja da prokuvavaju mlijeko koristila sam znanja onih koji su ispred nas, EU, OIE, njihovih naučnih komisija i komšija tj, naših susjeda Hrvata. Čija znanja su koristili odgovorni u UBHVFP nije mi poznato, ali je čudno da im nijesu poznata EU znanja jer su non-stop u pregovaračkim misijama sa EU.

Što se tiče „napada” Vesne Daković na mene u smislu da sam učila novinara Monitora šta da piše, ni to nije tačno, jer da sam ja učila novinara ne bi se potkrala greška oko toga da li je formirana ili ne Uprava za bezbjednost hrane. Da nije, a možda je bolje bilo da nije, ne bi imali Vesnu Daković i njenu ekipu i ovoliku štetu za držaoce životinja, a isto tako i visoke rizike po zdravlje potrošača od „garancija” za bezbjednost hrane ( mliječnih proizvoda) koje su saopštavali odgovorni u UBHVFP.

Ali imamo inspekcije za bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarnu inspekciju koje i dan danas rade u okviru Uprave za inspekcijske poslove, a od avgusta prošle godine trebale su biti u UBHVFP. Pravno formalno ne postojimo još uvijek, a da radimo ipak se i čuje i vidi, ali ne zbog MPRR i UBHVFP. Nema nikakvog opravdanja za bilo koga ko pravi teške sistemske greške za izuzetno složene i zahtjevne oblasti kao što su navedene tri, a posebno greške u sistemu inspekcijske kontrole za bezbjednost hrane životinjskog porijekla i veterinu.

Ocjene moje stručnosti nijesu mogla napraviti nikome štetu, osim onima koji ih daju.Ono što je pak mnogo opasnije od ocjena koje Vesna Daković davala pojedincima jeste njeno čvrsto uvjeravanje i garancije koje je saopštavala crnogorskoj javnosti da je hrana bezbjedna u sred epidemije.

Moje pitanje je vrlo prosto: kako jedan stručnjak iz oblasti biznisa može garantovati da je hrana sigurna u periodu epidemije koju smo imali? Da li ste se ikad, u prethodnom poslovnom angažmanu susreli sa bilo kojim oblikom epidemije kod ljudi ili životinja , pa ste tako čvrsto, samopouzdano i sigurno iznjeli svoje tvrdnje? Za razliku od ocjena moje stručnosti Vaše čvrste „ garancije” imaju mnogo dalekosežnije posledice što se i vidi iz rezultata dvije epidemije koje su poharale i dalje haraju Crnom Gorom.

Mirjana Drašković,
Glavna veterinarska inspektorka

Komentari

Reagovanja

Navedno ipak oslikava realno stanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

(Krsto Kovačević , predsjednik Komore fizioterapeuta CG: Navedeno ne oslikava realno stanje, Monitor, broj 1530)

Poštovani, najblaže rečeno iznenađena sam potrebom mladog  kolege da javno demantuje intervju sa čijim sadržajem je bio upoznat i prije slanja redakciji Monitora. Iz samo njemu znanih razloga nije iskoristio mogućnost da to učini u direktnoj komunikakciji sa mnom.

Prvo želim  da se gospodinu Kovačeviću zahvalim na veoma korisnim informacijama o stanju na Fakultetu primijenjene fizioterapije, koje, moram priznati, nijesam imala.

Tvrdnja kolege da se događaj o izboru direktora koji pominjem u intervjuu desio 2010. godine nije istinita. Tada jeste između četiri kandidata socijalni radnik sa preko dvadeset godina radnog iskustva, specijalista primijenjene fizioterapije sa osam godina radnog iskustva, i kandidatkinje koja se više od deceniju bavi pravima osoba sa invaliditetom, izabrana profesorica srpskohrvatskog, ali tu odluku nije potpisao ljekar, jer tada nije ni bio na čelu Upravnog odbora te ustanove. Riječ je o izboru koji se desio kasnije kada odluku potpisuje ljekar, a ako jedan ljekar ne prepoznaje značaj da se na čelu takve ustanove nađe neko iz struke, a kako će onda naš rad uvažiti neko drugi.

Moram napomenuti da se na rukovodećem mjestu 11 dnevnih centara, a nadam se da ne griješim, ne nalazi nijedan specijalista ili magistar fizioterapije kao što ih nema ni na čelu zdravstvenih ustanova, jer po konkursima ta mogućnost i ne postoji. Može i pravnik i ekonomista, ali mi ne.

Što se tiče navoda koji se odnose na centre za djecu sa posebnim potrebama, bilo da su u pitanju dnevni centri ili centri pri domovima zdravlja, nesporno je da fizioterapeuti nijesu zastupljeni u mjeri u kojoj bi trebalo. Prema prošlogodišnjem Izvještaju o stanju mentalnog zdravlja djece u Crnoj Gori u centrima za djecu u Beranama, Herceg Novom, Rožajama i Pljevljima nema fizioterapeuta! Takođe mislim da profesoru fizičkog vaspitanja pripada neko drugo mjesto, a da višak ne bi bio ni dva, tri terapeuta u svakom centru s obzirom na to da su korisnici djeca sa najtežim oblicima smetnji, koja pravo na banjsko liječenje imaju samo jednom godišnje, a kućne posjete fizioterapeuta su samo lijepa ideja koja još nije zaživjela.

Mladog kolegu u potpunosti razumijem, jer je ipak  prekratko radio u praksi tako da nije mogao u cjelosti spoznati probleme sa kojima se susrijeću fizioterapeuti. Kroz praksu se uče i međusobno uvažavanje i kolegijalnost, saradnja kroz ljudski razgovor.

Moj prijateljski i krajnje dobronamjeran savjet jeda svoju energiju usmjeri  ka realizaciji ciljeva zbog kojih je tu gdje jeste – zaštita struke i promocija značaja i uloge fizioterapeuta u sistemu zdravstvene zaštite. Nije Komora osnovana da cenzuriše svaku izjavu kolega i ograđivanje od istih. Sloboda govora, odgovornost i spremnost da se stane iza izrečenog se podrazumijevaju.

                                                Anka Vukićević,
magistar fizikalne medicine

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Navedeno ne oslikava realno stanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

(Intervju: Anka Vukićević, magistar fizikalne medicine: Značaj fizioterapeuta se ne prepoznaje, Monitor, broj 1529)

 

Ovim putem upućujem demanti i zahtjev za objašnjenje par detalja navedenih u tekstu objavljenom 7. februara 2020.

Na stranici 24. se navodi: ,,Kada se za direktora dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama između specijaliste primijenjene fizioterapije i profesora srpskohrvatskog jezika bira profesor, i još kad takvo rješenje potpiše ljekar specijalista sa višegodišnjim iskustvom, koji je na čelu upravnog odbora te ustanove jasno je koliko smo uvaženi kao stručnjaci”.

Milom Vas za opravdanost da se u februaru 2020. godine u pomenutom tekstu navodi događaj iz decembra 2010. godine a da pritom podatak o datumu kada se taj događaj dogodio nije naveden i zbog kojega čitalac i vjerovatno i novinar zaključuje kako i glasi naslov intervjua. Navedeno opravdano ne oslikava realno stanje.

Ovim putem demantujem podatak naveden na 26. stranici istaknut ispod fotografije, akoji glasi: ,,U pojedinim dnevnim centrima za djecu nemamo fizioterapeute, a imamo profesore fizičkog vaspitanja”. Navedeni podatak je netačan. Naprotiv, u svim dnevnim centrima (boravcima) za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Crnoj Gori su zaposleni i zastupljeni fizioterapeuti kao stručni saradnici, u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima i standardima za obavljanje stručnih poslova u socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojim se utvrđuju stručni poslovi u socijalnoj i dječjoj zaštiti kao i bliži uslovi i standardi za njihovo obavljanje.

Komora fizioterapeuta Crne Gore stoji na raspolaganju za sve aktivnosti i radnje koje budete planirali, a koje se tiču fizioterapeuta i fizioterapije.

Magistar fizikalne terapije Krsto Kovačević, predsjednik Komore fizioterapeuta CG

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Nijesmo zatečeni 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nijesmo zatečeni

(Zatečeni smo, Ministarstvo kulture, Monitor, br. 1522)

 

Na naš tekst o raskalašnom rasipništvu u ministarstvima Vlade Crne Gore, reagovali su iz Ministarstva kulture. U štivu, koje niko nije potpisao, brižljivo su vodili računa da konkretno ne demantuju ni jedan od brojnih podataka. Samo su zatečeni. Posebno ih je zateklo to što smo objavili da je jedna noć ministra Aeksandra Bogdanovića u rimskom hotelu koštala 1600 eura. Kažu: ,,Dakle, ne samo što informacija koju je u najnovijem broju Monitor donio nije tačna – već nikad nijedno jedino noćenje, bilo ministra kulture ili nekoga iz delegacije Ministarstva kulture, nije iznosilo ni približno toliko.”

Odrešito je to sročio anonimni pisac ministarskog reagovanja, ali netačno. Monitor zna: noć ministra Aleksandra Bogdanovića 31. maja ove godine u rimskom hotelu Grand Hotel de la Minerve, soba de lux superiore koštala je 1.559 eura. Plus boravišna taksa. Kad se zbroji – više od 1600 eura. Ali, da ne sitničarimo. To potvrđuju naši tradicionalno pouzdani izvori i dokumenta.

Pozivajući se na zvanične izvore objavili smo da je brojna delegacija Ministarstva kulture učestvovala u Bogoti na konferenciji Komiteta UNESCO-a za nematerijalnu baštinu od 9. do 14. decembra. Da preciziramo. Konferencija jeste trajala toliko, ali je izlet ministarsko-direktorskog tima u glavnom gradu Kolumbije trajao devet dana. Od 7. do 16. decembra. Ministarstvo kulture, prethodno je izvuklo iz institucija koje su pod njegovom upravom 191.000 eura. Da im se nađe.

Povrh svega, anonimni ministarski pisac nas je strogo prekorio zbog neprofesionalizma. Ovako: ,,Umjesto iznošenja netačnih podataka uvijek možete da postavite pitanja onome od koga su vam oni potrebni”.

Pitanje o novcu za službena putovanja smo postavili četiri dana prije objavljivanja teksta. Kao i mnogo puta do sada, odgovor nijesmo dobili.

Niti smo pisali samo o ministarstvu kulture, niti se ono nešto razlikuje od ostalih. Praksa bahaćenja i rasipništva je univarzalno pravilo vladanja ove vlasti. Mi nijesmo zatečeni. Naše je da svjedočimo i da u ime javnosti tražimo da vlast ispostavi, nekrivotvorene, račune o tome kako, kao tuđe, troši naše pare.

Ministarstvo kulture nije odgovorilo na pismo glavnog urednika Monitora, da, u skladu s profesioinalnim pravilima i dobrim običajima, potpiše svoje reagovanje. Ipak smo ga objavili. Ono, i ovako, svjedoči. O njima.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo