Povežite se sa nama

Reagovanja

Zdravlje ili biznis

Objavljeno prije

na

Zdravlje ili biznis

(Svako svoj posao, Vesna Daković, direktorka Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, Monitor, br. 1352)

U prošlonedjeljnom tekstu Vesna Daković, direktorka Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBHVFP) navodi, između ostalog, da se tema zaštite zdravlja ljudi i životinja pokreće zbog smišljenih i tendecioznih namjera. A možda je neko zaboravio da je zakonska obaveza da potrošači, kao i držaoci životinja u svakom momentu treba da dobiju tačne i pouzdane informacije koje se odnose na bezbjednost hrane ili upozorenja koja treba da dobiju držaoci životinja. Obaveza je i da svako radi svoj posao.

Lično sam, radeći svoj posao, davala konkretne pisane predloge za preventivne mjere da se zaraze ne pojave i upozorenja vezano za upotrebu mliječnih proizvoda, ali izgleda da nije bilo interesa za strukom, već isključivo za biznisom ili nečim trećim, pa se preporuke nijesu uzele u obzir. I direktorica UBHVFP radila je svoj posao, ali kao biznismenka, sa osnovnim ciljem da ne stane uvoz tj. trgovina sa zemljama gdje je zarazna bolest kvrgava koža ( nodularni dermatit) govedi potvrđena. Pri tome nije vodila računa o zakonskim pravima, obavezama i odgovornostima kojima podliježe u svom radu, i obavezi da predlaže i preduzima sve propisane, kao i naučno poznate mjere i preporuke stručnih evropskih i svjetskih institucija (OIE, EFSA i dr.) koje mora da predloži i sprovodi kao preventivne mjere zbog opasnosti od pojave naročito opasnih, egzotičnih bolesti životinja utvrđenih u zemaljama u okruženju.

Vesna Daković je znala da se bolest kvrgave kože u Srbiji pojavila 8. juna 2016. godine i o tome ćutala. Za to vrijeme uvoz iz Srbije odvijao se uobičajeno, bez ikakvih dodatnih garancija ili zabrana uvoza ili povlačenja rješenja o uvozu, kako su u TV emisijama izjavljivali odgovorni.

Ali je zato direktorica, kao pravi biznismen, 10. juna uputila kolegi Petroviću, direktoru Veterinarske uprave R.Srbije dopis (Srbija je zvanično prijavila kvrgavu kožu 14. juna, čekajući dok se „odgovorni” u susjednim državama dogovore kako da se uvoz ne prekida, to jest – kada su interesi CG u pitanju – kako da se posao „odradi” u korist naše štete) u kojem pored ostalog navodi:

„Obavještavam Vas da je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja- UBHVFP, dana 9. juna 2016. godine donijelo Instrukcije za obavezno postupanje u cilju sprječavanja pojave i širenja naročito opasne zarazne bolesti kvrgave kože na teritiriji Crne Gore sa teritorije Republike Srbije. Smatramo da su mjere naložene ovom instrukcijom srazmjerne epizootiološkoj situaciji u R. Srbiji, a sa druge strane, neće izazvati veće poremećaje u prometu goveda i proizvoda koji predstavljaju rizik za prenošenje ove bolesti između naše dvije države (boldovala M. D).

Nadam se da ćete doprinijeti da pošiljke goveda namijenjenih klanju i pošiljke mlijeka i proizvoda od mlijeka koje se otpremaju za Crnu Goru prate tražene dodatne garancije.

U cilju olakšanja trgovine, molim Vas da nas blagovremeno obavijestite o novim žarištima bolesti, odnosno zonama slobodnim od ove bolesti kako bi naše uvoznike informisali o slobodnim područjima.”

Epilog – trgovina je „olakšana” i bolest uvezena u Crnu Goru. I to ne samo jedna, već dvije. Dosadašnji rezultat „stručnih” biznis mjera: od bolesti kvrgave kože usmrćeno i pokopano 589 goveda, od bolesti plavog jezika pet goveda, a od plavog jezika ovaca je oboljelo je 605 ovaca, s tim što je smrtnost kod ovaca 25-30%, a možda i veća.

Za razliku od Crne Gore, Srbija je, kada je prepoznala da je „ biznis” pripritetniji interes u odnosu na nesprovođenje propisa i zaštite zdravlja životinja i ljudi, razriješila dužnosti , po kratkom i efikasnom postupku, direktora Uprave za veterinu Petrovića, kojeg je naša direktorica Daković molila za saradnju – da slučajno uvoz ne posustane.

Savjetnik Premijera Srbije i bivši ministar poljoprivrede Dragan Glamočić svoj predlog o razrješenju direktora Veterinarske uprave obrazlaže „propstima u radu nadležne službe Ministarstva poljoprivrede. Posebno im je zamjereno što nisu blagovremeno ušli u proceduru nabavke vakcina protiv „nodularnog dermatitisa” i ranije informisali farmere o mogućnosti da se zaraza proširi na Srbiju”.

Za to vrijeme direktorica UBHVFP , inače ekonomista, mene naziva samozvanim stručnjakom i krivi me za pojavu zaraza. Može joj, izgleda, biti. Ko savjetuje našeg Premijera nije mi poznato, ali po posledicama koje svi vidimo, a većina vlasnika životinja to i praktično osjeća, bolje da nema savjetnika.

Nije „biznis” samo ugrozio stočni fond CG, već i zdravlje potrošača mliječnih proizvoda.

Takođe su ekspertice UBHVFP stalno javno saopštavale da se mlijeko ne mora prokuvavati osim u zaraženom i ugroženom području tj. u poluprečniku od 3 ili 10 km. od zaraženog dvorišta. Za razliku od takvog „znanja” Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, u Strategiji kontrole bolesti kvrgave kože (, www.veterinarstvo.hr/UserDocsImages/Zdravlje_zivotinja/BKK.) propisuju da se mlijeko i mliječni proizvodi od krava smještenih na gospodarstvima na području pod ograničenjem mogu koristiti za prehranu ljudi „isključivo nakon postupka prerade”…

Kada sam kao ekspert za bezbjednost hrane upozoravala držaoce životinja da prokuvavaju mlijeko koristila sam znanja onih koji su ispred nas, EU, OIE, njihovih naučnih komisija i komšija tj, naših susjeda Hrvata. Čija znanja su koristili odgovorni u UBHVFP nije mi poznato, ali je čudno da im nijesu poznata EU znanja jer su non-stop u pregovaračkim misijama sa EU.

Što se tiče „napada” Vesne Daković na mene u smislu da sam učila novinara Monitora šta da piše, ni to nije tačno, jer da sam ja učila novinara ne bi se potkrala greška oko toga da li je formirana ili ne Uprava za bezbjednost hrane. Da nije, a možda je bolje bilo da nije, ne bi imali Vesnu Daković i njenu ekipu i ovoliku štetu za držaoce životinja, a isto tako i visoke rizike po zdravlje potrošača od „garancija” za bezbjednost hrane ( mliječnih proizvoda) koje su saopštavali odgovorni u UBHVFP.

Ali imamo inspekcije za bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarnu inspekciju koje i dan danas rade u okviru Uprave za inspekcijske poslove, a od avgusta prošle godine trebale su biti u UBHVFP. Pravno formalno ne postojimo još uvijek, a da radimo ipak se i čuje i vidi, ali ne zbog MPRR i UBHVFP. Nema nikakvog opravdanja za bilo koga ko pravi teške sistemske greške za izuzetno složene i zahtjevne oblasti kao što su navedene tri, a posebno greške u sistemu inspekcijske kontrole za bezbjednost hrane životinjskog porijekla i veterinu.

Ocjene moje stručnosti nijesu mogla napraviti nikome štetu, osim onima koji ih daju.Ono što je pak mnogo opasnije od ocjena koje Vesna Daković davala pojedincima jeste njeno čvrsto uvjeravanje i garancije koje je saopštavala crnogorskoj javnosti da je hrana bezbjedna u sred epidemije.

Moje pitanje je vrlo prosto: kako jedan stručnjak iz oblasti biznisa može garantovati da je hrana sigurna u periodu epidemije koju smo imali? Da li ste se ikad, u prethodnom poslovnom angažmanu susreli sa bilo kojim oblikom epidemije kod ljudi ili životinja , pa ste tako čvrsto, samopouzdano i sigurno iznjeli svoje tvrdnje? Za razliku od ocjena moje stručnosti Vaše čvrste „ garancije” imaju mnogo dalekosežnije posledice što se i vidi iz rezultata dvije epidemije koje su poharale i dalje haraju Crnom Gorom.

Mirjana Drašković,
Glavna veterinarska inspektorka

Komentari

Reagovanja

Neistinite informacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neistinite informacije
(Kad tužilaštvo radi i Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore, Monitor br. 1590 i 1591)

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici osuđuje iznošenje neistinitih informacija, u tekstovima objavljenim, 9. i 18. aprila 2021. godine u Nedeljniku ,,Monitor“ i „Nezavisnim novinama Vijesti“, sa naslovima „Kad tužilaštvo radi” i „Nigdje nebo nema sačme kao iznad Crne Gore”, autora Predraga Nikolića, kojim se izvještava o radu državne tužiteljke Ivane Petrušić Vukašević, time narušava njen profesionalni ugled i autoritet, ali i ugled i autoritet Tužilaštva koje predstavlja.

Naime, u tekstovima, čija je tema nezakoniti lov i ribolov u nacionalnim parkovima, navedeno je da je: „Čuvarska služba NP Skadarsko jezero nedavno uhvatila dvojicu krivolovaca sa stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena. Tužilac Ivana Petrušić Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, napisala im prekršajnu prijavu i vraćeno im je oruđe za „rad” .. ”.

Od iznijetih navoda je jedino tačno da se državna tužiteljka Perušić Vukašević, a nakon što je, od strane policije, kao dežurni tužilac, upoznata da su 1. aprila 2021. godine u mjestu Aljov lug na Skadarskom jezeru, zatečena dva lica na čamcu, u kojem su bila, pretvarač i druga oprema, koja bi se mogla koristiti za nezakoniti ribolov, izjasnili da ne postoje osnovi sumnje da su učinila krivično djelo nezakonit ribolov. Ovo zbog toga što je radnja izvršena tog krivičnog djela u zakonu određena formulacijom  „Ko lovi ribu… ” ,što, po krivičnopravnoj teoriji i aktuelnoj sudskoj praksi, podrazumijeva da učinioci moraju aktivno preduzimati radnje u tom cilju (npr. polaganje mreža i agregata u vodu, upotreba osi, pušaka za ribolov i sl.) ili u svom posjedu u momentu kontrole imati ulovljenu ribu, kao neoboriv dokaz, a što u konkretnom nije slučaj. Naprotiv, radnje koje su preduzimale lica u momentu kontrole, po slovu zakona, nijesu radnje izvršenja krivičnog djela, već eventualno, pripremne radnje koje nijesu kažnjive. U prilog navedenog pravnog stanovišta je i činjenica da je u službenim ispravama nadzornika Službe zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero (službenoj zabilješci, zapisniku o izvršenoj kontroli i potvrdi o oduzetim sredstvima) nije evidentirano postojanje, odnosno oduzimanje ulovljene ribe, niti radnje činjenja zatečenih lica koje bi predstavljale radnje krivičnog djela, pa takva odluka tužiteljke jedina pravilna i zakonita.

Stoga je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici stava da je autor neistinitih tekstova prekršio više načela propisanih Kodeksom novinarske etike, jer nije ispoštovao dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom i da, kada izvještava o istražnim i sudskim postupcima, uvažava pretpostavku nevinosti, a takav njegov rad zasigurno ne može doprinijeti ostvarivanju javnog interesa, što bi trebalo da je zajednički cilj novinara i Državnog tužilaštva, naročito pri činjenici da rad Državnog tužilaštva počiva na transparentnosti, a da je želio, novinar je mogao provjeriti dobijene ili dobiti tačne informacije, što je, uostalom i njegova obaveza.

Vukas Radonjić,
državni tužilac i portparol u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici

Ispravka

U tekstu, koji je objavljen na portalima Monitora, CIN-CG i Vijesti, je izvršena korekcija, jer je bilo netačno napisano da su nadzornici Nacionalnog parka Skadarskog jezera uhvatili dvojicu krivolovaca sa „stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena.“ U čamcu je bilo agregata ali nije bilo ribe, kako proizilazi i iz zapisnika nadzornika, koje nam je tužilaštvo dostavilo.

Izvinjavamo se čitaocima zbog ovog propusta.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

(Za četiri godine – 4.100 eura, Adnan Čirgić, Monitor, br. 1887)

 

Evo, da probamo, na najjednostavniji mogući način, da razjasnimo oko čega je nastao spor sa dr Adnanom Čirgićem, dekanom Fakulteta za crnogorski jezik i kulturu. Ministarstvo kulture svake godine sufinansira programe i projekte – kako se to službeno kaže – od značaja za ostvarenje javnog interesa iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Na tim konkursima učestvovao je i Adnan Čirgić. U okviru samostalnih autorskih projekata i Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJIK) u okviru projekata izdavačkih kuća, gdje je takođe Čirgić priređivao zbornike i druga književna djela.

Čirgić u reagovanju kaže da je za četiri godine na konkursima Ministarstva kulture dobio samo 4.100 eura. Nije u pravu. Prema vjerodostojnim dokumentima u koje je Detektor imao uvid, od 2015. do 2020. godine na žiro- račun Adnana Čirgića kod ovdašnje komercijalne banke, Ministarstvo kulture je uplatilo 32.755 eura. Slovima: trideset dvije hiljade sedamsto pedeset pet eura.

Na račun FCJIK, od 2013. do  2020. godine – 54.920. eura. Slovima: pedeset četiri hiljade devesto dvadeset eura.  I to: 2013. godine – 11.000 eura;  2014. godine – 1.420 eura ; 2015 godine – 1.500 eura; 2016. godine – 4.500 eura; 2017. godine – 17.000 eura; 2018. godine – 7.500 eura; 2019. godine – 8.000 eura; 2020. godine – 4.000 eura.

Dakle, sve ukupno, 87.675 eura, na osnovu konkursa. Za četiri godine to je znatno više nego 50.000 koliko je navedeno u tekstu.

Čirgić je u reagovanju posebno naveo da 2017. godine nije dobio nikakav novac od Ministarstva kulture, iako je konkurisao. Dobio je. I to: na njegovo ime 2.500 eura na konkursu za knjigu Dijalektologija crnogorskog jezika, a 17.000 eura na konkursu za projekte u ime FCJIK.

Za neke od projekata, Adnan Čirgić i FCJIK su, za potrebe časopisa Linqua Montenegrina (Čirgić, glavni i odgovorni urednik), kod Ministarstva kulture konkurisali zajedno sa Miloradom Popovićem, i njegovim OKF i Arsom.

U tekstu nema ocjena kvaliteta projekata Adnana Čirgića, ni ocjena da li su oni kvalitetno realizovani. Posebno nijesam, ni na koji način, učestvovala u hajci protiv Čirgića, čiju posvećenost mom maternjem, crnogorskom jeziku, cijenim. Samo sam svjedočila, u kontekstu te sedmice aktuelne polemike Dragana Koprivice i Adnana Čirgića, o činjenicama koje javnost treba da zna.

 Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Za četiri godine – 4.100 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za četiri godine – 4.100 eura
(Apanaže, Stela O. Kovač, Monitor, br. 1586)

 

U posljednjem broju Monitora, na str. 27, u rubrici Detektor objavljen je autorski tekst Apanaže, koji potpisuje novinarka Stela O. Kovač.

U tome je tekstu izrečena bestidna laž: „Provjereno: za četiri godine od kada se pominje njegovo ime na konkursima, Adnan Čirgić je od Ministarstva kulture za projekte dobio 50.000 eura.“ Istina o tome koliko sam preko konkursa MK dobio novca za projekte (tj. za štampu knjiga) javno je dostupna, te nema sumnje da se novinarka Kovač pridružila javnoj satanizaciji i hajci koju protiv mene sprovodi Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

Bez obzira na to što su podaci javno dostupni, navešću Vam ih i na ovome mjestu:

Za godinu 2016. dobio sam na konkursu MK 1.000,00 eura za štampu knjige Pjesme Đura Milutinovića.

Za godinu 2017. nijesam dobio ništa iako sam imao knjigu.

Za godinu 2018. dobio sam 1.000,00 za svoju knjigu Natprirodna bića u crnogorskoj tradicijskoj kulturi.

Za godinu 2019. dobio sam 1.200,00 za priređivanje usmenoknjiževne peraške rukopisne pjesmarice Andrije Balovića.

Za godinu 2020. dobio sam 900,00 za priređivanje usmenoknjiževne pjesmarice Ivana Kolovića.

Dakle, za četiri godine 4.100,00 eura.

Napominjem da su sve knjige uredno objavljene, obavezni primjerci dostavljeni Nacionalnoj biblioteci, a potonja je u štampi. Da je i ona završena, može se provjeriti preko CIP-a koji je izdala Nacionalna biblioteka na Cetinju.

S poštovanjem,

Adnan Čirgić
(Odgovor u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo