Zdravlje ili biznis
(Svako svoj posao, Vesna Daković, direktorka Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, Monitor, br. 1352)
U prošlonedjeljnom tekstu Vesna Daković, direktorka Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBHVFP) navodi, između ostalog, da se tema zaštite zdravlja ljudi i životinja pokreće zbog smišljenih i tendecioznih namjera. A možda je neko zaboravio da je zakonska obaveza da potrošači, kao i držaoci životinja u svakom momentu treba da dobiju tačne i pouzdane informacije koje se odnose na bezbjednost hrane ili upozorenja koja treba da dobiju držaoci životinja. Obaveza je i da svako radi svoj posao.
Lično sam, radeći svoj posao, davala konkretne pisane predloge za preventivne mjere da se zaraze ne pojave i upozorenja vezano za upotrebu mliječnih proizvoda, ali izgleda da nije bilo interesa za strukom, već isključivo za biznisom ili nečim trećim, pa se preporuke nijesu uzele u obzir. I direktorica UBHVFP radila je svoj posao, ali kao biznismenka, sa osnovnim ciljem da ne stane uvoz tj. trgovina sa zemljama gdje je zarazna bolest kvrgava koža ( nodularni dermatit) govedi potvrđena. Pri tome nije vodila računa o zakonskim pravima, obavezama i odgovornostima kojima podliježe u svom radu, i obavezi da predlaže i preduzima sve propisane, kao i naučno poznate mjere i preporuke stručnih evropskih i svjetskih institucija (OIE, EFSA i dr.) koje mora da predloži i sprovodi kao preventivne mjere zbog opasnosti od pojave naročito opasnih, egzotičnih bolesti životinja utvrđenih u zemaljama u okruženju.
Vesna Daković je znala da se bolest kvrgave kože u Srbiji pojavila 8. juna 2016. godine i o tome ćutala. Za to vrijeme uvoz iz Srbije odvijao se uobičajeno, bez ikakvih dodatnih garancija ili zabrana uvoza ili povlačenja rješenja o uvozu, kako su u TV emisijama izjavljivali odgovorni.
Ali je zato direktorica, kao pravi biznismen, 10. juna uputila kolegi Petroviću, direktoru Veterinarske uprave R.Srbije dopis (Srbija je zvanično prijavila kvrgavu kožu 14. juna, čekajući dok se „odgovorni” u susjednim državama dogovore kako da se uvoz ne prekida, to jest – kada su interesi CG u pitanju – kako da se posao „odradi” u korist naše štete) u kojem pored ostalog navodi:
„Obavještavam Vas da je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja- UBHVFP, dana 9. juna 2016. godine donijelo Instrukcije za obavezno postupanje u cilju sprječavanja pojave i širenja naročito opasne zarazne bolesti kvrgave kože na teritiriji Crne Gore sa teritorije Republike Srbije. Smatramo da su mjere naložene ovom instrukcijom srazmjerne epizootiološkoj situaciji u R. Srbiji, a sa druge strane, neće izazvati veće poremećaje u prometu goveda i proizvoda koji predstavljaju rizik za prenošenje ove bolesti između naše dvije države (boldovala M. D).
Nadam se da ćete doprinijeti da pošiljke goveda namijenjenih klanju i pošiljke mlijeka i proizvoda od mlijeka koje se otpremaju za Crnu Goru prate tražene dodatne garancije.
U cilju olakšanja trgovine, molim Vas da nas blagovremeno obavijestite o novim žarištima bolesti, odnosno zonama slobodnim od ove bolesti kako bi naše uvoznike informisali o slobodnim područjima.”
Epilog – trgovina je „olakšana” i bolest uvezena u Crnu Goru. I to ne samo jedna, već dvije. Dosadašnji rezultat „stručnih” biznis mjera: od bolesti kvrgave kože usmrćeno i pokopano 589 goveda, od bolesti plavog jezika pet goveda, a od plavog jezika ovaca je oboljelo je 605 ovaca, s tim što je smrtnost kod ovaca 25-30%, a možda i veća.
Za razliku od Crne Gore, Srbija je, kada je prepoznala da je „ biznis” pripritetniji interes u odnosu na nesprovođenje propisa i zaštite zdravlja životinja i ljudi, razriješila dužnosti , po kratkom i efikasnom postupku, direktora Uprave za veterinu Petrovića, kojeg je naša direktorica Daković molila za saradnju – da slučajno uvoz ne posustane.
Savjetnik Premijera Srbije i bivši ministar poljoprivrede Dragan Glamočić svoj predlog o razrješenju direktora Veterinarske uprave obrazlaže „propstima u radu nadležne službe Ministarstva poljoprivrede. Posebno im je zamjereno što nisu blagovremeno ušli u proceduru nabavke vakcina protiv „nodularnog dermatitisa” i ranije informisali farmere o mogućnosti da se zaraza proširi na Srbiju”.
Za to vrijeme direktorica UBHVFP , inače ekonomista, mene naziva samozvanim stručnjakom i krivi me za pojavu zaraza. Može joj, izgleda, biti. Ko savjetuje našeg Premijera nije mi poznato, ali po posledicama koje svi vidimo, a većina vlasnika životinja to i praktično osjeća, bolje da nema savjetnika.
Nije „biznis” samo ugrozio stočni fond CG, već i zdravlje potrošača mliječnih proizvoda.
Takođe su ekspertice UBHVFP stalno javno saopštavale da se mlijeko ne mora prokuvavati osim u zaraženom i ugroženom području tj. u poluprečniku od 3 ili 10 km. od zaraženog dvorišta. Za razliku od takvog „znanja” Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, u Strategiji kontrole bolesti kvrgave kože (, www.veterinarstvo.hr/UserDocsImages/Zdravlje_zivotinja/BKK.) propisuju da se mlijeko i mliječni proizvodi od krava smještenih na gospodarstvima na području pod ograničenjem mogu koristiti za prehranu ljudi „isključivo nakon postupka prerade”…
Kada sam kao ekspert za bezbjednost hrane upozoravala držaoce životinja da prokuvavaju mlijeko koristila sam znanja onih koji su ispred nas, EU, OIE, njihovih naučnih komisija i komšija tj, naših susjeda Hrvata. Čija znanja su koristili odgovorni u UBHVFP nije mi poznato, ali je čudno da im nijesu poznata EU znanja jer su non-stop u pregovaračkim misijama sa EU.
Što se tiče „napada” Vesne Daković na mene u smislu da sam učila novinara Monitora šta da piše, ni to nije tačno, jer da sam ja učila novinara ne bi se potkrala greška oko toga da li je formirana ili ne Uprava za bezbjednost hrane. Da nije, a možda je bolje bilo da nije, ne bi imali Vesnu Daković i njenu ekipu i ovoliku štetu za držaoce životinja, a isto tako i visoke rizike po zdravlje potrošača od „garancija” za bezbjednost hrane ( mliječnih proizvoda) koje su saopštavali odgovorni u UBHVFP.
Ali imamo inspekcije za bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarnu inspekciju koje i dan danas rade u okviru Uprave za inspekcijske poslove, a od avgusta prošle godine trebale su biti u UBHVFP. Pravno formalno ne postojimo još uvijek, a da radimo ipak se i čuje i vidi, ali ne zbog MPRR i UBHVFP. Nema nikakvog opravdanja za bilo koga ko pravi teške sistemske greške za izuzetno složene i zahtjevne oblasti kao što su navedene tri, a posebno greške u sistemu inspekcijske kontrole za bezbjednost hrane životinjskog porijekla i veterinu.
Ocjene moje stručnosti nijesu mogla napraviti nikome štetu, osim onima koji ih daju.Ono što je pak mnogo opasnije od ocjena koje Vesna Daković davala pojedincima jeste njeno čvrsto uvjeravanje i garancije koje je saopštavala crnogorskoj javnosti da je hrana bezbjedna u sred epidemije.
Moje pitanje je vrlo prosto: kako jedan stručnjak iz oblasti biznisa može garantovati da je hrana sigurna u periodu epidemije koju smo imali? Da li ste se ikad, u prethodnom poslovnom angažmanu susreli sa bilo kojim oblikom epidemije kod ljudi ili životinja , pa ste tako čvrsto, samopouzdano i sigurno iznjeli svoje tvrdnje? Za razliku od ocjena moje stručnosti Vaše čvrste „ garancije” imaju mnogo dalekosežnije posledice što se i vidi iz rezultata dvije epidemije koje su poharale i dalje haraju Crnom Gorom.
Mirjana Drašković,
Glavna veterinarska inspektorka
Stav3 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice