Povežite se sa nama

MONITORING

Zastrašujuće veze

Objavljeno prije

na

Vlast i policija u Crnoj Gori pažljivo prate šta će sve otkriti Sretko Kalinić, pripadnik ozloglašenog zemunskog klana, kojeg je nedavno uhapsila hrvatska policija. Kalinićev policijski iskaz dat u jednoj zagrebačkoj bolnici, gdje se liječi od ranjavanja, navodno razjašnjava i neka ubistva u Crnoj Gori. Kalinić je hrvatskim isljednicima ispričao da je 11. avgusta 2008. greškom ubio Nikšićanina Gorana Pejovića u budvanskom kafeu Palma. On je rekao da je dobio nalog da likvidira Ivana Delića, ali je ubio mladića koji je sjedio za susjednim stolom. Prema medijima, likvidaciju Delića naručio je Luka Bojović, jedan od beogradskih kriminalnih bosova u usponu.

PROSTOR ZA PRIKRIVANJE: Crnogorska policija je potvrdila da je nakon Kalinićevog hapšenja razmjenjivala informacije sa hrvatskim kolegama i o ubistvu u Budvi.

U pucnjavi u bašti kafea Palma, na budvanskom šetalištu, ispaljeno je 13 hitaca. Ivan Delić je desetak minuta poslije zločina, sa prijateljima napustio lokal. Delić je u srpskoj policiji označen kao plaćeni ubica crnogorske mafije, kojom kako tvrdi Blic, upravlja njegov kum Brano Mićunović.
Osvrćući se na napise u medijima, Delić je u srijedu izjavio za Radio Slobodna Evropa da vjeruje da su ti navodi tačni. ,,Jedna mi stvar, međutim, nije jasna – da se u medijima prenosi nešto kao da se želi dati prostora nekome da se sve ovo prikrije”, rekao je Delić.
Delića čudi što su informacije iz istrage procurile u javnost prije nego što su se iza rešetaka našli nalogodavci zločina. On kategorično tvrdi da nema veze sa regionalnim podzemljem, a na pitanje ko onda iz tih krugova želi njegovu smrt, odgovorio je da je sve krenulo kada ga je u Saveznoj skupštini Vojislav Šešelj direktno optužio za likvidaciju ministra vojnog Pavla Bulatovića.
Delić je izjavio Večernjim novostima da je zemunski klan umiješan i u najveće likvidacije počinjene u Crnoj Gori.
,,Zbog ovakvog priznanja vjerujem da su Kalinić i njegova grupa umiješani u ubistvo visokog crnogorskog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, smrt Duška Jovanovića, pa i u još neke likvidacije u Crnoj Gori ” izjavio je Delić. To je ponovio i Vijestima, sa kojima vodi sudski spor baš zbog teksta u kome je taj dnevnik tvrdio da su hici koji su pogodili Pejovića bili namijenjeni Deliću.
TJELESNA GARDA: Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević nedavno je tvrdio da je crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora imali crnogorske dokumente.
,,Šiptar i Kum, svi beogradski mafijaši imali su legitimacije DB-a Crne Gore i uredno izdate dozvole od crnogorskog MUP-a za nošenje oružja. To je bio dio plana tadašnjeg ministra policije Vukašina Maraša i šefa DB-a Duška Markovića da se Milo štiti u Beogradu upravo pomoću tih kriminalaca, da su oni najbolja garancija bezbjednosti Đukanovića od režima Miloševića. Zemunski klan je bio tjelesna garda Mila Đukanovića, to je bila javna tajna”, rekao je Knežević.
Njegove navode niko za sada nije demantovao. U nekim srpskim medijima sve je više spekulacija da bi o tim vezama mogli progovoriti uhapšeni pripadnici klana, pa i sam Kalinić. Nedjeljnik NIN, međutim, upozorava da Kalinić ne može biti ključni svjedok, i da on ne može govoriti o vezama politike i kriminala.
Hrvatska policija predala je MUP-u Srbije tri iskaza Sretka Kalinića u kojima je iznio svoja saznanja o brojnim zločinima zemunaca, ali i drugih mafijaških grupa, otkriva beogradski Press. U jedan od ovih iskaza pod nazivom „Podaci iz neformalnog razgovora sa Sretkom Kalinićem” Press je imao uvid, i u njemu Kalinić opisuje ko je odgovoran za 29 ubistava u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Sagovornik Pressa kaže da policija i bezbjednosne službe provjeravaju navode Sretka Kalinića i otkriva da se te informacije upoređuju sa podacima koje je policiji dao još jedan član zemunskog klana Miloš Simović, koji je uhapšen 10. juna. On dodaje da je, prema dosadašnjim provjerama, tačno „oko 70 odsto informacija koje je Sretko Kalinić iznio”!

Kalinić u ovom iskazu, navodno, teško optužuje Luku Bojovića, tvrdeći da je upravo on naručio, ne samo Delićevu likvidaciju, već i veliki broj drugih ubistava, a i da je u nekim zločinima i lično učestvovao! Prema Kalinićevim tvrdnjama, članovi zemunskog klana nakon bjekstva iz Srbije najviše su radili upravo za Bojovića, za kojim traga srpska policija. Policija je Bojovića uhapsila u julu 2007. godine, ali ga je sud oslobodio optužbi.

Sam Kalinić je navodno priznao da je počinio ubistva u više zemalja u regionu. On je hrvatski državljanin i, kako kažu pravni eksperti, pravna procedura o njegovom slučaju veoma je složena. ,,On može da podliježe hrvatskoj sudskoj odgovornosti jer je njihov državljanin ili da potpada sudskoj odgovornosti Crne Gore i našeg sudstva, jer je krivično djelo počinjeno na crnogorskoj teritoriji”, objasnio je za RFE profesor Pravnog fakulteta u Podgorici Blagota Mitrić.

PLAĆENE UBICE RADILE ZA ŠARIĆA: Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istražuje informaciju po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. I to da likvidiraju najviše državne funkcionere u Srbiji. Pripadnici zemunskog klana Kalinić i Simović nalaze se u zatvoru u Hrvatskoj, odnosno Srbiji poslije nedavnog međusobnog obračuna, a sumnja se da su umiješani i u monstruozno ubistvo Simića prije nekoliko mjeseci u Zagrebu.

Početkom prošle nedjelje Slobodan Homen, državni sekretar u srpskom Ministarstvu pravde, kazao je da „postoje podaci koji su dobijeni iz podzemlja da su Kalinić, Simović i Simić bili u kontaktu sa narkoklanom Darka Šarića, početkom godine.”

Jedno od novih ,,otkrića” medija jeste da je atentat na dvojicu visokih funkcionera Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik, koju je po nalogu i isplatama Darka Šarića trebalo da obavi klan Luke Bojovića.

Za egzekuciju pripadnika MUP-a je, prema pisanju beogradskog dnevnika Blic, bio zadužen Siniša Petrić, zvani Zenica. Petrić je
1990-tih, kao pripadnik grupe najmonstuoznijeg ubice u Srbiji Marinka Magde, bio osuđen na smrtnu kaznu. Petrić, koji slovi za „zvijer među plaćenim ubicama u regionu” trenutno je na potjernici Interpola, i za njim intenzivno traga srpska policija zbog sumnji da je posljednjih godina izvršio nekoliko profesionalnih likvidacija
Petrić je, navodno, ponovo na vezi sa bivšim saborcima iz zemunskog klana i Lukom Bojovićem, koji je odnedavno zauzeo lidersku poziciju u podzemlju. Ta mu je pozicija, prema Blicu, omogućena i uspostavljanjem veze sa Darkom Šarićem, koji se posljednjih godina nametnuo kao šef cjelokupnog podzemlja u Srbiji i regionu.

BOJOVIĆEV PRSTEN: Postojao je i rezervni plan za ubistvo dvojice funkcionera MUP-a Srbije, za slučaj da onaj sa egzekutorom Petrićem ne uspije, piše Blic. Jedan od planiranih atentatora bio je Vuk Vulević, crnogorski državljanin koji je prošle nedjelje uhapšen u Frankfurtu.

Vuleviću se u Crnoj Gori sudi zbog pokušaja ubistva Faiza Kadrića, bio je optužen za šverc 200 kilograma kokaina i ubistvo policajca Slavoljuba Šćekića, ali je tih optužbi oslobođen.

Pošto je Darko Šarić preuzeo kompletno podzemlje Srbije, za njega su radili i Bojović i njegov glavni suparnik Sreten Jocić, ali i druge kriminalne grupe, tvrdi Blic. Hapšenje Jocića, koji je dopao zatvora u aprilu 2009, i raspisivanjem potjernice za Darkom Šarićem u januaru ove godine, omogućili su Luki Bojoviću glavnu poziciju u podzemlju.

Bojović je karijeru počeo u Gardi Željka Ražnatovića Arkana. Bio je osoba u koju je Arkan imao povjerenja i koji je poslije ubistva Ražnatovića u januaru 2000. u podzemlju slovio za čovjeka koji je trebalo da ga osveti.

Luka Bojović je sa svojom grupom predstavljao spoljni prsten zemunskog klana, zadužen za uličnu distribuciju narkotika. Praćen je u akciji „Sablja”, poslije ubistva premijera Đinđića. Navodno je tada Bojović organizovao da zemunci, koji su izbjegli hapšenje pobjegnu iz Srbije i sklone se u Crnu Goru. Od tada se, Kalinić i Simović, skrivaju pod njegovim pokroviteljstvom, pisao je nedavno Blic.

DAČIĆEV ŠEF KABINETA: Prema tumačenjima iz policije za Blic, poslije raspisivanja potjernice za Šarićem, Luka Bojović je počeo likvidacije osoba u koje nema povjerenja. Njegov kum Simić, koji je bio veza između Bojovića i Miloša Simovića je u februaru ubijen u Zagrebu, u blizini mjesta na kome je prošle nedjelje Simović sa dva hica pucao u Kalinića. Bojović se nije pojavio na sahrani kuma, samo je dao čitulju u novinama. Prema navodima izvora Blica iz MUP-a, pretpostavlja se da se Luka Bojović sada nalazi u Španiji.

U međuvremenu su mediji u Republici Srpskoj i u Srbiji objavili da je Zoran Ćopić, kontroverzni srpski biznismen, osumnjičen da je prao novac za Darka Šarića, u subotu uveče priveden u Banjaluci na osnovu informacija da je planirao atentat na ministra srpske policije Ivicu Dačića. Dačić je u nedjelju u glavnom gradu RS bio u posjeti premijeru Miloradu Dodiku. Ćopić, za kojim je zbog veza sa Šarićem raspisana potjernica, iz policije je pušten poslije šest sati saslušavanja, bez krivične prijave.

Blic je svojevremeno objavio da je Ćopić kao vlasnik firme DSD Tabako u decembru 2006. kupio Mitrosrem za 15,2 miliona eura i obaveznu investiciju od deset miliona. U to vrijeme, Ćopić je u poslovnim krugovima važio za biznismena koji je po Srbiji kupovao firme za Antona Stanaja, suvlasnika podgoričkog Rokšpeda, koji je u septembru 2007. u Beogradu uhapšen zbog šverca cigareta.

ĆOPIĆ KAO BIZNISMEN: U junu 2009. godine, Ćopić je Mitrosrem prodao beogradskoj kompaniji DTM Relations, čiji je vlasnik Nikola Dimitrijević, inače šurak Dačićevog šefa kabineta, Branka Lazarevića, koji je ranije bio suvlasnik firme.

Policija sumnja da je upravo preko Dimitrijevićeve firme, Ćopić prodao Mitrosrem Darku Šariću. Interesantno je da je Ćopić i poslije prodaje firme Dimitrijeviću, ostao u Upravnom odboru Mitrosrema u kom je bio i pančevački advokat Andrija Karlović, nedavno uhapšen u finansijskoj istrazi protiv Darka Šarića.

Ćopić je za Blic potvrdio da je Šarić bio zainteresovan da od njega kupi Mitrosrem, ali tvrdi da to toga nije došlo jer „Šarić nije imao dovoljno novca”. ,,Na moju veliku žalost, zbog nedostatka novca i neispunjenja obećanja Hipo banke iz Podgorice do realizacije posla nikada nije došlo”, objasnio je Ćopić.

Ćopić je za Večernje novosti izjavio da je Darko Šarić za 29 miliona eura prodao svoj udio u Štampa komercu njemačkom koncernu VAC.
VAC-ovo preuzimanje 24, 9 odsto akcija u jednom od najtiražnijih srpskih listova, što je najnovija afera u toj državi.

Sa Ćopićem je, kako saznaje Blic u Banjaluci bio priveden i hrvatski biznismen Dražen Golemović, koji je prema pisanju medija, u Zagrebu svjedočio da je Sreten Jocić naručio ubistvo vlasnika i glavnog urednika hrvatskog magazina Nacional Iva Pukanića u oktobru 2008. Golemović je u Banjaluci pušten poslije saslušanja.

Ubistvo Pukanića dovodi se, takođe, u vezu sa Crnom Gorom i duvanskim poslovima Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta, o čemu je Pukanić pisao i svjedočio pred italijanskim istražiteljem Šelzijem.

Slučaj Drašković

Bivšim pripadnicima Državne bezbjednosti Radomiru Markoviću (63), Miloradu Ulemeku (41), zvanom Legija, Nenadu Iliću (35) i Branku Berčeku (33) potvrđena je presuda na po 40 godina zatvora zbog zločina počinjenog u blizini Lazarevca na Ibarskoj magistrali 3. oktobra 1999. godine, u kojem su pokušali da ubiju Vuka Draškovića, lidera Srpskog Pokreta obnove, kada su poginula četvorica pripadnika SPO-a: Veselin Bošković (brat Draškovićeve supruge Danice), Vušur Rakočević, Dragan Vušurević i Zvonko Osmajlić.

Kako je Okružni sud utvrdio, Slobodan Milošević, bivši predsjednik Jugoslavije, je u Draškoviću kao lideru opozicije vidio opasnost za svoju ,,vlast i političku moć”, pa se ,,iz niskih pobuda” odlučio za likvidaciju političkog protivnika. Milošević je naredio Markoviću, tada načelniku SDB-a, da ubije Draškovića uz pomoć Jedinice za specijalne operacije (JSO) i njihovog komandanta Legije.

Nakon atentata na Ibarskoj magistrali, ista grupa je ponovo pokušala da ubije Draškovića u Budvi pred ljeto 2000.godine. Ovog puta im se pridružio i Nebojša Pavković, tada načelnik Generalštaba vojske Jugoslavije koji je obezbijedio vozilo, vojne uniforme i smještaj u kasarni u Tivtu za Ulemeka i njegove saradnike. Takođe, naredio je da im se obezbijedi vojni helikopter iz Crne Gore do Kraljeva nakon izvršenog zadatka.

Učesnici ovog zločina su pravosnažno osuđeni 2007.godine

Sredinom 2008. godine Dragan Šutanovac unaprijedio je u najviši vojni čin Živka Terzića. Terzić je 2000. godine, kao načelnik za bezbjednost korpusa Ratne mornarice u Kumboru, omogućio Nenadu Iliću, Leonidu Milivojeviću i Branku Berčeku, atentatorima na Vuka Draškovića, da dobiju vojne uniforme i da se vojnim helikopterom prebace iz Budve u Srbiju.
Terzić je kazao da je admiral Milan Zec tražio da bude obaviješten kad, po obavljenom zadatku, trojica pripadnika DB iz Crne Gore, budu prebačena helikopterom u Srbiju.

Milan Bošković

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike

 

 

Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.

Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…

Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.

Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.

U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.

Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.

Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.

Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.

Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih.  Iznos javnog duga raste iz godine u godinu.  Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.

Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.

Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“

Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“  i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.

„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.

„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIN-CG: NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene su u cijelom regionu. Crnogorski navijači na fašističke povike odgovorili antiratnom porukom i sportskom kulturom

 

 

,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”, odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije”, ,,Ko ne skače taj je pravoslavac”…

Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.

Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent – ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.

Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.

Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem”, poručio je.

,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se – nevjerovatan osjećaj”, izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.

Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije,uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić  mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.

Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.

U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim”.

,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručili: ‘Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče’… Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali ‘Ustaše i četnici, zajedno ste bježali’, jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima”, napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.

,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci”, piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti”.

Tabloidi u Srbiji iskoristili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija”.

Realnost je ipak drugačija.,,Navijanje” su osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci”, poručio je premijer Milojko Spajić. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce”, naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je: ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu”.

Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent”.

Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.

Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.

Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde – „delije” i Partizana – „grobari”, koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak ‘grobara’ i ‘delija’ koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno”, saopštio je reporter hrvatske Nove TV.

Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina”, jer je tokom meča Srbija – Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci” i „Pumpaj”. Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi”, beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.

U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore”, saopštili su iz policije.

Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost
svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz  ANB-a, kao i  direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.

Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti”, piše index.hr.

I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina” kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.

Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA je zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.

Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici DinamoCrvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.

Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije”.

Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a

 

Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.

Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”.  Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….

Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin  je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.

Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.

U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.

U Komisiji je  crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.

Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom,  očigledno je da je glavni razlog istrage njegova  podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina.  Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.

Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije  oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.

S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.

Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.

Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo