Aleksandar Jerotić, otac učenika Osnovne škole Milan Vuković u Herceg Novom požalio se ove nedjelje novinarima da njegov sin I.J. trpi vršnjačko nasilje. On je istakao da ne žele da proganjaju dječaka koji je napao njihovog sina, ali da moraju da ukažu da škola nema adekvatan odgovor na nasilje.
I pored toga što se godinama konstatuje da je nasilje među mladima u stalnom porastu, nije se mnogo učinilo na rješavanju problema, pa je nasilje, nažalost, postalo sastavni dio školovanja velikog broja učenika.
,,Dvije trećine djece u osnovnim i srednjim školama izjavilo je da su barem jednom bili žrtva nasilja, a 24 odsto njih da su duže vrijeme, konstantno trpjeli ili trpe nasilje”, izjavila je nedavno direktorica NVO Ženska akcija Slavica Striković.
Iz Udruženja Roditelji za Monitor kažu da im se gotovo svakodnevno javljaju roditelji djece koja su žrtve vršnjačkog nasilja sa pitanjima kome da se obrate i na koji način da zaštite svoju djecu jer nijesu zadovoljni odgovorom škole i institucija, ali i drugih roditelja.
,,To nam govori da često odgovor nije adekvatan. Ukazuju nam na to da roditelji djeteta nasilnika nijesu raspoloženi za saradnju i da im u školama često kažu da zbog toga malo šta mogu da urade. Tako se stvara jedan krug koji je prilično opasan. Niti se pomaže djetetu koje trpi nasilje adekvatno, niti onom koje smatra da je nasilje prihvatljivo prema drugim osobama. I poslije se pitamo šta nam je sa djecom i zašto su ‘ovakva”’, kaže za Monitor direktorica Udruženja Kristina Mihailović.
Nasilje se ovdje, ukazuju neki od naših sagovornika, djeci nerijetko nameće kao poželjan model rješavanja problema. ,,Priličan je broj roditelja koji odobravaju, čak i huškaju svoju djecu na nasilje. Pravdaju to pričom da moraju naučiti da se brane, pa se od odbrane brzo pređe u napad. A onda nam se dešavaju scene kao nedavno u jednoj podgoričkoj školi da su se nakon svađe djece i roditelji uhvatili za vratove”, priča sagovornica koja je željela ostati anonimna a čije dijete pohađa jednu podgoričku osnovnu školu. ,,Roditelji djeci daju primjer. Roditeljski sastanci postali su prilika da se roditelji iživljavaju i otvoreno prijete nastavnicima”, kaže ona.
No, nijesu roditelji jedini koji nose odgovornost. Umjesto da se rješava, nasilje se uglavnom zataškava od strane školske uprave i nadležnih.
,,Nažalost, stiče se utisak da se prvi znaci neprimjerenog ponašanja u određenom stepenu tolerišu i posmatraju kao prihvatljiv model, što nerijetko dovede do težih oblika nasilja među učenicima. Ovo upućuje da od roditelja/staratelja i nadležnih subjekata izostaju blagovremene i adekvatne mjere kao i koordinirana saradnja u cilju pružanja pomoći i podrške djetetu koje ispoljava neprihvatljive oblike ponašanja”, kažu za Monitor iz institucije Zaštitnika ljudskih prava. Oni su ove godine u radu imali predmete koji su se odnosili na nasilje, koji su pokrenuti od strane djece i njihovih roditelja ili kao sopstvena inicijativa Zaštitnika.
Iz razgovora sa roditeljima čija su djeca pretrpjela nasilje može se izvesti određeni obrazac reakcije školske uprave: nasilje se obično zataškava, i to na uštrb žrtava ali i nasilnika; djeluje se jedino kada slučaj dobije medijsku pažnju ili reaguju nevladine organizacije; žrtve i dalje trpe ili ih, u slučaju da postane neizdržljivo, roditelji premjeste u drugu školu, a za nasilnike se čeka da završe školovanje pa da postanu briga drugih službi.
Vršnjačko nasilje je nekada bilo izraženo u srednjim školama, a sada je česta pojava i u osnovnim. Iz NVO sektora upozoravaju i da bi uspostavljanje i ažuriranje statističkiih podataka na nivou države o nasilju u školama doprinijelo osvješćivanju šire društvene zajednice o toj pojavi.
Posljednje relevantno istraživanje radio je UNICEF 2013. I ono je pokazalo da svaki treći građanin Crne Gore zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi.
Vršnjačkom nasilju su najviše izložena djeca koja su drugačija intelektualno, materijalno i etnički, djeca koja pripadaju ranjivim grupama – siromašni, osobe sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine, kao i oni fizički slabiji. Ovom treba dodati zabrinjavajući podatak da država nedovoljno radi na rješavanju problema siromaštva djece. Prema UNICEF-ovim podacima 10 do 15 odsto najmlađe populacije živi u bijedi.
Kancelariji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda učenici su se tokom 2015. godine najviše žalili na ponašanja i odnose nastavnika i učitelja, ocjenjivanje, izrečene disciplinske mjere i vršnjačko nasilje. Ombudsman u kontinuitetu poziva nadležne organe da koordinisanim postupanjem ulože napore kako bi se djeci i mladima obezbijedilo bezbjedno okruženje. ,,Međutim, i pored preduzimanja određenih radnji i mjera nadležnih organa i službi stiče se utisak da stojimo u mjestu i da je neophodna snažnija, koordinisana, sistemska akcija društva u cjelini”, naglašavaju iz kancelarije Ombudsmana.
Iz Udruženja Roditelji naglašavaju da je ovo problem svih – roditelja, škole, centara za socijalni rad, policije. ,,Uglavnom se čeka da ona druga ‘strana’ riješi problem. Mi smatramo da je najveći problem što se i definisani koraci u ovim situacijama ne primjenjuju, što se primjena toga ne prati adekvatno, ne pomaže školama da se dodatno osposobe za reagovanje, što kao društvo ne prepoznajemo koliko je važno da se nasiljem bavimo od samog početka kada se primijeti. Ne samo kaznama i kažnjavanjem nego pronalaženjem načina da se pomogne prevashodno djeci”, kaže Mihailovićeva.
Uputstvo školama – Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja, Ministarstvo prosvjete je izdalo prošle godine u samo 500 primjeraka. Iako bi bilo korisno da se distribuira i roditeljima. U njemu su detaljno opisane uloge, obaveze i postupci nastavnog, stručnog, upravnog i ostalog osoblja u školi u slučaju vršnjačkog nasilja.
Iz Uruženja Roditelji kažu da im je praksa da roditelje direktno upućuju Ministarstvu prosvjete, kako bi im oni pomogli i uputili ih na koji način da zaštite djecu. ,,Dostavljamo i Uputstvo o tome kako škole, policija i centri za socijalani rad treba da postupe kada se problem javi. U Ministarstvu su nam zvanično objasnili da je Uputstvo obavezujuće za sve škole. Moramo da priznamo da djeluje odlično, ali roditelji za njega ne znaju ni da postoji ni da se primjenjuje”, objašnjava Mihailovićeva.
A morali bi se obavijestiti i roditelji i škole, da ne bi u praksi zaživio sistem odgovaranja nasiljem na nasilje.
Internet nasilje
Iz kancelarije Ombudsmana su za Monitor istakli da učenici sve više žale na sajber ili internet nasilje kojem su izloženi, te da se nasilje iz školskog dvorišta preseljava u virtuelni svijet. Ovogodišnje istraživanje UNICEF-a pokazalo je da više od 90 odsto djece u Crnoj Gori koristi internet i u najvećem broju slučajeva doživljava vršnjačko nasilje. Nakon ovih rezultata, Vlada i UNICEF su konstatovali da je neophodno da roditelji i nastavnici pruže bolju podršku djeci. Međutim, upitno je koliko roditelji i škole mogu pomoći djeci. Isto istraživanje je pokazalo da većina (68 odsto) djece smatra da zna o internetu više od svojih roditelja. Svako drugo dijete (53 odsto) izjavilo je da nikad ne koristi internet u školi, a samo dva odsto se, kad im se nešto neprijatno desi na internetu, za pomoć obraća nastavnicima.
Predrag NIKOLIĆ
HORIZONTI2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice