Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Zaštitnik

Objavljeno prije

na

U avgustu 2008. godine, Sretko Kalinić je dobio nalog da likvidira Ivana Delića, poznatog Budvanina, koga dovode u vezu sa crnogorskim don Vitom – Branom Mićunovićem. Umjesto Delića, ubijen je greškom mladi Nikšićanin Goran Pejović, koji se tog nesrećnog dana našao u kafani Palma. Pejovića ništa nije vezivalo sa žestokim momcima, osim što je, kao i Delić, odabrao istu kafanu i sličnu boju majice. Bio je tek na pragu tridesetih. Crnogorska policija i pravosuđe nijesu učinili mnogo da rasvijetle Pejovićevu smrt. Bio je to tek jedan u nizu nerazriješenih zločina počinjenih po crnogorskim gradovima. Iako je objavljeno odmah nakon tragedije da je Delić bio meta, da je stradao nevin čovjek, da su zemunci izvršili zločin istraga je tapkala u mjestu. Na kraju, umjesto naših organa, sam Kalinić je otkrio detalje. Kalinić, koga su nakon nedavnog mafijaškog obračuna i ranjavanja uhvatili hrvatski istražitelji, u Zagrebu sa bolesničke postelje sklapa mozaik svojih sabranih djela. Koliko će ih biti vezano za našu zemlju.

Tek nakon Kalinićevog hapšenja, crnogorska policija je krenula u akciju i u kontaktima sa kolegama iz Hrvatske dnevno razmjenjuje informacije. Oglasio se i Ivan Delić. On je zemunce optuži za niz nerasvijetljenih ubistava počinjenih u Crnoj Gori – od Duška Jovanovića do inspektora Slavoljuba Šćekića.

Zloglasni zemunci slobodno su više od decenije operisali po Crnoj Gori. Prisjetite se, neometano su izveli atentat na Vuka Draškovića u Budvi turobne 2000-te, iako je lider srpske opozicije bio pod zaštitom crnogorske policije. Drašković se u Budvu sklonio od Miloševićeve službe i njenih izvršitelja. Ali, crnogorska tajna služba bolje je izgleda štitila zemunce nego Vuka, kome je umalo otišla glava. Atentatorima na Draškovića, pak, ni dlaka nije falila.

Nijesu zemunci samo pucali po Crnoj Gori. Uz Severinu ludo su se zabavljali na svadbi Safeta Saja Kalića u Rožajama, u društvu visokog funkcionera crnogorske DB Zorana Lazovića i narko bosa Darka Šarića, sa kojim su imali razgranate poslove. Tek kad je pukla bruka, kad je pola Crne Gore odgledalo svadbu postavljenu na Jutjubu, kada su sudije kaznile novinare koji su pisali o mladoženjinim vezama sa zemuncima, crnogorsko je tužilaštvo saopštilo da će pročešljati video zapis, koji je ranije državna tužiteljica odbacila kao dokaz.

Umjesto da istražuje zločine, da podstakne tužilaštvo da procesuira, crnogorska služba je zemuncima pružala logistiku: oružni listovi, lične karte, prebivališta… I to od doba kada je ta fabrika smrti radila za Slobodana Miloševića sa kojim je Crna Gora ratovala. Može li biti da su i Milošević i njegovi crnogorski oponenti koristili iste vojnike za mračne poslove – i kad se bije, i kad se pije, i kad se puca.

Milo Đukanovića je na dan Đinđićeve sahrane, prema knjizi Miloša Vasića, pitao srpske kolege – griješe li kada dovode zemuski klan u vezu sa ubistvom premijera, dodajući da njegova služba nema operativna saznanja o grupi koja je, vidimo, vršljala po Crnoj Gori.

Jasno: važno je saznati šta je Sretko Kalinić sa društvom radio po našoj zemlji. Dobro je da je uhapšen taj važni svjedok. Ali, mnogo je značajnije drugo – ko je ovdje tu zločinačku bandu štitio i za koga su sve obavljali strašne poslove. Kako je moguće da ni jedan od vojnika smrti nije dopao u ruke crnogorske policije? Zašto ključne zločine vezane za Crnu Goru rješavaju policije i pravosuđa Srbije i Hrvatske?

U odgovorima na ova pitanja, krije se suštinsko – ono o prirodi poretka koji je ovdje stvoren, u kome u kontinuitetu najveći zločini ostaju nekažnjeni. Nigdje u regionu nije kriminal na takav način infiltriran u sistem kao u Crnoj Gori. Povucite, ako možete, granicu između mafije, biznisa i politike.

Još od davnih devedesetih Đukanoviću je, uz Zapad, bila presudna podrška ljudi iz kriminalnih struktura. Od Brana Mićunovića do Stanka Subotića i veselih zemunaca. Ta osovina je držala vođu. Njihovi poslovi su punili kasu. Ta sprega mu ne da danas da ode. Zaštitnik mora ostati na vlasti, da bi kriminal ostao nekažnjen.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nova vreća, stara obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse

 

U Vladi je praznično raspoloženje. Ili tačnije, euforija. Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da godinu završavamo „trijumfalno“.  Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović otišao je još dalje. „Ne sjećam se trenutka kada je svaki radnik u Crnoj Gori bio srećan, danas je taj dan“, ushićeno je prokomentarisao to što je parlament usvojio set zakona koji, između ostalog, podižu minimalac na – 450 eura.

Ono, jeste, bolje je kad je minimalac 450 eura a ne 250. Ipak, lider URA-e jeste mlad, ali se sigurno sjeća onog vremena, prije krvavih devedesetih, kada se radnici nijesu radovali povećanim minimalcima, nego dobrim platama, ljetovanjima, novogodišnjim proslavama zbog kojih nijesu morali da brinu kako će preživjeti posle 10. januara. Ali ni da brinu da će ostati bez posla. Broj nezaposlenih u Crnoj Gori raste. Tokom protekle godine ta brojka  je porasla za oko 18 posto. Nezaposleni nemaju čemu da se raduju. Za njih je jedina opcija, Evropa sad, ako odu iz zemlje.

Na stranu sada oni glasovi koji smatraju da bi Vladin projekat  Evropa sad, kroz koji su povećane zarade, mogao biti prerizičan za ekonomsku stabilnost zemlje. Ono za šta ne treba mnogo ekonomske nauke je računica – kad cijene vrtoglavo rastu, kao što je to sada slučaj, 450 eura vrijedi taman koliko i 250. I služi, kao i do sada, tek za preživljavanje. Ako svježe usvojeni Zakon o budžetu ne preživi rast cijena, ekonomske krize i ovdašnje prilike, odnosno „ako ne bude održiv“, Vlada će, najavio je premijer – u junu podnijeti ostavku. A možda da i u tom slučaju, u Vladi ostane ministarka kulture Vesna Bratić. Em što nije krojila budžet, em što premijer ne vidi, kako je kazao, zašto bi ona morala da ponese ostavku. „Ministarka prosvjete Vesna Bratić je jedna uzorna profesorka, vrstan pedagog i poznalavac mnogih oblasti i ne znam zašto bi bila smijenjena sa funkcije ministra”, kazao je premijer. Možda zato što je iznosila stavove koji su podgrijavali nacionalne tenzije i kadrovala  tako da  kulturom i obrazovanjem danas upravljaju  tek oni koji pripadaju jednoj vjerskoj zajednici.

Doduše, premijer je ocijenio i da je Crna Gora „oslobođena”, te da u njoj više „nema korupcije u vrhu ni nepotizma“.  Zapošljavanje po dubini politički i vjerski podobnih se ne računa. Šteta što dodatno pojašnjenje o iskorijenjenom nepotizmu nijesmo mogli da čujemo na premijerskom satu, koji je prvi put u istoriji parlamentarizma otkazan, jer nijedan od poslaničkih klubova nije imao pitanje za premijera Krivokapića. Doduše o „oslobođenoj Crnoj Gori“, sve je rekao, kada je, objašnjavajući zašto Crnoj Gori ne odgovaraju novi izbori, poentirao: „Nemamo novo zakonodavstvo, nema promjene u pravosuđu, nismo stvorili preduslove za ravnopravne i fer izbore”.

Praznično raspoložen je i predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. Javnost je ushićeno pred Novu obradovao viješću da sad imamo „moćno oružje protiv mafije“, te da je „proglasio novi Tužilački savjet“. Čiji je izbor prethodno, sa svojim poslaničkim klubom, blokirao više mjeseci. Ali dobro, nigdje ne žurimo. Trebalo je, moguće, prvo proglasiti dan rođenja Njegoša državnim praznikom.

Kako god, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ove godine može na proslavu državnim avionom. Još nema tužilaštva spremnog da ispita, između ostalog, i njegovih 19 tajnih letova državnim avionom, o čemu su ovih dana pisale Vijesti.

Uglavnom, nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Inflacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uđete u prodavnicu, a ono ponovo poskupilo sve što je i juče poskupilo.   Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, penzije, nova radna mjesta, direktori, krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, stari. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati

 

Robe i usluge sve su skuplje. A politička obećanja jeftinija. Uđete u prodavnicu, a ono, ponovo poskupilo ono što je juče poskupilo.  Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, veće penzije, nova radna mjesta, novi direktori u državnim preduzećima (naši umjesto njihovih), novi krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, uglavnom, stari. Znamo se odavno. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati.

Od novembra prošle, do novembra ove godine, indeks potrošačkih cijena u Crnoj Gori porastao je za 5,4 odsto, izračunali su u Monstatu. Poskupjela je hrana, garderoba, dobar dio usluga, gorivo, prevoz i još štošta. Inflacija bi, može biti, bila i veća da nijesu pojeftinili novi automobili (zato polovna vozila i bicikla dobijaju na cijeni). I usluge kulture.

Tu informaciju možemo posmatrati iz strogo tržišne perspektive odnosa ponude i potražnje. Ili kroz prizmu aktuelnih društvenih odnosa u kojima definišemo svoje prioritete i afinitete. Zašto bi, recimo, išli u pozorište pored besplatnog parlamentarnog kanala. Gdje iz tople sobe možete i da galamite na protagoniste čija vam se uloga ne dopadne. Ne čuju vas? Pa ne slušaju ni jedni druge. Važno je da svako ispriča svoju priču. I obeća.

Samo život, hljeb i struju trošimo po starim, nerealno niskim cijenama. Na tom daru treba zahvaliti nestabilnoj vladi i nesigurnoj parlamentarnoj većini. Zbog čega niko ne zna kad bi nas mogli zadesiti vanredni izbori. U koje, vladajući, ne žele ući sa hipotekom onih koji su doveli do poskupljenja hljeba i struje.

Muka je što tako stanje nije održivo, potraju li neuobičajeno visoke cijene brašna i energenata na svjetskim tržištima. Pekari neće još dugo, o svom trošku, čuvati socijalni mir u Crnoj Gori. Upravi Elektroprivrede je nešto lakše. Gubitke zbog skupog uvoza i niske prodajne cijene struje neće pokrivati iz svog džepa. Ceh će prebaciti na račun budućeg razvoja elektroenergetskog sistema. Prolongirajući obećanja o gradnji nove elektrane.

Za utjehu, a važna je utjeha, Crna Gora po zvaničenoj stopi inflacije i procjenama njenog rasta u bliskoj budućnosti gleda u leđa Srbiji, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama. I još mnogima. Loša vijest je što bi rast inflacije na zapadu mogao, uskoro, dovesti i do rasta kamata. Čime bi postojeća i planirana zaduženja postala skuplja. A nova ulaganja (investicije) manje isplativa. Pa se analitičari – pesimisti, širom svijeta, plaše nove ekonomske krize. A optimisti vjeruju da će se inflacija primiriti, a cijene stabilizovati, u prvoj polovini naredne godine.

Kao glavni razlog za postojeće globalne ekonomske probleme stručnjaci označavaju „prekide u lancima snabdijevanja“. Mimo toga, kod nas su aktuelni i „prekidi u lancima komunikacije“.

Pojedine privatne apoteke počele su da naplaćuju lijekove koje izdaju na recept, pošto se Fond za zdravstvo pokazao kao neuredan platiša. Autobuski prevoznici organizuju proteste zbog obećane, a neisplaćene, vladine pomoći na račun otežanog rada tokom pandemije. I kažu kako je resorni ministar (Ministarstvo ekonomskog razvoja) odbio da razgovara sa njima. Iz KAP-a tvrde da nijesu dobili prošlonedjeljnu vladinu ponudu o smanjenju proizvodnje na minimum, uz zadržavanje sadašnje cijene struje. Pa gase fabriku. Privatne firme i pojedinci kojima Vlada duguje novac angažuju izvršioce kako bi naplatili potraživanja. Ministar finansija hvali se viškom novca u državnoj kasi.

Predsjednik države, ponovo, najavlju skori pad vlade. Objašnjavajući kako je decembarski pokušaj „privremeno odložen” pošto su potencijalni partneri u tom poslu, iz vladajuće koalicije, tražili dodatno vrijeme za realizaciju dogovorenog. Vladajuća većina sa Vladom intenzivno pregovara o (finansijskim) uslovima za usvajanje budžeta. I najavljuje, konačno, izbor nedostajućih članova tužilačkog savjeta. Onda, eto pravde. Prednovogodišnji darovi.

Na podgoričkim parkinzima, osvanuli su flajeri sa najavom nove političke partije. Slobodna Crna Gora. Ime su ugrabili, pošto među pedesetak registrovanih partija već imamo Pozitivnu, Pravu, Ujedinjenu… Crnu Goru.  A program će, obavještavaju osnivači, napisati zajedno sa zainteresovanim građanima. Inflacija, oko nas.

   Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ćošku

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ambijentu rata svih protiv svih, Skupština i Vlada se pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate. Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje

 

Prvo je predsjednik države najavio pad premijera i njegove vlade. „U ćošak, okreni se prema zidu i ćuti. Do smjene!” Onda se premijer pozabavio sudbinom predsjednika i njegovih najbližih saradnika: „Bio bi spuški zatvor dupliran da su nam omogućili da funkcionišemo kako treba”.

Opozicija je, ipak, povukla iz procedure zahtjev da se u Skupštini glasa o povjerenju Vladi. Nakon što je šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković obećao: „Tvrdim da će inicijativa imati potrebnu većinu”. Pozivajući se na autoritet partije koju predstavlja. „Ozbiljan smo subjekt i nemojte da sumnjate da, kada se uhvatimo određenog posla, da će on biti uspješan”.

To što je opozicija, čuje se, privremeno odustala od pokušaja da obori Vladu, nije uticalo na nastavak međusobnih sukoba predstavnika parlamentarne većine. Oni i dalje traže „izdajnike” u svojim redovima, razmjenjuju sve teže optužbe i razorno napadaju Vladu. Do mjere da se sve češće postavlja pitanje da li će opozicija dobiti drugu priliku da inicira njeno rušenje.

Svoj doprinos politici „obećanje ludom radovanje” dao je i premijer Zdravko Krivokapić. Nakon što se prenuo iz institucionalnog dremeža u koji je zapao početkom septembra, premijer je zapovijedio da prioritetna dionica mora biti otvorena do 15. januara. Makar u nekom, kako je rekao, „probnom, eksperimentalnom” režimu. Time su pala u vodu obećanja da će, za razliku od prethodnika koji su i po dva-tri puta otvarali isti objekat (poluzavršen, završen „naoko”, zvanično završen uz neophodnu dokumentaciju), ova vlada prvu dionicu autoputa pustiti u saobraćaj onda kada ona bude konačno gotova. Kad ono, preči su politički interesi od tehničkog prijema.

To je ambijent u kome se Skupština i Vlada pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate.  Trenutno se o vladinim prijedlozima izjašnjavaju skupštinski odbori. Daleko od fokusa javnosti, ta priča ne obećava svijetlu budućnost. Ni nama ni ministru finansija kome je, pokazuju najnovije ankete, od najave „Maršalaovog plana”, odnosno, programa „Evropa sad” popularnost porasla za 50 odsto (sa 30 na 45 odsto onih koji podržavaju njegove aktivnosti). Pa on spokojno zijeva po parlamentu. Ne figurativno nego izistinski.

Iz debate na Odboru za politički sistem shvatili smo da se Vlada ne pridržava dijela važećih zakona, pošto je parlamentu predložila njihovu izmjenu. Tako se može desiti da zaposleni u državnoj administarciji ne mogu primiti platu pošto Vlada, u zakonom propisanom roku, nije utvrdila vrijednost koeficijenta za narednu godinu. Makar ne na zakonit način.

Na Odboru za bezbjednost čuli smo da poslanici, baš kao ni budžetski korisnici, nijesu zadovoljni novcem koji je za narednu godinu namijenjen Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu odbrane i Agenciji za nacionalnu bezbjednost. I to nijesu mali iznosi.

Crnoj Gori fali 500 do 600 ljekara, saznali smo na Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Čuli smo da će manjak biti još veći kad prođe korona i krene novi talas odlaska ljekara i medicinskog osoblja u inostranstvo. Pa u bolnicama, čiju izgradnju najavljuje Vlada, neće imati ko da radi. Onda kada budu završene. Pošto su, recimo, za gradnju nove bolnici u Podgorici ove godine namijenjena sredstva od 100.000 eura. „Za administraciju i pripremu projekta”.

Nadležni iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta zadovoljni su opredijeljenim sredstvima. Ignorišući računicu da će, zaživi li novi model obračuna zarada, nastavnici i školske higijeničarke imati skoro jednaku platu. Ostala je nepoznanica da li se u opredijeljenim sredstvima za rad tog ministarstva tokom naredne godine nalazi i novac koji će, gotovo izvjesno, na sudu izboriti smijenjeni direktori osnovnih i srednjih škola koji su pokošeni u talasu „zapošljavanja po dubini”. Ili će se i to namirivati iz budžetske rezerve.

Prave priče tek slijede. Primjedbe će nastaviti da se množe, iako će svaki govornik svoje izlaganje početi i završiti konstatacijom da se on „ni slučajno” ne protivi ideji da se, preko noći, povećaju zarade zaposlenima u Crnoj Gori. Ali…

Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo