Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZBOG ZAGAĐENJA RIJEKA ZETA PRED KOLAPSOM, A MJEŠTANI STRAHUJU: Od pitke, do opasne vode

Objavljeno prije

na

Vrlo loš status” koji je Zeti, poslije ispitivanja, dodijelio Hidrometeorološki zavod Crne Gore blagi je opis zagađenosti zbog koje mještani strahuju da češće obolijevaju. Stručnjaci tvrde da postoji sadejstvo institucija i zagađivača 

 

Stanovnici sela Grbe kod Spuža razmišljaju da napuste svoja imanja i potraže drugo, manje opasno mjesto. Oni žele ono što smatraju da se stiče rođenjem – pravo na čist vazduh, vodu i hranu. 

„Pravo na život, ništa drugo“, kaže mještanin Goran Đuričković.

Njihovi preci dijelili su imanja nasljednicima, tako da svako dobije parče koje izlazi na obalu. Zato su, posjedi uz Zetu uglavnom dugački, a uski. 

Ova pritoka Morače i dio Jadranskog sliva, duga 86 kilometara, nastaje od voda sa sjevera države koje poniru u Nikšičkom polju. Prečišćene u utrobi zemlje pojavljuju se kod mjesta Glava Zete. Nekada bogata ribom i biljnim svijetom, u donjem toku, umjesto izvora života, postala je opasni kanal u koji se slivaju otpadne vode brojnih kompanija. Riblji fond je gotovo uništen, a mještani strahuju da je i njihovo zdravlje ugroženo.

„Tražili smo od Instituta za javno zdravlje Crne Gore da izvrši kontrolu zdravlja ljudi sa tog područja, jer nekoliko godina imamo veliku smrtnost zbog karcinoma, što nije bilo u ranijim godinama. Iz Instituta su nam saopštili da sada ne mogu da se izjasne u vezi ovog zahtjeva zbog povećanog obima posla usljed epidemije koronavirusa“, kaže Đuričković za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Balkansku istraživačku mrežu i Monitor (CIN-CG/BIRN/Monitor). 

Iz Instituta nijesu odgovorili na pitanja o tome imaju li i kada namjeru da provjere navode mještana Grba i zašto to do sada nije urađeno.

Za ovakvo stanje, kako je pokazalo istraživanje CIN-CG/BIRN/Monitor, odgovorni su prije svih Uprava za vode, Agencija za zaštitu životne sredine, inspekcijske službe i Vladini resori koji dopuštaju rad ozbiljnih zagađivača, iako te kompanije često nemaju ekološku saglasnost, vodnu dozvolu i druge dokaze o kvalitetu materija koje ispuštaju u rijeku i uticaju na životnu okolinu.

Uprava za vode, još nema ni registar zagađivača. Iz cijevi kompanija kojima ova Uprava nije izdala dozvolu, novinar CIN-CG/BIRN/Monitor uvjerio se da ipak izlaze otpadne vode. 

Laboratorije bez opreme

Specijalistička veterinarska laboratorija u oktobru prošle godine ispitivala je izlovljenu ribu iz Zete. Poslije kuvanja, utvrdili su neprijatan miris nesvojstven za tu vrstu ribe“.

Ispitivanja Odsjeka za kvalitet voda Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore (HMZCG) tokom 2019. godine pokazala su da Zeta ima veoma loše fizičko-hemijske i biološke karakteristike. Posljednji put analiza je rađena u novembru prošle godine.  

„Vrlo loš status imale su vode rijeka Morače, Bojane, Ćehotine i Zete. Loš status imale su vode Cijevne, Gračanice, Lima, Lješnice, Ljuboviđe i Ibra, i to su dionice donjih tokova“, stoji u analizi. Ona pokazuje i da u Zeti ima manje beskičmenjaka koji su osjetljiviji na zagađeno okruženje! Uzorci su uzeti „u blizini ušća u Moraču, na Vranjskim njivama“.    

Iz HMZCG nisu mogli da odgovore kako se vrlo loš status” odražava na riblji fond i poljoprivredne proizvode sa njiva koje se navodnjavaju iz rijeke, samim tim i na zdravlje stanovništva.  

Zavod tehnički nije opremljen za ova uzorkovanja i rad analiza. Ali, ova ispitivanja će se morati vršiti, opremanjem laboratorije Zavoda ili angažovanjem drugih laboratorija“, rekla je za CIN-CG/BIRN/Monitor Nevenka Tomić, načelnica Odjeljenja za kvalitet voda u HMZCG. 

U Agenciji za zaštitu životne sredine su, ipak, označili izvore zagađenja koja utiču na riblji fond: „komunalne otpadne vode, uglavnom opterećene organskim materijalom, farma svinja, farma kokošaka, mljekara Lazine, klanica, gradska naselja“.  

I novinar CIN-CG/BIRN/Monitor, ploveći čamcem Zetom 16. jula od danilovgradskog mosta do mjesta Grbe, uočio je brojne cijevi iz kojih se otpad izliva u rijeku. 

Pored odvoda gradske kanalizacije, tu su i cijevi iz kamenoloma Mermer i Šišković, mljekare Lazine, sirare Monte Bianco, klanice Primato-P, farme svinja Neksan-Čavor, Uprave za izvršenje krivičnih sankcija

Iz većine cijevi otpadne vode su mutile rijeku, a širio se i neprijatan miris.  

Tog dana nije bilo otpadne vode iz odvoda kompanija Primato-P i Eurozox, koje su to radile u prethodnom periodu.

 

Dozvole istekle, kompanije rade

Upravo zbog ovakvih, ili još alarmantnijih slika bilježenih tokom prošle godine, mještani Grba, mjesecima su protestovali. 

„Kao djeca, nismo išli na izvore ili kućama, nego smo pili iz Zete. Danas ne možemo da se primaknemo rijeci koliko je zagađena, a kamoli da uđemo da se okupamo, ili da pijemo iz nje“, kaže Đuričković.

On i njegove komšije bunili su se zbog nesnosnog mirisa koji se širi sa obližnje farme svinja, ali i zbog otpadnih voda sa farme i iz susjedne klanice Primato-P

U oktobru prošle godine mještani su podnijeli i krivičnu prijavu protiv Dragana Čavora, vlasnika kompanije Niksen-Čavor, tvrdeći da njegova farma zagađuje životnu okolinu. Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici su utvrdili da „nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja  protiv bilo kojeg lica, zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”.

„Nas sistem ne štiti… Tražimo da se na sva privredna društva zakon primijeni“, ističe Đuričković. 

Zakon propisuje da svaka kompanija koja bi mogla da utiče na ekosistem Zete mora da posjeduje sistem za prečišćavanje otpadnih voda, kao i vodnu dozvolu. Trebalo bi da je urađen i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu na koji saglasnost, zavisno od nadležnosti, daju Agencija za zaštitu životne sredine ili organ lokalne uprave.

Iz Uprave za vode za CIN-CG/BIRN/Monitor, rekli su da od svih preduzeća čije su cijevi sprovedene u Zetu na teritoriji Danilovgrada, vodne dozvole imaju samo kamenolomi Mermer i Šišković, Zeta Energy, Senca, Eko Petrol i Jugopetrol. Dobili su ih na 10 godina i važeće su u ovom trenutku. 

Kompanije zbog kojih su se bunili mještani Grba Niksen-Čavor i klanica Primato-P nemaju važeće dozvole za ispuštanje otpadnih voda u Zetu. Krajem maja 2018. godine dobile su privremene dozvole koje više ne važe.  

„Navedene privremene vodne dozvole izdate su na period od 12 mjeseci i iste su istekle 31.05.2019. godine“, saopštili su iz Uprave za vode.

Vlasnik farme svinja Dragan Čavor za CIN-CG/BIRN/Monitor tvrdi kako više nemaju obavezu da imaju vodnu dozvolu jer od decembra 2019. godine nisu u Zetu ispustili „ni kap otpadnih voda”. Sada je, kaže, u funkciji separator koji otpad odvaja na čvrsto đubrivo i vodu koja im služi za navodnjavanje.

„Kako ne ispuštamo vodu u Zetu, nema potrebe da imamo vodnu dozvolu“, pojašnjava Čavor.

On, ipak, nema odgovor na pitanje – ko je onda ispustio otpadne vode u Zetu u Grbama 16. jula ove godine. U to se uvjerio i novinar CIN-CG/BIRN/Monitor koji je napravio snimak. Na mjestu gdje su se ranije iz farme svinja i klanice ispuštale otpadne vode, izlivala se braonkasta tečnost, sa jakim mirisom svinjskog izmeta. 

„Moralno, materijalno i krivično tvrdim da te otpadne vode više ne idu sa farme, a odakle idu neka ustanove nadležne institucije. Tehnički nije izvodljivo, jer je naš odvod betoniran uz prisustvo inspektora za vode“, tvrdi Čavor.

Inspekcija za vode je tokom januara i februara ove godine dva puta provjeravala rad farme svinja i utvrdila da se poštuju propisi. 

Vjerovati vlasnicima, ili svojim očima 

Biolog Vuk Iković, ipak, tvrdi da se neprečišćene otpadne vode koje sadrže stajsko đubrivo i mokraću i dalje ispuštaju u Zetu. 

“Znajući djelatnost okolnih preduzeća ova otpadna voda potiče, ili od klanice Primato-P ili od farme svinja, ili od oba preduzeća“, kaže Iković i pojašnjava da se to dešava najviše zbog nepravilnog upravljanja đubrivom i nus proizvodima klanja.

„U ovom trenutku farma svinja ne zagađuje životnu sredinu što se tiče otpadnih voda. Sve što je naloženo polovinom prošle godine da uradimo, mi smo uradili“, kaže Čavor.

Ispuštanje otpadnih voda u rijeku bez dozvole koja je istekla u maju prošle godine nastavlja klanica Primato-P, što je novinaru CIN-CG/BIRN/Monitor potvrdio i vlasnik Panto Vučurović. 

„Ukoliko investitor nema vodnu dozvolu ne može početi sa radom. Ako investitor nema vodnu, ili ekološku dozvolu, a pritom obavlja svoje djelatnosti, isto je kao da vozite autobus javnog prevoza, a nemate vozačku dozvolu”, kaže Iković.

Da bi neko dobio dozvolu, prema njegovim riječima, mora da dokaže da otpadne vode iz proizvodnog procesa neće uticati na kvalitet rijeke. Zato je, kaže, vrlo bitno da nadležne ustanove imaju kvalifikovane službenike koji će umjeti da procijene sve podatke koje dostavlja investitor. 

Na pitanje, ko je odgovoran za to što neke kompanije bez dozvole mogu da ispuštaju otpadne vode u rijeku, iz Uprave za vode prstom upiru na privrednike: „Odgovoran je preduzetnik, odnosno pravno lice koje obavlja djelatnost i ne sprovodi mjere propisane zakonom. Međutim, kada se utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis, ili da se ne poštuju standardi i normativi, inspektor za vode preduzima upravne mjere i radnje u skladu sa čl. 163 Zakona o vodama“.

U tom članu piše da bi nekoj kompaniji inspektor mogao da zabrani i rad ukoliko nema potrebnu vodnu dozvolu. 

U protekle četiri godine klanici Primato-P je dva puta privremeno obustavljan rad, zbog toga što su otpadne vode imale koncentraciju štetnih materija veću od maksimalno dozvoljenih. 

Tokom jedne od posljednjih kontrola klanice, 29. maja ove godine, inspektori su utvrdili da nema uređaj za mjerenje količine vode koja se ispušta u Zetu.

Iz klanice su, uoči objavljivanja ovog teksta, u telefonskom razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor rekli da je taj uređaj nedavno instaliran, pa čekaju da nadležni inspektor izađe na teren kako bi utvrdio činjenično stanje. 

To što do skoro nisu imali mjerač i što nije jasno ko upravlja zajedničkim odvodom za atmosfersku kanalizaciju (u koji se slivaju otpadne vode više kompanija) razlog je, kazao nam je ranije vlasnik klanice Panto Vučurović, što nemaju vodnu dozvolu. Zahtjev za dobijanje tog dokumenta predaće kada budu ispunjeni svi uslovi. 

Iako Vučurović tvrdi da njihov prečistač funkcioniše i da se u Zetu uliva samo prečišćena voda, u februaru ove godine inspekcija je utvrdila da se iz klanice u rijeku izliva krv. Zbog toga je odgovornoj osobi u kompaniji Primato-P izrečena kazna od 1.400 eura. 

Zagađivačima se gleda kroz prste

Tokom 2018. i 2019. godine Agenciji za zaštitu životne sredine niko sa teritorije Danilovgrada nije dostavio podatke o ispuštanju zagađujućih materija iako su bili obavezni Zakonom o životnoj sredini i Pravilnikom o bližem sadržaju i načinu vođenja katastra zagađivača životne sredine

„Dva najveća zagađivača – Farma svinja Niksen-Čavor i Mljekara Lazine nemaju ekološke saglasnosti. Samim tim nijesu mogle ni početi sa svojim radom, ali one već godinama koriste rijeku Zetu kao mjesto za istovar svog otpada“, kaže Iković. 

Dragan Čavor je u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor kazao da je u toku proces pred nadležnim organom opštine Danilovgrad nakon kojeg će se znati da li je potrebno da rade elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. 

Iz mljekare su odgovorili za CIN-CG/BIRN/Monitor, da od 2003. godine imaju ekološku saglasnost izdatu na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu koji je, takođe, urađen prije 17 godina. Iković, međutim, tvrdi da mljekara mora da uradi novi elaborat. Na snazi je, objašnjava on, novi Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu iz 2008. godine, a mljekara je prevazišla kapacitete navedene u starom elaboratu.

Prema mišljenju ovog biologa, ni dokument mljekare iz 2003. godine nije bio valjan: Sami sadržaj je takav da obrađivača dokumentacije i odgovorno lice koje je dalo saglasnost na ovakav dokument treba procesuirati, jer su dozvolili trovanje Zete od momenta otkad radi mljekara”. 

Zato, ističe on, nerješavanje ovog problema „upućuje na saradnju institucija i zagađivača“.

„To govori da su primarni zagađivači institucije, jer su plaćene da obezbijede zdravu životnu sredinu i zdravlje građana“,  kaže Iković.

Sagovornik iz jedne vladine službe, upućen u dešavanja u ovoj oblasti, kao najveći problem navodi to da ne postoje vodni katastri, među kojima je i katastar zagađivača. 

„Informacionog sistema još nema. Upravljač vodama je za to kriv“, kaže on.

Prema Zakonu o vodama, a u članu 159, navodi se da „vodni informacioni sistem (…) uspostavlja i vodi nadležni organ uprave“, u ovom slučaju Uprava za vode.

Naš sagovornik napominje da su ti „informacioni sistemi“, tj. spisak zagađivača, neophodni da inspekcijski organi izađu na teren i provjere one koji potencijalno štete rijekama. 

„Katastar zagađivača je baza za rad inspektora. Bez tog spiska oni mogu da rade samo na osnovu prijave, ili ako pretražuju teren, pa naiđu na zagađivača. Ipak, svi zagađivači treba da budu evidentirani kako bi inspektori znali koga da kontrolišu“, navodi izvor CIN-CG/BIRN/Monitor.

Pored nepostojanja katastara, on napominje da „davaoci dozvola za rad često propuste da im preduzeća dostave svu potrebnu dokumentaciju“. Tako se često dešava, kaže on, da neko počne da radi a da nema sve potrebne dozvole – vodnu dozvolu ili čak prečistač vode.

„Ili činovnici zloupotrebljavaju položaj, ili se ne udubljuju previše “, kaže on. 

 

Što ostane, dokrajče krivolovci

 

To što Zeti nijesu uradili zagađivači, učinili su krivolovci, kažu sagovornici CIN-CG/BIRN/Monitor

U njoj je i stanište mekousne pastrmke, endemične i zaštićene vrste u Crnoj Gori. 

Prije 35 godina, kaže ihtiolog Danilo Mrdak, to je bila najbrojnija vrsta pastrmke u Zeti. 

„Sada, daj Bože da je ostalo par stotina jedinki. Mi evo šest godina nismo uspjeli da je uhvatimo, a nisam čuo da je to uspio niti jedan sportski ribolovac“, kaže Mrdak za CIN-CG/BIRN/Monitor

Potpredsjednik opštine Danilovgrad Ilija Grgurović sa zabrinutošću govori o onome što se dešava Zeti 

„Riba je u tako lošem stanju da je dovedena pred istrebljenje“, kaže Grgurović.

Privredno društvo Za uzgoj, zaštitu i lov divljači i riba, Danilovgrad koje bi trebalo da brine o ribljem fondu, napominje Grgurović, ima pet zaposlenih od koji su tri loše opremljena lovočuvara pred penzijom.

„Nisu mogli da odgovore tom zadatku… Mi nismo uspjeli da osudimo nijednog krivolovca godinama unazad… Ne možemo da dođemo do podataka koliko ima krivolovaca, ali ih svakako ima previse… Krivolova ima, ali nemamo dokaza. Samo dojava i prijava“, kaže Grgurović. 

Mrdak tvrdi da je riba u Zeti je ugrožena zahvaljujući krivolovcima i slaboj kontroli nadležnih.

„Istini za volju, ponovo se pojavio skobalj, ima dosta i klijena pa i jegulje, ali je stanje sa potočarom i glavaticom, a naročito sa mekusnom zrelo za paljenje svih mogućih alarma ukoliko želimo da ih i dalje imamo u Zeti“, kaže Mrdak.  

U decembru 2019. godine, nakon što je urađena Studija zaštite zaštićenog prirodnog dobra rijeke Zete, odlučeno da se na rijeci zabrani ribolov osim oko mostova u Danilovgradu i Spužu. Tako će biti naredne tri godine.

Nemanja ŽIVALJEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA ZASTUPNICA CRNE GORE PRED STRAZBUROM: Opet Milov i Medeničin kadar

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira da li je prekršen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu,  o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice  Katarine Peković  sporan je  zbog  dosadašnjeg učinka

 

Prošlog petka Vlada je razriješila je Valentinu Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu. Na tu poziciju postavila  je sutkinju Osnovnog suda u Podgorici Katarinu Peković.

Vlada je krajem decembra prošle godine usvojila izmjenu Uredbe kojom je uveden konkurs za izbor zastupnika sa mandatom najviše dva puta po četiri godine. Po novoj Uredbi sadašnja zastupnica Pavličić će obavljati tu dužnost dok se na javnom pozivu ne izabere novi zastupnik ili zastupnica.

Ministarstvo pravde je 11. januara objavilo oglas za prijavu kandidata za zastupnika i zamjenika zastupnika. Drugi mandat Valentine Pavličić počeo je odlukom DPS-ove Vlade, 23. septembra 2015. godine.

Ustavni sud je 23. januara odlučio, usljed dobijenih inicijativa, da prioritetno razmotri izmjene ove Uredbe. Akcija za ljudska prava (HRA) pozvala je ranije Vladu da odustane od „donošenja neustavnih propisa koji bi omogućili smjenu nepoželjnih državnih službenika“ – u ovom slučaju   Valentine Pavličić. HRA tvrdi da je odredba protivna čl. 147 Ustava, koji ne predviđa da podzakonski akti mogu imati povratno dejstvo, kakvo je tom odredbom propisano, pa je „neustavno zastupnici prekinuti početi treći mandat“. Jedini načini da joj mandat prestane legalno  je ostavka, ispunjenje uslova za starosnu penziju, prestanak državljanstva i osuda na bezuslovnu kaznu zatvora.

U odgovoru Ustavnom sudu, iz Vlade Milojka Spajića je navedeno da drugi mandat Valentine Pavličić nije prestao ni legalno ni legitimno pa time nije ni treći mandat mogao legalno i legitimno početi. Riječ je o „ništavnom mandatu… flagrantnom izigravanju propisa,…i organizovanom ogrješenju o važeće pravo, kako prethodne zastupnice Pavličić tako i ministra pravde Marka Kovača“ što je prošlo neopaženo, a nije se smjelo desiti ni dopustiti.

Vlada je navela, i to nakon postavljenja Katarine Peković  da je Pavličić treći put imenovana za zastupnicu države 20. jula 2023. na prijedlog tadašnjeg SNP ministra Kovača, i to dva mjeseca prije nego je drugi mandat istekao (suprotno tada važećoj Uredbi) – 19. septembra 2023. i da se u tom rješenju ne pominje da joj je prvi put ta funkcija povjerena u septembru 2015.

Bez obzira da li je prekšen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić , o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice je sporan zbog  dosadašnjeg učinka.

Za zamjenicu zastupnice je trebala biti imenovana Ksenija Jovićević – Korać, sekretarka Vrhovnog suda i kadar od visokog povjerenja prethodnog režima. Ksenija je ćerka Vesne Jovićević (pomenute u aferi Stanovi), bliske prijateljice i  saradnice Vesne Medenice. Vesna Jovićević je poznata po vođenju optužnice protiv kontroveznog biznismena Branislava Mićunovića (od skoro na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala i korupcije) za teško ubistvo iz bezobzirne osvete ranjenog i na nosilima nošenog Radovana Kovačevića ispred Urgentnog centra KCCG u Podgorici. Medenica je tada bila Vrhovna državna tužiteljka (VDT) i nakon „uspješnog“ okončanja, ovog za DPS državu strateški važnog slučaja, prešla je na mjesto predsjednika Vrhovnog suda. Milivoje Katnić, koji je bio glavna osoba u opravosnaženju oslobađajuće presude, će kasnije postati Glavni specijalni tužilac (GST).

Ksenija Jovićević je, prema istraživanju portal Press i portala RTCG, nezakonito postavljena na funkciju sekretarke Vrhovnog suda (VS). Primljena  je bez obaveznog javnog konkursa i uprkos tome što nije ispunjavala uslov propisan Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji VS-a od 27. jula 2018. godine – da ima „5 godina radnog iskustva od čega 3 godine na poslovima rukovođenja“. Takođe, Medenica je prekršila i Načelni pravni stav Opšte sjednice Vrhovnog suda ( Si I br.205/18-1 ) od 21.09.2018. godine, koji je ona lično potpisala da zaposlenje bez javno objavljenog konkursa „može prestati u svakom trenutku“.

VS je u svom odgovoru portalima izbjegao odgovoriti na pitanja o konkursu i kvalifikacijama i pozvao se na nalaz Upravne inspekcije od 13. aprila 2023.god. Navodi se da je obustavljen inspekcijski nadzor po inicijativi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) jer je u slučaju „pravnog statusa sekretarke VS-a konstatovano da nema nepravilnosti“.

Zapisnik je sačinio i potpisao upravni inspektor Marko Vučinić. On nije  odgovorio na novinarska pitanja o odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima koji u čl. 10 propisuje da se radni odnos zasniva „na osnovu javnog oglašavanja“. Nije odgovorio ni  da li je tražio od suda dokaz o navodnom konkursu na koji se pozvala Vesna Medenica u svojoj izjavi iz aprila 2021.

Inače svekar  Ksenije  Jovićević  je Radoje Korać, sadašnji predsjednik Sudskog savjeta.  Djever Bojan Korać  je advokat Darka Lalovića nekadašnjeg tjelohranitelja Vesne Medenice protiv koga je SDT  digao optužnicu.

Po pisanju portala Borba.me, Vlada je na sjednici od 2. februara ipak povukla prijedlog o imenovanju Kseniju Jovićević – Korać za zamjenicu Zastupnika pred ECHR u Strazburu nakon pisanja i prezentacije ranijih tekstova.

Za imenovanje Katarine Peković izgleda da nije bilo primjedbi. Sudski savjet ju je 2016. na prijedlog tadašnjeg predsjednika Registra Evropskog suda za ljudska prava uputio u Strazbur. Tamo je „sticala praksu o evropskom konvencijskom pravu ali i prenošenju iskustva sudijama po povratku u Crnu Goru“ gdje se vratila u Osnovni sud u Podgorici, a potom je 2020. godine odlukom Sudskog savjeta, uvrštena na listu mentora Centra za obuku u sudstvu i Državnom tužilaštvu.

Peković je kao sudija u Podgorici vodila slučaj Vjetroelektrane Možura po privatnoj tužbi Vladimira Popovića i Karlesa Palau Kola za plaćanje duga i nadoknade štete protiv španskog Audax Renovables (nekadašnja Fersa Energias Renovables) koji je nekada držao koncesiju za gradnju i eksploataciju energije vjetra na brdu Možura. Tadašnja Fersa je, nakon što su Popović i Kol, kao posrednici i konsultanti odbili učestvovati u šemi „ugrađivanja u projekat“ predsjednika borda Ferse i vrha tadašnjeg crnogorskog režima, prekinula izgradnju i prodala lokalnu firmu Mozura Wind Park (MWP) i koncesiju.

Kupac je bila sumnjiva offshore firma Cifidex sa Sejšela sa osnivačkim kapitalom od 1 dolara iako je to bilo protivno crnogorskom Zakonu o koncesijama (čl.52) jer Cifidex nije imao ni iskustva ni kapital da nastavi projekat. Vlada kojom je tada rukovodio Milo Đukanović je prećutala postojanje Cifidex-a, uz priču da se pregovara direktno sa državnom firmom Enemalta sa Malte, i tiho dala zeleno svjetlo za prodaju. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama Reuters-a, obezbijedio Jorgen Fenek, glavnooptuženi za organizaciju ubistva malteške novinarke Dafne Galicije, preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Nakon dvije sedmice Cifidex je preprodao akcije MPW Enemalti za tri puta veću cijenu. Nakon toga je Fenekova firma u Dubaiju dobila natrag posuđeni novac kao i 4.6 miliona „akcijskog profita“ koji odgovara sumi koja je ranije Fersa, shodno priloženom ugovoru na sudu kod Pekovićke, trebala isplatiti „posrednicima u Crnoj Gori“, tj. kako mnogi pretpostavljaju, vrhu crnogorske države. „Ugradili“ su se, prema Panamskim papirima i visoki funkcioneri malteške vlade.

Tokom suđenja u Podgorici je svjedočila Ana Izabela Lopoz Porta, generalna direktorica Audax-a koja je tvrdila da Popović i Kol nikada nisu bili posrednici nekadašnje Ferse već da je Fersa poslove u Crnoj Gori obavljala preko kompanije BWP Europe Consulting iz Barselone. Kada su Popović i Kol tražili da se utvrde reference te firme za koju su tvrdili da je nepostojeća, sud je preko Ministarstva pravde tražio izjašnjenje španskih organa. Nakon dužeg čekanja putem međunarodne pravne pomoći stiglo je saopštenje španskih vlasti da BWP Europe Consulting nije registrovan niti je ikada bio registrovan, bilo u Barseloni ili drugdje u Kraljevini Španiji. Na ovako utvrđeno krivokletstvo na sudu Ane Porte, sudija Peković nije reagovala niti je obavijestila tužilaštvo.

Katarina Peković je presudila  u korist Audax-a uprkos obimnoj dokumentaciji u vidu email prepiske i izjava svjedoka koje su Popović i Kol priložili uz šeme isplate novca, uključujući i mito za glavne igrače sa obje strane. Sutkinja je zaključila da „nema dokaza da su Popović i Kol bili posrednici u projektu“ dok u obrazloženju presude ona kasnije navodi da su oni „zaista na određeni način bili povezani sa projektom… Možura“.

U obrazloženju presude, koja je potvrđena i na Višem sudu, Katarina Peković se preko 17 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) i da „nije nikada bilo sporno da je zaključen ugovor između drugooptužene i BWP EC jer se takav ugovor nalazi u spisima predmeta“ – iako je jasno iz dopisa španskih vlasti da je tako nešto bilo fiktivno i nezakonito. Sutkinja  Peković je rješenjem koje je donijela u toku postupka 13.09.2021. (P.br.3645/13) i sama priznala fiktivni karakter BWP EC jer je odbacila i tužbeni zahtjev protiv istog jer to „privredno lice nikada nije registrovano u Kraljevini Španiji“. SDT koji vodi maratonski izviđaj (od novembra 2017.) se još nije izjašnjavao na ovakve navode i kontradikcije sutkinje Peković.

Glavni akteri afere Možura, pogotovo oni u Crnoj Gori, mogu biti zadovoljni sa novim Zastupnikom Crne Gore u Strazburu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRUGI OSNOVNI SUD U PODGORICI I DRUGA OBEĆANJA NOVOG MINISTARSTVA PRAVDE: Saga o palati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage. Ostaje da se vidi hoće li novo obećanje biti ispunjeno ili  će neka nova vlada govoriti o nekoj novoj lokaciji

 

Prethodnih dana stiglo je još jedno obećanje nove Vlade. Ovog puta  ministra pravde Andreja Milovića koji je putem društvenih mreža poručio da će istrajati u namjeri da osnuje drugi Osnovni sud u Podgorici.

“Tek kada budemo sudijama pružili dostojne uslove za rad možemo od njih zahtijevati rad na najprofesionalnijem nivou.  Istrajaću u namjeri da osnujemo drugi Osnovni sud u PG koji bi spasio sistem koji atrofira”, napisao je Milović na društvenoj mreži X.

Nije to jedino što je obećano djeliocima pravde. Prije samo nekoliko dana Milović je u Skupštini poručio da će se Ministarstvo pravde, prilikom razmatranja politika infrastrukture, ozbiljno pozabaviti time da Ustavni sud dobije lokaciju gdje će graditi zgradu.

– Vjerujem da ćemo uz pomoć donatora i međunarodnih partnera obezbijediti sredstva da to što prije krene. Imaju dvije lokacije kod mosta Milenijum, tu je predviđena bila zgrada za Državno tužilaštvo. Ali s obzirom da će zgrada državnog tužilaštva biti u pravosudnom kvartu na Zabjelu, ta parcela će moći da se da Ustavnom sudu i da Ministarstvo pravde i Vlada pomognu oko projektne dokumentacije i pronalaženju partnera da se krene sa nule. Vjerujem da tu zgradu možemo dobiti za pet do sedam godina – kazao je Milović.

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage.

– Podstičući efikasne reforme i unapređenje infrastrukture pravosuđa kako bi se zadovoljile potrebe pravosudnog sistema u narednim decenijama, Vlada Crne Gore je donijela odluku o usvajanju informacije o predlogu lokacije za budući pravosudni kvart. Ova odluka označava diskontinuitet u odnosu na dosadašnji pristup, jer se opredjeljuje za ideju koja će zadovoljavati i koncept i potrebe predstojećeg vremena, a koja i modernošću i funkcionalnošću daleko prevazilazi dasadašnji koncept Palate pravde – saopšteno je tada iz Ministarstva pravde.

Nova lokacija, koja se nalazi na Zabjelu, sa precizno navedenim katastarskim parcelama površine 35.780 m2 na kojoj je dozvoljena gradnja objekata površine 57.000 kvadratnih metara bruto prostora, predstavlja prostor koji ne samo da zadovoljava pravosudne potrebe, već i ispunjava visoke bezbjednosne zahtjeve.

Kompleks pravosuđa predviđa mjesto za mnoge pravosudne institucije, kao što su Viši sud, Osnovni sud, Privredni sud, Upravni sud, Tužilaštva, kao i esnafske organizacije vezane za pravosuđe kao što su Advokatska komora, Komora izvršitelja, Notarska komora i druge.

Za sada je sve u fazi nacrta, tako da se u narednih pola godine očekuju finansijske projekcije i datum početka radova. Plan da pravosudni kvart obuhvati sve segmnete pravosuđa i tužilštva, pozdravljaju svi iz sistema, jer vjeruju da će rješavanje prostornih kapaciteta ubrzati sudske postupke.

Tokom tri i po decenije od kad je sagrađena poslednja zgrada za pravosuđe uporedo sa brojem obećanja rastao je jedino još broj predmeta. Broj sudnica je ostao isti ili se suđenja održavaju u neuslovnim kancelarijama.

Istu priču o izgradnji Palate pravde crnogorska javnost sluša više od 10 godina. Jedino je, baš kao i sada, lokacija bila druga. Tako je se još prije deset godina u izvještaju Sudskog savjeta konstatovano da se moraju obezbijediti sredstva za izgradnju

„Potrebno je obezbijediti adekvatna budžetska sredstva, u iznosu ne manjem od minimalno potrebnog prema procjeni Sudskog savjeta, za nesmetan rad i razvoj sudskih institucija, što podrazumijeva izdvajanje za zarade zaposlenih, materijalne troškove i obezbjedjivanje sredstava za investicije, prevashodno za izgradnju objekata Palata pravde u Podgorici i Bijelom Polju, što će obezbjediti modernizaciju i informatizaciju sudstva, stoji u godišnjem izvještaju sudskog savjeta čiji član je bila tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica.

Dvije godine kasnije i sama Medenica, iz fotelje šefice crnogorskog sudstva, tvrdila je da se preduzima sve da Palata pravde bude izgrađena.

„Preduzimaju se određene radnje i nadam se da će sa malo strpljenja a uz više razumijevanja i naše potrebe neko sagledati i dozvoliti da imamo adekvatan prostor time što će se praviti nova zgrada palate pravde da li nova zgrada Vrhovnog suda čime bi se oslobodila dva sprata i omogućilo nesmetano obavljanje sudijske funkcije onako kako priliči sudovima kao što su Apelacioni  i Viši sud u Podgorici, kazala je Medenica novinarima u februaru 2016.godine.

Tri godine kasnije, njena priča je bila ista, ali je prst krivice što Palata pravde nije izgrađena uperila u Evropsku komisiju.

Ona je tada tvrdila da vode veliku borbu da obezbijede sredstva za Palatu pravde, da je država spremna, ali da je za to što Crna Gora nema Palatu pravde kriva Evropska komisija (EK).

“EK pravi opstrukcije, preko IPA sredstava želi našminkati crnogorske sudove, a ne dozvoliti da imamo nove moderne sudnice, ali ćemo se izboriti i s organizovanim kriminalom i s EK i njenim stavovima povodom stanja u crnogorskim sudovima”, rekla je tada Medenica.

Tadašnji šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je, međutim, da Crna Gora nije ni predlagala izgradnju Palate pravde, te da su iz EU “u proteklih pet godina, za reformu crnogorskog pravosuđa donirali 18 miliona eura”, da su u 2018. odvojili gotovo 10 miliona eura za izgradnju i obnovu zgrada crnogorskih sudova, uključujući Viši sud u Podgorici, Viši i Osnovni sud u Bijelom Polju, kao i osnovne sudove u Podgorici, Beranama, Nikšiću i Kotoru.

“EU je najveći donator Crnoj Gori. Crnoj Gori pomažemo sa 40 miliona eura godišnje, a pravosuđe je apsolutno jedna od prioritetnih oblasti”, rekao je Orav i dodao da stvari ne funkcionišu na način da vide da je negdje potreban put, a negdje zgrada i da EU daje novac.

Možda zato i ne čudi pitanje da li će obećanje biti konačno ispunjeno ili će neka nova vlada naći neku novu lokaciju.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo