Povežite se sa nama

OKO NAS

ZDRAVSTVO: SVE IZRAŽENIJI KADROVSKI PROBLEMI: Ljekari neće na sjever

Objavljeno prije

na

kolasin

Prema nezvaničnim infrormacijama Monitora nijedan od nezaposlenih ljekara sa evidencije Zavoda za zapošljavanje nije nedavno želio prihvatiti posao u kolašinskom Domu zdravlja. Mladi ljekari radije čekaju posao u nekoj od zdravstvenih ustanova u glavnom gradu ili na primorju.

Kao i u Kolašinu, isti problem imaju i u mojkovačkom Domu zdravlja, gdje nijesu popunjena dva od pet radnih mjesta ljekara za odrasle. Takođe, umjesto dvojice, predviđenih po sistematizaciji, radi samo jedan pedijatar. Kako kaže direktorica Ikonija Minić, na raspisanom konkursu za izabranog ljekara nije bilo kandidata.

,,Sistematizovano je pet izabranih ljekara za odrasle, dva za djecu i jedan za žene. Trenutno rade tri ljekara za odrasle, a četvrti će početi krajem ove godine, završetkom specijalizacije za porodičnu medicinu. Nedostaju nam po jedan ljekar za odrasle i jedan pedijatar. U toku je konkurs za dodjelu specijalizacije iz pedijatrije”, kaže Ikonija Minić.

Poslove izabranog doktora za žene, pojašnjava, po ugovoru o dopunskom radu, obavljaju ljekari specijalisti ginekologije i akušerstva iz Doma zdravlja i Opšte bonice Bijelo Polje. Tako će biti sve do povratka ljekara sa specijalizacije iz ginekologije i akušerstva.

Prema njenim riječima, u mojkovački Dom zdravlja ljekari dolaze takođe iz zdravstvenih ustanova u Bijelom Polju.

Slične su teškoće s kojima pokušava da se izbori i njena koleginica u Kolašinu, direktorica tamošnjeg Doma zdravlja Dragica Popović.

,,U našem Domu zdravlja trenutno rade tri ljekara za odrasle i dva pedijatra. Nedostaju nam još dva ljekara opšte medicine. Zasad ćemo zaposliti jednu doktoricu na određeno, a i dalje ćemo raspisivati konkurse. Nemoćni smo jer ljekari ne žele da rade u Kolašinu i tu ne možemo, i pored najbolje volje, ništa učiniti”, kaže Dragica Popović.

Ona ističe kako je kolašinski Dom zdravlja izuzetno dobro opremljen. Znatan novac, tvrdi ona, uložen je u renoviranje, a oprema takođe odgovara standardima koji garantuju dobru zdravstvenu zaštitu pacijenta, ali i uslove za stručan rad ljekara.

,,Imamo laboratoriju opremljenu najsavremenijom opremom. Rentgenski kabinet takođe je odlično opremljen. Pedijatrija takođe. Mislim da ljekari u našem Domu zdravlja imaju odlične uslove i nije mi jasno zbog čega izbjegavaju angažman u Kolašinu”, kaže Dragica Popović.

Iako ima nezadovoljnih pacijenata koji kritikuju Dom zdravlja zbog nešto dužeg čekanje na preglede, za sada se zahvaljujući naporima ljekara koji preuzimaju dodatni posao ne osjeća nedostatak kadra u velikoj mjeri. To, naravno, kaže direktorica, podrazumijeva dodatno zalaganje medicinskog osoblja, koje se na sve načine trudi da nadomjesti kadrovske probleme u toj ustanovi.

,,Naravno, sve primjedbe pacijenata usmjerene su prema upravi Doma zdravlja. Ipak, željela bih da sugrađani shvate da dajemo sve od sebe kako bismo obezbijedili dovoljno ljekara. Dok se to ne desi, zaista, dugujem veliku zahvalnost pojedinim kolegama, koji razumiju i trude se da pomognu preuzmajući na sebe više posla nego što bi trebalo”, kaže direktorica Popović.

Ona tvrdi da kolašinski Dom zdravlja obezbjeđuje i redovne posjete nekoliko specijalista iz Podgorice, te da u dispanzeru za žene radi kvalitetan kadar.

Za dolazak ljekara u Kolašin mogla bi da bude obeshrabrujuća činjenica to što više od osam godina desetak zaposlenih u Domu zdravlja čeka legalizaciju objekta u kojem su dobili stanove. Zgrada je građena sa ciljem da riješi deficit zdravstvenog kadra, ali problemi legalizacije, čije se rješenje ne nazire, jedno vrijeme prijetili su i da odu ljekari koji su odlučili da rade u Kolašinu.

Naime, u zgradi, preko puta Odjeljenja bezbjednosti, tik ispod Hrama Svetog Dimitrija, planirano je da se podijeli deset stanova za ljekare i tri za zaposlene u pravosuđu. Te 2009. godine, kako je kazao tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović, da bi ljekari uselili bilo je potrebno samo obezbijediti priključke za vodu i struju. Tada je rečeno da samo to nedostaje pa da ljekari ,,konačno budu na svome” i trajnije vezani za tamošnji Dom zdravlja.

Istina, ljekari su sada u tim stanovima, ali nijedan od njih nije uspio da stan uknjiži na svoje ime. Ne znaju, kažu, čije je ono što je trebalo da bude njihovo.

Nijedna od političkih stranka, koje su učestvovale u nedavnoj kolašinskoj izbornoj trci nije se bavila načinima rješavanja poblema zdravstvenog kadra. Ipak, nosilac liste Demokratske partije socijalista, koja će, sasvim je sigurno, uz koalicione partnere naredne četiri godine obavljati vlast, Milisav Bato Bulatović obećava da će jedan od prioriteta nove vlasti biti i stvaranje uslova da ljekari požele dda dođu u Kolašin.

,,Sa završetkom izgradnje auto-puta ta situacija biće znatno bolja. Ukoliko ne žele da žive u Kolašinu, ljekari će moći da rade u našem gradu i da poslije radnog vremena za pola sata stignu kući, recimo u Podgoricu. Naravno, da nam je cilj da ovaj grad bude primamljiviji za sve, pa i za one kojima je medicina životno opredjeljenje. Mislim da imamo kvalitetnu zdravstvenu ustanovu u kojoj svi zaposleni solidno obavljaju svoj posao. To treba da cijene i sugrađani i lokalna vlast, ko god da je čini”, rekao je Bulatović.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo