Povežite se sa nama

OKO NAS

ZDRAVSTVO: SVE IZRAŽENIJI KADROVSKI PROBLEMI: Ljekari neće na sjever

Objavljeno prije

na

Prema nezvaničnim infrormacijama Monitora nijedan od nezaposlenih ljekara sa evidencije Zavoda za zapošljavanje nije nedavno želio prihvatiti posao u kolašinskom Domu zdravlja. Mladi ljekari radije čekaju posao u nekoj od zdravstvenih ustanova u glavnom gradu ili na primorju.

Kao i u Kolašinu, isti problem imaju i u mojkovačkom Domu zdravlja, gdje nijesu popunjena dva od pet radnih mjesta ljekara za odrasle. Takođe, umjesto dvojice, predviđenih po sistematizaciji, radi samo jedan pedijatar. Kako kaže direktorica Ikonija Minić, na raspisanom konkursu za izabranog ljekara nije bilo kandidata.

,,Sistematizovano je pet izabranih ljekara za odrasle, dva za djecu i jedan za žene. Trenutno rade tri ljekara za odrasle, a četvrti će početi krajem ove godine, završetkom specijalizacije za porodičnu medicinu. Nedostaju nam po jedan ljekar za odrasle i jedan pedijatar. U toku je konkurs za dodjelu specijalizacije iz pedijatrije”, kaže Ikonija Minić.

Poslove izabranog doktora za žene, pojašnjava, po ugovoru o dopunskom radu, obavljaju ljekari specijalisti ginekologije i akušerstva iz Doma zdravlja i Opšte bonice Bijelo Polje. Tako će biti sve do povratka ljekara sa specijalizacije iz ginekologije i akušerstva.

Prema njenim riječima, u mojkovački Dom zdravlja ljekari dolaze takođe iz zdravstvenih ustanova u Bijelom Polju.

Slične su teškoće s kojima pokušava da se izbori i njena koleginica u Kolašinu, direktorica tamošnjeg Doma zdravlja Dragica Popović.

,,U našem Domu zdravlja trenutno rade tri ljekara za odrasle i dva pedijatra. Nedostaju nam još dva ljekara opšte medicine. Zasad ćemo zaposliti jednu doktoricu na određeno, a i dalje ćemo raspisivati konkurse. Nemoćni smo jer ljekari ne žele da rade u Kolašinu i tu ne možemo, i pored najbolje volje, ništa učiniti”, kaže Dragica Popović.

Ona ističe kako je kolašinski Dom zdravlja izuzetno dobro opremljen. Znatan novac, tvrdi ona, uložen je u renoviranje, a oprema takođe odgovara standardima koji garantuju dobru zdravstvenu zaštitu pacijenta, ali i uslove za stručan rad ljekara.

,,Imamo laboratoriju opremljenu najsavremenijom opremom. Rentgenski kabinet takođe je odlično opremljen. Pedijatrija takođe. Mislim da ljekari u našem Domu zdravlja imaju odlične uslove i nije mi jasno zbog čega izbjegavaju angažman u Kolašinu”, kaže Dragica Popović.

Iako ima nezadovoljnih pacijenata koji kritikuju Dom zdravlja zbog nešto dužeg čekanje na preglede, za sada se zahvaljujući naporima ljekara koji preuzimaju dodatni posao ne osjeća nedostatak kadra u velikoj mjeri. To, naravno, kaže direktorica, podrazumijeva dodatno zalaganje medicinskog osoblja, koje se na sve načine trudi da nadomjesti kadrovske probleme u toj ustanovi.

,,Naravno, sve primjedbe pacijenata usmjerene su prema upravi Doma zdravlja. Ipak, željela bih da sugrađani shvate da dajemo sve od sebe kako bismo obezbijedili dovoljno ljekara. Dok se to ne desi, zaista, dugujem veliku zahvalnost pojedinim kolegama, koji razumiju i trude se da pomognu preuzmajući na sebe više posla nego što bi trebalo”, kaže direktorica Popović.

Ona tvrdi da kolašinski Dom zdravlja obezbjeđuje i redovne posjete nekoliko specijalista iz Podgorice, te da u dispanzeru za žene radi kvalitetan kadar.

Za dolazak ljekara u Kolašin mogla bi da bude obeshrabrujuća činjenica to što više od osam godina desetak zaposlenih u Domu zdravlja čeka legalizaciju objekta u kojem su dobili stanove. Zgrada je građena sa ciljem da riješi deficit zdravstvenog kadra, ali problemi legalizacije, čije se rješenje ne nazire, jedno vrijeme prijetili su i da odu ljekari koji su odlučili da rade u Kolašinu.

Naime, u zgradi, preko puta Odjeljenja bezbjednosti, tik ispod Hrama Svetog Dimitrija, planirano je da se podijeli deset stanova za ljekare i tri za zaposlene u pravosuđu. Te 2009. godine, kako je kazao tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović, da bi ljekari uselili bilo je potrebno samo obezbijediti priključke za vodu i struju. Tada je rečeno da samo to nedostaje pa da ljekari ,,konačno budu na svome” i trajnije vezani za tamošnji Dom zdravlja.

Istina, ljekari su sada u tim stanovima, ali nijedan od njih nije uspio da stan uknjiži na svoje ime. Ne znaju, kažu, čije je ono što je trebalo da bude njihovo.

Nijedna od političkih stranka, koje su učestvovale u nedavnoj kolašinskoj izbornoj trci nije se bavila načinima rješavanja poblema zdravstvenog kadra. Ipak, nosilac liste Demokratske partije socijalista, koja će, sasvim je sigurno, uz koalicione partnere naredne četiri godine obavljati vlast, Milisav Bato Bulatović obećava da će jedan od prioriteta nove vlasti biti i stvaranje uslova da ljekari požele dda dođu u Kolašin.

,,Sa završetkom izgradnje auto-puta ta situacija biće znatno bolja. Ukoliko ne žele da žive u Kolašinu, ljekari će moći da rade u našem gradu i da poslije radnog vremena za pola sata stignu kući, recimo u Podgoricu. Naravno, da nam je cilj da ovaj grad bude primamljiviji za sve, pa i za one kojima je medicina životno opredjeljenje. Mislim da imamo kvalitetnu zdravstvenu ustanovu u kojoj svi zaposleni solidno obavljaju svoj posao. To treba da cijene i sugrađani i lokalna vlast, ko god da je čini”, rekao je Bulatović.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo