Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE:AERO KLUB I AERODROM U NEMILOSTI: Prizemljeni avioni

Objavljeno prije

na

Iza polupanih prozora i velikih metalnih vrata na kojima se uveliko nahvatala rđa, u starom hangaru na beranskom aerodromu, propada vrijedna imovina nekadašnjeg na daleko čuvenog i trofejnog sportskog aero kluba, za koju se više ne zna kome zapravo pripada. Reklo bi se nikome.

Klub nije na vrijeme preregistrovan i praktično ne postoji, pa se s pravom postavlja pitanje čiji su i kome će pripasti dva školska aviona marke utva, četiri jedrilice, od kojih su dvije izuzetno vrijedne, vitlo za podizanje jedrilica, jedino takve vrste u Crnoj Gori i mnoga druga oprema?

Drugi hangar slabije konstrukcije i otvorenog tipa, srušen je ranije pod težinom snjegova, zuba vremana i permanentne nebrige.

„Zbog isteka registracije, ova imovina je u nemilosti kako države Crne Gore tako i Opštine Berane”, kaže za Monitor nekadašnji aktivni član ovog kluba i sadašnji odbornik koalicije Zdravo Berane u lokalnom parlamentu Boris Boričić.

On izražava bojazan od realne opasnosti da bi ova vrijedna imovina mogla biti izmještena iz Berana.

„Klub faktički ne postoji, a ja pouzdano znam da izvan Berana vlada interesovanje za tu imovinu. Pribojavam se da avioni, jedrilice i druga oprema ne „odlete” odavde negdje prema jugu”, kaže Boričić.

On dodaje da je pored ove imovine, u zgradi aerodroma propadanju prepuštena i kompletna arhiva aero-kluba, od najstarijih vremana do danas.

„Slike razbacanih papira i fascikli po nekadašnjim kancelarijama više je nego tužna i odaje tešku nebrigu”, kaže Boričić.

Stari školski avioni, jedrilice, vitlo i razbacana arhivska građa, jedino je što je ostalo od skoro sedam decenija duge tradicije i blistave istorije beranskog aero-kluba, još od najranijih vremena bivše Jugoslavije.

Ovaj klub, podsjeća Boričić, osnovan je 1954. godine, mnogo prije nego je napravljena betonska pista, i služio je u svrhe obuke pilota nekadašnje jugovojske.

„U bivšoj Jugoslaviji postojala su dva takva centra za obuku pilota tadašnje srednje vazduhoplovne škole iz Mostara, jedan u Puli i drugi u Beranama. Aero-klub Berane je preuzeo osnovnu obuku pilota JNA iz Mostara”, kaže Boričić.

On objašnjava da je od novca koji je na taj način zarađivao, beranski avio-klub obavljao i obuku pilota amatera ili sportskih pilota.

„Dugo vreman pokojna Olga Šoškić iz Berana bila je jedina žena vojni instruktor letjenja. Ona je, kao što je poznato, dočekala penziju, ali je zbog ljubavi prema vazduhoplovstvu i dalje letjela, pa je i poginula u padu školskog aviona iznad Berana”, prisjeća se Boričić.

Beranski aero klub bio je osvajač ko zna koliko priznanja i trofeja na takmičenjima širom Jugoslavije.

„Ne želim da ikoga izostavim, ali ću pomenuti samo da je jedan od najuspješnijih, koji je nastavio karijeru profesionalnog pilota, bio Vuka Zečević. On je penzionisan u Montenegro erlajnzu kao pilot embrajera”, podsjeća Boričić.

Sve je tako, kao u lijepoj priči, trajalo do polovine devedesetih, kada su zamrle dinamičnije aktivnosti sportskog aero-kluba. Prestale su obuke, a time i presahao glavni izvor prihoda od kojih se klub izdržavao.

Profesionalne pilote, kao i pilote amatere vrijeme je odnijelo u različite krajeve. U Beranama ih je ostalo svega nekoliko.

Moderna betonska pista širine pedeset metara napravljena je 1974. Pored nje, aerodrom u Beranama s obje strane, ima još dvije travnate piste za slijetanje, slične širine i oivičene betonskim elementima.

„Ovo je rijetko dobro izgrađen aerodrom. Nije ni čudo kada ga je izgrađivala ondašnja moćna vojska”, kaže Boričić.

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali još prije Drugog svjetskog rata.

Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je i uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Desetak godina na liniji Berane – Podgorica –Berane i Berane – Beograd – Berane, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker.

Pista dužine dva kilometra i poslije četiri i po decenije, odolijeva vremenu i nevremenu. Bez bilo kakve brige i održavanja.

Posljednje dvije i po decenije, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen. Vozači automobila testiraju maksimum svojih mašina, rekreativci trčkaraju, čobani jure za govedima. Idila.

Tako se propadanje aero-kluba poklopilo s propadanjem aerodroma o kome više niko ne vodi brigu. Baš kao i o imovini aero-kluba.

Monitor je u više navrata pisao o obećanjima koja su crnogorski zvaničnici davali o aktiviranja jedine vazdušne luke i nespornog resursa na sjeveru države. Od silnih obećanja nikada nije bilo ništa.

Ono što se posljednje može saznati je to da je Ministarstvo saobraćaja angažovalo stručnjake da presipitaju opravdanost otvaranja beranskog aerodroma.

Ovaj aerodrom i dalje je u vlasništvu preduzeća Aerodromi Crne Gore. U čijem god vlasništvu da jeste, beranski aerodrom je slika maćehinskog odnosa.

Tako je, po svemu sudeći, i s imovinom aero kluba Berane, za koju se sada ne zna kome će pripasti. Ako prije toga ne propadne.

„To su dva aviona marke utva 75. Jedan je u voznom stanju i registrovan, dok drugi lako može da se popravi i osposobi za letjenje. Zatim su tu četiri jedrilice od kojih su dvije marke blanik koje se još i danas koriste na atraktivnim takmičenjima, odnosno Red Bull manifestacijama i vratolomnim letovima. Za vitlo sam vam rekao da je jedino takve vrste u Crnoj Gori”, ističe Boričić.

Sagovornik Monitora vjeruje da nije kasno da se zajednica zainteresuje i da sa vrlo malo ulaganja dovede sve u upotrebno stanje. Da se, kako smatra, s jedne strane obogati turistička ponuda Berana, a s druge da se ponovo uspostavi obuka pilota sportskih aviona. Da se sačuva vrijedna nepokretna i pokretna imovina i druga oprema. Da školski avioni i jedrilice ostanu u Beranama. Tu gdje su oduvijek bili.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON HAPŠENJA ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA: Ukrivanje imovine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijaloviću se, ukoliko to bude potreba pravosudnog procesa,  ne može  zamrznuti imovina u „Hidroenergiji Montenegro“, jer više nije vlasnik u toj kompaniji za proizvodnju električne energije

 

Tek poslije nedavnog hapšenja zbog sumnje da je bio na čelu kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, možda je jasnije zbog čega se Aleksandar Mijajlović formalno odrekao, odnosno ne tako davno prodao vlasništvo u kompaniji „Hidroenergija Montenegro“ čije sjedište je u Beranama.

U ogromnom broju promjena u Centralnom registru privrednih subjekata, kao vlasnik ove kompanije u jednom trenutku se sa 60 odsto pojavio „Bemaks“, čiji je zastupnik bio Veselin Kovačević, a potom personalno Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, kao nezvanični vlasnici „Bemaksa“.

Preduzeće „Hidoenergija Montenegro“ osnovano je upravo u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije „Hamera Capital“ napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Odluka o upisu udjela Opštine Berane u doo „Hidroenergija Montenegro“ donijeta je u lokalnom parlamentu krajem oktobra te godine. U njoj je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača“ i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.

Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije“.

„Privrednim društvom upravljeće Odbor direktora od sedam članova, u čijem sastavu će biti i predsjednik opštine Berane. Raspodjela dobiti vršiće se po procentualnom učešću u vlasništvu. Opštine će svoj dio od deset procenata od opredijeljene dobiti za fiskalnu godinu za koju se odluka donosi, dijeliti među sobom u zavisnosti od količine proizvedene i prodate električne energije sa teritorije pojedinačne opštine“ – navodi se u ovoj odluci koju je potpisao tadašnji predsjednik SO Berane Samir Agović (DPS).

U njoj je decidno stajalo da se za sprovođenje odluke i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje predsjednik opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora. U to vrijeme tu funkciju je vršio funkcioner DPS Vuka Golubović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASILJE U ŠKOLAMA: Nezaštićeni i učenici i nastavnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon incidenta u OŠ ,,Savo Pejanović” u Podgorici ponovo je aktualizovano nasilje nad nastavnicima. Podaci govore da je svaki četvrti nastavnik pretrpio neki vid nasilja. Kada škole nijesu sigurne za nastavnike, šta tek učenici da očekuju

 

 

U podgoričkoj Osnovnoj školi ,,Savo Pejanović” u ponedjeljak je došlo do incidenta kada je učenik tokom časa provocirao i fizički nasrnuo na nastavnika na zamjeni. Kako tvrde roditelji đaka odjeljenja devetog razreda te škole, taj učenik je ušao na čas deset minuta pred kraj, provocirao nastavnika, da bi i fizički nasrnuo na njega kada je htio da ga izvede iz učionice.Snimak incidenta ubrzo je postao javno dostupan, a portal RTCG je prenio da se na njemu ne vidi rasprava i dio kada je učenik nastavnika oborio na pod.

Upitanja da prokomentariše ovaj slučaj, direktorica škole Milja Božović je novinarki RTCG kazala da joj prekida popodnevni odmor. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su saopštili da će učenik koji je nasrnuo na nastavnika biti premješten u drugu školu. Ta mjera mu je još ranije izrečena, ali se čekalo na njeno izvršenje.

U njihovom saopštenju vidi se koliko ta mjera ima efekta: ,,Napominjemo da je učenik pohađao nastavu u JU OŠ „Savo Pejanović“ od 1. do 7. razreda. Krajem 7. razreda je, po dogovoru sa prethodnim direktorom i roditeljima, prešao u JU OŠ „Maksim Gorki“, zatim u JU OŠ „Vojin Popović “ na Drezgi. Iz te škole je početkom 9. razreda prešao ponovo u JU OŠ „Savo Pejanović”.

Iz Ministarstva su istakli i da su se obratili roditeljima učenika koji su odgovorili da ,,nisu saglasni sa vaspitnom mjerom”. Dodali su i da je zakazan sastanak sa predstavnicima Ministarstva rada i socijalnog staranja i Centra za socijalni rad kako bi se što prije obavio razgovor sa učenikom, a na sastanak će biti pozvan i ombudsman.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva je saopšteno da će učenik devetog razreda koji je napao nastavnika na času u OŠ ,,Savo Pejanović” odgovarati prekršajno.

Nakon ovog incidenta, predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović je javno upitao: ,,Dokle će moći pojedinci (roditelji, učenici ili uprave škola) da vrše nasilje nad nama, a da niko ne odgovara?”

Iz Sindikata su podsjetili na ranije javno objavljene slučajeve nasilja nad nastavnicima: na hajku, od strane roditelja, preko društvenih mreža nakon što je učenik škole ,,Vuk Karadžić” iz Berana u junu prošle godine ponavljao razred sa šest jedinica. Vrijeđanje i prijetnje su prijavljene policiji, ali reakcije nije bilo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Konstatovano je i da je Miladinović pomenutih dana dolazio na posao ali ne u toku propisanog radnog vremena. ,,U pomenutom Izjašnjenju stoji da je zaposleni u spornom periodu, svakog dana, u 6:30 časova evidentirao svoj upis. Međutim, samo evidentiranje prisustva, van utvrđenog radnog vremena (07:00 – 15:00h), bez dolaska na radno mjesto, ne može se smatrati dolaskom na posao. Takođe, u spornom periodu, nema evidentiranog zapisa odlaska sa posla, iako je zaposleni upoznat sa obavezom evidentiranja dolazaka i odlazaka upotrebom elektronske kartice”, odgovorili su iz Plantaža na pitanje Monitora o ovom slučaju.

Miladinoviću je dat rok od pet dana da se izjasni o prijetnji otkazom.  U svom odgovoru on navodi da mu se spočitava da nije dolazio na posao prije 20. decembra do kada nije premješten sa posla i još uvijek je bio šef službe za zaštitu bilja.

U odgovoru Miladinović objašnjava da njegov posao ne podrazumjeva rad u kancelariji već izlazak na teren gdje se biljke uzgajaju, a da je kao šef Službe za zaštitu bilja bio zadužen da obilazi zasade voća površine 2.300 hektara, sa oko 10 miliona čokota vinove loze. Dodaje da je to radno mjesto od posebne važnosti, koje ne poznaje radno vrijeme, i da nikada nije bio upozoren na dolazak i odlazak sa imanja mimo radnog vremena od 7 do 15.

Naglašava da je spornih dana evidentirao svoj dolazak na posao na isti način i u isto vrijeme kao i svih dana ranije, kao i posljednjih 20 godina od kada se vodi elektronska evidencija prisustva zaposlenih. ,,Moj boravak na imanju je od posebne važnosti u vrijeme kada su štetočine najaktivnije, tokom večeri i ranih jutarnjih sati, i svoje prisustvo na imanju u to vrijeme nikada nisam elektronski prijavljivao u upravnoj zgradi. Isto se odnosi i na rad tokom vikenda, vjerskih i državnih praznika, znajući da štetočine ne poznaju ni vikende, ni praznike. Na ovaj način sam ostvario veliki broj prekovremenih sati na terenu, a koji nikada nisu bili elektronski evidentirani, niti je postojalo moje očekivanje i zahtjev da budu plaćeni”.

Krajem januara Miladinoviću je uručeno rješenje kojim mu radni odnos prestaje 20. decembra 2023.

U odgovorima dostavljenim Monitoru iz Plantaža kažu da Miladinović u svom odgovoru nije ,,prezentovao bilo kakve uvjerljive dokaze o postojanju  stvarnih izvinjavajućih  razloga odsustva, koji bi spriječili prestanak radnog odnosa otkazom ugovora o radu”.

,,U spornom periodu nema evidentiranih obaveznih tehnoloških naloga koji bi ukazivali da je zaposleni obavljao  rad na terenu, kako on navodi u svom Izjašnjenu, niti je evidentirana posredna, neposredna, telefonska ili e-mail komunikacija sa njegovim pretpostavljenim, niti je evidentiran njegov boravak u kancelariji”, tvrde u Plantažama.

Iz Plantaža tvrde da imaju adekvatnu zamjenu za stručnjaka sa decenijskim iskustvom, kakav je Miladinović, te da je na njegovom mjestu osoba ,,koja u potpunosti može da odgovori izazovima koje sa sobom nosi odgovornost i složenost tog radnog mjesta“.

Miladinović u izjavi za Monitor tvrdi da je njegov slučaj drastičan, jer je dobio otkaz, ali da je u posljednjih godinu dana desetak visokokvalifikovanih stručnjaka u ovoj kompaniji degradirano na niže radne pozicije.

Na ove tvrdnje iz Plantaža odgovaju: ,,Prilikom izmjena ugovorenih uslova rada, uključujući raspoređivanje zaposlenih na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa ili organizacije rada, Poslodavac se, prevashodno, i uvijek, rukovodi postojanjem objektivne potreba procesa rada za popunjavanjem ponuđenog radnog mjesta, uzimajući u obzir stepen stručne spreme, odnosno nivo obrazovanja i zanimanja svakog zaposlenog, kao i sve druge posebne uslove koji se zahtijevaju za konkretno radno mjesto”.

Upravo nedostatak kvalitetnog kadra kao problem u Plantažama ističu iz Alternative. Ova organizacija je prije dva mjeseca podnijela krivičnu prijavu zbog kupovine vina iz Makedonije i njegove prodaje pod etiketom Plantaža. ,,Poenta je da Plantaže ne mogu da izađu u susret tražnji koju imaju iz razloga što su imali rekordno mali prinos grožđa. Znamo da su čokoti uništeni, bave se njima ljudi sa lažnim diplomama bez ikakvih kvalifikacija za obavljanje tog posla”, kazali su za Monitor iz Alternative.

,,Imamo osnov sumnje da gospodin Čađenović ima kupljenu diplomu. Par puta samo slali zahtjev, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, da nam daju tu diplomu na uvid ali to se nije desilo. Zatim smo poslali zahtjev za diplome nekih direktora i tehničara, ključnih ljudi Plantaža, nijesu nam odgovorili iako su ti zahtjevi poslati prije mjesec dana”, kaže za Monitor koordinator Alternative Vesko Pejak. Dodaje da su ,,nestrućnost, neznanje i lažne diplome dovele do problema. Tražili smo od države da sprovede istragu, ali zbog političkog mira i balansa to još uvijek nije došlo na red a mi se pitamo kada će doći”.

Dok se čeka tužilaštvo, slučajem otkaza bivšem v.d. izvršnom direktoru pozabaviće se sud. Miladinović je početkom ovog mjeseca, podnio tužbu protiv Plantaža Osnovnom sudu u Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo