Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE:AERO KLUB I AERODROM U NEMILOSTI: Prizemljeni avioni

Objavljeno prije

na

Iza polupanih prozora i velikih metalnih vrata na kojima se uveliko nahvatala rđa, u starom hangaru na beranskom aerodromu, propada vrijedna imovina nekadašnjeg na daleko čuvenog i trofejnog sportskog aero kluba, za koju se više ne zna kome zapravo pripada. Reklo bi se nikome.

Klub nije na vrijeme preregistrovan i praktično ne postoji, pa se s pravom postavlja pitanje čiji su i kome će pripasti dva školska aviona marke utva, četiri jedrilice, od kojih su dvije izuzetno vrijedne, vitlo za podizanje jedrilica, jedino takve vrste u Crnoj Gori i mnoga druga oprema?

Drugi hangar slabije konstrukcije i otvorenog tipa, srušen je ranije pod težinom snjegova, zuba vremana i permanentne nebrige.

„Zbog isteka registracije, ova imovina je u nemilosti kako države Crne Gore tako i Opštine Berane”, kaže za Monitor nekadašnji aktivni član ovog kluba i sadašnji odbornik koalicije Zdravo Berane u lokalnom parlamentu Boris Boričić.

On izražava bojazan od realne opasnosti da bi ova vrijedna imovina mogla biti izmještena iz Berana.

„Klub faktički ne postoji, a ja pouzdano znam da izvan Berana vlada interesovanje za tu imovinu. Pribojavam se da avioni, jedrilice i druga oprema ne „odlete” odavde negdje prema jugu”, kaže Boričić.

On dodaje da je pored ove imovine, u zgradi aerodroma propadanju prepuštena i kompletna arhiva aero-kluba, od najstarijih vremana do danas.

„Slike razbacanih papira i fascikli po nekadašnjim kancelarijama više je nego tužna i odaje tešku nebrigu”, kaže Boričić.

Stari školski avioni, jedrilice, vitlo i razbacana arhivska građa, jedino je što je ostalo od skoro sedam decenija duge tradicije i blistave istorije beranskog aero-kluba, još od najranijih vremena bivše Jugoslavije.

Ovaj klub, podsjeća Boričić, osnovan je 1954. godine, mnogo prije nego je napravljena betonska pista, i služio je u svrhe obuke pilota nekadašnje jugovojske.

„U bivšoj Jugoslaviji postojala su dva takva centra za obuku pilota tadašnje srednje vazduhoplovne škole iz Mostara, jedan u Puli i drugi u Beranama. Aero-klub Berane je preuzeo osnovnu obuku pilota JNA iz Mostara”, kaže Boričić.

On objašnjava da je od novca koji je na taj način zarađivao, beranski avio-klub obavljao i obuku pilota amatera ili sportskih pilota.

„Dugo vreman pokojna Olga Šoškić iz Berana bila je jedina žena vojni instruktor letjenja. Ona je, kao što je poznato, dočekala penziju, ali je zbog ljubavi prema vazduhoplovstvu i dalje letjela, pa je i poginula u padu školskog aviona iznad Berana”, prisjeća se Boričić.

Beranski aero klub bio je osvajač ko zna koliko priznanja i trofeja na takmičenjima širom Jugoslavije.

„Ne želim da ikoga izostavim, ali ću pomenuti samo da je jedan od najuspješnijih, koji je nastavio karijeru profesionalnog pilota, bio Vuka Zečević. On je penzionisan u Montenegro erlajnzu kao pilot embrajera”, podsjeća Boričić.

Sve je tako, kao u lijepoj priči, trajalo do polovine devedesetih, kada su zamrle dinamičnije aktivnosti sportskog aero-kluba. Prestale su obuke, a time i presahao glavni izvor prihoda od kojih se klub izdržavao.

Profesionalne pilote, kao i pilote amatere vrijeme je odnijelo u različite krajeve. U Beranama ih je ostalo svega nekoliko.

Moderna betonska pista širine pedeset metara napravljena je 1974. Pored nje, aerodrom u Beranama s obje strane, ima još dvije travnate piste za slijetanje, slične širine i oivičene betonskim elementima.

„Ovo je rijetko dobro izgrađen aerodrom. Nije ni čudo kada ga je izgrađivala ondašnja moćna vojska”, kaže Boričić.

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali još prije Drugog svjetskog rata.

Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je i uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Desetak godina na liniji Berane – Podgorica –Berane i Berane – Beograd – Berane, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker.

Pista dužine dva kilometra i poslije četiri i po decenije, odolijeva vremenu i nevremenu. Bez bilo kakve brige i održavanja.

Posljednje dvije i po decenije, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen. Vozači automobila testiraju maksimum svojih mašina, rekreativci trčkaraju, čobani jure za govedima. Idila.

Tako se propadanje aero-kluba poklopilo s propadanjem aerodroma o kome više niko ne vodi brigu. Baš kao i o imovini aero-kluba.

Monitor je u više navrata pisao o obećanjima koja su crnogorski zvaničnici davali o aktiviranja jedine vazdušne luke i nespornog resursa na sjeveru države. Od silnih obećanja nikada nije bilo ništa.

Ono što se posljednje može saznati je to da je Ministarstvo saobraćaja angažovalo stručnjake da presipitaju opravdanost otvaranja beranskog aerodroma.

Ovaj aerodrom i dalje je u vlasništvu preduzeća Aerodromi Crne Gore. U čijem god vlasništvu da jeste, beranski aerodrom je slika maćehinskog odnosa.

Tako je, po svemu sudeći, i s imovinom aero kluba Berane, za koju se sada ne zna kome će pripasti. Ako prije toga ne propadne.

„To su dva aviona marke utva 75. Jedan je u voznom stanju i registrovan, dok drugi lako može da se popravi i osposobi za letjenje. Zatim su tu četiri jedrilice od kojih su dvije marke blanik koje se još i danas koriste na atraktivnim takmičenjima, odnosno Red Bull manifestacijama i vratolomnim letovima. Za vitlo sam vam rekao da je jedino takve vrste u Crnoj Gori”, ističe Boričić.

Sagovornik Monitora vjeruje da nije kasno da se zajednica zainteresuje i da sa vrlo malo ulaganja dovede sve u upotrebno stanje. Da se, kako smatra, s jedne strane obogati turistička ponuda Berana, a s druge da se ponovo uspostavi obuka pilota sportskih aviona. Da se sačuva vrijedna nepokretna i pokretna imovina i druga oprema. Da školski avioni i jedrilice ostanu u Beranama. Tu gdje su oduvijek bili.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo