“Mir je, sasvim jasno i jednostavno – odsustvo rata!”
Planuo sam, kada sam prvi put pročitao tu rečenicu. Kakvo objašnjenje!? Pa još sasvim jasno i jednostavno? Od tada sam je mnogo puta pročitao i čuo; i svaki put me obuzimala ona ista vatra, koja bukne u svakom čovjeku kada čuje nešto protiv čega se smjesta, cijelim svojim bićem, pobuni, s čim se nikako i ni po koju cijenu ne može saglasiti. Koja arogancija, kakav bezobrazluk!? To nije samo notorna besmislica, to je bezočna persiflaža, izrugivanje sa zdravim razumom.
Složiti se sa ovom tvrdnjom, obavezuje nas da svjetlo definišemo kao odsustvo mraka; radost, kao odsustvo tuge; zdravlje, kao odsustvo bolesti; istinu, kao odsustvo laži; ljubav, kao odsustvo mržnje; život kao odsustvo smrti!!
Osim što je suštinski neistinit, ovakav stav je i ismijavanje sa elementarnom logikom. Ne može se ništa, ni jedna pojava, ni jedan pojam, ni jedno stanje definisati negativno, otustvom neke druge pojave, pojma ili stanja. To bi značilo da prisustvo bilo čega definišemo kao odsustvo svega ostalog (??). Na pitanje:”Šta je jabuka?” – odgovor bi mogao glasiti:”Odsustvo kruške!” “A šta je trešnja?” ” “Odsustvo višnje!” “A šta je pas?” “Pas je, sasvim jasno i jednostavno – odsustvo mačke!”
I tako dalje, da svedemo ovu analizu samo na predmete, pojave, pojmove i stanja koji se uobičajeno smatraju za suprotnosti, iako princip definisanja prisustva odsustvom, legitimno dopušta da sve što nam padne napamet, definišemo odsustvom svega ostalog čega se god sjetitmo. U tom slučaju bi jabuka mogla mirno biti određena kao odsustvo mačke, kruška kao odsustvo psa, život kao odsustvo i jabuke, i kruške, i trešnje, i višnje, i psa, i mačke…
Sve što jeste, što postoji, svejedno da li je riječ o predmetu ili o pojmu, sadrži svojstvo, neku osobinu koja mu pripada i koja ga čini onim što jeste, pa se utoliko mora odrediti upravo prisustvom te osobine a ne odsustvom bilo koje druge, pa i vrijednosno suprotne osobine. Svjetlo nije odsustvo mraka, i ljubav nije odsustvo mržnje, i radost nije odsustvo tuge, i život nije odsustvo smrti. Nego svjetlo jeste, i ljubav jeste, i radost jeste, i život jeste! Sve su to konkretna stanja određena njihovim realno prisutnim svojstvima. Jer odsustvo bilo čega jednostavno je – odsustvo i ništa više. Ničega nema u otsustvu. Sve što uopšte jeste, jeste preko onoga što je tu a ne preko onoga što nije tu!
Biće jeste, Nebiće – nije! – odajmo priznanje Elejcima.
I mir jeste. Mir je to što jeste, a ne ono što nije, ne ono čega nema, što je otsutno pa makar to bilo i odsustvo rata!
Jedan žitelj Skopja, inače Turčin, koji je svih svojih 92 godine proživio u Skopju u kom se i rodio, poklonio mi je davno svoj notes, debelu bilježnicu u kojoj je zapisao stotine predanja i legendi sabranih tokom života. Jedna od tih legendi bila je priča o nastanku grada Skopja. Na turskom jeziku naziv grada Skopja glasi Uskup. To je kovanica, sintagma, sačinjena od riječi “Us”, sa muklim samoglasnikom “U”, koja znači “Star”, i riječi “Kup”, sa mehkim suglasnikom “K” sličnim glasu “Ć”, odnosno dvoglasniku “Kj”, a znači – “Ćup”. Dakle; “Stari ćup”. Prije mnogo stoljeća, u nekom starom, odavno presahlom i napuštenom bunaru, pronađen je nekakav ogroman stari ćup. Kada su najzad izvadili ćup, na dnu ćupa ugledali su veliku zmiju i jednu žabu. Bilo je očigledno da su u tom ćupu provele godine i godine zajedno.
“Ovdje ćemo izgradti grad! Kada je zmija mogla toliko dugo živjeti zajedno sa žabom u istom ćupu a da je ne proguta, moći će i ljudi svih vjera živjeti zajedno u miru!” I izgradiše Skopje na mjestu gdje su našli taj ćup.
Neka vaše svjetlo bude – svjetlo, a ne tek puko odsustvo mraka; i neka vaše zdravlje bude – zdravlje, ne tek otustvo bolesti; i u ljubavi otkrijte neuporedivo više nego obično odsustvo mržnje; i neka vam život bude – život a ne odsustvo smrti, jer je smrt otsutna i iz kamena, pa opet u kamenu nema ni smrti, ni bolesti, ni tuge, ni laži; nema ni rata!
Zatečene u onom starom ćupu, zmija i žaba su potvrdile da je mir način života vođen mjesecima pa i godinama, a ne nekakvo odsustvo. Gdje god vas zatekne život, sve što je vrijedno i dobro pronađite u njemu samom a ne u otsustvu suprotnog.
Ferid MUHIĆ