Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN PUSIĆ, PROFESOR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Jača radikalna desnica

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju državu Hrvatsku?
PUSIĆ: Kao jednu od najmanje prestižnih članica najprestižnijeg ,,kluba” država na svijetu. Prije pet godina, kad je Hrvatska postala članica EU i Hratska, a i EU, stajale su mnogo bolje, posebno što se tiče perspektive i očekivanja njenih građana. U ovih pet godina ekonomska očekivanja mnogima se nisu ostvarila, a političke snage koje su protivnici svih onih načela i principa na kojima počiva EU, koji je čine privlačnom i uopće vrijednom truda, su značajno ojačali. Da taj trend jačanja nacionalističke desnice, koji se demonstrira rastućom netolerancijom i primitivizmom, a opadanjem slobode i sigurnosti u društvu, nije samo hrvatski fenomen, slaba je utjeha.

MONITOR: Da li su građani Hrvatske bolje živjeli 1990. godine, kada su napustili Jugoslaviju nego danas, kako pokazuju ekonomska i socijalna statistika, odnosno najnoviji indeks ljudskog kapitala?
PUSIĆ: Ekonomski pokazatelji koji na to ukazuju su sigurno jaki argumenti, a i u skladu su sa sjećanjima mnogih od nas koji pamtimo Markovićeve reforme, tvornice čija proizvodnja danas izgleda kao science fiction, građevinske firme koje grade po cijelom svijetu, osjećaj realne perspektive kad je uvedena konvertibilnost dinara, sve veću otvorenost društva… Tada su bile otvorene mnoge mogućnosti i neizmjerna je nesreća da su se ostvarile one najgore. Nesreća ne u smislu prirodne katastrofe nego da je u načelu pozitivan i poželjan proces političke pluralizacije u prvi plan izbacio političare koji su svoju snagu gradili na poticanju etničke netrpeljivosti. Posljedice su bile ravne prirodnoj katastrofi, ratovi, žrtve, ljudske patnje, uništenje privrede ne samo ratnim razaranjima nego i sustavnom pljačkom; posljedice koje se u različitim intenzitetima osjećaju i danas u svim državama nastalim poslije raspada Yu.

MONITOR: Je li tačno da većina Hrvata nije oduševljena onim što se u Hrvatskoj dešava nakon njenog prijema u članstvo u EU?
PUSIĆ: Većina ljudi koje ja poznajem, građana Hrvatske od kojih većina jesu Hrvati, ali ima i Srba, Židova, Bošnjaka, Albanaca… ja uistinu smatram da etnička pripadnost svakog građanina treba biti njegova privatna stvar, nije oduševljena. To nije nikakav statistički uzorak ali opći je dojam da je nezadovoljstvo rasprostranjeno od radikalne desnice do umjerene ljevice; naravno, zbog različitih, pa i suprotnih razloga.

Radikalna desnica ima kao ideal i cilj autoritarno društvo koje odbacuje, ne samo temeljne vrijednosti na kojima se zasniva EU, nego i temeljne vrijednosti prosvjetiteljstva. Sve njihove akcije, od napada na prava manjina i pokušaja da se izmišljotinama i klevetama stvori panika oko Istambulske konvencije do uplitanja u školske programe i praktično zagovaranje kreacionizma, potezi su s tim ciljem.

Takve akcije imaju podršku Katoličke crkve, na njih sa simpatijama gleda i radikalniji dio unutar HDZ-a koji se povukao nakon debakla s Karamarkovom vladom i pokušava taj trend iskoristiti za novo preslagivanje moći unutar HDZ-a. Suprotavljanje HDZ-ove vlade takvim akcijama koje su često suprotne i slovu Ustava, a redovno njegovom duhu što se tiče zaštite sloboda i ravnopravnosti kao najvažnijih ustavnih načela, ma koliko ta suprotstavljanja bila blaga i ,,u rukavicama”, vode na sve žešća prozivanja Vlade kao lijeve, koja nacionalne interese podređuje interesima Brisela.

S druge strane mnogi građani koji žele Hrvatsku kao otvoreno demokratsko društvo nezadovoljni su i sve zabrinutiji jačanjem radikalizacije i netolerancije u društvu, trendova koji su do prijema Hrvatske u EU bili potisnuti zahtjevima koje je trebalo ispuniti za prijem.

MONITOR: Na incijativu gradonačelnika Vukovara Ivana Penave u subotu je u tom gradu, oko 10.000 desničara iz cijele Hrvatske prozvalo vlast zbog ,,sramotnog ćutanja državnih institucija kada je riječ o procesuiranju svih odgovornih za ubijene i nestale žrtve agresije na Vukovar i Hrvatsku”. Na skupu je poručeno da bi Hrvatska zbog navodnog neprocesuiranja ratnih zločina morala da uslovi Srbiju i njeno članstvo u EU. Vaš komentar?
PUSIĆ: Građanski odbor za ljudska prava, čiji sam član od 1992., prati suđenja za ratne zločine od sredine devedesetih. Zajedno sa još tri NVO osnovao je 2004. godine ,,Documentu”, organizaciju specijaliziranu za praćenje suđenja za ratne zločine koja od tada prati sva suđenja u Hrvatskoj, pa i u Srbiji i Crnoj Gori, a i mnoga u Hagu.

Ja sam se složio s onim što je gradonačelnik Penava rekao u razgovoru u TV emisiji ,,Nedeljom u 2″, da treba procesuirati sve ratne zločine i da je taj proces nedopustivo spor. Mi identični zahtjev ponavljamo posljednjih 20 godina, u bezbrojnim člancima, press konferencijama, međuarodnim konferencijama, objavljenim knjigama. Jedino mjesto gdje nismo i gdje takav zahtjev ne treba postavljati to je na masovnim mitinzima. Masovni miting sličnog tipa održan je na splitskoj rivi 2001. kad je podignuta optužnica protiv Mirka Norca. Tada je, u organizaciji HDZ-a, na ,,ulici” trebalo odlučiti koga se ne smije suditi. Sada bi u Vukovaru na ,,ulici” trebalo odlučiti koga se treba suditi.

Sporost u procesuiranju je boljka hrvatskog pravosuđa decenijama, a u procesuiranju zločina počinjenih nad Hrvatima u Vukovaru glavni razlog sporosti je specifičnost tih zločina, žrtve su u Hrvatskoj, a počinioci u Srbiji sa srpskim državljanstvom. Preduvijet za uspješno procesuiranje je dobra suradnja nadležnih pravosudnih institucija Hrvatske i Srbije, a preduvijet za takvu suradnju su dobri odnosi hrvatskog i srpskog političkog vrha. A upravo većina učesnika vukovarskih demonstracija protivi se svakom političkom potezu koji vodi poboljšanju odnosa.

Iz navedenih razloga taj skup naprosto ne može postići svoj deklarativni cilj ili mu je cilj, kao što mnogi mediji nagađaju, nešto sasvim drugo; odmjeravanje snaga unutar HDZ-a.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo