Povežite se sa nama

MONITORING

35 GODINA OD SMRTI JOSIPA BROZA I 25 GODINA VLADAVINE MILA ĐUKANOVIĆA: Maršal ili Šef

Objavljeno prije

na

kap-podgorica

U ponedjeljak se navršilo 35 godina kako je, u Kliničkom centru Ljubljana, umro Josip Broz Tito. Učesnik oba svjetska rata, maršal, vrhovni komandant NOV, jedan od osnivača pokreta nesvrstanih, trostruki narodni heroj i doživotni predsjednik SFRJ… Broz je umro 4. maja 1980. godine, 35 godina nakon što je u maju 1945. preuzeo upravljanje Jugoslavijom.

Vrijeme je još jednog jubileja: četvrt vijeka od kada Crnom Gorom gospodari Milo Đukanović. Iako nije učestvovao ni u jednom ratu on je Crnogorcima omogućio da ubijaju i ginu u borbi protiv Slovenaca, Hrvata, Bosanaca, Albanaca, UN i NATO. Doživotni je, čini se, predsjednik partije nastale preimenovanjem nekadašnjeg Saveza komunista (DPS) i posljednji (ex)komunistički vladar u Evropi. A da nije Fidela Kastra – možda i na svijetu. Đukanović ima više vlastitih firmi nego što je Broz imao ordena. Spisak njegovih prijatelja i poslovnih partnera koji su, istovremeno i na potjernicama, duži je od popisa Titovih saradnika iz vremena nesvrstanih.

Tito je, rekosmo, na vlast došao kao ratni pobjednik nad fašizmom. Zemlja je bila do temelja razorena. ,,Kraljevina Jugoslavija se nalazila među najnerazvijenim zemljama u Evropi sa nacionalnim dohotkom po stanovniku od 116 (tadašnjih) dolara i privrednim rastom narodnog dohotka od 1926. do 1939. godine po stopi od samo 2,1 odsto”, računa Miroslav Marković na portalu Peščanik.net. ,,Industrija je zapošljavala 7,1 odsto stanovništva, dok je sve ostalo računato kao poljoprivreda. Od 10.000 živorođene odojčadi umiralo je u proseku 1.323 u prvoj godini života.”

Prvi poslijeratni statistički podaci, iz 1952. godine, govore da je društveni proizvod (BDP) po stanovniku u Jugoslaviji iznosio 212 dolara. ,,Tih godina (1950) Jugoslavija donosi Zakon o preduzećima kojim se uvodi radničko samoupravljanje. O tom modelu italijanski istoričar slovenačkog porekla Jože Pirjevec tvrdi da je nastao ne samo kao negacija sovjetskog modela dirigovane privrede, nego i pod značanjim uticajem skandinavskih socijalista sa kojima je jedan od najbližih Titovih saradnika, Edvard Kardelj bio u tijesnom kontaktu”, navodi Marković.

Tada je, valjda, počela jugoslovenska bajka – priča o zemlji ponosnih, jednakih i zadovoljnih.

Nekih 55 godina kasnije, u vrijeme kada se država blagostanja smatra možda i najvećom evropskom tekovinom novog doba, premijer Đukanović na Bečkom ekonomskom forumu polaže zakletvu korporacijskom kapitalizmu.

,,Države Zapadnog Balkana treba da odustanu od kopiranja politika država blagostanja. One nijesu države Evrope učinile razvijenima već su implementirane kao težnja da se već stvoreno bogatstvo ravnomjernije raspodijeli. Sada, posebno u uslovima krize i negativnih demografskih trendova, visoki, destimulativni porezi, neodrživi penzijski i socijalni sistemi, rigidno tržište rada, preglomazna i birokratizovana administracija, poput teških okova ograničavaju konkurentnost i rast. Zato moramo biti hrabri i odlučni i sprovesti radikalne strukturne reforme koje će učiniti naše države privlačnijim mjestom za život, biznis i stvaranje”, blagoglagolja Đukanović. Stvarajući ,,privlačno mjesto za život” u kome i osnovnih ljekova ima samo za bogate i(li) privilegovane, dok je ostalima i gorivo luksuz. Kao što su to godinama i hrana, i obrazovanje i kultura…

Život je luksuz, ako ćemo pravo. Čitate i u ovom broju Monitora o egzodusu stanovnika sjevera Crne Gore. Vlast, kaže, nema podatke. Ona, Titova, ih je imala. Tada se znalo da je odlazak u pečalbu jedan od načina na koji se u životu održavaju najsiromašniji krajevi tadašnje države. A sloboda putovanja je bila jedna od očiglednih stvari koje su SFRJ razlikovale od modela sovjetskog socijalizma.

Činjenica da je Jugoslovenima bilo dopušteno da slobodno emigriraju od šezdesetih je omogućila mnogima da nađu posao u zapadnoj Evropi. To je, navode analitičari, doprinijelo da nezaposlenost bude pod kontrolom, ali je bilo i izvor kapitala u stranoj valuti. Prema popisu 1981. SFRJ je imala skoro 650 hiljada radnika ,,na privremenom radu u inostranstvu”. Manje od dva posto bilo ih je iz Crne Gore. Statistika bilježi 9.781 građana Crne Gore na privremenom radu u inostranstvu.

A od Nove godine ih je, kažu, samo sa sjevera otišlo četiri hiljade!

Uoči raspada SFRJ prosječna plata u Crnoj Gori bila je veća od tadašnjih 750 maraka. Proljetos, zapošljeni stanovnik Crne Gore sa prosječnom platom prima nešto više od 450 eura. Prema kursu po kome su se 2002. godine marke mijenjale za euro to je – isti iznos. Stvarna kupovna moć tog novca danas je mnogo manja.

Prije četvrt vijeka, kao i sada, u Crnoj Gori je zvanično radilo oko 160 hiljada ljudi. Samo, tada su zapošljeni Crnogorci platu zarađivali na brodovima Jugooceanije i Prekookeanske (više od 40 brodova potopila je DPSDP vlast), u Luci Bar, Izboru, Solani, Primorci, u HTP Boka i Ulcinjskoj rivijeri, Institutu Simo Milošević… U podgoričkim industrijskim gigantima: Radoju Dakiću, Marku Radoviću, Industriji-import-u, Duvanskom kombinatu, Elastiku, cetinjskom Obodu i Košuti, rožajskom Gornjem Ibru, pljevaljskom Jakiću, bjelopoljskom Vunku, Imaku ili kotorskom Fjordu…

Sada u statistici dominiraju državni službenici, penzioneri i nezapošljeni. Iako ih država (nezapošljene) pokušava sakriti kao zmija noge.

Nekada je svaka podgorička osnovna škola imala stomatološku ordinaciju. Danas 85 odsto novozapošljenih (na određeno vrijeme – tokom ljetnje turističke i građevinske sezone) čine nekvalifikovani i kvalifikovani radnici. Mlađi ne pamte: Miško Vuković, Vujica Lazović, Milica Pejanović Đurišić, Ljubiša Stanković… u svojim političkim biografijama sa ponosom ističu da su bili studenti generacije na svom fakultetu ili odsjeku. Gdje su studenti generacije koji su diplomirali nakon što su pomenuti prigrabili vlast? Na birou? U inostranstvu? Ili u nekoj od partija vladajuće koalicije, čekaju da ih šefovi pošalju na radni raspored. Ako, prethodno, pribave očekivani broj glasova.

I nije to samo naša osobenost.

Peter Lovšin, pjevač nekada kultne pank grupe Pankrti (njihovi stihovi ,,drugovi ne vjerujem vam” postali su subverzivna antikomunistička himna krajem 70-ih, ali Lovšin naglašava da bend nikada nije cenzurisan) za današnju Sloveniju kaže da je „opasnija od Iraka zato što je toliko depresivna”. I sjeća se: ,,U Jugoslaviji, ljudi su se zabavljali. Sada, sve se svodi na novac i to nije dobro za male ljude”.

Petar ima prilično istomišljenika. Više od 80 odsto učesnika ankete koju je, među populacijom starijom od 50 godina, proveo hrvatski portal Moje vrijeme misli da se za vrijeme SFRJ živjelo bolje.

Među njihove istomišljenike spadaju i oni Crnogorci koji su prije nekoliko dana predložili da se u centru Podgorice izgradi ogroman spomenik Titu. Đukanović svoje spomenike već ima – od Pljevalja do Boke. Samo se, za sada, oni vode pod imenima raznoraznih of-šor kompanija.

Dugovi i drugovi

Sve zemlje bivše SFRJ, sem Slovenije, klize u dužničko ropstvo, cijene ekonomisti. I ako ne preduzmu hitne i oštre mjere, u njega će i zapasti. Prema prošlogodišnjim podacima, Slovenija je nominalno najzaduženija među državama bivše Jugoslavija. Ona stranim povjeriocima duguje skoro 30 milijardi eura, odnosno, više od 80 odsto BDP-a. No, analitičari cijene da je Slovenija, među bivšim SFRJ državama, i najsposobnija da vraća svoje dugove. Sloveniju visinom duga slijedi Hrvatska sa kreditima od skoro 29 milijardi. Prati ih Srbija. Njen dug je početkom prošle godine prešao iznos od 20,5 milijardi eura. I raste, približno, brzinom od 3,5 miliona eura dnevno. Rast crnogorskog duga može se pratiti na dnevnoj osnovi, pošto je, par godina, i on veći od million eura dnevno. Crna Gora danas duguje više od dvije milijarde eura (a skoro trećinu tog iznosa treba računati u dolarima – što znači da dug, samo po toj osnovi, može biti i koju desetinu ili stotinu miliona eura veći). Makedonija tri, a Bosna i Hercegovina više od 5,5 milijardi eura. Svaka od pomenutih država duguje više od 60 odsto sopstvenog BDP-a. I Kosovo stranim povjeriocima duguje 600 miliona eura. Ali svojski rade na uvećanju tog duga. Države nastale raspadom Titove Jugoslavije danas duguju između 90 i 100 milijardi eura. Skoro pet puta više nego što je SFRJ dugovala uoči raspada (19,5 milijardi dolara).

 

Ko je bolji

,,Skloni smo da tvrdimo da se Titova Jugoslavija samo u svojoj prvoj fazi približila totalitarnom režimu, odnosno u razdoblju od 1945. do 1953. To ne znači da želimo da kažemo da je Jugoslavija bila demokratska u svakom smislu”, kažu sociolozi Univerziteta u Mariboru Sergej Flere i Rudi Klanjšek u radu koji je prošle godine objavljen u specijalizovanom časopisu Communist and Post-Communist Studies. Oni navode kako je ,,vlast, odmah nakon rata, smaknula veliki broj građana bez suđenja”. Ali podsjećaju da se ,,tako nešto događalo u i drugim zemljama, na primjer u Francuskoj”. Hrvatski sabor je 2006. usvojio deklaraciju o ,,osudi zločina počinjenih tokom totalitarnog komunističkog sistema u Hrvatskoj, 1945-1990”. Neku godinu kasnije, 2011, i Ustavni sud Slovenije presuđuje kako grad Ljubljana ne može novu ulicu nazvati po Josipu Brozu, pošto ,,Tito simbolizuje totalitarni režim”. Flere i Klajnšek ističu kako je od sredine ‘60-ih bio vidljiv kulturni i vjerski pluralizam. ,,U pozorštu su redovno igrali avangardi zapadni dramatičari kao što su Ionesco, Miler, Kami, Osborn i Albe. Takođe, štampane su knjige Kamija, Sartra, Šumpetera i Markuza, koje su negirale ulogu radničke klase kakvu je njegovala komunistička dogma”, ističe se. Prema podacima iz članka represija prema vjerskim zajednicama bila je snažna do 1950-ih. ,,Već 1966. vjerske zajednice izdaju 65 novina s ukupno 3,59 miliona primjeraka, a 1987. ukupno 99 novina s više od 3,7 miliona primjeraka. Za poređenje, u Sovjetskom Savezu do 1990. samo je časopis Moskovske pravoslavne patrijaršije bio dostupan tamošnjoj javnosti.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo