Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST I NERASVIJETLJENA UBISTVA:Procesuiranje žrtvi

Objavljeno prije

na

Ovdašnji paradržavni mediji ovlašćeni su da saopšte: ,,Ubistvo Budvanina Saše Markovića povezano je sa razračunavanjem grupe međunarodnih švercera narkotika porijeklom sa eksjugoslovenskih prostora, pokazuju dosadašnji rezultati policijske istrage…”. I detalj više, za eventualne nevjerne tome: ,,crnogorska policija je ustanovila vezu Markovića sa nekim bezbjednosno interesantnim osobama sa Crnogorskog primorja, iz Budve i Kotora, koji uglavnom svoje operacije izvode u inostranstvu”.

Ako se, nepovjerljivi, zapitate – otkud sva ova priča kada prvih četiri-pet dana nakon Markovićevog ubistva ni najbolje obaviješteni novinarski izvori o posljednjoj žrtvi budvanskih sačekuša nijesu znali praktično ništa više od biografskih podatak sa interneta, evo odgovora: ,,Prema procjeni crnogorske policije ubistvo nema nikakvu političku pozadinu”.

I nije slučajno to što su svi ovdašnji mediji istog dana (prošla srijeda, 22. april) zapljusnuti talasom praktično identičnih nezvaničnih informacija. U kojima, ipak, nedostaje nekoliko elementarnih odgovora.

Kako je, na primjer, moguće da je policija tek nakon Markovićevog ubistva ustanovila veze nekadašnjeg poslanika u Skupštini Crne Gore i SCG sa bezbjednosno interesantnim osobama. Valjda takve neko drži na oku vodeći računa o tome s kim, kako i zašto kontaktiraju? Ili je dovoljno to što se povremeno, po potrebi posla, javljaju službi.

Jednako je zanimljiva ta već izvikana, iako krajnje nestvarna, priča o 300 kilograma crnogorsko-srpsko-hrvatskog kokaina koji je, kažu, nestao u Valensiji u oktobru prošle godine. Navodno iz stana nedavno ubijenog Gorana Radomana (Cetinjanin, od ranije poznat policiji, ubijen je pred ulaznim vratima stana u Beogradu, sredinom februara ove godine). Isti taj kokain je, tvrde isti izvori, nedavno zaplijenjen na jahti Infraganti, u blizini španske obale. Španska policija je na brodu uhapsila tri osobe – po jednog državljanina Srbije, Hrvatske i Crne Gore.

Ako naša policija sve to zna, zašto niko nije uhapšen? Ili makar sačuvan od eksploziva i(li) kiše metaka plaćenih ubica. Markovićevo ubistvo je već treći, četvrti, a možda i peti zločin koji se ,,pouzdano” povezuje sa kokainom nestalim u Španiji. Ali uvijek sa nekoliko dana zakašnjenja.

Ta, naknadna pamet, podsjeća na priče koje smo već slušali. Prisjetimo se makar dva slična događaja.

Maj – jun 2010. godine. Još se Dragan Dudić zvani Fric, jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Bokokotorskom zalivu i, prema nezvaničnim interpretacijama verziranih, desna ruka kokainskog bosa Darka Šarića, borio za život u podgoričkom KBC-u, nakon što je na njega pucao sugrađanin Ivan Vračar… kad je iz policije stigla nezvanična interpretacija počinjenog zločina. Tu verziju je dan-dva kasnije potvrdio i tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović. Dok se Vračar branio ćutanjem, Veljović je obznanio kako je uhapšeni u najmoćnijeg Kotoranina pucao kako bi osvetio Dejana Đukovića, svog prijatelja iz djetinjstva i vlasnika kotorskog Red taksija koji je ubijen godinu ranije. Veljović je u isto vrijeme i na istom mjesto saopštio kako policija nije imala informaciju da Vračar sprema Dudićevo ubistvo i da nema saznanja o tome ko je i zašto ubio Dejana Đukovića.

Veljović je prećutao da se ubijeni Dudić nepuna dva mjeseca prije smrti sa srpskim tužiocima i agentima BIA-a dogovarao o statusu svjedoka-saradnika u procesu protiv Šarića, njegovih pomagača ali i mogućih nalogodavaca (Monitor 13. februar 2015). Da li je moguće da direktor Uprave policije za sve to nije znao u junu 2010?

I to je bolje od optužbi da su za Dudićevo ubistvo krivi – novinari. ,,Mislim da su mediji dosta doprinijeli da dođe do ovog ubistva”, rekao je koji dan po ubistvu Andrija Popović, tadašnji potpredsjednik kotorske Skupštine, a danas poslanik vladajuće koalicije i predsjednik Liberalne partije.

Vratimo se u proljeće 2004. godine. Samo koji dan nakon ubistva Duška Jovanovića vlasnika i urednika dnevnika Dan, (nalogodavci i neposredni izvršioci ovog zločina do danas nijesu otkriveni ) na talasima Antene M Milo Đukanović skoro pa da prima saučešća. ,,Ova vlast je vjerovatno, uz porodicu Duška Jovanovića, bila najviše zainteresovana da on bude živ i zdrav”. Premijer je osim jadanja upro prstom: ,,A da li je neko drugi imao suprotne interese – da destabilizuje Crnu Goru ili da možda ponudi novu šansu opoziciji, treba svi malo ozbiljnije da promisimo”!?

To ubistvo ostaje jedna od tema kojoj se Đukanović, u minulih 10 -11 godina, redovno vraćao. Nikad na isti način. Tako se Đukanović ovom temom pozabavio i na konferenciji za štampu posvećenoj rezultatima njegove Vlade nakon 100 dana mandata, u martu 2013. godine. ,,Duška Jovanovića je ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ”, ustvrdio je Đukanović. Skicirao je i profil naručioca ubistva: ,,Taj čovjek, koji, uzgred, ponekad zna i da zapali poneku ambasadu velike države u Beogradu, ima jednu gadnu naviku: kada zaključi da neko ko mu vjerno služi dok je živ može više poslužiti kao mrtav onda ga učini mrtvim”. Da bi odagnao moguće sumnje, dodao je detalj: „To je isti onaj koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića”. Samo koji dan ranije je Vladimir Beba Popović pomenuti politički kišobran smjestio u ruke Vojislava Koštunice.

Đukanović je insistirao da njegove optužbe nijesu politički blef u jeku predsjedničke kampanje: „Ne mislite valjda da bih se služio ovakvim optužbama da bih konstruisao na nečiji račun.” Istovremeno su nas njegovi saradnici uvjeravali u suprotno.

,,Premijer je iznio svoj politički stav”, objašnjavao nam je Duško Marković, kao potpredsjednik Vlade. Istovremeno, bilo je to početkom prošle godine, bivši direktor ANB-a je objelodanio da je državna bezbjednost, prije ubistva, imala informacije da je bezbjednost Duška Jovanovića ugrožena. ,,Tada smo ukazivali… na određene rizike i opasnosti koji se tiču bezbjednosti gospodina Jovanovića. Pisao sam gospodinu (Andriji) Jovićeviću odgovarajuća pisma da se o tome povede više računa, tako da ja ne osjećam nikakvu odgovornost”, objašnjavao je Marković.

Isti principi, izgleda, važe i danas. Tako su čelnici crnogorske policije i ANB ignorisali informacije (Blic, decembar 2014) da je Baranin Armin Muša Osmanagić ubijen dok je – zbog informacija da je naručeno njegovo ubistvo – bio pod pojačanim nadzorom ovdašnjih bezbjednosnih službi. ,,Neko je zakazao u bezbjednosnim strukturama, jer je nedopustivo da čovjek koji je bio pod nadzorom bude ubijen usred dana”, citirao je Blic svog sagovornika. Nadležni su sve to prećutali.

Zato je svaka sličnost sa novim talasom ubistava i (ne)zvaničnom reakcijom na zločine očekivana i namjerna. Premijer ponovo ima glavnu riječ. Ne smeta mu ni to što je, nakon deset godina prozivki na račun navodnih naručilaca ubistva Duška Jovanovića, revidirao vlastite stavove. ,,Ponavljam svoju verziju, koja ne mora biti istinita”, saopštio je Đukanović prošlog ljeta u parlamentu da bi nedugo zatim, u Državnom tužilaštvu, saopštio kako su njegove izjave o ubistvu Jovanovića ,,date u političkom kontekstu i da je o nalogodavcima govorio iz političke vizure”.

A sada, nakon ubistva Saše Markovića, optužuje ,,medije, političke subjekte i NVO sektor” da su, praktično, u dosluhu sa zločincima: ,,Nema nikakve sumnje da je jasno sugerisano onome ko bi se mogao identifikovati kao počinilac ili poručilac posljednjeg ubistva u Budvi, da se blagovremeno skloni”, kazao je Đukanović. O tome otkud informacije, i zašto u prozivkama i spekulacijama prednjače mediji pod kontrolom različitih frakcija vladajuće koalicije – ni riječi.

Po pravilu, ova vlast krivce ne traži da bi ih izvela pred lice pravde, već da bi pritvrdila njihovu lojalnost. Zločin ili kazna.

Zločin i statistika

Prošlogodišnja stopa kriminaliteta u Crnoj Gori bila je najmanja među državama u regionu, pohvalio se nedavno premijer, tokom premijerskog sata. Tvrdnju o padu stope kriminaliteta ilustrovao je i podatkom o 18 ubistava tokom 2014. (svako četvrto ostalo neriješeno). Ako vam je teško da računate: ni dva ubistva mjesečno.

,,Prema podacima policije od 1992. do kraja 2014. godine, od ukupnog broja izvršenih krivičnih djela ubistva, riješeno je 91,5 odsto…”, poigrao se procentima predsjednik Vlade – kao da je riječ o ostvarenoj proizvodnji aluminijuma ili planiranom deficitu u državnoj kasi.

Kada se iskazani procenti života prekinutih nasilnom smrću pretvore u koliko toliko razumljive brojke, dolazimo do podatka da su od 1992. u Crnoj Gori izvršena 504 ubistva, dok ubice nijesu pronađene u čak 43 slučaja. Iako je priličan broj ovih ubistava, sudeći po načinu na koji je počinjen zločin i policijskoj interpretaciji, bio djelo plaćenih profesionalaca, njihovi nalogodavci nijesu otkriveni i osuđeni praktično ni u jednom jedinom slučaju.

Da se vratimo jeziku statistike. Ako ste odrasla osoba koja živi u Crnoj Gori, postoji vjerovatnoća od približno 1:900 da bi u narednih četvrt vijeka mogli biti ubijeni – u kancelariji, kafani, kući, automobilu, na podgoričkom korzou, budvanskim ulicama i plažama… Za pripadnike tzv. jačeg pola pomenuta mogućnost je, otprilike, dva puta veća.

Tek poređenja radi: bukmejkeri cijene kako je mogućnost da će neki ljubitelj klađenja pogoditi konačan ishod (pobjeda, poraz, remi) svih deset utakmica jednog kola engleske prve lige manja od 1:2000.

Znate li, uostalom, za još neku zemlju u kojoj je predsjednik parlamenta svjedok profesionalnog ubistva izvršenog kasno poslijepodne, u centru glavnog grada. Žrtva – načelnik Pete uprave tadašnje Službe državne bezbjednosti CG Darko Beli Raspopović. ,,Naišao sam u trenutku kada je ubica stajao iznad žrtve. Nijesam mu vidio lice, jer je meni bio okrenut leđima. Gledalo ga je barem pedeset prolaznika. Toliko se komotno ponašao da sam u prvom momentu pomislio da je on policajac. Onda se mirno udaljio. Vjerovatno je u pitanju neki ekstra profesionalac”, svjedoči Ranko Krivokapić u januaru 2001.

Raspopovićev ubica do danas je ostao nepoznat.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo