Povežite se sa nama

PARALELE

71 godina potom

Objavljeno prije

na

Koliko god samodovoljno zvučalo, mora se naglasiti da Drugi svjetski rat u Evropi nije završen 9. maja 1945. Jeste za zapadne savezničke snage i Crvenu armiju, ali za jugoslovenske partizane nije. Oni su u toku potpisivanja primirja još ginuli. Iako je prema odredbama kapitulacije važilo da njemačka vojska bezuslovno kapitulira na mjestu đe se nađe u ponoć od 8. na 9. maj, grupa armija „E” koja se nalazila na teritoriji Slovenije pod komandom generala Lera nije htjela da položi oružje. Nakon što je Ler dan kasnije odlučio da se preda, jedan dio vojnika kojima je komandovao s ustašama i četnicima, nastavio je neprijateljstva. Do 15. maja partizanske jedinice su ih napadale u rejonima Dravograda i Mežice i uspjele da zarobe 50.000 četnika i ustaša. Komandant 3. armije, Kosta Nađ, javio je vrhovnom komandantu Titu da je pred njegovom armijom prestao svaki „organizovani otpor neprijatelja”.

U posljednjem ratnom komunikeu Generalštab JA je 16. maja 1945. godine obavijestio javnost da je završen Drugi svjetski rat u Jugoslaviji. U bivšoj Jugoslaviji su se, sve do sedamdesetih, slavila dva dana pobjede: 9. i 15. maj. Posljednje dvije velike parade JNA iz 1975. i 1985. ipak su održane 9. maja, a 15. maj se prestao tretirati kao državni praznik 1997. No, kako reče jedan autor: „Istorijska činjenica da je Drugi svetski rat u Jugoslaviji trajao sedam dana duže, jeste samo potvrda ‘pravila’ da na Balkanu sloboda izgleda uvek stiže sa zakašnjenjem”.

Crna Gora je dala nemjerljiv doprinos borbi protiv fašizma. Zato moramo ponoviti često zaboravljane činjenice: za vrijeme Drugoga svjetskog rata, naša zemlja je izgubila preko 37.000 građana, oko 10 odsto stanovništva. To je, uzevši njene populacione i teritorijalne determinante svrstava u red zemalja koje su najviše krvarile tokom rata – Sovjetskoga Saveza s 11,4 odsto i Poljske sa 17,3 odsto žrtava od ukupnog broja stanovnika, (van konkurencije je Bjelorusija s oko 25 odsto gubitaka, koja je od 1941. do 1945. doživjela stradanje biblijskih razmjera).

Oko 14.500 poginulih bilo je u redovima partizanskih jedinica. Danas usljed jačanja nacionalizma i crkve, partizani za jedne predstavljaju lijepo śećanje, a za druge komunističke i ateističke zločince. U poremećenome sistemu vrijednosti i nagloj idejnoj vaspostavi i rehabilitaciji kolaboracionističkih pokreta, još živi borci blijedi i nemoćni gledaju na vampirizaciju fašizma. Nemoćni, jer je sve manje onih koji mare za antifašizam. Atifašizam je za Crnu Goru ono što je učinjava, još jedno njeno izvorište. A kako je rekao jedan pjesnik: ,,Kad se vode zamute, idi ka izvoru”.

Crna Gora je čedo antifašističke borbe; AVNOJ, ZAVNO i CASNO ispravili su istorijsku nepravdu nanešenu 1918. godine, a obnova identiteta 1945. značila je i priznanje crnogorske državne tradicije koja počiva na vertikali Duklja – Zeta – Crna Gora. Odbijanje antifašizma značilo bi i odbijanje Crne Gore. U kolikoj su vezi antifašizam i Crna Gora, vidi se i po tome što je: od 23 člana Vrhovnog štaba NOVJ-a 8 bilo iz Crne Gore (više od trećine); da su s 8 od 18 partizanskih korpusa komandovali Crnogorci; 36 odsto generala u partizanskoj vojsci rođeno u Crnoj Gori (Šerbo Rastoder). Kad se zna da je udio stanovništva Crne Gore u jugoslovenskome stanovništvu prelazio nešto preko 2 odsto onda je još očiglednija veza naše zemlje s Narodnooslobodilačkim pokretom.

Glavni otklon prema NOB-u, sad se ispoljava zbog zločina koji su komunisti činili protiv neistomišljenika a o kojima se ćutalo tokom četrdeset pet godina komunističke vladavine. Prevođenje zločina u eufemizam „lijeva skretanja” ili „lijeve greške”, greška je nekritičkog sistema koji je vladao nakon Drugoga svjetskog rata. Ali to ne smije da bude polazna teza u zaključivanju da su „komunisti zločinci”. Ako su neki članovi Narodnooslobodilačkoga pokreta ubijali s petokrakom na glavi nedužno stanovništvo, ne znači da je cijeli pokret bio zločinački.

Naše društvo, u kakofoniji opravdanja i osuda, ne može da razluči dva osnovna pojma: fašizam i antifašizam. Odbijajući antifašizam kroz vulgarizaciju partizanskoga pokreta, oni koji ne priznaju značaj NOB-a, ili ga samo prigodno i deklarativno prihvataju – prikrivaju svoj fašizam. Zato je neophodno konstantno razdvajati pojmove fašizam i antifašizam i jasno isticati da je ideja o ,,dva antifašistička pokreta” bezočna laž. U suprotnom, onaj osmijeh narodnog heroja Ljuba Čupića koji je strijeljan 9. maja tri godine prije V-day, mogao bi se pretvoriti u plač. ,,Ustaše i četnici, zajedno ste bježali”.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo