Povežite se sa nama

INTERVJU

Grupe istomišljenika odlučuju o svemu

Objavljeno prije

na

Veselin Drašković, doktor ekonomskih nauka, redovni je profesor na Univerzitetu Crne Gore, viziting profesor Ekonomskog fakulteta MGU ,,Lomonosov”, Međunarodnog instituta finansija, menadžmenta i biznisa na Tjumenskom državnom univerzitetu i dugogodišnji šef katedre i rukovodilac postdiplomskih studija na Fakultetu za pomorstvo Kotor. Autor je osam naučnih monografija, trideset udžbenika, dvadeset dvije skripte, pet priručnika, preko 200 naučnih članaka, urednik međunarodnog časopisa Montenegrin Journal of Economics… MONITOR: Koji su osnovni problemi na Univerzitetu Crne Gore?
DRAŠKOVIĆ: Smanjivanje kriterijuma na svim nivoima, nedostatak kadrova u odnosu na veliki broj fakulteta, njihovih filijala i studijskih programa, njihova nepovezanost s potrebama zapošljavanja, demotivisanost za bavljenje naučno-istraživačkim radom, nedorečenost i raznovrsnost primjene bolonjskog procesa, fiktivnost diplome bečelor (za koju niko ne raspisuje konkurs), višestrukost funkcija, predugi mandati i rotacija rukovodilaca (posebno članova jedne partije), primjena partijskih principa (organizacije, lobiranja, glasanja), brisanje granica između državnih i privatnih interesa, socijalno raslojavanje profesora, nezakonita organizacija nastave, menadžerisanje, napredovanje nereferentnih kadrova… Naravno, ima više dobrih primjera i naučnih rezultata, ali probleme treba pravovremeno isticati i rješavati.

MONITOR: Koji su uzroci i posljedice nezakonite organizacije nastave?
DRAŠKOVIĆ: Uzroci su neopravdano ukidanje katedri, koje su svuda u svijetu glavna stručna tijela, samovolja nekih dekana da angažuju osoblje bez oglasa, odluke vijeća i referenci, kao i nečinjenje organa Univerziteta iako su usmeno i pismeno sa tim upoznati. Posljedice su opadanje kvaliteta nastave, porast troškova, narušavanje ugleda, nezadovoljstvo nastavnika, netrpeljivost između pojedinih nastavnika i dekana i ružne kuloarske priče.

MONITOR: Zašto pojedini nastavnici imaju veliki broj predmeta?
DRAŠKOVIĆ: Vrše se izbori u naučna zvanja na četiri, pet i više disciplina, često nekompatibilnih, za koje nastavnici nemaju odgovarajuće reference. Pogrešno shvatanje i primjena bolonjskog procesa su doveli do usitnjavanja predmeta, za normu je potreban veći broj predmeta, ili njihovo postojanje na više studijskih programa. Nastavne potrebe i deficit kadrova su dodatno uzrokovali ovu pojavu.

MONITOR: Postoji li nedorečenost propisa u visokom obrazovanju?
DRAŠKOVIĆ: Postoji, iako je dosta urađeno. Na primjer, ne zna se trajanje mandata studenata u vijeću, saradnici u nastavi obavljaju važnu funkciju šefa studijskih programa, veći je broj studenata u vijeću od dozvoljenog, upis se obavlja prekomjerno i poslije rokova, predaju i ispituju osobe koje nijesu za to ovlašćene itd.

MONITOR: Kako se može onemogućiti samovolja dekana?
DRAŠKOVIĆ: Vraćanjem katedri, skraćenjem mandata na godinu s mogućnošću reizbora, dopunama zakona, statuta i pravilnika i njihovim dosljednim sprovođenjem, jačanjem instituta interne (univerzitetske) i eksterne (državne) kontrole, pa i dovođenjem inspekcija.

MONITOR: Kakva je kadrovska situacija na Univerzitetu?
DRAŠKOVIĆ: Kvantitativno je različita na pojedinim fakultetima. Na nekim nije moguće formirati komisiju za odbranu diplomskog ili magistarskog rada, a na drugim ima nastavnika, ali nema dovoljno studenata. Podaci o broju nastavnika u odnosu na broj predmeta, studenata i studijskih programa su nepovoljni.

MONITOR: Kako tumačite kontinuirano smanjivanje budžetskih sredstava za visoko obrazovanje?
DRAŠKOVIĆ: Dugoročno je to negativan i opasan trend, pokazatelj nebrige Vlade, jer su nauka i obrazovanje prioritet propulzivnog i inovacijskog razvoja. Posljednje smanjivanje je dio Vladinog kriznog menadžmenta. UCG mora aktivirati mjere štednje, unutrašnje rezerve i timsku projektnu djelatnost. Vlada treba da kaže je li bilo neracionalnog trošenja i loših rezultata ili se smanjuje njen interes za UCG. Ako za neke studije nema uslova, bolje je dati stipendije za kvalitetno studiranje u inostranstvu.

MONITOR: Kako teče realizacija bolonjskog procesa?
DRAŠKOVIĆ: Diskutabilno i protivurječno, u nekim elementima pozitivno, u drugim negativno i haotično. Ima i rigidnosti: studenti nemaju dodatne ispitne rokove, pa moraju kroz godinu dana ponovo da slušaju nepoložene ispite, profesori se previše bave administriranjem, ocjene se prilagođavaju propisanom normalnom rasporedu i procentu prolaznosti, vijeće može mijenjati ocjene nastavnika, nastavnici različito i svojevoljno primjenjuju propise, studentske ankete su neproduktivne i fiktivne. Raste broj diploma, opada nivo znanja.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o privatnim fakultetima u Crnoj Gori?
DRAŠKOVIĆ: Njihovo osnivanje prati opšti trend privatizacije. Za nauku i obrazovanje kriterijum mora biti kvalitet, a ne oblik svojine. Razvoj preferira kvalitetne kadrove, a tu su standardi jasni: dovoljan broj referentnih profesora, savremeni nastavni i studijski programi, prostor, oprema. Teško je obezbijediti kvalitetan nastavni kadar za veliki broj postojećih fakulteta i studijskih programa. Zato se angažuju skupi profesori sa strane, penzioneri, magistri, studenti demonstratori. Nastava se redukuje, urušava se kvalitet. Djeluje i migracija kadrova. Državnom Univerzitetu prijeti opasnost od privatnih fakulteta.

MONITOR: Kako vidite sadašnje i buduće odnose državnog i privatnih fakulteta?

DRAŠKOVIĆ: Sadašnja situacija je loša i dugoročno neodrživa – nastavnici s privatnih fakulteta mogu predavati na UCG, a obratno ne važi. Razvojna, naučno-obrazovna i ekonomska logika upućuju na neophodnost kadrovske saradnje privatnih i državnih fakulteta, uz primjenu ujednačenih kriterijuma. To će povećati prohodnost studenata i motivaciju nastavnog kadra, kompletiraće i oplemeniće nastavni proces. Prirodno je što će u procesu usaglašavanja, homogenizacije i partnerstva privatnog i državnog visokog školstva na obje strane doći do eliminacije nepotrebnih studijskih programa, otvaranja nekih drugih (npr. nedostajućih studija za poslovne sekretarice) i pozitivne selekcije kadrova. Treba pregovarati i sarađivati.

MONITOR: Kako komentarišete diskriminaciju Filipa Kovačevića?
DRAŠKOVIĆ: Osuđujem svaku diskriminaciju, vidljivu i nevidljivu. To treba da rješava prosvjetna inspekcija. Ako je Kovačeviću vijeće ukinulo pet predmeta, sve je jasno, bez obzira na formalnu pokrivenost odluke. U tome je glavni problem: neke odluke se unaprijed izlobiraju.

MONITOR: Ima li sličnih slučajeva?
DRAŠKOVIĆ:
Ima. Oni ukazuju da se neki dekani pretvaraju od organizatora u subjekat samovolje i moći. Moji predmeti i predmeti drugih kolega su bez vijeća dodjeljivani drugima, pa nikom ništa. Neki su otjerani s fakulteta ukidanjem predmeta. Neki su birani u docenta više puta, a neki redovni profesori imaju lošije reference od njih. Prošle godine jedan dekan je umjesto mene angažovao profesora iz okruženja, koji nema ni približne reference za konkretnu disciplinu, iako imam iz te oblasti izbor, naučnu monografiju, udžbenik i dvadesetak naučnih radova u međunarodnim časopisima. To je drastičan i lako dokaziv slučaj samovolje i ekonomske neracionalnosti jednog dekana, čiji je potpis pokriven odlukom vijeća. Dalje, iz inostranstva se dovode nastavnici za predmet za koji je naš autor napisao knjigu, koju je kao projekt finansiralo naše ministarstvo. Zavrtanje finansijske slavine će riješiti ove probleme, kad već nema kontrole i odgovornosti.

MONITOR: Kako je moguće ozdraviti visoko školstvo?
DRAŠKOVIĆ: Treba vratiti katedre, ulagati u nauku, obrazovanje i usavršavanje kadrova, povezati upisnu politiku s realnom politikom zapošljavanja, utvrditi obrazovne prioritete, ukinuti virtualne i skupe studijske programe, onemogućiti improvizacije u nastavi, eliminisati partijsku dominaciju i kombinatoriku, dovođenje kadrova sa strane svesti na opravdane slučajeve, a opterećenje profesora na razumnu mjeru, smanjiti vremenski mandat rukovodećih kadrova i administriranje profesora, onemogućiti rotaciju rukovodilaca i višestruke funkcije, stimulisati osnovnu obrazovno-pedagošku i naučnu funkciju, organizaciono i kadrovski povezati srodne fakultete, strogo poštovati propisane uslove naučnog izbora, vratiti dostojanstvo naučne vertikale, eliminisati manipulacije sa multidisciplinarnošću, precizirati kriterijume za vrednovanje naučnih referenci, strogo selektovati i vrednovati nove doktorske disertacije, naučni autoritet staviti ispred glasačke mašinerije vijeća i političke podobnosti. Moramo se opredijeliti za rad, znanje, nauku i kreacije, koji vode razvoju, umjesto improvizacija, voluntarizma, imitacija i negativne selekcije kadrova, koji vode zaostajanju, reprodukovanju kriza, elitizmu povlašenih i opštem siromaštvu.

MONITOR: Šta država treba da uradi na tom planu?
DRAŠKOVIĆ: Da kontroliše namjensko korišćenje sredstava i insistira na kontinuiranom usavršavanju kadrova u inostranstvu. Da precizno definiše uslove, pravila, prioritete i zadatke u visokom školstvu. Da stalno kontroliše realizaciju odnosa između akademskih prava i obaveza, autonomije i odgovornosti i obezbijedi zakonitu realizaciju obrazovnog procesa. Ovako, pod parolom autonomije univerziteta, centralizaciju sprovode dobro organizovani pojedinci i uske grupe istomišljenika, koji odlučuju o svemu – propisima, otvaranju studijskih programa, angažovanju u nastavi, stanovima, projektima, nagradama i drugom, kao da je to njihova prćija. Nema demokratskog odlučivanja glasanjem, kad je sve unaprijed odlučeno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

na

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo