Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISTRAŽIVANJE: Raskorak prakse i zakona

Objavljeno prije

na

  Više od polovine Roma, Egipćana i Aškalija u Crnoj Gori nepismeno je i slabo se služe zvaničnim jezikom, pokazalo je istraživanje koje je 2006. godine, u nedostatku zvaničnih podataka, sprovela kancelarija programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

 

Nezvanični podaci pokazuju da je stanje još gore. ,,Prema tim podacima čak 80 posto pripadnika Roma, Egipćana i Aškalija su nepismeni i slabo se služe zvaničnim jezikom, što je nedopustivo», kaže za Monitor Ivana Jelić, profesorica Pravnog fakulteta u Podgorici. Isti podatak navodi se u vladinoj Strategiji za poboljšanje položaja Roma u Crnoj Gori, koja je donijeta 2007. godine. Vlada je prethodno, 2005. godine, usvojila Akcioni plan za implementaciju “Dekade uključenja Roma 2005 -2015” u Republici Crnoj Gori u kome se obavezala da preduzme neophodne korake u cilju opšteg poboljšanja položaja romske populacije.

PROPISI I MEĐUNARODNI STANDARDI: ,,Obrazovanje Roma suštinski je preduslov za njihovu integraciju”, smatra Ivana Jelić. Ona podsjeća da zaštita prava Roma, Egipćana i Aškalija, pa i prava na njihovo obrazovanje, direktno potpada pod brigu međunarodne zajednice, s obzirom na to da nemaju status nacionalne manjine. ,,Države u kojima se oni nalaze treba da sprovedu u život odredbe međunarodnog prava koje se odnose na manjine”, objašnjava Ivana Jelić.

Radi se o mnoštvu međunarodnih propisa koji spadaju u takozvano ,,meko pravo”. ,,To su preporuke, smjernice, uputstva, ali ne i kogentne norme, osim onih koje se odnose na zabranu nasilne asimilacije, očuvanje života i tjelesnog i duhovnog integriteta i zabrane diskriminacije”.

Među tim propisima su i Haške preporuke o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje, koje je donio Visoki komesar za nacionalne manjine OEBS-a. Te preporuke daju prioritet obrazovanju manjina, naročito na maternjem jeziku. Jer, kako je to komesar Maks van der Štul objasnio „jasno je da je obrazovanje neobično važan činilac očuvanja i produbljivanja identiteta pripadnika nacionalnih manjina”.

Haške preporuke državama preporučuju uvođenje posebnih mjera „tamo gdje je potrebno” da bi se ostvarilo aktivno pravo na obrazovanje. Decentralizacija obrazovnog sistema i učešće predstavnika manjina, a naročito roditelja, tretiraju se kao specifičan uslov za primjenu prava na obrazovanje. Preporučuje se, između ostalog, da nastavni plan treba da obuhvati ne samo učenje maternjeg jezika, već i manjinske kulture, tradicije i istorije. Takođe, većinski narod treba da bude upućen u osnove manjinskog jezika i kulture, da bi se ojačala tolerancija i multikulturalnost.

Okvirna konvencija Savjeta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina iz 1995. godine koja obavezuje Crnu Goru sadrži i „posebna prava u domenu školstva” za manjine.

PRAKSA: Izuzev odredbi o zabrani diskriminacije sadržanih u Ustavu, Zakonu o manjinama i Zakonu o zabrani diskriminacije, crnogorski Zakon o osnovnom obrazovanju propisuje obavezno i besplatno obrazovanje za sve, kako nalaže i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima UN. Zakon propisuje ,,da će se novčanom kaznom kazniti roditelj ako dijete ne upiše u školu, odnosno ako dijete ne pohađa nastavu”.

Zvanični podaci, međutim, pokazuju da čak više od polovine romske i egipćanske djece školskog uzrasta nije obuhvaćeno tim obrazovanjem. Stopa upisa romske djece u osnovnu školu je oko 25 posto, dok je kod ostatka populacije 100 odsto. Zvanično, Ministarstvo prosvjete i nauke kao razlog navodi siromaštvo te populacije i romsku tradiciju.

Problem, međutim, nije samo to. Osim što Zakon propisuje simbolične kazne za roditelje koji ne šalju svoju djecu u školu, izgleda da je najveći problem, bar kad je riječ o obrazovanju romske djece, to što prosvjetna inspekcija ne radi svoj posao.

Prema podacima koje je u maju prošle godine od Ministarstva prosvjete i nauke dobila Akcija za ljudska prava od usvajanja Zakona o osnovnom obrazovanju 2007. godine pa sve do maja 2009. godine samo je jedan roditelj romske nacionalnosti sankcionisan zbog toga što njegovo dijete nije upisano u školu ili zbog toga što je napustilo osnovnu školu.

U dopisu Ministarstva navodi se takođe da prosvjetna inspekcija ,,nije nikada posjetila izbjeglička naselja i utvrdila koliko djece osnovnoškolskog uzrasta koja u njima žive ne pohađa školu”.

Situacija se nije promijenila do danas, što je navelo koordinatorku programa nikšićkog Centra za romske inicijative Faniju Deliju da pozove Ministarstvo prosvjete i nauke da ako treba roditeljima zaprijete i kaznom zatvora. ,,Da se radi o djeci druge manjine, sasvim sigurno bi škola i država reagovali. Smatramo da se više Ministarstvo prosvjete i nauke ne smije pravdati tradicijom Roma i siromaštvom. Ukoliko roditelj nema novca da plati za ovaj prekršaj, onda treba predvidjeti i kaznu zatvorom, jer smo svjesni da se nepismeno dijete kasnije ne može uključiti u društvo, a ponajmanje dobiti posao”, izjavila je ona.

Problem nije, navodi Aleksandar Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava i izvršni direktor Fondacije za stipendiranje Roma, samo to što se romska i egipćanska djeca ne upisuju u osnovnu školu, nego i to što oni koji krenu u velikom procentu ubrzo napuštaju školovanje. Prema podacima Fondacije svega 10 odsto romske i egipćanske djece završava osnovnu školu. Razlozi za to su brojni. Među njima posebno su izraženi – nepoznavanje jezika i diskriminacija sa kojom se ta djeca suočavaju u školama. Najsvježiji primjer je prošlogodišnji slučaj u tivatskoj osnovnoj školi Drago Milović, kada su romski mališani udaljeni sa nastave zbog navodnog postojanja vaški, a nastavnice abolirane od bilo kakve odgovornosti kada se pokazalo da vaške nijesu bile problem.

,,Napuštanje osnovne škole posebno je izraženo u Podgorici. U posljednje dvije godine oko 50 posto te djece napušta obavezno školovanje”, kaže Zeković. On napominje da je veliki problem i kvalitet obrazovanja romske djece u osnovnim školama. ,,Ima primjera da su romska đeca u šestom razredu nedovoljno pismena i sa slabim razumijevanjem službenog, crnogorskog jezika”.

U Fondaciji smatraju da ima načina da se poboljša situacija sa obrazovanjem Roma. Jedan od mehanizama, kada je riječ o osnovnom obrazovanju je, smatraju u Fondaciji, uvođenje romskih asistenata koji bi bili podrška romskoj djeci tokom školovanja. Fondacija je oživjela taj model, asistenti postoje u nekoliko škola, ali prema riječima Zekovića država nema sluha da taj model i zvanično prihvati.

,,Komisija Vlade Crne Gore nije prepoznala značaj aktivnosti Fondacije i stipendije je svela na klasično socijalno davanje i to po isteku nastavne godine”, komentariše za Monitor Andrija Đukanović, rukovodilac Odeljenja za stipendiranje Roma u Fondaciji.

Prema mišljenju Behije Ramović, asistentkinje u OŠ Božidar Vuković Podgoričanin, ono sa čime se Romi, Egipćani i Aškalije suočavaju kad je riječ obrazovanje su: neadekvatni uslovi za život, rad i učenje, nepismenost i nedovoljna obrazovanost roditelja. ,,Tu su nemogućnost podrške roditelja i pomoći u učenju, siromaštvo i socijalna isključenost, nedostatak samopouzdanja, nekvalitetno prethodno obrazovanje, nedovoljno poznavanje službenog jezika, tradicionalističko i diskriminatorsko nasljeđe u sopstvenoj zajednici”.

KONKRETNE MJERE UMJESTO LIJEPE PRIČE: Ivana Jelić smatra da je neophodno uvesti nove konkretne mjere afirmativne akcije. ,,To bi moglo biti pružanje besplatnog dnevnog boravka za djecu u osnovnim školama, besplatni udžbenici i dodatne besplatne pripreme za polaganje ispita na svim nivoima školovanja”.

Za sada afirmativne mjere postoje kada je riječ o srednjem i visokom obrazovanju. Postoji garantovan broj mjesta pri upisu u srednje škole. Takođe, Univerzitet Crne Gore svake školske godine upisuje određen broj studenata romske nacionalnosti po principu afirmativne akcije, posebno prosvjetno-pedagoške, psihološko-sociološke, medicinske, pravne i ekonomske struke, za koje država snosi sve troškove školovanja.

Prema skorašnjim podacima Romskog savjeta fakultet je do sada upisalo 13 Roma, dok ih je u srednjim školama oko 35. To je porast u odnosu na vrijeme kada mjere afirmativne akcije nijesu postojale. Obrazovanje odraslih, međutim, potpuno je zanemareno, tvrdi Andrija Đukanović.

Iako se situacija poboljšala u odnosu na prije nekoliko godina, broj Roma, Egipćana i Aškalija koji završavaju srednju školu i fakultete neće se povećavati, saglasni su naši sagovornici, ako država i dalje bude stajala po strani. A više od polovine romske djece i dalje ostane van osnovnog obaveznog obrazovanja. Da žele u školu mnoga od te djece to su već kazala istraživačima njihove stvarnosti.

JEZIČKA BARIJERA

Romi najčešće govore romski i albanski jezik. Najveći dio crnogorskih Roma vodi porijeklo sa Kosova. U egipćanskoj etničkoj grupi, pored crnogorskog, dominantan je i albanski jezik. Romski jezik, ratifikacijom Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, od strane Vlade je prepoznat kao zaseban manjinski jezik ali nije uključen u sistem obrazovanja. Vlada to obrazlaže nedostatkom potrebnog nastavnog kadra i udžbenika i činjenicom da romski jezik nije standardizovan. Iako problem postoji već godinama, nijesu kreirane bilo kakve podsticajne mjere koje bi doprinijele formiranju kadrovskih potencijala i prevazilaženju problema standardizacije. ,,Zakonom definisana mogućnost da oko 20 posto obrazovnog programa iniciraju i uređuju lokalna zajednica i škola, uvažavajući lokalne specifičnosti, u slučaju Roma i Egipćana ne funkcioniše u praksi”, kaže za Monitor Aleksandar Zeković. On napominje da nije ništa učinjeno ni da se u obrazovanje uključe teme iz romske i egipćanske tradicije i kulture. ,,Nedostaje odgovarajući vaspitno-obrazovni kadar za edukaciju na romskom jeziku i za oblasti romske istorije, kulture i tradicije. To je još jedna prepreka na putu ostvarenju prava na obrazovanje Roma, Egipćana i Aškalija”, smatra Ivana Jelić, profesorica Pravnog fakulteta u Podgorici. Iz civilnog sektora predlažu da se u nižim razredima osnovne škole organizuje razredna nastava i na albanskom jeziku. Uvjereni su da bi na taj način romska đeca bolje savladala gradivo i kvalitetnije naučila službeni jezik.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Biljana ALKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PRIMJENA NOVOG ZAKONA O BEZBJEDNOSTI SAOBRAĆAJA: Ljuti lijek na ljutu ranu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dio vozača negoduje da su kazne drakonske i da su uvedene naprečac.Saobraćajni vještaci podsjećaju da smo po broju saobraćajnih nesreća i nezgoda rekorderi u Evropi i da je jedini lijek drastično povećanje kazni

 

 

Nestvarni prizori u Podgorici krajem avgusta. Okolne i ulice u centru grada bez špalira nepropisno parkiranih autobobila svuda gdje postoji mjesto, od jedne trake kolovoza do trotoara.

Od početka primjene izmjena Zakona o bezbjednosti saobraćaja 7. avgusta pa do 1. septembra, Komunalna policija glavnog grada napisala je preko 4.500 kazni zbog nepropisnog parkiranja i zaustavljanja. Kazna iznosi 100 eura, smanjuje se na 50 ukoliko se plati u roku od osam dana. Iz Komunalne policije je, početkom ovog mjeseca, saopšteno da je do sada naplaćeno više od 40 odsto izdatih kazni.

Slična situacija i u drugim gradovima. Tako je u Nikšiću do sredine septembra kažnjeno preko 300 vozača zbog nepropisnog parkiranja.

I dok je parkiranje i zaustavljanje u Podgorici, koja odavno nema dovoljan broj parking mjesta, jedan od problema koji će se dugoročno rješavati, divljanje i ugrožavanje drugih i sebe na otvorenim putevima je problem koji je zahtjevao urgentno rješenje.

Crna Gora je na vrhu evropske crne liste po broju saobraćajnih nezgoda i stopi smrtnosti u saobraćaju. Tokom 2025. godine u Crnoj Gori registrovana je 6.831 saobraćajna nezgoda u kojima je poginulo 67 osoba, dok je više od 3.100 ljudi povrijeđeno, od čega 685 teško.

Smrtnost na crnogorskim putevima je trostruko veća od prosjeka u zemljama Evropske unije. Dok prosjek EU iznosi oko 44 poginula na milion stanovnika, Crna Gora bilježi više od 100 poginulih na milion stanovnika, čime se svrstava među zemlje sa najlošijim rezultatima u Evropi. Poređenja radi, Švedska ima oko 20 poginulih na milion stanovnika, Danska 24, dok su Rumunija i Bugarska, koje su godinama važile za najrizičnije zemlje EU, na oko 74, odnosno 78 poginulih na milion stanovnika.

Kao glavni uzrok ovolikog broja pogibija i nesreća smatra se ljudski faktor – nepoštovanje pravila, greške vozača, prekoračenje brzine, vožnja pod dejstvom alkohola, droga…

Novi Zakon o bezbjednosti saobraćaja donosi znatno strože kazne, posebna ograničenja za mlade vozače. Mlađi od 21 godinu ne smiju upravljati motornim vozilom od ponoći do pet časova, niti samostalno voziti automobil B kategorije čija snaga motora prelazi 80 kW. Za kršenje ovih zabrana propisana je novčana kazna od 300 do 600 eura, a zakon predviđa i zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od 60 dana.

Krajem avgusta podnijeta je i inicijativa Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti odredbe koja mlađima od 21 godine ograničava samostalno upravljanje automobilima jačim od 80 kW.

Posebno su poštrene mjere prema vozačima koji ponavljaju najteže prekršaje. Policijski službenik može privremeno oduzeti vozilo osobi koja učini neki od zakonom određenih težih prekršaja, a koja je u prethodne dvije godine već pravosnažno osuđivana za takav prekršaj.

Kazne za prekoračenje brzine su povećane – za prekoračenje do 10 kilometara na čas, kazna je od 80 do 250 eura, od 10 do 20 kilometara na čas kazna je od 100 do 300 eura, pa sve do 60 do 70 kilometara na čas za šta je propisana kazna od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana. Zakon predviđa da policijski službenik liši slobode vozača koji dozvoljenu brzinu prekorači za više od 50 kilometara na čas u naselju ili više od 70 kilometara na čas van naselja.

Za prolazak kroz crveno svjetlo propisana je kazna od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana, uz tri kaznena boda i zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri mjeseca.Ako vozač dva puta u roku od deset minuta prođe kroz crveno svjetlo, predviđena je kazna zatvora od 15 do 30 dana.

Ista novčana kazna, od 500 do 1.000 eura ili zatvor do 60 dana, propisana je za preticanje kojim se ugrožava saobraćaj iz suprotnog smjera, kao i za preticanje na prevoju, u nepreglednoj krivini ili tunelu.
Za preticanje preko pune linije, uz korišćenje trake namijenjene vozilima iz suprotnog smjera, kazna iznosi od 150 do 400 eura. Uz nju se određuje jedan kazneni bod, a može biti izrečena i zabrana upravljanja do dva mjeseca.

Iz Uprave policije su naglasili i da će rigorozno kažnjavati nekorišćenje pojasa za sve putnike u kolima, kao i korišćenje mobilnog telefona tokom vožnje. Kazne za ova dva prekršaja su od 150 do 400 eura.

Da bi se sve ovo sprovelo u djelo, Uprava policije je 26. avgusta 2026. objavila da se novi radarski uređaji stavljaju u upotrebu na različitim lokacijama širom zemlje. Prve kazne stigle su ove sedmice.

Dio vozača negoduje da su kazne drakonske i da su uvedene naprečac.Saobraćajni saobraćajni vještak Goran Čarapić je u junu ove godine za RTCG podsjetio da smo po broju saobraćajnih nesreća i nezgoda rekorderi u Evropi. On je izjavio da je jedini lijek drastično povećanje kazni.

Neke zemlje Evrope, tvrdi Čarapić, kaznenu politiku uredile su mnogo bolje. Tako onaj ko u Austriji prekrši zakon mogao bi iz novčanika dati i do 6.000 hiljada eura, a ukoliko bi počinio teži prestup mogućnost je i oduzimanje vozila i prodaja na aukciji.U Grčkoj je ta cifra malo manja i kreće se do 2.000 eura za onog ko vozi brže od propisa, kazao je Čarapić. .

O neophodnosti da se nešto uradi i smanji katastrofalna statistika saobraćajnih nesreća i pogibija priča se decenijama. Prvi projekat za uvođenje stacionarnih radara napravljen je još 2019. godine ali usljed propalih tendera, nemanja novca, a najviše manjka političke volje, čekalo se sve do sada na realizaciju.

Iz Uprave policije je najavljeno da će tokom ove godine biti postavljeni stacionarni radari na 88 lokacija.

Među javno navedenim lokacijama s na kojima su radari postavljeni ili će tek biti su putni pravci: Podgorica – Cetinje (Donja Gorica, Šteke, Barutana, Meterizi); Cetinje-Budva (Obzovica); više lokacija na dionicama Budva- Tivat, Bar-Ulcinj, Nikšić-Žabljak; Podgorica-Bar (područje Virpazara); Podgorica-Nikšić (Tunjevo, Drenoštica,,,).

Na brojne nedoumice i kritike nove kaznene politike iz policije odgovaraju da nijesu obavezni da unapred objavljuju lokacije radarskih kontrola. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova su najavili da su inicirali formiranje radne grupe koja će analizirati i preispitati postojeće ograničenje brzine i saobraćajnu signalizaciju. ,,Posebna pažnja biće posvećena dionicama na kojima učestalost saobraćajnih nezgoda, konfiguracija puta, intenzitet saobraćaja, prisustvo pješaka ili drugi faktori ukazuju na povećan rizik. Cilj ove inicijative nije povećanje brzine po svaku cijenu, niti ublažavanje odgovornosti vozača. Cilj je da ograničenja budu realna, opravdana i zasnovana na procjeni rizika, kako bi ih vozači razumjeli i poštovali”, rekli su iz MUP-a.

Na panelu Bezbjednost saobraćaja koji je nedavno održan u Podgorici otvoreno je i pitanje bezbjednosti putne mreže. Upozoreno je da svega 36 odsto puteva u Crnoj Gori ispunjava minimalne bezbjednosne standarde. Uz to na takvim putevima se voze automobili prosječne starosti između 16 i 17 godina.

Podaci iz opsežne studije Procjena bezbjednosti na putevima u Crnoj Goriiz 2020. godine, u kojoj je analizirano 1.853 km magistralnih i regionalnih puteva,pokazuju izuzetno zabrinjavajuće stanje na cestama. Više od 80 odsto analiziranih puteva dobilo je samo jednu ili dvije  iRAP (International Road Assessment Programme – međunarodni program za procjenu bezbjednosti putne infrastrukture) zvjezdice od mogućih 5. Čak 37 odsto dionica označeno je kao dionice sa izuzetno visokom stopom rizika. Među njima prednjače ključni tranzitni pravci poput magistrale M-1 (duž cijele Primorske regije) i M-2 (Petrovac–Podgorica–Kolašin–Bijelo Polje).

Načelnik Odsjeka za bezbednost drumskog saobraćaja Ilija Janjušević kazao je da policija, za sada, neće sankcionisati vozače koji dozvoljenu brzinu prekorače za dva, pet ili desetak kilometara na sat. ,, A ono preko toga će ipak ići sa sankcijom”, kazao je Janjušević medijima.

Stručnjaci za bezbjednost saobraćaja godinama upozoravaju da je upravo izvjesnost kažnjavanja mnogo efikasnija od same visine kazni. Psihološki efekat prijetnje kaznama već se primjećuje na drumovima. Samo da ne bude kao do sada, da se ponekom progleda kroz radar.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SDT KUCA NA VRATA BUDVANSKE VLASTI: JRB pod istragom – montažne garaže na provjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina zgrade Jugoslovenskog riječnog brodarstva  od 7.1 miliona eura prvi je posao aktulene lokalne uprave od promjene vlasti u prijestonici crnogorskog turizma koji istražuje Specijalno državno tužilaštvo. Istrage moguće korupcije u mnogobrojnim investicionim poduhvatima vlasti ponovo postaju realnost u Budvi u kojoj predsjednici Opštine kao po nekom nepisanom pravilu završavaju političku karijeru u Spužu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo je istragu oko kupovine stare oronule zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva u centru Budve, koju je Opština nedavno pazarila za sumu od 7,1 miliona eura. Predmet je u SDT formiran na osnovu krivične prijave koju je podnio lider Pokreta za grad i odbornik u budvanskom parlamentu, Đorđe Zenović.

Zenović je podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv stečajnog sudije, stečajnog upravnika i odbora povjerilaca stečajnog dužnika Vektra Montenegro, procjenitelja tržišne vrijednosti nepokretnosti, kao i ostalih NN lica zbog prodaje zgrade JRB Opštini Budva za 7,1 milion eura. Time je, kako je naveo, stvorena direktna višemilionska šteta  budžetu grada.

Opština Budva kupila je samo propalu dvospratnu zgradu JRB od 815 kvadrata, ali ne i zemljište od 5. 500 metara kvadratnih koje okružuje zgradu, a koje je u državnom vlasništvu. Prema izvedenoj računici, Opština je kvadratni metar nefunkcionalne zgrade izgrađene prije 90 godina platila po nevjerovatnoj cijeni od 8.776 eura. To je, po ocjeni odbornika opozicije, višestruko više od realne tržišne procjene.

“Postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u sticaju sa krivičnim djelom falsifikovanja službene isprave, krivičnim djelom navođenja na ovjeravanje neistinitog sadržaja, krivičnim djelom nesavjesnog rada u službi, krivičnim djelom prevare u službi sa elementima organizovanosti”, piše u krivičnoj prijavi Zenovića.

U obrazloženju Zenović navodi da je stečajna uprava Vektre Montenegro u avgustu 2025. godine oglasila prodaju dijela imovine u Budvi, uključujući stambene zgrade, stanove i poslovne prostore, po početnoj cijeni od 6.902.789,20 eura.

“Opština Budva je učestvovala u postupku i dostavila pisanu ponudu za kupovinu nepokretnosti koje su ponuđene na prodaju, a na osnovu Odluke o davanju ovlašćenja predsjedniku Opštine koja je usvojena na sjednici SO Budva održanoj 25. avgusta 2025. ponudivši najnižu, početnu cijenu”, navodi u prijavi Zenović.

Međutim, oglas o prodaji nekretnine ubrzo je poništen, da bi u daljem postupku prodaje Stečajna uprava, odnosno Odbor povjerilaca stečajnog dužnika, prihvatila zahtjev Opštine za prodaju zgrade postupkom neposredne pogodbe. Nova ponuda Stečajne uprave koju je Opština Budva, odnosno predsjednik Nikola Jovanović prihvatio, glasila je na iznos od 7,1 miliona eura. Na osnovu čega je cijena narasla za 200.000 eura nije objašnjeno. Ali je odluka o kupovini po novoj cijeni dobila zeleno svjetlo u Skupštini grada, većinom glasova odbornika koalicije Budva naš grad (BNG) Jovanovića, DPS i Evropskog saveza, koji su ovlastili predsjednika Opštine da zaključi ugovor o kupovini.

Kupovina zgrade JRB od 7.1 miliona eura prvi je posao aktulene lokalne uprave od promjene vlasti u prijestonici crnogorskog turizma koji istražuje Specijalno državno tužilaštvo. Istrage moguće korupcije u mnogobrojnim investicionim poduhvatima vlasti ponovo postaju realnost u Budvi u kojoj predsjednici Opštine kao po nekom nepisanom pravilu završavaju političku karijeru u Spužu.

Milionski poslovi počeli su da se nižu ulaskom DPS-a u izvršnu vlast, preuzimanjem rukovodećih funkcija u opštinskoj administraciji, vodećim preduzećima i javnim ustanovama u gradu. Stvorena je klima slična onoj koja je postojala za vrijeme vladavine DPS Budvom, kada je zbog velikog broja afera, špekulativnih kupoprodaja ili investicija, otvorena istraga protiv budvanske vladajuće elite koja je rezultirala optužnicom za stvaranje OKG, za zloupotrebe službenog položaja i nanošenje štete budžetu grada za više desetina miliona eura.

Milioni postaju poslovni obrazac i sadašnje budvanske vlasti. U prvoj polovini 2026. predsjednik Jovanović pokrenuo je ili ugovorio veći broj višemilionskih poslova, a njihova zakonitost i opravdanost predmet  je  provjera državnih organa.

Drugi ugovoreni posao Opštine vrijedan 5,5 miliona eura, projekat izgradnje montažnih garaža u centru Budve, jedne na Trgu Republike i druge pored hotela Mogren, predmet je preispitivanja nadležnih službi Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Ponovo na osnovu prijave odbornika Zenovića, zaposlenog u Sekretarijatu za imovinsko-pravne poslove, koji je zatražio da se izvrši nadzor u Opštini i spiječi nastavak postupka pribavljanja saglasnosti za gradnju, koji je, po njegovom mišljenju nezakonit.

Urbanistička inspekcija Ministarstva ispitaće da li je Opština Budva nezakonito izdala dokumentaciju za izgradnju dvije montažne garaže. O postupku zaključenja ugovora o izgradnji garaža sa kompanijom Gemmax iz Novog Sada, o kršenju zakona, planske dokumentacije i uzurpaciji tuđe imovine na kojoj treba da se realizuje investicija vrijedna više miliona eura, Monitor je pisao u prošlom broju.

Za odluke koje proizvode milionske finansijske obaveze Opštine predsjedniku Jovanoviću potrebna je podrška DPS-a, čiji odbornici su glasali za svaku od njih. Povratkom u budvansku vlast DPS je postala ključni parlamentarni oslonac politike aktuelne gradske uprave i preuzela političku odgovornost za enormni odliv novca. Pa i za slučajeve kupovine zgrade JRB ili postupaka u projektu izgradnje garaža, koji su trenutno pod istragom.

DPS-ova podrška Jovanoviću teška je oko 44 miliona eura. Toliko iznose planirane investicije nove vlasti i budžetska opredjeljenja u 2026. Samo poslovi koji su dodijeljeni Gemmaxu, firmi bliskoj vlastima u Srbiji, izgradnja saobraćajnice na koritu rijeke Grđevica, vrijedna 18 miliona i dvije garaže u centru grada, koštaće Opštinu 23 miliona eura. Zatim kupovina JRB novih 7,1 milion, pa utješni posao za Bemax od 7 miliona za rekonstrukciju gradskih saobraćajnica, kontroverzna kupovina neurbanizovanog placa u predgrađu Budve, navodno za potrebe dječjeg vrtića, po cijeni od 500 hiljada eura, planirana kupovina zgrade Jadranske straže u Starom gradu, 3,5 miliona, ničim izazvano poravnanje sa firmom Lovćen film za preuzimanje bioskopa, vrijedno 1,7 milion. Ovome treba dodati donaciju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj opredijeljenu budžetom u iznosu od 1 milion eura, koja, doduše, još nije realizovana.

Zauzvrat, kadrovi partija koje su upravljale Budvom u vrijeme njene najveće finansijske pohare, ponovo su zauzeli pozicije svojih prethodnika. Ponovo drže gradske finansije, zaštitu opštinske imovine, Komunalno, Parking servis, Turističku organizaciju, Grad teatar, gradske muzeje i galerije… Uglavnom službe i ustanove koje su bile u središtu afera koje je proizvela vlast DPS.

Najnovija odluka predsjednika Jovanovića da advokata Mihaila Volkova, člana Glavnog odbora DPS, angažuje na poziciji pravnog zastupnika Opštine Budva, izazvala je burne reakcije opozicije. Advokat Volkov branio je pred sudovima nekadašnje ministre i funkcionere DPS, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića i mnoge druge.

Odbornica Demokrata CG Dragana Kažanegra Stanišić kazala je na sjednici lokalnog parlamenta, da “gospodin Volkov zasita ima najbolju preporuku da bude novi pravni zastupnik Opštine. Kao član GO DPS ima puni partijski kredibilitet da nastavi tamo gdje su stali “heroji proljeća”, da pravno zaštiti, zapečati i opere sva nepočinstva partijskih kolega koji su naš grad doveli do ivice propasti”. Ona je kazala kako se “korak po korak DPS vraća na velika vrata u pravne poslove i zaštitu interesa Opštine”.

Da li angažman advokata Volkova ima veze sa pokretanjem istrage Specijalnog tužilaštva u slučaju kupoprodaje JRB i mogućim drugim postupcima, pokazaće događaji koji slijede.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠTRAJK PRITVORENIKA: Štrajkača sve više, odgovora sve manje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zahtjevi štrajkača odnose se na primjenu alternativnih mjera pritvoru, dužinu trajanja pritvora, ali i na način na koji se u pojedinim postupcima tretiraju digitalni dokazi. Porodice pritvorenika okupile su 17. septembra ispred zgrade Višeg suda u Podgorici. Nadležni i dalje mahom ćute

 

 

U Istražnom zatvoru u Spužu 162 pritvorenika štrajkuje glađu, dok štrajkači, nezvanično, preko advokata poručuju da je taj broj mnogo veći.Prema podacima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, njihovo zdravstveno stanje je  stabilno, a zdravstveni se parametri kontinuirano prate.

Advokati upozoravaju da je štrajk samo posljedica mnogo dubljeg problema – dugog trajanja pritvora, prenatrpanosti i uslova u kojima pritvorena lica provode mjesece i godine. Advokat Marko Radović ocijenio je da su sudovi masovnim određivanjem pritvora doprinijeli prenatrpanosti Istražnog zatvora i pozvao nadležne da hitno reaguju.

Zahtjevi štrajkača odnose se na primjenu alternativnih mjera pritvoru, dužinu trajanja pritvora, ali i na način na koji se u pojedinim postupcima tretiraju digitalni dokazi. Porodice pritvorenika okupile su 17. septembra ispred zgrade Višeg suda u Podgorici.

Pritvorenici tvrde da ih do tada niko od nadležnih nije posjetio. Posebno ukazuju da ih nijesu posjetili  predsjednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović, ni ministar pravde Bojan Božović. Niti su im se javno obratili povodom njihovih zahtjeva.

Na uslove u Istražnom zatvoru upozoravali su i međunarodni mehanizmi za zaštitu ljudskih prava. Prema preliminarnom izvještaju Komiteta Savjeta Evrope za sprečavanje torture i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, ukazano je na loše uslove za pritvorenike u Spužu. Posebno je navedeno da pojedini pritvorenici provode čak 23 sata dnevno u ćelijama.

Advokati već duže upozoravaju da se problem ne može riješiti isključivo izgradnjom novih zatvorskih kapaciteta. Advokat Zdravko Begović je ranije ukazao da je u Crnoj Gori broj pritvorenika i zatvorenika u odnosu na broj stanovnika među najvišima u Evropi, te da se pritvor često određuje i produžava, dok se alternativne mjere nedovoljno koriste. Kazao je i da se u pojedinim prostorijama Istražnog zatvora nalazi veliki broj ljudi, uz veoma ograničene uslove za boravak.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić i predsjednik Upravnog odbora Advokatske komore Danilo Mićović razgovarali su 11. septembra o pitanjima važnim za funkcionisanje pravosudnog sistema, sa posebnim osvrtom na postupanje u pritvorskim predmetima, primjenu alternativnih mjera i efikasnost sudskih postupaka.

Vrhovni sud je saopštio da je potrebno, u okviru institucionalne saradnje, sagledati obim i efikasnost primjene mjera nadzora u krivičnim postupcima, posebno u kontekstu međunarodnih standarda i preporuka CPT-a. Iz tog suda je naglašeno da odluku o određivanju pritvora ili primjeni alternativne mjere u svakom konkretnom slučaju donosi isključivo nadležni sudija, odnosno sudsko vijeće, u skladu sa Ustavom i zakonom.

Ta poruka je važna jer problem pritvora ne može biti riješen jednom opštom odlukom. Svaki predmet mora biti pojedinačno procijenjen, a razlozi za pritvor moraju biti vezani za konkretne okolnosti konkretnog okrivljenog.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo