Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krečenje u toku

Objavljeno prije

na

Ove godine, planirano je, na Cetinju će biti obilježeno 100 godina od proglašenja kraljevine Crne Gore, 180 godina od smrti Petra Prvog Petrovića, 150 godina od smrti knjaza Danila Petrovića i 105 godina parlamentarizma u Crnoj Gori. Ima i novijih važnih datuma. Nedavno su se napunile dvije godine otkako je usvojen novi Zakon o prijestonici, u septembru će godina otkako prijestonica ima Senat. Ljudi sa Cetinja i dalje odlaze, nema posla, nema vode, samo obećanja ne fali.

Statistika zna biti surova. Od 1948. do 2003. broj stanovnika u cetinjskoj opštini smanjio se za oko 6.300. Prema posljednjem popisu, to je opština sa osam potpuno praznih i 25 sela u kojima ima manje od deset stanovnika. Grad Cetinje, između popisa 1991. i 2003, manji je za hiljadu i po ljudi.

Status prijestonice Cetnje je vraćen Ustavom iz 1992, potvrđen Ustavom iz 2007. Zakon o prijestonici donesen je 1993. drugi se od 2006. krčkao u skupštinskoj proceduri da bi konačno bio usvojen u julu 2008. Računalo se – biće bolje.

,,Sami zakon nije ništa donio u dinamici prijestoničkog života. Nijesam ni očekivao da će se nešto samom silom zakona desiti”, kaže za Monitor Borislav Banović, jedan od članova Senata prijestonice.

Na jedinoj radnoj sjednici Senata, u maju ove godine, predstavljen je projekat Cetinje grad kulture 2010-2013. Objašnjeno je da će u Prijestonicu, tokom trajanja projekta, godišnje biti ulagano po pet milona eura, te da je Vlada već obezbijedila novac za ovu godinu. Uz to, rečeno je , obezbijeđen je i milion eura iz budžeta Ministarstva kulture za obilježavanje 100 godina proglašenja kraljevine Crne Gore. Pored gore pomenutih godišnjica za ovu godinu je predviđeno i obilježavanje 100 godina od osnivanja Kraljevskog pozorišta Zetski dom, sahrana posmrtnih ostataka Ivana Crnojevića, sanacija i obnova kulturnih dobara, transformacija postojećih i osnivanje novih nacionalnih i regionalnih ustanova iz oblasti kulture.

Kako trenutno stvari stoje, za proslavu 100 godina kraljevine fali princ, za sahranu Ivana Crnojevića nadležna crkva, za sve ostalo pare, ljudi, volja…

Malo se šta od silnih miliona dosad na Cetinju može vidjeti.

,,Kreče dan i noć, ali to nije moglo pozobat ni 500 hiljada. Oni vode računa o šminkanju, a ne o suštini. Ovi iz vlasti prvo su prigrabili pravo na proslavu stogodišnjice kraljevine Crne Gore, a sad na brzinu od institucija kulture na Cetinju traže da spreme izložbe i ostalo”, objašnjava jedan od sagovornika Monitora koji je htio da ostane anoniman.

Borislav Banović kaže da je riječ o ,,programima koji protutnje”: ,,Mislim da nema strateškog koncepta ni vizije razvoja Cetinja, ni sa nivoa države, ni sa nivoa grada. Ne mogu Cetinjani svaki dan ići u muzej, premda će sigurno uživati u novim fasadama”.

Krajem jula ove godine nevladina organizacija Cetinje je Evropa podnijela je krivičnu prijavu protiv predsjednika države Filipa Vujanovića, šefa parlamenta Ranka Krivokapića, premijera Mila Đukanovića i predsjednika cetinjske Opštine Milovana Jankovića zbog nepoštovanja Zakona o prijestonici. Prema tom propisu, Skupština i Vlada su do februara 2009. morale odlučiti koje će javne naučne i kulturne ustanove, državni organi, ministarstva i drugi organi uprave imati sjedište u prijestonici. Do februara ove godine imali su se preseliti. Niđe ništa od toga.

Vlada je dosad odlučila da na Cetinje preseli Ministarstvo kulture. Kažu da će se to desiti u septembru. Ministarstvo će biti u sadašnjoj rezidenciji Predsjednika Crne Gore, rezidencija će se preseliti u Plavi dvor. Dvor se kreči, možda nešto i bude.

,,Skupština nije odredila koje će institucije biti na Cetinju. U međuvremenu je osnovano nekoliko agencija i organa uprave i ništa nije smješteno na Cetinje. Svi smo na riječima spremni da se sažalimo nad tužnom sudbinom grada, ali kad dođe glasanje onda kažu da je tamo kiša, snijeg i da je hladno”, kaže Borislav Banović.

Po njegovom mišljenju, na Cetinju nema novih projekata, ali ima lutanja – u Obodu se jednog dana otvara sajamski centar, drugoga Institut za razvoj performansa.

Devet Obodovih hala, prosječne veličine oko četiri hiljade kvadratnih metara, godinama zvrje. Nije baš bez ikakve fajde – para je valjalo viđet ministra kulture Branislava Mućunovića kako Obodom šeće. A potom mete.

Dugačka se priča, uoči usvajanja Zakona o prijestonici, vodila oko predloga SDP-a da se na Cetinje preseli Skupština Crne Gore. Ostalo je da se u Prijestonici održava prva sjednica redovnih zasjedanja. Život je nametnuo nepisani amandman – ako nije puno zima.

,,I dalje mislim da bi prava pomoć države Cetinju bila kad bi se ojačala administrativna pozicija grada. Kombinacija administrativnog i istorijsko-kulturnog centra mogla bi biti dobra da se Cetinje pokuša izboriti sa krizom u koju je upalo”, kaže Banović.

Pored državnih institucija i, dakako, autobuske stanice, Cetinje godinama čeka i žičaru. Posljednje obećanje glasilo je: izgradnja žičare od Cetinja preko Ivanovih Korita do mjesta Dub, u blizini Kotora, počeće naredne godine, a lifta od Kotora do gradske tvrđave San Đovani, do kraja ove. Lift bi opštinu Kotor koštao oko 9,5 miliona eura, za žičaru treba 38 milona. Više naših sagovornika sa Cetinja projekat smatra megalomanskim.

Preseliće se, kažu vlasti, i Filermosa. Iz Plave kapele u Narodnom muzeju, u Cetinjsku pećinu blizu manastira. Investicija je procijenjena na 9,6 milona eura. Prva faza projekta, koja podrazumijeva izradu atrijuma za ikonu sa pristupnim ulazom i prostorijom, procijenjena je na 3,3 milona.

I oko vode postoji prigodna bajka. ,,Cetinje ima dovoljno vode, ali je osnovna dilema kako je istražiti i zahvatiti”, mudro je zaključio okrugli sto o vodosnabdijevanju Cetinja, koji su preklani organizovali Opština Cetinje, JP Vodovod i kanalizacija Cetinje i Savjet za vode Crne Gore. ,,Najbolje rješenje je da se voda obezbijedi na mjestu potrošnje, odnosno Cetinjskom polju iz potonule Cetinjske rijeke”, objašnjavao je prof. dr Mihailo Burić, hidrolog. Nauka je nauka, propaganda – propaganda.

,,Činjenica da se u rješavanje problema uključila i naučna javnost nagovještava skoro i kvalitetno rješenje”, javile su novine. Niko, koliko se zna, potonulu rijeku nije krenuo da traži, aktivnosti lokalne uprave oko vode variraju između utjerivanja dugova, kuknjave i strogih opomena građanima koji se “neracionalno” kupaju ili peru veš.

A, može biti te će Senat Prijestonice sve to pozlatiti. Mada, ima baksuzan broj članova, a i na čelu mu je, u ime Vlade, ministar ekonomije Branko Vujović. Nekad direktor Oboda, potom stručnjak za privatizaciju, znamo kako je prošlo i jedno i drugo. Među trinaest senatora su i gradonačelnici Cetinja, Podgorice i Bijelog Polja – Milo Janković, Miomir Mugoša i Tarzan Milošević. Iako po Cetinju kruže priče da senatori primaju visoke nadoknade, upućeni tvrde da je riječ o svoti od dvjesta eura mjesečno. Mugoša, Banović i Janković su se odrekli tog novca.

Ovih su dana novine, ne bez ponosa, prenijele djelove teksta iz australijskih novina Herald san koji je crnogorsku prijestonicu uvrstio među deset neotkrivenih evropskih gradova. Među ,,Deset top evropskih gradova za koje nikad nijeste čuli”, novine opisuju Cetinje kao ,,gradić prepun palata i rezidencija”. Autor Dejvid Vitli primjećuje da je Cetinje noću malo napušten grad sa oskudnim uslugama smještaja i ishrane. ,,Zato je bolje da se smjestite u Kotoru i u planine idete na jednodnevni izlet”. Možda se izdaleka bolje vidi.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo