Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERIK GORDI; EU je stalna meta nacionalista i rasista

Objavljeno prije

14 godina

na

erik-gordi-3

Iako je razaranje SFRJ privlačilo godinama veliku pažnju svijeta, relativno je malo intelektualaca koji su se ozbiljno bavili ovom temom. Jedan od rijetkih poznavalaca ljudi i onoga što im se dešavalo ovdje 90-tih, je Erik Gordi, američki sociolog koji je do 2007. predavao na Klark univerzitetu u Masačusetsu, a sada je direktor Centra za studije jugoistočne Evrope Londonskog univerzitetskog koledža. Gordi je objavio knjigu Kultura moći u Srbiji: nacionalizam i destrukcija alternativa kojom je pokazao istančano razumijevanje doprinosa manipulacije masovnom, populističkom kulturom u održavanju nekontrolisane političke i ekonomske moći.

MONITOR: Amerikanac ste koji živi u EU. Kako vidite perspektivu ove evropske zajednice nacija i naroda? Sve su češće sumnje da je ona ugrožena i da neće opstati.

GORDI: EU još pati od slabe podrške i jakih ograničenja u sposobnosti da vjeruje u samu sebe. Ove slabosti postaju sve vidljivije u uslovima ekonomske krize koja se proširila Evropom. Na prvom mjestu je stalna zategnutost između cilja da se nametne zaokružena i jedinstvena politika sa jedne strane i populističkog projekta održavanja državnog suvereniteta, sa druge. Ova se tenzija posebno ispoljava u ekonomskoj, monetarnoj i imigracionoj politici ali to se takođe vidi i na drugim mjestima – u sukobima oko izdvajanja za budžet, zapošljavanja, i ponovnim sukobima oko poljoprivredne proizvodnje i distribucije. Popularnosti EU ne doprinosi ni fama o njenoj kompleksnosti i veličini njene birokratije. Jedinstveni rezultat je da je EU stalna meta nacionalista, šovinista i rasista. Njena popularnost je ograničena, ali je njen značaj pojačan u ekonomskoj krizi. Iako izgleda da ne pobjeđuje na izborima, nešto se zakonomjerno događa: njena se politika prilagođava mejnstrim partijama koje dobijaju izbore. To je jasno u Britaniji i Francuskoj gdje su vlade okupirane panikom oko imigracije.

Drugi veliki problem u EU je da ona u osnovi nije demokratska. Ona je projekat zamišljen od tehnokrata i za tehnokrate, uvijek suočen sa teškoćom kada se traži opšta podrška. Nedostatak javne potvrde primorao je javnost da ignoriše institucije.To je jedan od razloga zbog kojih Evropski parlament ima među svojim članovima – izabranim više puta – široku zastupljenost partija kao britanska BNP, francuski Nacionalni front, mađarski Jobbik, njemački PVV, belgijski Lijst Dedecker, i druge. EU parlament je postao utočište za rasističke stranke jer pravo na demokratski izbor nije uzeto ozbiljno a njihovo prisustvo podriva kredibilitet institucija do te mjere da bi bilo teško obnoviti njihov ugled. Ovi faktori guraju EU ka veoma ozbiljnoj političkoj krizi. Ukoliko se ovo ponavljanje ne uzme za ozbiljno ono će dobiti takav zamajac da će ga biti teško zaustaviti. To je nesreća jer se mnogi vrijedni projekti ne mogu realizovati bez angažmana EU.

MONITOR: Ko je odgovorniji za razbuktavanje ekonomske krize u Evropi – Evropljani ili Amerikanci koji su je, smatra se, generisali?

GORDI: Ekonomska kriza ukazuje na posljedicu premeštanja važne ekonomske aktivnosti od država Sjeverne Amerike i Evrope ka drugim djelovima svijeta. Evropski i američki političari su vjerovali da su pronašli put da razaranje industrije zaštite od nadolazeće krize: oni su rezonovali da EU i SAD možda nemaju kapacitet da se takmiče u proizvodnji, ali da još imaju prednost u tehnologiji i obrazovanju. U osnovi ovo održava uvjerenje da se proizvoditi može svuda ali da bankarske i finansijske aktivnosti treba da ostanu tamo gdje su oni, a da bi se potrošnja mogla finansirati kapitalom međunarodnog porijekla. Konkretno to znači činiti sve što može da se učini da se proširi finansijska aktivnost, uključujući i to da se javna dobra ponude privatnim kupcima i oslabi regulacija. Jedan od razloga što se kriza proširila tako brzo jeste to što su evropske banke naveliko radile istu stvar kao i američke. Pucanje balona je pogodilo toliko jako zato što je jedan od načina na koji zapadne zemlje privlače kapital jeste razgradnja sistema socijalne zaštite koji bi ljude zaštitio od bankarskih pretjerivanja.

MONITOR: Kako bi se zemlje Zapadnog Balkana snašle u ovim opštim nevoljama kada bi, na primjer, sada bile primljene u EU?

GORDI: Nema sumnje da je najveća prednost koju nudi EU pristup tržištima rada i potrošnje, to je takođe i veoma skupo. Iskustvo Rumunije i Bugarske je u tom smislu posebno instruktivno. Njima je dopušteno da postanu članice prije nego što su ispunile sve postavljene uslove. To je urađeno djelimično iz simboličkih razloga, posebno kao način da se utiče na Hrvatsku i Srbiju, a djelimično zato što mnoge zemlje EU računaju da će opšti napredak učiniti lakšim pravne i institucionalne reforme. Očekivanja nisu ispunjena i sada EU razmatra načine da održi drugorazredni položaj za najnovije članice.

MONITOR: Organizovani kriminal je stalna primjedba u izvještajima EU za Srbiju i Crnu Goru. Ali šverc duvana su podsticale i u njemu učestvovale velike duvanske kompanije, pretežno američke na štetu budžeta bogatih zemalja Zapadne Evrope. Danas Vašington brine zbog trgovine kokainom preko Balkana. Može li se sistematično boriti protiv organizovanog kriminala sa toliko selektivnog pristupa od situacije do situacije?

GORDI: Dobro poređenje se može naći u sukobima oko snabdijevanja kokainom unutar SAD, koja je istovremeno najveći borac protiv droge i njen najveći uvoznik. Vlade Kolumbije i Venecuele se bune i tvrde da mjere sprječavanja proizvodnje kokaina njima nanose ekonomsku i političku štetu, dok se meksička vlada protivi zbog načina na koji se duž transportnih puteva primjenjuju rizični načini zabrane . Sve ove vlade ističu da mjere zabrane proizvodnje i rasturanja droge moraju da budu usklađene za borbom protiv tražnje i potrošnje u SAD. Narkotici su sigurno istovremeno najprofitabilniji i najopasniji i najrizičniji biznis organizovanog kriminala – taj biznis uključuje sve od uzgajanja do industrijske prerade, transporta i distribucije i svih načina rasturanja . Jedan od razloga zašto su mjere protiv rasturanja narkotika imale tako malo uspjeha jeste što tako složeni globalni biznis iziskuje i složeni globalni odgovor. A to je skupo, teško i opasno i moguće je da prevazilazi kapacitete većine službi koje se bave primjenom zakona.

MONITOR: Koliko je važna a koliko rizična „demokratija odozdo” o kojoj ste pisali kada se radi o Srbiji?

GORDI: Najveći rizik je da će biti prihvaćena forma, ali ne i suština demokratije. Formalno imamo partije i izbore, ali to je samo malo pomjeranje zvaničnika, mala odgovornost, slaba veza građana i institucija, nepromjenljivost elite koja mnogo više radi za vlastiti nego opšti interes. Iskustvo država iz regiona poslije 1918. je vrijedno razmatranja. U svakoj od njih je bilo teško uspostaviti parlamentarni sistem, koji je postao slab i u kojem su dugo dominirale iste grupe moćnika. One su imale nejasnu, neartikulisanu podršku u javnosti i malo međunarodne pomoći. Kada je politički i ekonomski pritisak počeo da raste poslije 1930, trebao je mali napor da političari koji su imali simpatije za fašizam izbiju u prvi plan. Dodao bih da je cilj uspostavljanje i održavanja sveobuhvatne demokratske kulture često nedostižan u zemljama za koje se uopšteno smatra da su demokratije.

MONITOR: Institucije su u zemljama ex-yu, pa i u Hrvatskoj, još slabe i zato što su često, kako se otkriva, korumpirane. Kako stvoriti institucije od povjerenja građana?

GORDI: Jedan od osnovnih faktora za toliku korupciju je i to što se odluke donose u malom krugu, a njihov se uticaj kanališe kroz političke partije. Nedostaje učešće javnosti, transparentnost i nema kontrole. Jedna od najčešće korišćenih definicija korupcije je da ona podrazumijeva da se javnim dobrom ili javnim servisom raspolaže kao ličnim vlasništvom. Dio rješenja je decentralizacija kontrole nad resursima.Dio je veća pažnja i provjera, odustajanje od prihvaćenog da je korupcija nešto normalno sa čim bi se trebalo pomiriti. A onda i veća ekonomska aktivnost, posebno jačanje konkurencije i umanjivanje uloge monopolista koji kontrolišu tržište preko svog uticaja na političke partije. Iako korupcije ima svuda u svijetu, pa i u EU, kada lokalni i regionalni igrači budu prinuđeni da se utrkuju na evropskom i globalnom nivou, shvatiće da im korupcija više šteti nego koristi. Oni će je onda smanjivati i učiniće da ona bude mnogo skuplja aktivnost.

MONITOR: Islamofobija je postala ne samo američki već i evropski problem. Koliko se tu radi o racionalizaciji straha od nepoznatog i nepoznavanju islamske kulture a koliko o prikrivenom rasizmu?

GORDI: Kratak odgovor: 100% rasizam.

Profesionalci iz trećeg ešalona

MONITOR: Imate li utisak da su narodi ex-yu prostora prevazišli svoja nacionalistička polazišta koja su ih odvela u razaranja i ratove?

GORDI: Ponekad! Ima momenata kada zadivljuje kreativnost i odgovornost zvaničnika koji nisu u samom državnom vrhu. Daću vam dva primjera: prvo, zanemarljiv nivo nasilja nakon donošenja mišljenja o proglašenju nezavisnosti Kosova što je svakako rezultat saradnje lokalnih uprava, carine i policije. Ali, zvanične politike to neće priznati. Drugo, saradnja policija i tužilaštava u stvari organizovanog kriminala kao u slučaju ubistva Pukanića, proizvela je slične strategije za praćenje i zaštitu svjedoka. Uvijek kažem diplomatama da umjesto što slušaju političke govore zvaničnika na vrhu, bace pogled na ozbiljan rad ljudi iz trećeg ili četvrtog ešalona, i vidjeće profesionalce koji žele da svoj posao rade dobro i znaju da to ne mogu bez saradnje sa kolegama iz susjednih zemlja. Tome podršku daju i potezi hrvatskog i srpskog predsjednika koji su podržali REKOM inicijativu, iako se još ne uviđa značaj toga. Istovremeno, u nekom postkonfliktnim sredinama kao što je Kosovo i BIH lako se uočava nastavak modela konfrontacije i eskalacije.

Opasna apatija

MONITOR:Da li je na Balkanu, ali i u razvijenom svijetu zapadne demokratije, još na djelu „kultura moći” o kojoj ste pisali 1999?

GORDI: Mnogi ljudi interpretiraju „Kulturu moći” kao vrstu snobovske kritike populizma i niske kulture. Mislim da je to preusko. Ključ je u tome da nema alternativa, da ima malo kreativnosti i dijaloga a i to je pod nekakvim pritiskom. Zato su mnogi ljudi iznenađeni kada im kažem da nije stvar u turbo folku ili da je to zato što mi se on ne sviđa. Problem nikada da nije bio TF već sistematična kolonizacija kulturnog prostora turbofolkom koja guši druge mogućnosti izražavanja.

Nedugo nakon pojavljivanja „Kulture moći” dogodio se dobro poznati teroristički napad u SAD 2001, velika politička i kulturna kampanja protiv terorizma, za jedinstvo, što je povremeno zvučalo kao antiislamski šovinizam.. Bio sam zapanjen koliko su mnoge od ovih konsenzusom usvojenih strategija ličile na one iz Miloševićevog režima.Ali države sa većim medijskim tržištem i rafiniranijim tehnikama komunikacije mogu da koriste monopolske medije na efikasniji način nego mala i prilično „porozna” zemlja.

Na sreću, mogu da kažem da i u SAD i u Srbiji postoji kritična masa pametnih i odgovornih ljudi koja je često u stanju da umanji ovu vrstu moći. Najveća opasnost sa kojom se suočavamo ne dolazi od ideološke opozicije već od rezignacije i apatije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo