Dr Maja Kostić-Mandić, vanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici, gdje predaje Međunarodno privatno pravo i Osnove ekološkog prava. Autor je i koautor više monografija, udžbenika i priručnika. Vodeći je autor monografije o Međunarodnom privatnom pravu Crne Gore, koju je ove godine izdala renomirana izdavačka kuća Kluwer International, na engleskom jeziku, što predstavlja i prvo izdato djelo o pravu Crne Gore za navedenog izdavača.
Neposredan povod za ovaj razgovor je njeno obraćanje rektoru Univerziteta Crne Gore da učini sve što je u njegovoj nadležnosti da se „očuva zakonitost rada i kvalitet nastavnog procesa na predmetu Međunarodno privatno pravo”.
KOSTIĆ-MANDIĆ: U konkretnom slučaju, manje je važna činjenica što se radi o predmetu i broju časova na predmetu koji ja predajem. Suština priče su principijelni razlozi: način na koji se donose odluke i očigledna namjera da se donosilac odluke – dekan, zakloni iza autoriteta organa – Vijeća fakulteta. Posebno pitanje su motivi za takvu odluku, u koje neću da ulazim.
MONITOR: A posljedice?
KOSTIĆ-MANDIĆ: U instituciji gdje do posljednjeg dana pred početak nastave ne znate ni raspored časova, a u slučaju Međunarodnog privatnog prava imate dva profesora, od kojih je jedan u nemilosti, a status drugoga je poznat samo upravi fakulteta, potencijalno može doći do situacije da se oba profesora pojave da drže predavanja studentima u isto vrijeme i na istom mjestu. A onda, neposredno pred početak nastave dobijete odluku ,,Vijeća” koje je jednom profesoru dodijelilo časove u Budvi, a drugom u Bijelom Polju (predavanja u Podgorici iz tog predmeta su u narednom semestru), a opšte poznato je da Vijeće nije ni zasjedalo 10. septembra. Kakva je to poruka i profesorima, i studentima i javnosti?
MONITOR: U dopisu ste naveli da Vas je dekan Pravnog fakulteta Ranko Mujović obavijestio da ćete držati predavanja i ispite u Podgorici i Bijelom Polju na osnovu odluke Vijeća Pravnog fakulteta koja nije ni održana. Zar je i to moguće?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Šta reći, koliko treba biti maštovito osion pa svoju odluku predstavljati odlukom organa koji nije zasjedao!
MONITOR: Tvrdite da Vijeće Pravnog fakulteta ne funkcioniše od 20. aprila. Kakve posljedice zbog toga trpi Pravni fakultet?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Prema Zakonu o visokom obrazovanju i Statutu UCG Vijeće fakulteta je stručni organ, a u nadležnosti Vijeća su najvažnija pitanja vezana za praćenje rada studenata, donošenje i izmjene studijskih programa, predmeta i nastavnih metoda. Inače, Vijeće fakulteta donosi odluke većinom glasova ukupnog broja članova koji imaju pravo da učestvuju u odlučivanju. Od 20. aprila 2010. godine Vijeće Pravnog fakulteta ne funkcioniše, jer se ne zna struktura Vijeća, kvorum i većina potrebna za odlučivanje. To pitanje je postalo sporno, kada rezultati glasanja nisu bili po volji dekanu Mujoviću. U situaciji kada je broj članova Vijeća, organa kome je dekan odgovoran, postao najbolje čuvana tajna na Pravnom fakultetu, dio članova Vijeća je odlučio da ne prisustvuje sjednicama Vijeća i da ne učestvuje u donošenju nezakonitih odluka. Posljedice su, nažalost, brojne, a odgovornost snosi dekan fakulteta.
MONITOR: Na primjer?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Nisu donijete najvažnije odluke iz nadležnosti ovog organa. Nisu verifikovane ocjene iz ljetnjeg semestra, zbog čega studenti ne mogu da ovjere semestar i upišu narednu godinu studija, nije izabran predstavnik za Senat, a predstavnicima u Strukovnom vijeću nije, nakon osporavanja od strane dekana Mujovića, potvrđen izbor. Zato Pravni fakultet nema predstavnike u organima Univerziteta i ne učestvuje u donošenju odluka od značaja za Univerzitet. Zbog nefunkcionisanja Vijeća ne donose se ni predlozi o izboru u zvanja, odluke o organizaciji studija, ne rješavaju se problemi u primjeni ECTS sistema na koje su ukazali i profesori i studenti. Ne odlučuje se o prijavama magistarskih i doktorskih radova, ne imenuju se komisije za ocjenu i odbranu magistarskih i doktorskih radova, niti se razmatraju izvještaji komisija o njihovoj ocjeni. Takođe, ne donose se odluke o upisu studenata na poslijediplomske magistarske i doktorske studije, niti se razmatraju predlozi Komisije za poslijediplomske studije. Ne razmatraju se predlozi profesora za izmjenu programa predmeta, o objavljivanju udžbenika i monografija, o stručnom usavršavanju zaposlenih, organizaciji naučnih skupova. Ovo su ključna pitanja za rad jedne visokoškolske ustanove i bez odlučivanja o njima ona zamire i propada.
MONITOR: Kakvo je ukupno stanje na Univerzitetu Crne Gore? Vaše kolege kažu da na Univerzitetu vladaju klijentelizam i podaništvo.
KOSTIĆ-MANDIĆ: Bojim se da je to ,,bolest” koja razara cijelo društvo. Interesne grupacije, koje su djelimično i partijski uvezane, stvaraju se u okviru univerzitetskih jedinica, a svoj uticaj proširuju povezivanjem sa sebi sličnima. Prirodno, to je izraženije na fakultetima koji više prihoduju, ali ima toga i na privatnim univerzitetima.
Pitanje podaništva je ono što predstavlja specifičan problem kada se radi o državnom univerzitetu. Po prirodi stvari, univerzitetski profesor bi trebalo da bude svjestan svoje društvene funkcije i da, koliko je moguće, predstavlja savjest društva, barem kada se radi o onim temama kojima se profesionalno bavi. Ipak, treba imati u vidu da smo i mi samo ljudi, a time i podložni određenim društvenim trendovima. Činjenica je da se u današnjoj Crnoj Gori drugačije mišljenje tretira kao usud. Posljednjih godina sve je manje izražena kritička svijest od strane stručne javnosti, a imam utisak da je u velikoj mjeri prisutna i autocenzura.
MONITOR: Dekan Mujović, inače nekadašnji poslanik DPS-a, često je akter raznih afera na Pravnom fakultetu. Oni koji na to ukažu, među kojima ste i Vi, bivaju diskriminisani, ućutkivani na sjednicama, smanjuje im se broj časova…
KOSTIĆ-MANDIĆ: Vaspitavana sam da ljude ocjenjujem na osnovu njihovih djela i da ne gajim predrasude prema bilo kome zbog bilo koje vrste različitosti. Tako, svojevremeno u Skupštini Crne Gore, kao poslanik imala sam odličnu komunikaciju sa svima, pa i sa poslanicima DPS-a. Inače, nezavisno od mog opozicionog opredjeljenja i danas veoma uspješno profesionalno sarađujem sa institucijama i pojedincima kada se radi o projektima koji su od značaja za društvo. I baš zbog ovakvog iskustva posebno me boli kada vidim da se u instituciji u kojoj radim od početka devedesetih ponovo osjeća ona zlokobna atmosfera da vaš radni i profesionalni položaj zavisi od toga da li ste u dobrim odnosima sa dekanom i da li vas neki ,,komitet” smatra podobnim. Jer, funkcija dekana je da rukovodi i da bude prvi među jednakima, koji će autoritet da crpi iz svog odnosa prema instituciji, studentima, kolegama i zaposlenim u administraciji. Ipak, očigledno je da način na koji će dekan obavljati funkciju bitno zavisi od same ličnosti dekana. Još kad neko sebe postavi iznad zakona, pa se javno poziva na moćne zaštitnike na najodgovornijim državnim funkcijama, to postaje već ozbiljan društveni problem, koji prevazilazi lične odnose između kolega. Navešću kao primjer nezakonitog postupanja uprave formiranje komisije za ispitivanje studenata iz predmeta Savremeni politički sistemi, koji predaje profesor Milan Popović, suprotno odredbama Zakona o visokom obrazovanju i stava Vijeća Pravnog fakulteta, kojom je omogućeno ispitivanje više desetina studenata, bez saglasnosti predmetnog nastavnika. Ako mi, profesori prava, ostanemo nijemi na očigledno kršenje prava čemu možemo da naučimo svoje studente.
Ispit koji još nije položen
MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje da se na Univerzitetu konstantno urušava kvalitet nastave i istraživačkog rada i da sa njega studenti odlaze sa diplomama koje ne „pokriva” adekvatno znanje?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Iz iskustva mogu da potvrdim da je bolonjski proces doveo do značajno povećane ,,prohodnosti” i skraćivanja prosječnog trajanja studija. Ipak, nesporno je da je došlo i do snižavanja realne vrijednosti ocjene. U našim uslovima, kada na masovnim fakultetima, kao što je Pravni, treba izvoditi predavanja, vježbe, više provjera znanja u toku semestra, uz ostale aktivnosti, za više stotina studenata, to je veoma zahtjevno za profesore. Zbog više provjera znanja u toku semestra iz svih predmeta studenti nemaju vremena da produbljenije ovladaju materijom već se više koncentrišu na završavanje dnevnih obaveza. Da sam ja sada student, nisam sigurna kako bih se snašla sa učenjem u isto vrijeme po četiri-pet različitih predmeta. Sa druge strane, s obzirom na obim obaveza u nastavi, profesori sve manje vremena mogu da posvete naučno-istraživačkom radu i svom profesionalnom usavršavanju. U ovim podijeljenim ulogama postoji realna opasnost da prvo ,,strada” znanje. Najkraće rečeno, pitanje upisne politike i organizacije nastavnog procesa je suštinsko pitanje, iz koga proizilazi sve ostalo. Po mom mišljenju, to je predmet koji još uvijek nismo ,,položili”.
Veseljko KOPRIVICA
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice