Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MAJA KOSTIĆ-MANDIĆ: Devedesete se vratile na Pravni

Objavljeno prije

na

Dr Maja Kostić-Mandić, vanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici, gdje predaje Međunarodno privatno pravo i Osnove ekološkog prava. Autor je i koautor više monografija, udžbenika i priručnika. Vodeći je autor monografije o Međunarodnom privatnom pravu Crne Gore, koju je ove godine izdala renomirana izdavačka kuća Kluwer International, na engleskom jeziku, što predstavlja i prvo izdato djelo o pravu Crne Gore za navedenog izdavača.

Neposredan povod za ovaj razgovor je njeno obraćanje rektoru Univerziteta Crne Gore da učini sve što je u njegovoj nadležnosti da se „očuva zakonitost rada i kvalitet nastavnog procesa na predmetu Međunarodno privatno pravo”.

KOSTIĆ-MANDIĆ: U konkretnom slučaju, manje je važna činjenica što se radi o predmetu i broju časova na predmetu koji ja predajem. Suština priče su principijelni razlozi: način na koji se donose odluke i očigledna namjera da se donosilac odluke – dekan, zakloni iza autoriteta organa – Vijeća fakulteta. Posebno pitanje su motivi za takvu odluku, u koje neću da ulazim.

MONITOR: A posljedice?
KOSTIĆ-MANDIĆ: U instituciji gdje do posljednjeg dana pred početak nastave ne znate ni raspored časova, a u slučaju Međunarodnog privatnog prava imate dva profesora, od kojih je jedan u nemilosti, a status drugoga je poznat samo upravi fakulteta, potencijalno može doći do situacije da se oba profesora pojave da drže predavanja studentima u isto vrijeme i na istom mjestu. A onda, neposredno pred početak nastave dobijete odluku ,,Vijeća” koje je jednom profesoru dodijelilo časove u Budvi, a drugom u Bijelom Polju (predavanja u Podgorici iz tog predmeta su u narednom semestru), a opšte poznato je da Vijeće nije ni zasjedalo 10. septembra. Kakva je to poruka i profesorima, i studentima i javnosti?

MONITOR: U dopisu ste naveli da Vas je dekan Pravnog fakulteta Ranko Mujović obavijestio da ćete držati predavanja i ispite u Podgorici i Bijelom Polju na osnovu odluke Vijeća Pravnog fakulteta koja nije ni održana. Zar je i to moguće?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Šta reći, koliko treba biti maštovito osion pa svoju odluku predstavljati odlukom organa koji nije zasjedao!

MONITOR: Tvrdite da Vijeće Pravnog fakulteta ne funkcioniše od 20. aprila. Kakve posljedice zbog toga trpi Pravni fakultet?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Prema Zakonu o visokom obrazovanju i Statutu UCG Vijeće fakulteta je stručni organ, a u nadležnosti Vijeća su najvažnija pitanja vezana za praćenje rada studenata, donošenje i izmjene studijskih programa, predmeta i nastavnih metoda. Inače, Vijeće fakulteta donosi odluke većinom glasova ukupnog broja članova koji imaju pravo da učestvuju u odlučivanju. Od 20. aprila 2010. godine Vijeće Pravnog fakulteta ne funkcioniše, jer se ne zna struktura Vijeća, kvorum i većina potrebna za odlučivanje. To pitanje je postalo sporno, kada rezultati glasanja nisu bili po volji dekanu Mujoviću. U situaciji kada je broj članova Vijeća, organa kome je dekan odgovoran, postao najbolje čuvana tajna na Pravnom fakultetu, dio članova Vijeća je odlučio da ne prisustvuje sjednicama Vijeća i da ne učestvuje u donošenju nezakonitih odluka. Posljedice su, nažalost, brojne, a odgovornost snosi dekan fakulteta.

MONITOR: Na primjer?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Nisu donijete najvažnije odluke iz nadležnosti ovog organa. Nisu verifikovane ocjene iz ljetnjeg semestra, zbog čega studenti ne mogu da ovjere semestar i upišu narednu godinu studija, nije izabran predstavnik za Senat, a predstavnicima u Strukovnom vijeću nije, nakon osporavanja od strane dekana Mujovića, potvrđen izbor. Zato Pravni fakultet nema predstavnike u organima Univerziteta i ne učestvuje u donošenju odluka od značaja za Univerzitet. Zbog nefunkcionisanja Vijeća ne donose se ni predlozi o izboru u zvanja, odluke o organizaciji studija, ne rješavaju se problemi u primjeni ECTS sistema na koje su ukazali i profesori i studenti. Ne odlučuje se o prijavama magistarskih i doktorskih radova, ne imenuju se komisije za ocjenu i odbranu magistarskih i doktorskih radova, niti se razmatraju izvještaji komisija o njihovoj ocjeni. Takođe, ne donose se odluke o upisu studenata na poslijediplomske magistarske i doktorske studije, niti se razmatraju predlozi Komisije za poslijediplomske studije. Ne razmatraju se predlozi profesora za izmjenu programa predmeta, o objavljivanju udžbenika i monografija, o stručnom usavršavanju zaposlenih, organizaciji naučnih skupova. Ovo su ključna pitanja za rad jedne visokoškolske ustanove i bez odlučivanja o njima ona zamire i propada.

MONITOR: Kakvo je ukupno stanje na Univerzitetu Crne Gore? Vaše kolege kažu da na Univerzitetu vladaju klijentelizam i podaništvo.
KOSTIĆ-MANDIĆ: Bojim se da je to ,,bolest” koja razara cijelo društvo. Interesne grupacije, koje su djelimično i partijski uvezane, stvaraju se u okviru univerzitetskih jedinica, a svoj uticaj proširuju povezivanjem sa sebi sličnima. Prirodno, to je izraženije na fakultetima koji više prihoduju, ali ima toga i na privatnim univerzitetima.

Pitanje podaništva je ono što predstavlja specifičan problem kada se radi o državnom univerzitetu. Po prirodi stvari, univerzitetski profesor bi trebalo da bude svjestan svoje društvene funkcije i da, koliko je moguće, predstavlja savjest društva, barem kada se radi o onim temama kojima se profesionalno bavi. Ipak, treba imati u vidu da smo i mi samo ljudi, a time i podložni određenim društvenim trendovima. Činjenica je da se u današnjoj Crnoj Gori drugačije mišljenje tretira kao usud. Posljednjih godina sve je manje izražena kritička svijest od strane stručne javnosti, a imam utisak da je u velikoj mjeri prisutna i autocenzura.

MONITOR: Dekan Mujović, inače nekadašnji poslanik DPS-a, često je akter raznih afera na Pravnom fakultetu. Oni koji na to ukažu, među kojima ste i Vi, bivaju diskriminisani, ućutkivani na sjednicama, smanjuje im se broj časova…
KOSTIĆ-MANDIĆ: Vaspitavana sam da ljude ocjenjujem na osnovu njihovih djela i da ne gajim predrasude prema bilo kome zbog bilo koje vrste različitosti. Tako, svojevremeno u Skupštini Crne Gore, kao poslanik imala sam odličnu komunikaciju sa svima, pa i sa poslanicima DPS-a. Inače, nezavisno od mog opozicionog opredjeljenja i danas veoma uspješno profesionalno sarađujem sa institucijama i pojedincima kada se radi o projektima koji su od značaja za društvo. I baš zbog ovakvog iskustva posebno me boli kada vidim da se u instituciji u kojoj radim od početka devedesetih ponovo osjeća ona zlokobna atmosfera da vaš radni i profesionalni položaj zavisi od toga da li ste u dobrim odnosima sa dekanom i da li vas neki ,,komitet” smatra podobnim. Jer, funkcija dekana je da rukovodi i da bude prvi među jednakima, koji će autoritet da crpi iz svog odnosa prema instituciji, studentima, kolegama i zaposlenim u administraciji. Ipak, očigledno je da način na koji će dekan obavljati funkciju bitno zavisi od same ličnosti dekana. Još kad neko sebe postavi iznad zakona, pa se javno poziva na moćne zaštitnike na najodgovornijim državnim funkcijama, to postaje već ozbiljan društveni problem, koji prevazilazi lične odnose između kolega. Navešću kao primjer nezakonitog postupanja uprave formiranje komisije za ispitivanje studenata iz predmeta Savremeni politički sistemi, koji predaje profesor Milan Popović, suprotno odredbama Zakona o visokom obrazovanju i stava Vijeća Pravnog fakulteta, kojom je omogućeno ispitivanje više desetina studenata, bez saglasnosti predmetnog nastavnika. Ako mi, profesori prava, ostanemo nijemi na očigledno kršenje prava čemu možemo da naučimo svoje studente.

Ispit koji još nije položen

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje da se na Univerzitetu konstantno urušava kvalitet nastave i istraživačkog rada i da sa njega studenti odlaze sa diplomama koje ne „pokriva” adekvatno znanje?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Iz iskustva mogu da potvrdim da je bolonjski proces doveo do značajno povećane ,,prohodnosti” i skraćivanja prosječnog trajanja studija. Ipak, nesporno je da je došlo i do snižavanja realne vrijednosti ocjene. U našim uslovima, kada na masovnim fakultetima, kao što je Pravni, treba izvoditi predavanja, vježbe, više provjera znanja u toku semestra, uz ostale aktivnosti, za više stotina studenata, to je veoma zahtjevno za profesore. Zbog više provjera znanja u toku semestra iz svih predmeta studenti nemaju vremena da produbljenije ovladaju materijom već se više koncentrišu na završavanje dnevnih obaveza. Da sam ja sada student, nisam sigurna kako bih se snašla sa učenjem u isto vrijeme po četiri-pet različitih predmeta. Sa druge strane, s obzirom na obim obaveza u nastavi, profesori sve manje vremena mogu da posvete naučno-istraživačkom radu i svom profesionalnom usavršavanju. U ovim podijeljenim ulogama postoji realna opasnost da prvo ,,strada” znanje. Najkraće rečeno, pitanje upisne politike i organizacije nastavnog procesa je suštinsko pitanje, iz koga proizilazi sve ostalo. Po mom mišljenju, to je predmet koji još uvijek nismo ,,položili”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo