Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MAJA KOSTIĆ-MANDIĆ: Devedesete se vratile na Pravni

Objavljeno prije

na

Dr Maja Kostić-Mandić, vanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici, gdje predaje Međunarodno privatno pravo i Osnove ekološkog prava. Autor je i koautor više monografija, udžbenika i priručnika. Vodeći je autor monografije o Međunarodnom privatnom pravu Crne Gore, koju je ove godine izdala renomirana izdavačka kuća Kluwer International, na engleskom jeziku, što predstavlja i prvo izdato djelo o pravu Crne Gore za navedenog izdavača.

Neposredan povod za ovaj razgovor je njeno obraćanje rektoru Univerziteta Crne Gore da učini sve što je u njegovoj nadležnosti da se „očuva zakonitost rada i kvalitet nastavnog procesa na predmetu Međunarodno privatno pravo”.

KOSTIĆ-MANDIĆ: U konkretnom slučaju, manje je važna činjenica što se radi o predmetu i broju časova na predmetu koji ja predajem. Suština priče su principijelni razlozi: način na koji se donose odluke i očigledna namjera da se donosilac odluke – dekan, zakloni iza autoriteta organa – Vijeća fakulteta. Posebno pitanje su motivi za takvu odluku, u koje neću da ulazim.

MONITOR: A posljedice?
KOSTIĆ-MANDIĆ: U instituciji gdje do posljednjeg dana pred početak nastave ne znate ni raspored časova, a u slučaju Međunarodnog privatnog prava imate dva profesora, od kojih je jedan u nemilosti, a status drugoga je poznat samo upravi fakulteta, potencijalno može doći do situacije da se oba profesora pojave da drže predavanja studentima u isto vrijeme i na istom mjestu. A onda, neposredno pred početak nastave dobijete odluku ,,Vijeća” koje je jednom profesoru dodijelilo časove u Budvi, a drugom u Bijelom Polju (predavanja u Podgorici iz tog predmeta su u narednom semestru), a opšte poznato je da Vijeće nije ni zasjedalo 10. septembra. Kakva je to poruka i profesorima, i studentima i javnosti?

MONITOR: U dopisu ste naveli da Vas je dekan Pravnog fakulteta Ranko Mujović obavijestio da ćete držati predavanja i ispite u Podgorici i Bijelom Polju na osnovu odluke Vijeća Pravnog fakulteta koja nije ni održana. Zar je i to moguće?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Šta reći, koliko treba biti maštovito osion pa svoju odluku predstavljati odlukom organa koji nije zasjedao!

MONITOR: Tvrdite da Vijeće Pravnog fakulteta ne funkcioniše od 20. aprila. Kakve posljedice zbog toga trpi Pravni fakultet?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Prema Zakonu o visokom obrazovanju i Statutu UCG Vijeće fakulteta je stručni organ, a u nadležnosti Vijeća su najvažnija pitanja vezana za praćenje rada studenata, donošenje i izmjene studijskih programa, predmeta i nastavnih metoda. Inače, Vijeće fakulteta donosi odluke većinom glasova ukupnog broja članova koji imaju pravo da učestvuju u odlučivanju. Od 20. aprila 2010. godine Vijeće Pravnog fakulteta ne funkcioniše, jer se ne zna struktura Vijeća, kvorum i većina potrebna za odlučivanje. To pitanje je postalo sporno, kada rezultati glasanja nisu bili po volji dekanu Mujoviću. U situaciji kada je broj članova Vijeća, organa kome je dekan odgovoran, postao najbolje čuvana tajna na Pravnom fakultetu, dio članova Vijeća je odlučio da ne prisustvuje sjednicama Vijeća i da ne učestvuje u donošenju nezakonitih odluka. Posljedice su, nažalost, brojne, a odgovornost snosi dekan fakulteta.

MONITOR: Na primjer?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Nisu donijete najvažnije odluke iz nadležnosti ovog organa. Nisu verifikovane ocjene iz ljetnjeg semestra, zbog čega studenti ne mogu da ovjere semestar i upišu narednu godinu studija, nije izabran predstavnik za Senat, a predstavnicima u Strukovnom vijeću nije, nakon osporavanja od strane dekana Mujovića, potvrđen izbor. Zato Pravni fakultet nema predstavnike u organima Univerziteta i ne učestvuje u donošenju odluka od značaja za Univerzitet. Zbog nefunkcionisanja Vijeća ne donose se ni predlozi o izboru u zvanja, odluke o organizaciji studija, ne rješavaju se problemi u primjeni ECTS sistema na koje su ukazali i profesori i studenti. Ne odlučuje se o prijavama magistarskih i doktorskih radova, ne imenuju se komisije za ocjenu i odbranu magistarskih i doktorskih radova, niti se razmatraju izvještaji komisija o njihovoj ocjeni. Takođe, ne donose se odluke o upisu studenata na poslijediplomske magistarske i doktorske studije, niti se razmatraju predlozi Komisije za poslijediplomske studije. Ne razmatraju se predlozi profesora za izmjenu programa predmeta, o objavljivanju udžbenika i monografija, o stručnom usavršavanju zaposlenih, organizaciji naučnih skupova. Ovo su ključna pitanja za rad jedne visokoškolske ustanove i bez odlučivanja o njima ona zamire i propada.

MONITOR: Kakvo je ukupno stanje na Univerzitetu Crne Gore? Vaše kolege kažu da na Univerzitetu vladaju klijentelizam i podaništvo.
KOSTIĆ-MANDIĆ: Bojim se da je to ,,bolest” koja razara cijelo društvo. Interesne grupacije, koje su djelimično i partijski uvezane, stvaraju se u okviru univerzitetskih jedinica, a svoj uticaj proširuju povezivanjem sa sebi sličnima. Prirodno, to je izraženije na fakultetima koji više prihoduju, ali ima toga i na privatnim univerzitetima.

Pitanje podaništva je ono što predstavlja specifičan problem kada se radi o državnom univerzitetu. Po prirodi stvari, univerzitetski profesor bi trebalo da bude svjestan svoje društvene funkcije i da, koliko je moguće, predstavlja savjest društva, barem kada se radi o onim temama kojima se profesionalno bavi. Ipak, treba imati u vidu da smo i mi samo ljudi, a time i podložni određenim društvenim trendovima. Činjenica je da se u današnjoj Crnoj Gori drugačije mišljenje tretira kao usud. Posljednjih godina sve je manje izražena kritička svijest od strane stručne javnosti, a imam utisak da je u velikoj mjeri prisutna i autocenzura.

MONITOR: Dekan Mujović, inače nekadašnji poslanik DPS-a, često je akter raznih afera na Pravnom fakultetu. Oni koji na to ukažu, među kojima ste i Vi, bivaju diskriminisani, ućutkivani na sjednicama, smanjuje im se broj časova…
KOSTIĆ-MANDIĆ: Vaspitavana sam da ljude ocjenjujem na osnovu njihovih djela i da ne gajim predrasude prema bilo kome zbog bilo koje vrste različitosti. Tako, svojevremeno u Skupštini Crne Gore, kao poslanik imala sam odličnu komunikaciju sa svima, pa i sa poslanicima DPS-a. Inače, nezavisno od mog opozicionog opredjeljenja i danas veoma uspješno profesionalno sarađujem sa institucijama i pojedincima kada se radi o projektima koji su od značaja za društvo. I baš zbog ovakvog iskustva posebno me boli kada vidim da se u instituciji u kojoj radim od početka devedesetih ponovo osjeća ona zlokobna atmosfera da vaš radni i profesionalni položaj zavisi od toga da li ste u dobrim odnosima sa dekanom i da li vas neki ,,komitet” smatra podobnim. Jer, funkcija dekana je da rukovodi i da bude prvi među jednakima, koji će autoritet da crpi iz svog odnosa prema instituciji, studentima, kolegama i zaposlenim u administraciji. Ipak, očigledno je da način na koji će dekan obavljati funkciju bitno zavisi od same ličnosti dekana. Još kad neko sebe postavi iznad zakona, pa se javno poziva na moćne zaštitnike na najodgovornijim državnim funkcijama, to postaje već ozbiljan društveni problem, koji prevazilazi lične odnose između kolega. Navešću kao primjer nezakonitog postupanja uprave formiranje komisije za ispitivanje studenata iz predmeta Savremeni politički sistemi, koji predaje profesor Milan Popović, suprotno odredbama Zakona o visokom obrazovanju i stava Vijeća Pravnog fakulteta, kojom je omogućeno ispitivanje više desetina studenata, bez saglasnosti predmetnog nastavnika. Ako mi, profesori prava, ostanemo nijemi na očigledno kršenje prava čemu možemo da naučimo svoje studente.

Ispit koji još nije položen

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje da se na Univerzitetu konstantno urušava kvalitet nastave i istraživačkog rada i da sa njega studenti odlaze sa diplomama koje ne „pokriva” adekvatno znanje?
KOSTIĆ-MANDIĆ: Iz iskustva mogu da potvrdim da je bolonjski proces doveo do značajno povećane ,,prohodnosti” i skraćivanja prosječnog trajanja studija. Ipak, nesporno je da je došlo i do snižavanja realne vrijednosti ocjene. U našim uslovima, kada na masovnim fakultetima, kao što je Pravni, treba izvoditi predavanja, vježbe, više provjera znanja u toku semestra, uz ostale aktivnosti, za više stotina studenata, to je veoma zahtjevno za profesore. Zbog više provjera znanja u toku semestra iz svih predmeta studenti nemaju vremena da produbljenije ovladaju materijom već se više koncentrišu na završavanje dnevnih obaveza. Da sam ja sada student, nisam sigurna kako bih se snašla sa učenjem u isto vrijeme po četiri-pet različitih predmeta. Sa druge strane, s obzirom na obim obaveza u nastavi, profesori sve manje vremena mogu da posvete naučno-istraživačkom radu i svom profesionalnom usavršavanju. U ovim podijeljenim ulogama postoji realna opasnost da prvo ,,strada” znanje. Najkraće rečeno, pitanje upisne politike i organizacije nastavnog procesa je suštinsko pitanje, iz koga proizilazi sve ostalo. Po mom mišljenju, to je predmet koji još uvijek nismo ,,položili”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo