Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERIK GORDI; EU je stalna meta nacionalista i rasista

Objavljeno prije

na

Iako je razaranje SFRJ privlačilo godinama veliku pažnju svijeta, relativno je malo intelektualaca koji su se ozbiljno bavili ovom temom. Jedan od rijetkih poznavalaca ljudi i onoga što im se dešavalo ovdje 90-tih, je Erik Gordi, američki sociolog koji je do 2007. predavao na Klark univerzitetu u Masačusetsu, a sada je direktor Centra za studije jugoistočne Evrope Londonskog univerzitetskog koledža. Gordi je objavio knjigu Kultura moći u Srbiji: nacionalizam i destrukcija alternativa kojom je pokazao istančano razumijevanje doprinosa manipulacije masovnom, populističkom kulturom u održavanju nekontrolisane političke i ekonomske moći.

MONITOR: Amerikanac ste koji živi u EU. Kako vidite perspektivu ove evropske zajednice nacija i naroda? Sve su češće sumnje da je ona ugrožena i da neće opstati.

GORDI: EU još pati od slabe podrške i jakih ograničenja u sposobnosti da vjeruje u samu sebe. Ove slabosti postaju sve vidljivije u uslovima ekonomske krize koja se proširila Evropom. Na prvom mjestu je stalna zategnutost između cilja da se nametne zaokružena i jedinstvena politika sa jedne strane i populističkog projekta održavanja državnog suvereniteta, sa druge. Ova se tenzija posebno ispoljava u ekonomskoj, monetarnoj i imigracionoj politici ali to se takođe vidi i na drugim mjestima – u sukobima oko izdvajanja za budžet, zapošljavanja, i ponovnim sukobima oko poljoprivredne proizvodnje i distribucije. Popularnosti EU ne doprinosi ni fama o njenoj kompleksnosti i veličini njene birokratije. Jedinstveni rezultat je da je EU stalna meta nacionalista, šovinista i rasista. Njena popularnost je ograničena, ali je njen značaj pojačan u ekonomskoj krizi. Iako izgleda da ne pobjeđuje na izborima, nešto se zakonomjerno događa: njena se politika prilagođava mejnstrim partijama koje dobijaju izbore. To je jasno u Britaniji i Francuskoj gdje su vlade okupirane panikom oko imigracije.

Drugi veliki problem u EU je da ona u osnovi nije demokratska. Ona je projekat zamišljen od tehnokrata i za tehnokrate, uvijek suočen sa teškoćom kada se traži opšta podrška. Nedostatak javne potvrde primorao je javnost da ignoriše institucije.To je jedan od razloga zbog kojih Evropski parlament ima među svojim članovima – izabranim više puta – široku zastupljenost partija kao britanska BNP, francuski Nacionalni front, mađarski Jobbik, njemački PVV, belgijski Lijst Dedecker, i druge. EU parlament je postao utočište za rasističke stranke jer pravo na demokratski izbor nije uzeto ozbiljno a njihovo prisustvo podriva kredibilitet institucija do te mjere da bi bilo teško obnoviti njihov ugled. Ovi faktori guraju EU ka veoma ozbiljnoj političkoj krizi. Ukoliko se ovo ponavljanje ne uzme za ozbiljno ono će dobiti takav zamajac da će ga biti teško zaustaviti. To je nesreća jer se mnogi vrijedni projekti ne mogu realizovati bez angažmana EU.

MONITOR: Ko je odgovorniji za razbuktavanje ekonomske krize u Evropi – Evropljani ili Amerikanci koji su je, smatra se, generisali?

GORDI: Ekonomska kriza ukazuje na posljedicu premeštanja važne ekonomske aktivnosti od država Sjeverne Amerike i Evrope ka drugim djelovima svijeta. Evropski i američki političari su vjerovali da su pronašli put da razaranje industrije zaštite od nadolazeće krize: oni su rezonovali da EU i SAD možda nemaju kapacitet da se takmiče u proizvodnji, ali da još imaju prednost u tehnologiji i obrazovanju. U osnovi ovo održava uvjerenje da se proizvoditi može svuda ali da bankarske i finansijske aktivnosti treba da ostanu tamo gdje su oni, a da bi se potrošnja mogla finansirati kapitalom međunarodnog porijekla. Konkretno to znači činiti sve što može da se učini da se proširi finansijska aktivnost, uključujući i to da se javna dobra ponude privatnim kupcima i oslabi regulacija. Jedan od razloga što se kriza proširila tako brzo jeste to što su evropske banke naveliko radile istu stvar kao i američke. Pucanje balona je pogodilo toliko jako zato što je jedan od načina na koji zapadne zemlje privlače kapital jeste razgradnja sistema socijalne zaštite koji bi ljude zaštitio od bankarskih pretjerivanja.

MONITOR: Kako bi se zemlje Zapadnog Balkana snašle u ovim opštim nevoljama kada bi, na primjer, sada bile primljene u EU?

GORDI: Nema sumnje da je najveća prednost koju nudi EU pristup tržištima rada i potrošnje, to je takođe i veoma skupo. Iskustvo Rumunije i Bugarske je u tom smislu posebno instruktivno. Njima je dopušteno da postanu članice prije nego što su ispunile sve postavljene uslove. To je urađeno djelimično iz simboličkih razloga, posebno kao način da se utiče na Hrvatsku i Srbiju, a djelimično zato što mnoge zemlje EU računaju da će opšti napredak učiniti lakšim pravne i institucionalne reforme. Očekivanja nisu ispunjena i sada EU razmatra načine da održi drugorazredni položaj za najnovije članice.

MONITOR: Organizovani kriminal je stalna primjedba u izvještajima EU za Srbiju i Crnu Goru. Ali šverc duvana su podsticale i u njemu učestvovale velike duvanske kompanije, pretežno američke na štetu budžeta bogatih zemalja Zapadne Evrope. Danas Vašington brine zbog trgovine kokainom preko Balkana. Može li se sistematično boriti protiv organizovanog kriminala sa toliko selektivnog pristupa od situacije do situacije?

GORDI: Dobro poređenje se može naći u sukobima oko snabdijevanja kokainom unutar SAD, koja je istovremeno najveći borac protiv droge i njen najveći uvoznik. Vlade Kolumbije i Venecuele se bune i tvrde da mjere sprječavanja proizvodnje kokaina njima nanose ekonomsku i političku štetu, dok se meksička vlada protivi zbog načina na koji se duž transportnih puteva primjenjuju rizični načini zabrane . Sve ove vlade ističu da mjere zabrane proizvodnje i rasturanja droge moraju da budu usklađene za borbom protiv tražnje i potrošnje u SAD. Narkotici su sigurno istovremeno najprofitabilniji i najopasniji i najrizičniji biznis organizovanog kriminala – taj biznis uključuje sve od uzgajanja do industrijske prerade, transporta i distribucije i svih načina rasturanja . Jedan od razloga zašto su mjere protiv rasturanja narkotika imale tako malo uspjeha jeste što tako složeni globalni biznis iziskuje i složeni globalni odgovor. A to je skupo, teško i opasno i moguće je da prevazilazi kapacitete većine službi koje se bave primjenom zakona.

MONITOR: Koliko je važna a koliko rizična „demokratija odozdo” o kojoj ste pisali kada se radi o Srbiji?

GORDI: Najveći rizik je da će biti prihvaćena forma, ali ne i suština demokratije. Formalno imamo partije i izbore, ali to je samo malo pomjeranje zvaničnika, mala odgovornost, slaba veza građana i institucija, nepromjenljivost elite koja mnogo više radi za vlastiti nego opšti interes. Iskustvo država iz regiona poslije 1918. je vrijedno razmatranja. U svakoj od njih je bilo teško uspostaviti parlamentarni sistem, koji je postao slab i u kojem su dugo dominirale iste grupe moćnika. One su imale nejasnu, neartikulisanu podršku u javnosti i malo međunarodne pomoći. Kada je politički i ekonomski pritisak počeo da raste poslije 1930, trebao je mali napor da političari koji su imali simpatije za fašizam izbiju u prvi plan. Dodao bih da je cilj uspostavljanje i održavanja sveobuhvatne demokratske kulture često nedostižan u zemljama za koje se uopšteno smatra da su demokratije.

MONITOR: Institucije su u zemljama ex-yu, pa i u Hrvatskoj, još slabe i zato što su često, kako se otkriva, korumpirane. Kako stvoriti institucije od povjerenja građana?

GORDI: Jedan od osnovnih faktora za toliku korupciju je i to što se odluke donose u malom krugu, a njihov se uticaj kanališe kroz političke partije. Nedostaje učešće javnosti, transparentnost i nema kontrole. Jedna od najčešće korišćenih definicija korupcije je da ona podrazumijeva da se javnim dobrom ili javnim servisom raspolaže kao ličnim vlasništvom. Dio rješenja je decentralizacija kontrole nad resursima.Dio je veća pažnja i provjera, odustajanje od prihvaćenog da je korupcija nešto normalno sa čim bi se trebalo pomiriti. A onda i veća ekonomska aktivnost, posebno jačanje konkurencije i umanjivanje uloge monopolista koji kontrolišu tržište preko svog uticaja na političke partije. Iako korupcije ima svuda u svijetu, pa i u EU, kada lokalni i regionalni igrači budu prinuđeni da se utrkuju na evropskom i globalnom nivou, shvatiće da im korupcija više šteti nego koristi. Oni će je onda smanjivati i učiniće da ona bude mnogo skuplja aktivnost.

MONITOR: Islamofobija je postala ne samo američki već i evropski problem. Koliko se tu radi o racionalizaciji straha od nepoznatog i nepoznavanju islamske kulture a koliko o prikrivenom rasizmu?

GORDI: Kratak odgovor: 100% rasizam.

Profesionalci iz trećeg ešalona

MONITOR: Imate li utisak da su narodi ex-yu prostora prevazišli svoja nacionalistička polazišta koja su ih odvela u razaranja i ratove?

GORDI: Ponekad! Ima momenata kada zadivljuje kreativnost i odgovornost zvaničnika koji nisu u samom državnom vrhu. Daću vam dva primjera: prvo, zanemarljiv nivo nasilja nakon donošenja mišljenja o proglašenju nezavisnosti Kosova što je svakako rezultat saradnje lokalnih uprava, carine i policije. Ali, zvanične politike to neće priznati. Drugo, saradnja policija i tužilaštava u stvari organizovanog kriminala kao u slučaju ubistva Pukanića, proizvela je slične strategije za praćenje i zaštitu svjedoka. Uvijek kažem diplomatama da umjesto što slušaju političke govore zvaničnika na vrhu, bace pogled na ozbiljan rad ljudi iz trećeg ili četvrtog ešalona, i vidjeće profesionalce koji žele da svoj posao rade dobro i znaju da to ne mogu bez saradnje sa kolegama iz susjednih zemlja. Tome podršku daju i potezi hrvatskog i srpskog predsjednika koji su podržali REKOM inicijativu, iako se još ne uviđa značaj toga. Istovremeno, u nekom postkonfliktnim sredinama kao što je Kosovo i BIH lako se uočava nastavak modela konfrontacije i eskalacije.

Opasna apatija

MONITOR:Da li je na Balkanu, ali i u razvijenom svijetu zapadne demokratije, još na djelu „kultura moći” o kojoj ste pisali 1999?

GORDI: Mnogi ljudi interpretiraju „Kulturu moći” kao vrstu snobovske kritike populizma i niske kulture. Mislim da je to preusko. Ključ je u tome da nema alternativa, da ima malo kreativnosti i dijaloga a i to je pod nekakvim pritiskom. Zato su mnogi ljudi iznenađeni kada im kažem da nije stvar u turbo folku ili da je to zato što mi se on ne sviđa. Problem nikada da nije bio TF već sistematična kolonizacija kulturnog prostora turbofolkom koja guši druge mogućnosti izražavanja.

Nedugo nakon pojavljivanja „Kulture moći” dogodio se dobro poznati teroristički napad u SAD 2001, velika politička i kulturna kampanja protiv terorizma, za jedinstvo, što je povremeno zvučalo kao antiislamski šovinizam.. Bio sam zapanjen koliko su mnoge od ovih konsenzusom usvojenih strategija ličile na one iz Miloševićevog režima.Ali države sa većim medijskim tržištem i rafiniranijim tehnikama komunikacije mogu da koriste monopolske medije na efikasniji način nego mala i prilično „porozna” zemlja.

Na sreću, mogu da kažem da i u SAD i u Srbiji postoji kritična masa pametnih i odgovornih ljudi koja je često u stanju da umanji ovu vrstu moći. Najveća opasnost sa kojom se suočavamo ne dolazi od ideološke opozicije već od rezignacije i apatije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo