Povežite se sa nama

INTERVJU

IGOR RAKČEVIĆ, PREDSJEDNIK ULUCG Vjerujem u angažman umjetnosti

Objavljeno prije

na

Stvaralaštvo Igora Rakčevića poznato je crnogorskoj javnosti. Diplomirao je grafiku na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, a magistrirao u Beogradu. Bio je predstavnik Srbije i Crne Gore na 51. Bijenalu u Veneciji 2005, a učestvovao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu – Venecija, Kasel, Beč, Barselona, Pariz, Sarajevo, Beograd, Zagreb… Predsjednik je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.

MONITOR: Od prošle godine predsjednik ste Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, najstarije crnogorske likovne organizacije. Šta ste zatekli i šta ste uspjeli da uradite za ovo vrijeme?
RAKČEVIĆ: Mojim dolaskom na čelo ULUCG-a nastavio se pozitivan trend u funkcionisanju ove značajne strukovne organizacije. Novine se ogledaju u intenziviranju saradnje sa sličnim institucijama iz inostranstva u cilju osmišljavanja i realizacije zajedničkih projekata. Bitan cilj nam je i regulisanje prava naših članova na radne prostore pa smo započeli projekat uspostavljanja dijaloga sa lokalnim vlastima, kako bi za ovaj problem pronašli specifična rješenja za svaku opštinu ponaosob. Formirali smo savremenu internet prezentaciju preko koje redovno informišemo članstvo o dešavanjima i mogućnostima učešća u različitim programima. Bitan segment web site-a se odnosi na prezentacije naših članova i njihovog stvaralaštva, što svima pruža jednake mogućnosti da svoj rad predstave. Pored redovnih izložbenih aktivnosti, realizovali smo izložbu naših članova u galeriji Zvonimir u Zagrebu, a u pripremi je još nekoliko sličnih projekata koji imaju za cilj kulturnu reintegraciju, kako se to sada naziva, zemalja Zapadnog Balkana. U tom smislu, otvorili smo mogućnosti izlaganja na godišnjem nivou u galerijama u Beogradu, Zadru, Splitu i Zagrebu. U pripremi je i nekoliko projekata koji će pružiti rezidencijalne mogućnosti našem članstvu, ali ću o tome govoriti kada njihova realizacija bude izvjesna.

MONITOR: Iako postoji od 1946. godine, iako je od 2005. član Evropske asocijacije umjetničkih udruženja, već deset godina Udruženje likovnih umjetnika je nevladina organizacija. Koliko je teško raditi bez novčane pomoći države i kako komentarišete tu odluku da i dalje niste na budžetu države?
RAKČEVIĆ: Pomoć od države postoji, naravno ne u mjeri u kojoj bi mi željeli i koliko bi bilo dovoljno za ambicioznije zahvate. Poštujući zahtjeve i ograničenja vremena u kojem živimo, namjera nam je da od Ministarstva kulture napravimo istinskog partnera u realizaciji jedne šire priče, a to je brendiranje crnogorske likovne umjetnosti kao nečeg što mi stvarno možemo da ponudimo u međunarodnim okvirima. U tom kontekstu mi ne bi bili samo mrvica u budžetu već aktivni sudionik društvenog boljitka, a to je onda situacija u kojoj svi dobijaju.

MONITOR: Da li imate neki plan poboljšanja rada Udruženja – saradnja s organizacijama ili finansiranje od nekih firmi?
RAKČEVIĆ: Pored generalne strategije razvoja koju sam vam izložio u prethodnom odgovoru, već smo uspostavili saradnju sa međunarodnim organizacijama i diplomatskim predstavništvima koji djeluju u našoj zemlji. Plod te saradnje su nekoliko realizovanih programa i izložbi i nekoliko u pripremi. Stvaranjem imidža moderne organizacije privući ćemo privatni sektor i ostvariti obostrani interes. Primjera radi, namjera je da na sljedećoj tradicionalnoj izložbi, pored nagrada Milunović – Stijović – Lubarda koje inače dodjeljujemo, dodijelimo i nagradu za životno djelo. Tu nagradu, uz organizaciju izložbe, bi mogao da finansira neko od subjekata iz krupnog biznisa.

MONITOR: Udruženje danas broji 360 članova. Umjetnici su različitih poetika, pravaca – od klasičnog slikarstva do smjelog eksperimenta. Kao predsjednik našeg najvažnijeg likovnog udruženja, kako ocjenjujete savremenu crnogorsku likovnu scenu?
RAKČEVIĆ: Smatram našu likovnu scenu izuzetno bogatom i dinamičnom. Mnogo veće sredine od naše bi se mogle podičiti raznolikošću i kvalitetom koju mi posjedujemo. Kao što sam već naglasio, smatram da je crnogorska likovna umjetnost jedan od bitnijih izvoznih artikala, naravno ako bi se to kanalisalo na pravi način, što kao strukovno udruženje pokušavamo. Na lokalnom nivou, suočeni smo sa nedostatkom tržišta i adekvatne likovne kritike. U ovoj konstalaciji, mnogi umjetnici nijesu u mogućnosti da žive od svoje umjetnosti.

MONITOR: Prepoznatljivi ste po vašim grafikama koje ste radili na “ljepenci” – materijalu kojim se pakuju industrijski proizvodi i na kojim se naslućuju likovi radnika. Vaše grafike su prilično kritične prema vremenu u kojem živimo. Smatrate li da angažovani stav umjetnika utiče i mijenja nešto u svijesti ljudi?
RAKČEVIĆ: Obaveza svakog umjetnika je da bude budni sudionik stvarnosti. Većina djela koje srijećemo u istoriji umjetnosti jesu upravo to. Mnoge bitne društvene promjene su najavljene, ili čak prouzrokovane djelovanjem umjetnika i njihove umjetnosti. Vjerujem u angažman u umjetnosti.

MONITOR: Ne pravite otiske grafika, već su vam one unikatne. Takođe istražujete i u drugim vidovima umjetnosti – instalaciji i video artu. Kažite nam o procesu nastanka vaših radova.
RAKČEVIĆ: Ideja inicira potrebu da neko stvori umjetničko djelo. Kod mene se jednom realizovana ideja ne rabi dodatno. Odluku o mediju koji ću koristiti za realizaciju određene ideje donosim naknadno. Jozef Bojs je izjavio da je svako umjetnik. Moj moto je da sve može biti umjetnost, misleći pri tom na materijalizaciju umjetničkog djela.

MONITOR: Vaše samostalno izlaganje uvijek je bilo veoma pozitivno ocijenjeno od likovnih kritičara. Radove ste predstavili i na najprestižnijoj umjetničkoj smotri, Bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji, kao i na Bijenalu arhitekture.
RAKČEVIĆ: Svakako je čast biti prepoznat kao dio globalnih umjetničkih tokova određenog trenutka.

MONITOR: U Smokovcima, selu odakle potičete, planirate da napravite razne likovne radionice, izložbe… Dokle ste stigli s realizacijom, jeste li ugovorili neke saradnje?
RAKČEVIĆ: Riječ je o svojevrsnoj permanentnoj umjetničkoj radionici koja ima za cilj valorizaciju pasivnih predjela putem umjetničkog djelovanja. Akcenat je na pješačkim stazama koje su nekada bile jedine komunikacije između različitih mjesta. Neke od njih potiču iz ilirskog perioda i one predstavljaju svojevrsne spomenike kulture, života i navika ljudi. Proces migracije stanovništva ranih 60-ih godina prošlog vijeka je sela stare Crne Gore gotovo sasvim opustio i te komunikacije su, usljed nekorištenja zaboravljene. Ideja njihove revalorizacije i reinterpretacije podrazumijeva postavljanje umjetničkih radova tokovima uređenih staza, i pored umjetničke ima turističku dimenziju. Jedna takva – art staza, već je realizovana i vodi od Poseljana do Smokovaca. Na ovaj način, kao krajni rezultat, umjetnost stvara društveni benefit.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo