Povežite se sa nama

INTERVJU

Možemo smijeniti DPS

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović uputio je rukovodstvima svoje stranke, Socijalističke narodne partije i Nove srpske demokratije inoviranu platformu o zajedničkom djelovanju opozicije. Dokument nosi naziv Demokratski front – Bolja Crna Gora, a čine ga politička platforma, programski osnov, akcioni plan i sporazum o zajedničkom djelovanju. Radulović kaže da je predloženom platformom digao ljestvicu na potreban nivo, a da je može preskočiti “svako ko nema tegobe ličnog interesa, tajnih dilova, sujete i uskogrudosti”.

MONITOR: Otkud potreba da se radi na novoj platformi o opozicionoj saradnji?
RADULOVIĆ: Zbog mnogo čega što bi se moglo podvesti pod sudnje, bilo da je u pitanju sadašnjost ili budućnost Crne Gore, zbog suprotstavljanja trajnom okamenjenju ove bolesne stvarnosti, zbog patološkog mentalnog stanja mnogih, zbog sve većeg zamora i apatije brojnih, zbog sudbine preostalih limitiranih resursa, zbog onog što slijedi bilo da su u pitanju personalne promjene u DPS-u, integracije ili važne ekonomske odluke, zbog odgovora ko i kako treba što prije da ponudi pravu alternativu i smijeni ovu političko-ekonomsko-kriminogenu strukturu koja gospodari Crnom Gorom. Na sve to platforma Demokratski front-Bolja Crna Gora pokušava da odgovori.

MONITOR: U čemu se razlikuje ova od platforme koju ste ponudili prije dvije godine i ko je sve učestvovao u njenoj izradi?
RADULOVIĆ: Da se realizovala prethodna platforma, da je postojalo dovoljno političke volje da se stvori demokratski front na jasnim osnovama, „druge bi nam ptice danas pjevale”. Ako je za utjehu, danas je politička volja drugačija, čak i kod onih koji su imali otpor prije dvije godine, a to je i imperativni zahtjev opozicionih birača, i to može samo da motiviše apstinente i pokoleba glasače vlasti. Platforma je do kraja aktuelna i dorečena, konsultovani su globalni trendovi, uvažene naše specifičnosti, skenirano postojeće stanje, otvara i zatvara sva pitanja, čak i ona delikatna, daje odgovore u svim segmentima, ukazuje na negativnosti djelovanja opozicije, apostrofira odgovornost i promoviše principe i dinamiku formiranja istinskog fronta. Ponuđena rješenja su rezultat promišljanja i rada svih ovih godina, mog i mojih najbližih saradnika i kolega, njih desetak iz PzP i većeg broja stručnjaka sa univerziteta iz Crne Gore i inostranstva, iz privrede i drugih institucija. Taj tim dobro funkcioniše.

MONITOR: Da li je bilo nekih reagovanja partija kojima ste uputili Nacrt platforme ?
RADULOVIĆ: Proslijeđen je onima koji su najodgovorniji za formiranje demokratskog fronta, nuđenje rješenja, smjenu režima i izgradnju drugačije Crne Gore. Onima koji ličnim primjerom treba da pokažu da postoje pošteni, umni, hrabri i dosljedni političari. Moja životna filozofija je vjerovanje da sve zavisi od mene a ne od drugih, što prevedeno na političku stvarnost znači – do kada će ova struktura biti na vlasti ne zavisi od njih i njihovog aparata već od nas, rukovodstava SNP, NSD i PZP. To sam jasno saopštio saborcima. Reakcije i ocjene su većinom jako pozitivne, mada postoje i skeptici da li će uspjeti ovaj istorijski poduhvat, kao i oni koji još ne mogu da obuzdaju sujetu, rizikuju lične pozicije, sitne privilegije ili nešto sasvim drugo. Dokument je obiman i zahtijeva vrijeme za detaljniju analizu. Ponuđen je u obliku nacrta pa svako ko ima bolji predlog, neka izvoli.

MONITOR: Na koje snage još računate osim ovih stranaka?
RADULOVIĆ: Konačna verzija platforme mora da stvori sve pretpostavke da svaki istinski opozicioni činilac i slobodni pojedinac, predstavnik civilnog sektora bude aktivni dio ili podržavalac demokratskog fronta, a mi iz vrha tri partije to da pretočimo u stvarnost. Nikome ne smije biti tijesno u demokratskom frontu, bili oni dosljedni opozicioni lideri od devedesetih ili aktuelni, nekadašnji unionista ili independista, zagovornik teze prvo država pa sloboda ili onaj koji je bio mišljenja da sloboda stvara državu, predstavnik manjinskog ili većinskog naroda, osjećao se kao Crnogorac, Srbin, Bošnjak, Musliman, Albanac ili Hrvat. Svi zajedno, na principijelan i kompromisan način, u smjenu režima i izgradnju drugačije Crne Gore. Moramo stvoriti uslove da onaj ko nije sa nama nije tu, ne zbog nas nego zbog sopstvenih problema.

MONITOR: Zatražili ste da se najjače opozicione partije obavežu da će na svim sljedećim izborima nastupati jedinstveno i da ne prave koalicije sa DPS-om ili nekim njegovim dijelom. Otkuda te sumnje?
RADULOVIĆ: Koliko zbog čistih računa unutar fronta, a više zbog jasne poruke biračima i otklona od mogućnosti režimske manipulacije. Svaki dil sa DPS-om, traženje nekog zdravog jezgra ili opstrukcija formiranja snažne alternative su samo gubitničke varijacije i izdaja Crne Gore. Formula da DPS pređe u opoziciju je jednostavna. Jakom alternativom, jasnim porukama ostvaruje se puni sinergetski efekat i pobjednički rezultat. A poslije pročišćenja Crne Gore ne znam koliko će ih imati mogućnost da se dalje bave politikom.

MONITOR: U sporazumu o zajedničkom djelovanju ne isključujete mogućnost saradnje sa SDP-om?
RADULOVIĆ: U Nacrtu platforme jasno piše da se eventualna koalicija sa SDP-om ili nekim drugim činiocem može formirati samo uz saglasnost svih konstituenata fronta. Nadam se da će ih biti dvocifren broj. Mislim da SDP –u treba dati uslovnu šansu da izazove krizu vlade, potrebu prijevremenih izbora, ili zahtjev za formiranje prelazne vlade ili vlade nacionalnog spasa. Treba ih staviti pred svršen čin ili-ili. Uostalom, kako će se ponijeti SDP, što će biti sa njim, da li će rasti u koaliciji sa DPS-om ili će nestati, ne zavisi od SDP-a, već od snage i principa fronta.

MONITOR: Da li je možda bolje prvo osnovati novu opozicionu partiju, pa onda krenuti u ostvarivanje onog što ste predvidjeli u platformi?
RADULOVIĆ: Cilj ove platforme je da se okupi sva kreativna energija na jednom mjestu. Ukoliko lideri i rukovodstvo SNP, NSD i PZP ne odgovore tom istorijskom izazovu, tada su neminovni određeni procesi, izraženi u fluktuaciji opozicionih birača ka apstinentima ili ka režimu, marginalizacija sadašnje opozicione elite, kumulativno slabljenje parlamentarnih opozicionih partija, jačanje DPS-a i SDP-a, formiranje neprincipijelnih koalicija po principu švedskog stola, dalja retorička polarizacija Crne Gore po nacionalnoj osnovi. U takvoj situaciji neminovno bi bilo formiranje nove političke snage na građanskim principima, koja bi uvažila državu Crnu Goru i nudila kvalitetna rejšenja iz „usta” kompetentnih i nekompromitovanih pojedinaca a koja bi se okupila oko nekih prepoznatljivih ili novih političkih činilaca. No, to bi sve bilo na dugom štapu, u nekom drugom „dijeljenju karata”, post festum, sa mnogo manje resursa i mogućnosti.

MONITOR: Smatrate da je neminovno sprovođenje lustracije, posebno u policiji, medijima, tužilaštvu i pravosuđu. Kakve su šanse za to?
RADULOVIĆ: Zavisi ko bude sljedeća vlast. Lustracija, kao i krivična odgovornost za teške devijacije iz prošlosti, su potrebni da bi se došlo do tvrdih temelja na kojima se može izgraditi moralna crnogorska kuća i da to bude trajni nauk sljedećim generacijama.

MONITOR: Zagovarate preispitivanje komercijalnih i privatizacionih ugovora koji su, prema Vašem sudu, zaključeni na štetu građana Crne Gore. Na koje ugovore mislite i da li je to moguće?
RADULOVIĆ: Prije svega na KAP i Željezaru. Postoje sve pretpostavke da se to sprovede, potrebno je nezavisno tužilaštvo i odgovorna vlast.

MONITOR: Situacija u KAP-u i Željezari dala je za pravo Vašim kritikama na račun ovih privatizacija. Ima li popravka?
RADULOVIĆ: Za mnogo taga smo moje kolege i ja bili u pravu, bilo da je u pitanju energetski sektor, infrastruktura, finansijski sektor, globalna kriza ili integracije. Sva aktuelna rješenja se nude u platformi. Investicioni količnik je sada za KAP 3,5 a za Željezaru 5,5, tako da još ima nade za njih.

MONITOR: Govorite i o izmjeni državnih simbola. Zašto je to pitanje aktuelno?
RADULOVIĆ: Da se završi napokon ta politički veoma instrumentalizovana tema na normalan i principijelan način uvažavanjem državnosti Crne Gore, njenih simbola i kroz zakonsku inicijativu za njihovo unapređenje i proširenje. Kada ovaj režim nema sluha i interesa da postigne opšti konsenzus oko državnih simbola, tada opozicija mora pokazati i na ovim temama da je stasala u pravu alternativu.

MONITOR: Predlažete da Crna Gora što prije povuče svoje vojnike iz ISAF misije u Avganistanu. Zašto?
RADULOVIĆ: Iza takvog stava ne stoji samo lični i politički kredo kroz antiratni angažman u posljednjih 20 godina, već ga potvrđuju vojno-političke analize. Danas rat u Avganistanu, za razliku od početka, kada je imao nepodijeljenu podršku domaće i političke javnosti zemalja saveznika, to nema ni u SAD nu u pet ključnih saveznika. On je već na terenu izgubljen. Dž. L. Džons, savjetnik predsjednika Obame, tvrdi da NATO ne pobjeđuje u Avganistanu.To su i stavovi američke administracije artikulisani kroz „Novu strategiju za Avganistan i Pakistan”. Građani Crne Gore ne smiju biti „topovsko meso” ničije političke trgovine i kupovine spoljne politike. Crna Gora, shodno svom kapacitetu, treba da učestvuje samo u mirovnim misijama i tako doprinese izgradnji kolektivnog sistema odbrane od globalnih prijetnji.

MONITOR: Referentni ste profesor, da li se kajete što ste u politici i da li ste optimista da se nešto bitnije može promijeniti u ovakvoj Crnoj Gori?
RADULOVIĆ: Profesija me obavezuje da se javno suprotstavim ovom zlu. Morao sam da pretočim svoje znanje u praksu. Neću da moj ovozemaljski trag bude u naslovima prašnjavih univerzitetskih knjiga, koje neće imati ko da čita, već u modernim fabrikama u kojima će te iste knjige biti neophodno štivo inženjerima. Zato idem do kraja. Optimista sam, neće valjda Crna Gora ostati mimo svijeta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo