Povežite se sa nama

INTERVJU

Možemo smijeniti DPS

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović uputio je rukovodstvima svoje stranke, Socijalističke narodne partije i Nove srpske demokratije inoviranu platformu o zajedničkom djelovanju opozicije. Dokument nosi naziv Demokratski front – Bolja Crna Gora, a čine ga politička platforma, programski osnov, akcioni plan i sporazum o zajedničkom djelovanju. Radulović kaže da je predloženom platformom digao ljestvicu na potreban nivo, a da je može preskočiti “svako ko nema tegobe ličnog interesa, tajnih dilova, sujete i uskogrudosti”.

MONITOR: Otkud potreba da se radi na novoj platformi o opozicionoj saradnji?
RADULOVIĆ: Zbog mnogo čega što bi se moglo podvesti pod sudnje, bilo da je u pitanju sadašnjost ili budućnost Crne Gore, zbog suprotstavljanja trajnom okamenjenju ove bolesne stvarnosti, zbog patološkog mentalnog stanja mnogih, zbog sve većeg zamora i apatije brojnih, zbog sudbine preostalih limitiranih resursa, zbog onog što slijedi bilo da su u pitanju personalne promjene u DPS-u, integracije ili važne ekonomske odluke, zbog odgovora ko i kako treba što prije da ponudi pravu alternativu i smijeni ovu političko-ekonomsko-kriminogenu strukturu koja gospodari Crnom Gorom. Na sve to platforma Demokratski front-Bolja Crna Gora pokušava da odgovori.

MONITOR: U čemu se razlikuje ova od platforme koju ste ponudili prije dvije godine i ko je sve učestvovao u njenoj izradi?
RADULOVIĆ: Da se realizovala prethodna platforma, da je postojalo dovoljno političke volje da se stvori demokratski front na jasnim osnovama, „druge bi nam ptice danas pjevale”. Ako je za utjehu, danas je politička volja drugačija, čak i kod onih koji su imali otpor prije dvije godine, a to je i imperativni zahtjev opozicionih birača, i to može samo da motiviše apstinente i pokoleba glasače vlasti. Platforma je do kraja aktuelna i dorečena, konsultovani su globalni trendovi, uvažene naše specifičnosti, skenirano postojeće stanje, otvara i zatvara sva pitanja, čak i ona delikatna, daje odgovore u svim segmentima, ukazuje na negativnosti djelovanja opozicije, apostrofira odgovornost i promoviše principe i dinamiku formiranja istinskog fronta. Ponuđena rješenja su rezultat promišljanja i rada svih ovih godina, mog i mojih najbližih saradnika i kolega, njih desetak iz PzP i većeg broja stručnjaka sa univerziteta iz Crne Gore i inostranstva, iz privrede i drugih institucija. Taj tim dobro funkcioniše.

MONITOR: Da li je bilo nekih reagovanja partija kojima ste uputili Nacrt platforme ?
RADULOVIĆ: Proslijeđen je onima koji su najodgovorniji za formiranje demokratskog fronta, nuđenje rješenja, smjenu režima i izgradnju drugačije Crne Gore. Onima koji ličnim primjerom treba da pokažu da postoje pošteni, umni, hrabri i dosljedni političari. Moja životna filozofija je vjerovanje da sve zavisi od mene a ne od drugih, što prevedeno na političku stvarnost znači – do kada će ova struktura biti na vlasti ne zavisi od njih i njihovog aparata već od nas, rukovodstava SNP, NSD i PZP. To sam jasno saopštio saborcima. Reakcije i ocjene su većinom jako pozitivne, mada postoje i skeptici da li će uspjeti ovaj istorijski poduhvat, kao i oni koji još ne mogu da obuzdaju sujetu, rizikuju lične pozicije, sitne privilegije ili nešto sasvim drugo. Dokument je obiman i zahtijeva vrijeme za detaljniju analizu. Ponuđen je u obliku nacrta pa svako ko ima bolji predlog, neka izvoli.

MONITOR: Na koje snage još računate osim ovih stranaka?
RADULOVIĆ: Konačna verzija platforme mora da stvori sve pretpostavke da svaki istinski opozicioni činilac i slobodni pojedinac, predstavnik civilnog sektora bude aktivni dio ili podržavalac demokratskog fronta, a mi iz vrha tri partije to da pretočimo u stvarnost. Nikome ne smije biti tijesno u demokratskom frontu, bili oni dosljedni opozicioni lideri od devedesetih ili aktuelni, nekadašnji unionista ili independista, zagovornik teze prvo država pa sloboda ili onaj koji je bio mišljenja da sloboda stvara državu, predstavnik manjinskog ili većinskog naroda, osjećao se kao Crnogorac, Srbin, Bošnjak, Musliman, Albanac ili Hrvat. Svi zajedno, na principijelan i kompromisan način, u smjenu režima i izgradnju drugačije Crne Gore. Moramo stvoriti uslove da onaj ko nije sa nama nije tu, ne zbog nas nego zbog sopstvenih problema.

MONITOR: Zatražili ste da se najjače opozicione partije obavežu da će na svim sljedećim izborima nastupati jedinstveno i da ne prave koalicije sa DPS-om ili nekim njegovim dijelom. Otkuda te sumnje?
RADULOVIĆ: Koliko zbog čistih računa unutar fronta, a više zbog jasne poruke biračima i otklona od mogućnosti režimske manipulacije. Svaki dil sa DPS-om, traženje nekog zdravog jezgra ili opstrukcija formiranja snažne alternative su samo gubitničke varijacije i izdaja Crne Gore. Formula da DPS pređe u opoziciju je jednostavna. Jakom alternativom, jasnim porukama ostvaruje se puni sinergetski efekat i pobjednički rezultat. A poslije pročišćenja Crne Gore ne znam koliko će ih imati mogućnost da se dalje bave politikom.

MONITOR: U sporazumu o zajedničkom djelovanju ne isključujete mogućnost saradnje sa SDP-om?
RADULOVIĆ: U Nacrtu platforme jasno piše da se eventualna koalicija sa SDP-om ili nekim drugim činiocem može formirati samo uz saglasnost svih konstituenata fronta. Nadam se da će ih biti dvocifren broj. Mislim da SDP –u treba dati uslovnu šansu da izazove krizu vlade, potrebu prijevremenih izbora, ili zahtjev za formiranje prelazne vlade ili vlade nacionalnog spasa. Treba ih staviti pred svršen čin ili-ili. Uostalom, kako će se ponijeti SDP, što će biti sa njim, da li će rasti u koaliciji sa DPS-om ili će nestati, ne zavisi od SDP-a, već od snage i principa fronta.

MONITOR: Da li je možda bolje prvo osnovati novu opozicionu partiju, pa onda krenuti u ostvarivanje onog što ste predvidjeli u platformi?
RADULOVIĆ: Cilj ove platforme je da se okupi sva kreativna energija na jednom mjestu. Ukoliko lideri i rukovodstvo SNP, NSD i PZP ne odgovore tom istorijskom izazovu, tada su neminovni određeni procesi, izraženi u fluktuaciji opozicionih birača ka apstinentima ili ka režimu, marginalizacija sadašnje opozicione elite, kumulativno slabljenje parlamentarnih opozicionih partija, jačanje DPS-a i SDP-a, formiranje neprincipijelnih koalicija po principu švedskog stola, dalja retorička polarizacija Crne Gore po nacionalnoj osnovi. U takvoj situaciji neminovno bi bilo formiranje nove političke snage na građanskim principima, koja bi uvažila državu Crnu Goru i nudila kvalitetna rejšenja iz „usta” kompetentnih i nekompromitovanih pojedinaca a koja bi se okupila oko nekih prepoznatljivih ili novih političkih činilaca. No, to bi sve bilo na dugom štapu, u nekom drugom „dijeljenju karata”, post festum, sa mnogo manje resursa i mogućnosti.

MONITOR: Smatrate da je neminovno sprovođenje lustracije, posebno u policiji, medijima, tužilaštvu i pravosuđu. Kakve su šanse za to?
RADULOVIĆ: Zavisi ko bude sljedeća vlast. Lustracija, kao i krivična odgovornost za teške devijacije iz prošlosti, su potrebni da bi se došlo do tvrdih temelja na kojima se može izgraditi moralna crnogorska kuća i da to bude trajni nauk sljedećim generacijama.

MONITOR: Zagovarate preispitivanje komercijalnih i privatizacionih ugovora koji su, prema Vašem sudu, zaključeni na štetu građana Crne Gore. Na koje ugovore mislite i da li je to moguće?
RADULOVIĆ: Prije svega na KAP i Željezaru. Postoje sve pretpostavke da se to sprovede, potrebno je nezavisno tužilaštvo i odgovorna vlast.

MONITOR: Situacija u KAP-u i Željezari dala je za pravo Vašim kritikama na račun ovih privatizacija. Ima li popravka?
RADULOVIĆ: Za mnogo taga smo moje kolege i ja bili u pravu, bilo da je u pitanju energetski sektor, infrastruktura, finansijski sektor, globalna kriza ili integracije. Sva aktuelna rješenja se nude u platformi. Investicioni količnik je sada za KAP 3,5 a za Željezaru 5,5, tako da još ima nade za njih.

MONITOR: Govorite i o izmjeni državnih simbola. Zašto je to pitanje aktuelno?
RADULOVIĆ: Da se završi napokon ta politički veoma instrumentalizovana tema na normalan i principijelan način uvažavanjem državnosti Crne Gore, njenih simbola i kroz zakonsku inicijativu za njihovo unapređenje i proširenje. Kada ovaj režim nema sluha i interesa da postigne opšti konsenzus oko državnih simbola, tada opozicija mora pokazati i na ovim temama da je stasala u pravu alternativu.

MONITOR: Predlažete da Crna Gora što prije povuče svoje vojnike iz ISAF misije u Avganistanu. Zašto?
RADULOVIĆ: Iza takvog stava ne stoji samo lični i politički kredo kroz antiratni angažman u posljednjih 20 godina, već ga potvrđuju vojno-političke analize. Danas rat u Avganistanu, za razliku od početka, kada je imao nepodijeljenu podršku domaće i političke javnosti zemalja saveznika, to nema ni u SAD nu u pet ključnih saveznika. On je već na terenu izgubljen. Dž. L. Džons, savjetnik predsjednika Obame, tvrdi da NATO ne pobjeđuje u Avganistanu.To su i stavovi američke administracije artikulisani kroz „Novu strategiju za Avganistan i Pakistan”. Građani Crne Gore ne smiju biti „topovsko meso” ničije političke trgovine i kupovine spoljne politike. Crna Gora, shodno svom kapacitetu, treba da učestvuje samo u mirovnim misijama i tako doprinese izgradnji kolektivnog sistema odbrane od globalnih prijetnji.

MONITOR: Referentni ste profesor, da li se kajete što ste u politici i da li ste optimista da se nešto bitnije može promijeniti u ovakvoj Crnoj Gori?
RADULOVIĆ: Profesija me obavezuje da se javno suprotstavim ovom zlu. Morao sam da pretočim svoje znanje u praksu. Neću da moj ovozemaljski trag bude u naslovima prašnjavih univerzitetskih knjiga, koje neće imati ko da čita, već u modernim fabrikama u kojima će te iste knjige biti neophodno štivo inženjerima. Zato idem do kraja. Optimista sam, neće valjda Crna Gora ostati mimo svijeta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila

 

MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?

PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.

MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?

PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema  mlađoj generaciji političara.  Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima,  mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga  nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su  javne finansije i  zarade u paralelnim univerzumima, te jedno  drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od  najsiromašnijih država u Evropi.  Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom  Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

Objavljeno prije

na

Objavio:

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije

 

MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?

BEHRAM:  Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.

MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?

BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo