Povežite se sa nama

INTERVJU

Možemo smijeniti DPS

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović uputio je rukovodstvima svoje stranke, Socijalističke narodne partije i Nove srpske demokratije inoviranu platformu o zajedničkom djelovanju opozicije. Dokument nosi naziv Demokratski front – Bolja Crna Gora, a čine ga politička platforma, programski osnov, akcioni plan i sporazum o zajedničkom djelovanju. Radulović kaže da je predloženom platformom digao ljestvicu na potreban nivo, a da je može preskočiti “svako ko nema tegobe ličnog interesa, tajnih dilova, sujete i uskogrudosti”.

MONITOR: Otkud potreba da se radi na novoj platformi o opozicionoj saradnji?
RADULOVIĆ: Zbog mnogo čega što bi se moglo podvesti pod sudnje, bilo da je u pitanju sadašnjost ili budućnost Crne Gore, zbog suprotstavljanja trajnom okamenjenju ove bolesne stvarnosti, zbog patološkog mentalnog stanja mnogih, zbog sve većeg zamora i apatije brojnih, zbog sudbine preostalih limitiranih resursa, zbog onog što slijedi bilo da su u pitanju personalne promjene u DPS-u, integracije ili važne ekonomske odluke, zbog odgovora ko i kako treba što prije da ponudi pravu alternativu i smijeni ovu političko-ekonomsko-kriminogenu strukturu koja gospodari Crnom Gorom. Na sve to platforma Demokratski front-Bolja Crna Gora pokušava da odgovori.

MONITOR: U čemu se razlikuje ova od platforme koju ste ponudili prije dvije godine i ko je sve učestvovao u njenoj izradi?
RADULOVIĆ: Da se realizovala prethodna platforma, da je postojalo dovoljno političke volje da se stvori demokratski front na jasnim osnovama, „druge bi nam ptice danas pjevale”. Ako je za utjehu, danas je politička volja drugačija, čak i kod onih koji su imali otpor prije dvije godine, a to je i imperativni zahtjev opozicionih birača, i to može samo da motiviše apstinente i pokoleba glasače vlasti. Platforma je do kraja aktuelna i dorečena, konsultovani su globalni trendovi, uvažene naše specifičnosti, skenirano postojeće stanje, otvara i zatvara sva pitanja, čak i ona delikatna, daje odgovore u svim segmentima, ukazuje na negativnosti djelovanja opozicije, apostrofira odgovornost i promoviše principe i dinamiku formiranja istinskog fronta. Ponuđena rješenja su rezultat promišljanja i rada svih ovih godina, mog i mojih najbližih saradnika i kolega, njih desetak iz PzP i većeg broja stručnjaka sa univerziteta iz Crne Gore i inostranstva, iz privrede i drugih institucija. Taj tim dobro funkcioniše.

MONITOR: Da li je bilo nekih reagovanja partija kojima ste uputili Nacrt platforme ?
RADULOVIĆ: Proslijeđen je onima koji su najodgovorniji za formiranje demokratskog fronta, nuđenje rješenja, smjenu režima i izgradnju drugačije Crne Gore. Onima koji ličnim primjerom treba da pokažu da postoje pošteni, umni, hrabri i dosljedni političari. Moja životna filozofija je vjerovanje da sve zavisi od mene a ne od drugih, što prevedeno na političku stvarnost znači – do kada će ova struktura biti na vlasti ne zavisi od njih i njihovog aparata već od nas, rukovodstava SNP, NSD i PZP. To sam jasno saopštio saborcima. Reakcije i ocjene su većinom jako pozitivne, mada postoje i skeptici da li će uspjeti ovaj istorijski poduhvat, kao i oni koji još ne mogu da obuzdaju sujetu, rizikuju lične pozicije, sitne privilegije ili nešto sasvim drugo. Dokument je obiman i zahtijeva vrijeme za detaljniju analizu. Ponuđen je u obliku nacrta pa svako ko ima bolji predlog, neka izvoli.

MONITOR: Na koje snage još računate osim ovih stranaka?
RADULOVIĆ: Konačna verzija platforme mora da stvori sve pretpostavke da svaki istinski opozicioni činilac i slobodni pojedinac, predstavnik civilnog sektora bude aktivni dio ili podržavalac demokratskog fronta, a mi iz vrha tri partije to da pretočimo u stvarnost. Nikome ne smije biti tijesno u demokratskom frontu, bili oni dosljedni opozicioni lideri od devedesetih ili aktuelni, nekadašnji unionista ili independista, zagovornik teze prvo država pa sloboda ili onaj koji je bio mišljenja da sloboda stvara državu, predstavnik manjinskog ili većinskog naroda, osjećao se kao Crnogorac, Srbin, Bošnjak, Musliman, Albanac ili Hrvat. Svi zajedno, na principijelan i kompromisan način, u smjenu režima i izgradnju drugačije Crne Gore. Moramo stvoriti uslove da onaj ko nije sa nama nije tu, ne zbog nas nego zbog sopstvenih problema.

MONITOR: Zatražili ste da se najjače opozicione partije obavežu da će na svim sljedećim izborima nastupati jedinstveno i da ne prave koalicije sa DPS-om ili nekim njegovim dijelom. Otkuda te sumnje?
RADULOVIĆ: Koliko zbog čistih računa unutar fronta, a više zbog jasne poruke biračima i otklona od mogućnosti režimske manipulacije. Svaki dil sa DPS-om, traženje nekog zdravog jezgra ili opstrukcija formiranja snažne alternative su samo gubitničke varijacije i izdaja Crne Gore. Formula da DPS pređe u opoziciju je jednostavna. Jakom alternativom, jasnim porukama ostvaruje se puni sinergetski efekat i pobjednički rezultat. A poslije pročišćenja Crne Gore ne znam koliko će ih imati mogućnost da se dalje bave politikom.

MONITOR: U sporazumu o zajedničkom djelovanju ne isključujete mogućnost saradnje sa SDP-om?
RADULOVIĆ: U Nacrtu platforme jasno piše da se eventualna koalicija sa SDP-om ili nekim drugim činiocem može formirati samo uz saglasnost svih konstituenata fronta. Nadam se da će ih biti dvocifren broj. Mislim da SDP –u treba dati uslovnu šansu da izazove krizu vlade, potrebu prijevremenih izbora, ili zahtjev za formiranje prelazne vlade ili vlade nacionalnog spasa. Treba ih staviti pred svršen čin ili-ili. Uostalom, kako će se ponijeti SDP, što će biti sa njim, da li će rasti u koaliciji sa DPS-om ili će nestati, ne zavisi od SDP-a, već od snage i principa fronta.

MONITOR: Da li je možda bolje prvo osnovati novu opozicionu partiju, pa onda krenuti u ostvarivanje onog što ste predvidjeli u platformi?
RADULOVIĆ: Cilj ove platforme je da se okupi sva kreativna energija na jednom mjestu. Ukoliko lideri i rukovodstvo SNP, NSD i PZP ne odgovore tom istorijskom izazovu, tada su neminovni određeni procesi, izraženi u fluktuaciji opozicionih birača ka apstinentima ili ka režimu, marginalizacija sadašnje opozicione elite, kumulativno slabljenje parlamentarnih opozicionih partija, jačanje DPS-a i SDP-a, formiranje neprincipijelnih koalicija po principu švedskog stola, dalja retorička polarizacija Crne Gore po nacionalnoj osnovi. U takvoj situaciji neminovno bi bilo formiranje nove političke snage na građanskim principima, koja bi uvažila državu Crnu Goru i nudila kvalitetna rejšenja iz „usta” kompetentnih i nekompromitovanih pojedinaca a koja bi se okupila oko nekih prepoznatljivih ili novih političkih činilaca. No, to bi sve bilo na dugom štapu, u nekom drugom „dijeljenju karata”, post festum, sa mnogo manje resursa i mogućnosti.

MONITOR: Smatrate da je neminovno sprovođenje lustracije, posebno u policiji, medijima, tužilaštvu i pravosuđu. Kakve su šanse za to?
RADULOVIĆ: Zavisi ko bude sljedeća vlast. Lustracija, kao i krivična odgovornost za teške devijacije iz prošlosti, su potrebni da bi se došlo do tvrdih temelja na kojima se može izgraditi moralna crnogorska kuća i da to bude trajni nauk sljedećim generacijama.

MONITOR: Zagovarate preispitivanje komercijalnih i privatizacionih ugovora koji su, prema Vašem sudu, zaključeni na štetu građana Crne Gore. Na koje ugovore mislite i da li je to moguće?
RADULOVIĆ: Prije svega na KAP i Željezaru. Postoje sve pretpostavke da se to sprovede, potrebno je nezavisno tužilaštvo i odgovorna vlast.

MONITOR: Situacija u KAP-u i Željezari dala je za pravo Vašim kritikama na račun ovih privatizacija. Ima li popravka?
RADULOVIĆ: Za mnogo taga smo moje kolege i ja bili u pravu, bilo da je u pitanju energetski sektor, infrastruktura, finansijski sektor, globalna kriza ili integracije. Sva aktuelna rješenja se nude u platformi. Investicioni količnik je sada za KAP 3,5 a za Željezaru 5,5, tako da još ima nade za njih.

MONITOR: Govorite i o izmjeni državnih simbola. Zašto je to pitanje aktuelno?
RADULOVIĆ: Da se završi napokon ta politički veoma instrumentalizovana tema na normalan i principijelan način uvažavanjem državnosti Crne Gore, njenih simbola i kroz zakonsku inicijativu za njihovo unapređenje i proširenje. Kada ovaj režim nema sluha i interesa da postigne opšti konsenzus oko državnih simbola, tada opozicija mora pokazati i na ovim temama da je stasala u pravu alternativu.

MONITOR: Predlažete da Crna Gora što prije povuče svoje vojnike iz ISAF misije u Avganistanu. Zašto?
RADULOVIĆ: Iza takvog stava ne stoji samo lični i politički kredo kroz antiratni angažman u posljednjih 20 godina, već ga potvrđuju vojno-političke analize. Danas rat u Avganistanu, za razliku od početka, kada je imao nepodijeljenu podršku domaće i političke javnosti zemalja saveznika, to nema ni u SAD nu u pet ključnih saveznika. On je već na terenu izgubljen. Dž. L. Džons, savjetnik predsjednika Obame, tvrdi da NATO ne pobjeđuje u Avganistanu.To su i stavovi američke administracije artikulisani kroz „Novu strategiju za Avganistan i Pakistan”. Građani Crne Gore ne smiju biti „topovsko meso” ničije političke trgovine i kupovine spoljne politike. Crna Gora, shodno svom kapacitetu, treba da učestvuje samo u mirovnim misijama i tako doprinese izgradnji kolektivnog sistema odbrane od globalnih prijetnji.

MONITOR: Referentni ste profesor, da li se kajete što ste u politici i da li ste optimista da se nešto bitnije može promijeniti u ovakvoj Crnoj Gori?
RADULOVIĆ: Profesija me obavezuje da se javno suprotstavim ovom zlu. Morao sam da pretočim svoje znanje u praksu. Neću da moj ovozemaljski trag bude u naslovima prašnjavih univerzitetskih knjiga, koje neće imati ko da čita, već u modernim fabrikama u kojima će te iste knjige biti neophodno štivo inženjerima. Zato idem do kraja. Optimista sam, neće valjda Crna Gora ostati mimo svijeta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo