FOKUS
Putokazi za Lelejsku goru

Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Ne treba podcijeniti mogući učinak buke i bijesa koje je minulih dana proizvodio predsjednik DPS–a na partijskim konvencijama u Podgorici, Nikšiću i Beranama. Nismo valjda nakon dvadeset godina postali ravnodušni na Basnu o Britvi i Blitvi. Ne bi trebalo da budemo. Svaka basna ima naravoučenije: ova kaže da će se uvijek naći pripadnici čopora da slijede tragove koje markira predvodnik, (zvjerinjaka, partije, države…). I označenu žrtvu napasti iz zasjede. Đukanović je u tri dana, na tri različita mjesta, ponovio tri gotovo identične priče. Mediji su prenijeli kako je gospodar vladajuće koalicije podijelio lekcije iz: ekonomije, politike, istorije i morala svojim oponentima iz svijeta politike, nezavisnih medija, nevladinih organizacija, slobodomislećim pojedincima i esnafskim udruženjima… Prvi redovi vladajućeg DPS-a bespogovorno su slušali ljutitog gospodara. Đukanović im je u lice sasuo nezadovoljstvo činjenicom da su neprijatelji, razbojnici, narkomani i izdajnici neometano ,,izmiljeli iz svojih jazbina” pa dižu glas na njega i njemu najbliže. To je, tumači Đukanović, direktan napad na Crnu Goru. I on to neće tolerisati. Lukšići su, stižu kuloarske priče, shvatili poruku pa pažljivo analiziraju šta im je činiti.
Da bi dokazao kako nije vrijeme za šalu, Đukanović je ljevicu okitio satom vrijednim više od 100 hiljada eura. Toliko školovani činovnik zapošljen u parlamentu ili pravosuđu zaradi za čitav radni vijek. Praveći sličnu paralelu, Koča Pavlović za Monitor podsjeća na poruku grafita sa podgoričke fasade: Ko zna znaće, ko krade imaće. ,,Ta razvojna filozofija je Đukanovićev poklon Otadžbini”, kaže Pavlović tražeći povod za Đukanovićevu ljutnju i u nizu sudskih procesa širom Balkana koji se spremaju, traju ili su završeni – osuđujućim presudama. „Milo Đukanović je bio, a valjda je i dalje, Šarićev, Kalićev, Keljmendijev, Subotićev i Mićunovićev lični prijatelj”, zaključuje Pavlović.
Prirodno, Đukanovićeve političke performanse razumije njegov najbliži politički saradnik – Ranko Krivokapić. „Ništa ne vidim posebno u tom njegovom iskazu, što nije dio svakodnevnog parlamentarnog života”, kaže on. Pa se, tobože, čudi. „Čuo sam kvalifikative, ali ne i negiranja fakata koje je iznio”.
Potrebno je, dakle, podsjetiti na fakta koja su, u Đukanovićevoj interpretaciji dobila nove forme i sadržaje.
„Nećemo gušiti slobodu medija, niti ćemo ograničavati pravo na slobodu mišljenja”, širokogrud je predsjednik DPS-a kao da je ta sloboda stvar njegove volje, a ne civilizacijsko dostignuće utkano i u Ustav i zakone ove zemlje. „Ali”,, napomenu je potom, i to ALI naraste toliko da poklopi Durmitor i Prokletije, „ono što moramo uraditi to je da zaštitimo investitore, da bi se oni ovdje osjetili sigurni, da bi nam pomogli da pokrenemo krupne razvojne projekte…”.
Potom je Đukanović pokušao konkretizovati optužbe: „Smetaju im, navodno, ruski tajkuni, ali su sa jednakom strašću pokušali da otjeraju Pitera Manka, Barnara Arnoa, Natanijela Rotšilda, Adrijana Zeku i A2A iz Italije. Jer njihov cilj nije da odbrane Crnu Goru od ‘ruskih tajkuna’ već da otjeraju investitore”.
U crnogorskim medijima nećete naći nikoga ko pokušava otjerati vlasnike nautičko-turističkog centra Porto Montenegro u Tivtu. Istina je, mnogi tvrde da je Đukanović jeftino prodao kompleks nekadašnjeg Arsenala skupa sa dijelom mora i priobalja, a da novi vlasnici nijesu poslodavci koje treba poželjeti. Niko ne tjera ni Dojče Telekom, Telenor, Daido Metal, Helenik Petroleum, Merkator, Telekom Srbije… Ni Zeku niko nije tjerao – on je bankrotirao. Taskina Šinavatru ne tjeraju mediji ili NVO nego Interpol. Uostalom, detalje o njegovim planovima za Crnu Goru zna samo Đukanović i, valjda, Igor Lukšić.
Glavom bez obzira odavde su pobjegli prebogati Arapi i Mađari kojima je Đukanović na prodaju nudio svoju banku i najljepše djelove naše zemlje. Zašto je poslovni angažman u Crnoj Gori bio previše čak i za ljude koji su svjetsku slavu stekli, što količinom novca koji posjeduju, što brutalnošću prema potčinjenima (koje – pred kamerama -muče ekserima i gaze automobilima)? Đukanović sugeriše da odgovor na ovo pitanje treba tražiti u angažmanu nevladinog sektora. Možda, ipak, investitore ne tjera publicitet, nego lakomost, korupcija i sve ono o čemu su u svom odštetnom zahtjevu protiv Vlade Crne Gore, teškom oko 350 miliona, pisali ekonomski i pravni stručnjaci Olega Deripaske.
A2A je, ako Đukanović ne zna, još tu. Stanko Subotić, Darko Šarić, Safet Kalić, Jezdimir Vasiljević… nijesu. U zatvoru su, ili bježe od pravde, a ne od nevladinog sektora. U ilegali su i Italijana sa kojima je uvježbavan duvanski tranzit. Bivši premijer zna, uspjeli smo da otjeramo samo one kojima je problem bio da se elementarno legitimišu i zadovolje makar formalne uslove za posao – od Timora do Kjubus luksa. Za neke poput Beplera i Džejkobsona ni to nije bilo moguće. Njima je lično Đukanović otvarao sva vrata.
Mnogo više od prežvakane mantre o „istjerivanju investitora” javnost treba da brine to što su zvaničnici vladajuće koalicije prestali da pričaju o razvojnim projektima, rastu broja zapošljenih i većem standardu. Umjesto toga traže alibi optužujući (ponovo) globalnu krizu i ovdašnje neistomišljenike.
Đukanović je, skromno priznaje, barijera koja sprječava da se „potre ne samo država, nego i nacionalni, kulturni i vjerski identitet Crnogoraca”. Pa ponavlja splet optužbi na račun opozicionih poslanika, vlasnika i urednika nezavisnih medija.
Tako smo se podsjetili „kolumniste zemunskog klana”, ali nam Đukanović i dalje duguje odgovor – ko je od njegovih saradnika tu družinu (zemunce) zadužio oružjem, vozilima i legitimacijama crnogorskog DB-a. Ponovo smo čuli priču o poslaniku koji je, u tri dana, prošao put od osvjedočenog do registrovanog narkomana, ali i dalje ne znamo ko iz vlasti štiti Nasera Keljmendija kada ovaj izazove saobraćajnu nesreću ili nosi džakove eura.
Sjetio se Đukanović i Sedmog bataljona, ali je opet prećutao tvrdnje da većina pripadnika te oružane formacije danas hljeb zarađuje u uniformi crnogorske vojske i policije.
Konačno, publici su ponuđeni i neki noviteti. Tu je britva prevazišao sebe iz vremena kada mu je zbog šahovnice omrznuo šah.
,,O našoj demokratičnosti i multikulturalnosti bi da sude oni koji su vodili kolone na Tuzi…”, tajanstven je Đukanović. Na koje kolone je mislio? Prve kolone ka Tuzima krenule su nakon što je Đukanović, skupa sa Momirom Bulatovićem, a pod komandom Slobodana Miloševića, poveo (preciznije – poslao) do zuba naoružane kolone Crnogoraca na Dubrovnik. Višegodišnje međunarodne sankcije poslale su nas u Tuzi da na buvljaku trgujemo benzin, duvan, gaće i sredstva za higijenu. Najveći dio toga prodavali su, na veliko, bliski saradnici i sponzori vladajuće elite. Posljednje kolone ka Tuzima zabilježene su u nedjelju. Tada se, navodno, trčao Međunarodni podgorički maraton. Koliko sjutradan, ispostavilo se da je u pitanju neregistrovana manifestacija smišljena tek da namiri materijalne interese šaciče privilegovanih. Takođe bliskih DPS-u. Konačno, u novinskim arhivima moguće je pronaći i podatak da je u januaru 1998. godine, u vrijeme uličnog bunta pristalica SNP-a, dio ostrašćenih i moguće naoružanih mitingaša u organizovanoj koloni vozila krenuo ka Tuzima. Policija je, navodno, zaustavila tu opasnu povorku i vratila ih pred Skupštinu. Niko zbog ovog ,,izleta” nije osumnjičen, optužen ili osuđen. Đukanović i njegovi saradnici su tada odlučili da, mimo reda i zakona, amnestiraju one sa kojima su duže od osam godina dijelili i vlast i čast.
Đukanović se zanimljivo, nije sjetio da popriča o drugim hordama i njihovim vođama: od Pljevalja, Bukoviće, deportacije izbjeglica, Štrbaca pa do Morinja…Čuo je za neke od njih. Ili ih vidio – makar u ogledalu.
Predsjednik DPS-a se hvali kako je 1999. godine Crnu Goru sačuvao od bombardovanja, dok su njegovi politički oponenti „prizivali NATO”. Mnogi smo, nije tajna, sretni što nam NATO bombe nijesu padale na glavu. Prije nego se ponovi priča o mirotvorcu koji nas je sklonio pod svoje skute, valja se prisjetiti da su Danilovgrad, Golubovci i Murino takođe u Crnoj Gori. Troje djece koje su na sjeveru Crne Gore ubile bombe imala su, 10, 12 i 13 godina.
Konačno, kao krunski dokaz „parade licemjerna i lažnog predstavljanja” Đukanović navodi: „O našoj moralnosti danas bi željeli da sude oni koji su prije samo pet godina zastupali strane, a ne interese svoje države”. On, dakle, ponovo optužuje sve one koju su 2006. godine bili za opstanak državne zajednice Srbije i Crne Gore. A to je bilo tek nešto manje od 45 odsto punoljetnih građana ove zemlje. Neka analitičari procijene koliko je korektno i državnički mudro insistirati na tim podjelama. Svako može da se zapita – kakav je karakter čovjeka koji za izdajnike proglašava ljude koji su željeli da žive u državi koju je, svojim potpisom, stvorio – on lično.
„Đukanović je smatrao da je to faktografija za odbranu državnih interesa i to je saopštio”, tumači Ranko Krivokapić. Ima onih koji se slažu sa ovom dijagnozom. Drugi su se primirili dok nepogoda ne prođe. Treći prave paralele sa sudbinom uhapšenog hrvatskog premijera Iva Sanadera. Stižu vijesti da Francuska i Njemačka od Crne Gore zahtijevaju da na oltar integracija priloži krupnu žrtvu. Sa lisicama na rukama. Đukanović, vođen ličnim interesima, ne želi da stvari odu toliko daleko. Zato opominje – ponajprije svoje.
Najbolji odgovor na sve ono što govori bivši predsjednik, premijer, poslanik, aktuelni predsjednik DPS stigao je iz Engleske. Književnik Samjuel Džonskon poručio je „patriotizam je posljednje utočište hulja”. I neka vas ne buni što je odgovor sročen prije 300 godina. Zar nije i Mihailo Lalić sredinom prošlog vijeka opisivao našu sadašnjost?
Đukanović nam je novim nastupom samo označio nove putokaze za – Lelejsku goru.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO

Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene zakona o ANB i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”. Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt povuče iz procedure. Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštinske procedure
Odbor za bezbjednost crnogorske Skupštine je u srijedu usvojio izvještaj o razmatranju predloženog Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) zajedno sa osam amandmana koje je Vlada poslala dan ranije u 19 sati nakon elektronske sjednice. Šest članova Odbora je podržalo novi tekst. Poslanik opozicionih Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević je glasao protiv dok je Vladislav Bojović iz vladajuće koalicije bio uzdržan. Ovim je otvoren put da se novi (izmijenjeni) ANB zakon nađe na dnevnom redu Skupštine i uskoro bude usvojen – osim ako ga ne spriječe intervencija Evropske komisije (EK) i EU diplomate.
Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel prati dešavanja u sigurnosnom sektoru uključujući i nacrte novog Zakona o ANB-u. Takođe, EU očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”. Mersije je naglasio da se promjene u oblasti bezbjednosti moraju “sprovoditi kroz transparentan i inkluzivan proces javnih konsultacija”.
Vlada je, što nije prvi put; krajem prošle sedmice na elektronskoj sjednici, usvojila prvi Prijedlog Zakona o ANB-u i u skraćenoj proceduri ga poslala parlamentu bez javne rasprave. To je izazvalo burnu reakciju nevladinog sektora i opozicionih partija uz opaske da su predložene izmjene neustavne i suprotne međunarodnim standardima. Udruženje pravnika i nezavisni mediji su upozorili da nema nijedan razlog da se zakon usvaja po hitnom postupku uz apele Evropskoj Uniji da zaustavi usvajanje novog zakona.
Prvi prijedlog Zakona o ANB-u Vlada je na svom portalu objavila 23. jula ove godine. Tvrdi da, iako nije bilo javne rasprave, proces je prošao svu proceduru i nact je javno dostupan. Ukazuje se da član 52 Zakona o državnoj upravi propisuje da javna rasprava nije obavezna za oblasti odbrane i bezbjednosti. Navodno je ANB zakon usklađen s Ustavom CG, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i preporukama Savjeta Evrope. Vlada tvrdi da se ovim nacrtom uspostavlja višeslojni sistem nadzora, s tim da se nadzor elektronskih komunikacija i druge tajne mjere primjenjuju samo uz odluku predsjednika ili vijeća sudija Vrhovnog suda. Uvodi se i funkcija specijalnog kontrolora za nacionalnu bezbjednost. Parlament, Vlada, Vijeće za nacionalnu bezbjednost i Biro za operativnu koordinaciju će imati sopstvene mehanizme kontrole. Tajni nadzor biće ograničen samo na ozbiljne prijetnje – terorizam, špijunažu i organizovani kriminal uz prethodno sudsko odobrenje i visok stepen sumnje.
Nacrt objavljen 23. jula daje široka ovlašćenja tajnoj službi da bez sudskih naloga ili nadzora pristupa svim bazama podataka državnih i opštinskih organa, pravnih lica i “drugih subjekata”. U praksi to znači da bi ANB dobio zakonski odriješene ruke za neograničeni ulaz u telefonske listinge, lokacije baznih stanica, zdravstvene kartone, bankovne račune, poreske evidencije, sudske registre i sve što je potrebno za profiliranje nadziranih ili osumnjičenih osoba. Tu spadaju i članovi porodica uključujući i djecu.
Vlada je izmjenama obratila pažnju i na kadrovske resurse naglasivši da je “potrebno podmlađivanje kadrovskih kapaciteta Agencije”. Navodno se time “uvažava i iskustvo partnerskih službi” jer se predlaže da službeniku Agencije prestane radni odnos uz ostvarivanje prava na starosnu penziju” sa najmanje 30 godina staža, od kojih najmanje 15 godina provedenih u ANB-u.
Prema informacijama u medijima, 157 službenika Agencije (prema članu 70 predloženog zakona) ispunjava uslov od 30 godina staža. Po neformalnim saznanjima Monitora, ANB bi se u prvom naletu oslobodio do 60 službenika koji su karijeru (a neki i paralelne privatne biznise) izgradili u vrijeme Đukanovićevog režima. Uštedio bi se i znatna novac, zbog plaćanja “neraspoređenih” kadrova koji su kompromitovani ili nepodobni zbog političkog svrstavanja uz garniture prethodnih vlada, uključujući i one nakon 30. avgusta 2020.
U srijedu je objavljeno da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet na osnovu anonimne krivične prijave od kraja maja protiv sadašnjeg direktora Ivice Janovića. On je navodno na određene pozicije postavio osobe bez potrebnih kvalifikacija. U prijavi se navodi i da su nekim službenicima ostale iste plate iako su raspoređeni na niža radna mjesta.
Dio nacrta koji se tiče čistki neprofesionalnog kadra je manje sporan i za opoziciju. Blok DPS-SD smatra da su najproblematičniji “oni kadrovi koji su primani od 2020. godine” po riječima Nikole Zirojevića. Bivši premijer Dritan Abazović vjeruje da je “ta (kadrovska) odredba manje sporna od ove u kojoj žele da preuzmu ingerencije suda” i da bi to bilo “skandalozno ukoliko prođe”. Poslanik ZBCG Jovan Vučurović je naglasio su oni “najosjetljivi” na zloupotrebe ANB-a u prošlosti. “Nećemo dozvoliti da se ponovo…ANB politički instruira u bilo kom pravcu”, kazao je.
Neke nevladine organizacije su ukazale da predloženi član 83 daje mogućnost da se “za realizaciju nabavki u Agenciji ne primjenjuju propisi o javnim nabavkama”. Kupovina i servisiranje specijalnih uređaja za prisluškivanje i nadzor, oružja i druge specifične opreme je osjetljiva stvar za bilo koju Službu. Prema sadašnjem zakonu u takvim nabavkama postupa se po procedurama koje propisuje direktor Agencije.
Ministar pravde Bojan Božović je još nakon prvih primjedbi najavio da će njegovo ministarstvo predložiti izmjene nacrta kako bi se uvažila opravdana argumentacija. U srijedu je na Odboru rekao da ga je Vlada obavijestila da stalno komunicira sa EK i drugim EU institucijama oko predmetnog zakona. Božović uvjerava da Vlada neće riskirati zatvaranje poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava) u pristupnim pregovorima sa EU zbog bilo kog zakona.
Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt zakona povuče iz procedure. Vlada je predloženim amandmanima donekle izašla u susret kritikama. Pristup elektronskim bazama podataka je sada moguć uz obavezni pisani sporazum između ANB-a i starješine organa / pravnog lica i uz mišljenje organa za zaštitu tajnih podataka i nezavisnog nadzora za zaštitu ličnih podataka. Drugim amandmanom Vlada je precizirala šta elektronski nadzor obuhvata (sadržaj komunikacije, saobraćajni podaci, lokacija, međunarodne veze, poštanske pošiljke). Drugim amandmanima je pojašnjena uloga predsjednika Vrhovnog suda o tome šta može a šta ne može biti odobreno za prikupljanje i način istog kao i produženje nadzora. Proširenje mjera nadzora ostaje u nadležnosti direktora ANB-a koji će takođe pisanim aktom i bez suda narediti nadziranje podataka o lokaciji i produžavati samostalno nadzor lokacije. U prvom nacrtu za nadzor lokacije je bila predviđena sudska odluka. Zadnji amandman ima dodatu riječ “može” pa se sada propisuje da se “radni odnos može zasnovati bez javnog oglašavanja”, a sistematizacijskim aktom se navode mjesta koja se tako popunjavaju.
Bilo da prođe sadašnji nacrt zakona ili da ga Vlada, pod pritiskom EU povuče ili opet izmijeni, uvijek će se naći prostora za zloupotrebe. Predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu i poslanik PES -a Miodrag Laković je rekao da se nijednim zakonom ne mogu spriječiti sve zloupotrebe. U praksi se to pokazalo tačnim i na primjeru zemalja Zapada. Početkom juna BBC je objavio opširni izvještaj o tome kako je britanska obavještajna služba MI5 tri puta na sudu prezentirala krivotvorene dokaze kako bi zaštitila svog agenta u redovima neonacističkih ektremista koji je optuživan za nasilje u porodici. Izgleda da su status agenta obavještajne službe i informacije koje je dostavljao bile pretežnije od krivičnog djela u produženom trajanju.
Njemački magazin Correctiv je prije deset godina objavio istraživačku priču o ranim godinama Vladimira Putina dok je bio agent KGB-a u Drezdenu. On je zaštitio Georga S. – svog njemačkog doušnika pedofila koji je silovao 10-godišnju djevojčicu i njenu prijateljicu i cijeli slučaj je zataškan. Sličnih primjera ima u službama širom svijeta.
U miloističkoj Crnoj Gori zloupotrebe ANB-a, tj. ranije UDB-e su široko poznate. Trenutno se sudi bivšem direktoru ANB-a Dejanu Peruničiću zbog zloupotrebe položaja, neovlašćenog praćenja i prisluškivanja novinara, opozicionara i drugih neistomišljenika tog režima. Suđenje je zatvoreno za javnost, kako nam je nezvanično rečeno, dijelom i zbog zahtjeva Srpske crkve (SPC). Naime, prisluškivani popovi i monasi su u snimljenim razgovorima iznosili teške međusobne optužbe. Dio prljavog veša iz SKY komunikacije je kasnije objavio i portal Libertas.
U neformalnim razgovorima za Monitor bivši i sadašni sigurnosni zvaničnici tvrde da se sve ne može podvesti pod zakonski okvir i da će uvijek postojati tendencija da se zaobiđu procedure kako bi se zaštitila država ili vlast, ili neko spriječio da postane vlast.
Afera Do Kvon je znakovit primjer zloupotrebe post-đukanovićevske vlasti u saradnji sa srpskom obavještajnom službom kako bi se politički rival oštetio na izborima. Tada je sadašnji premijer Milojko Spajić prvi i zadnji put u američkom Vol strit žurnalu (WSJ) optužio srpsku obavještajnu službu za namještanje afere. Navodno je i sadašnja reorganizacija ANB-a i dovođenje novog direktora urađena dijelom da bi se što više neutralizirala srbijanska agentura u Crnoj Gori ali i kriminalni proruski kraci đukanovićevskih struktura.
Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštineske procedure.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva zaraćena mafijaška klana, nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge, nova na bivšu vlast, politika sve više liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova deklarativnih osuda dijela vlasti nedavnog napada na gradonačelnika Budve Nikole Jovanovića provijava poruka – tako ti i treba kad nijesi naš. Zvuči poznato
Vijesti o različitim vrstama nasilja sustizale su jedna drugu. U samo nekoliko dana dogodila su se dva hladnokrvna ubistva, koje bezbjednosni sektor karakteriše kao nastavak obračuna kriminalnih klanova, kavačkog i škaljarskog, kao i fizički napad na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića, uz uobičajeno punjenje stubaca crne hronike jezivim pričama o porodičnom i maloljetničkom nasilju.
Nakon što je u srijedu prethodne sedmice ispred svoje kuće u Podgorici ubijen Igor Nedović, u subotu nešto prije ponoći u bašti lokala Taormina u centru Podgorice je ubijen Ivan Milačić, koji je važio za bezbjednosno interesantno lice (BIL). Istom prilikom ranjen je Strahinja Radonjić koji je sa Milačićem sjedio za stolom, a metak je okrznuo i slučajnu prolaznicu, djevojku koja je šetala trotoaom u blizini mjesta gdje se ubistvo dogodilo.
Uz sve, lokal Taormina, u čiju je baštu utrčao i dalje neidentifikovani naoružani ubica i sasuo metake u goste, nalazi se na svega 500 metara od sjedišta Uprave policije.
Oba ubistva, označena kao nastavak klanovskog rata škaljaraca i kavčana, započetog još 2014 godine, imaju potpis profesionalnih ubica. Nedoviću je ubica prišao na motoru ispred kuće i hladnokrvno zapucao u njega, o čemu svjedoči i video snimak. Nakon što je kratko napustio mjesto zločina, vratio se kada je vidio da Nedović daje znake života, i opet zapucao u žrtvu. Vrh policije je saopštio da je ista osoba pokušala da ubije Nedovića i 16. maja ove godine, te da je tokom skrivanja imao , “ozbiljnu tehničku, logističku i finansijsku podršku”. I pored tih poliicjskih informacija drugi put je ubistvo uspjelo.
Ni u jednom nedavnom ubistavu u Podgorici, ubice nisu pokazivale zabrinutost da bi mogle biti uhvaćene.
V.D direktor policije Lazar Šćepanović saopštio je da policija ne može da preuzme apsolutnu odgovornost za bezbjednosnu situaciju, te da je sreća što nemamo slučajnih žrtava. Odgovornost je prebacio na lošu kaznenu politiku. Pohvalio se da je smanjen broj organizovanih kriminalnih grupa, što dostupni podaci ne potvrđuju (vidi box).
Zbog bezbjednosne situacije ove sedmice sastalo se i Vijeće za nacionalnu bezbjednost, nakon što je premijer Milojko Spajić sazvao sjednicu tog tijela, prethodno saopštivši da nema vremena da prisustvuje sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, na kojoj su takođe tema trebalo da budu mafijaška ubistva, a koju je inicirao predsjednik države Jakov Milatović. Sjednica Savjeta po ko zna koji put nije održana u nadgornjavanju predsjednika i premijera oko termina.
U saopštenju izdatom nakon sjednice Vijeća, na kojoj su osim predstavnika Vlade prisustvovali predstavnici pravosuđa i policije, saopšteno je da su posebno analizirana ubistva sa obilježljima mafijaških likvidacija.
“Ocijenjeno je da postoji korelacija između porasta broja krivičnih djela protiv života i tijela, trenda povećanja broja ukinutih pritvora, kao i nedonošenja presuda u roku od tri godine”, piše u saopštenju. Tako je na neki način i Vijeće odgovornost prebacilo na pravosuđe.
Opozicija prstom upire na vrh bezbjednosnog sektora, kojim rukovode Demokrate. Aleksa Bečić, lider Demokrata uzvratio je objavom dokumenta koji potvđuju da su visokopozicionirani članovi zemunskog klana imali crnogorska dokumenta tokom devedesetih, o čemu je Monitor pisao još prije dvije decenije. On je kazao da „korjeni aktuelnih problema sežu duboko u strukture bivšeg režima“. Prebacujući tako odgovornost na prethodni režim. Koji je nesumnjivo zaslužan za to što je Crna Gora dobila epitet mafijaške države. Ipak, već pet godina nove vlasti nijesu sprovele neophodne sistemske reforme. Uglavnom, na sceni je od vrha do dna prebacivanje odgovornosti.
Dan uoči vikenda kada se desilo drugo mafijaško ubistvo u Podgorici, predsjednik opštine Budva Nikola Jovanović fizički je napadnut 18. jula u Budvi. Zbog napada na njega uhapšen je Jovo Mitrović iz Budve , dok su njegova braća Vidak i Milorad Mitrović lišeni slobode zbog nasilničkog ponašanja. Sudija za istragu Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević odredio je pritvor do 30 dana Jovu Mitroviću zbog napada na Jovanovića. Vidaku i Miloradu Mitroviću izrečena je mjera zabrane prilaska Jovanviću.
Vidak Mitrović je funkcioner Nove srpske demokratije Andrije Mandića. On je nakon napada podnio ostavku na članstvo u Upravnom odboru Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
“Događaji koji su ovih dana predmet interesovanja javnosti ni na koji način nisu povezani sa mojom političkom pripadnošću, niti sa radom ovog preduzeća, koje izuzetno cijenim. Ostavku podnosim iz uvjerenja da je očuvanje ličnog dostojanstva važnije od bilo koje funkcije”, saopštio je, aludirajući na prethodne javno iznijete optužbe Jovanovića.
Jovanović je optužio Mandića i NSD da su nalogodavci napada na njega, tvrdeći da je taj napad politički motivisan. Prema navodima Jovanovića, njegovi se napadači vode kao bezbjednosno interesantna lica (BIL).
Konačno se oglasio i predsjednik Skupštine, demantujući da ima ikakve veze sa dešavanjima u Budvi. “Nemam nikakve veze sa dešavanjima u Budvi i snažno osuđujem upotrebu sile, ali takođe tražim da video zapisi svađe Nikole Jovanovića i braće Mitrović budu javni”, napisao je Mandić na društvenoj mreži Iks.
Predsjednik Skupštine koji snažno osuđuje upotrebu sile, ipak je u nasilje u Budvi minimizirao svodeći ga na lične razmirice, dodatno javno iskazujući sumnju zatraživši video zapis svađe. „Građani Crne Gore nijesu naivni, znaju oni da to nema veze sa Andrijom Mandićem. Svi u Budvi znaju da se tu radi o ličnim razmiricama“,saopštio je. Mandić nije poimenice osudio nasilje svojih funkcionera.
Jovanović je saopštio da ta Mandićeva izjava predstavlja, kako je rekao, krajnje providan pokušaj da se brutalni napad pripadnika organizovane kriminalne grupe i funkcionera NSD relativizuje, zamagli istina i zaštite počinioci.
“Da budem potpuno jasan – nisam imao nikakvu svađu sa braćom Mitrović. Doživio sam brutalni kriminalni napad od strane lica koja se vode kao bezbjednosno interesantna i koja su direktno povezana sa Novom srpskom demokratijom, čiji je funkcioner jedan od napadača. Riječ je o organizovanom, unaprijed isplaniranom aktu nasilja, a ne o ‘svađi’, kako to pokušava da predstavi Mandić. Njegov pokušaj da podvalama i manipulacijom javnosti zamijeni uloge, da od napadača napravi žrtve, a od mene krivca – nije samo politički nepošten, već duboko opasan. To je direktan pokušaj zataškavanja zločina i zaštite partijskih vojnika koji sprovode nasilje kao metodu političke borbe”, kazao je Jovanović.
Trajući sukob Jovanovića i NSD kulminirao je nakon što je Jovanović u Budvi formirao vlast uz podršku DPS-a. Jovanović predvodi jednu od dvije struje budvanskog DF koji se podijelio nakon što je bivši predsjednik Milo Božović uhapšen u proljeće 2023, zbog sumnji da je učestvovao u međunardnom švercu droge. Jovanović je ostao lojalan Božoviću.
Govoreći o napadu na predsjednika Opštine Budva , v.d direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao je da je osumnjičeni imao personalne i političke motive za to djelo. “Motivi su više nego poznati”, kazao je. Jovanović je od Uprave policije zatražio da mu urade procjenu bezbjednosti, a na pitanje da li će do toga doći, Šćepanović je kazao da će procjena bezbjednosti biti urađena po zakonu.
Poput Mandića, i Demokrate, koje rukovode bezbjednosnim sektrom, su nasilje nad Jovanovićem osudile, osudivši istovremeno i Jovanovića za družbu sa batinašima.
“Oštro osuđujemo napad na predsjednika Opštine Budva, Nikolu Jovanovića. Vjerujemo da će nadležni organi utvrditi sve činjenice i rasvijetliti okolnosti ovog događaja. To što je Nikola Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je i donijela i afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega”, saopštile su Demokrate Budva. Ni Mandić ni Demokrate nijesu pomenule da je napadnut neko ko se nalazi na čelu grada, ima javnu funkciju.
Jovanoviću su po povratku na posao, stigle prijeteće poruke sa anonimnih mejlova, u kojima se posprdno govori o napadu na njega, i komentariše da mu sledeći put treba slomiti obje ruke i noge. Policija je procesuirala J.M. (48) iz Nikšića, koji je osumnjičen je da je putem mejla prijetio predsjedniku Opštine Budva.
“Nasilje nije samo izolovana pojava, već ozbiljan problem duboko ukorijenjen u društvu”, upozorili su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, navodeći da cijena obavljanja javnih funkcija postaje mjerilo rizika. Oni su osudili napad Jovanovića i sve vidove verbalnih prijetnji i napada u politici i u vezi sa njom.
Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva mafijaška klana,nadležni odgovornost prebacuju jedni na druge, ili na bivše vlasti, politika neodoljivo liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova deklarativnih osuda dijela vlasti napada na gradonačelnika Budve Nikolu Jovanovića provijava poruka – tako ti i treba kad više nijesi naš.
Zvuči poznato.
Milena PEROVIĆ
Broj kriminalnih grupa se ne smanjuje, a njihova moć jača
Nakon nedavnih mafijaških obačuna u kojima su ubijeni Igor Nedović i Ivan Milačić, koji su operativno važili za bezbjednosno interesantne osobe bliske kriminalnim klanovima, vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović medijima je saopštio da u Crnoj Gori djeluje 11 kriminalnih grupa, a da je sedam razbijeno za dvije godine.
“Imamo 11 kriminalnih grupa, a dvije najveće broje oko 300 članova”, tvrdi Šćepanović.
Njegove tvrdnje se ne poklapaju sa zvaničnim javno dostupnim podacima, odnosno Procjenama o opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. U posljednjoj procjeni, tzv SOCTA 2024, koja je bazirana na metodologiji Europol-a, piše da su u odnosu na prethodno izrađenu osnovnu verziju dokumenta – SOCTA 2021, identifikovane dvije nove OKG, dok je za jednu OKG utvrđeno da više nije aktivna. Prema podacima SOCTA 2021 bilo je registrovano aktivno djelovanje deset kriminalnih grupa.
“U Crnoj Gori je registrovano aktivno djelovanje 10 visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa, od kojih najveći broj ima preko 30 članova. Može se zaključiti da je došlo do smanjenja broja organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju u Crnoj Gori, obzirom na činjenicu da je Procjenom opasnosti od teškog i organizovanog SOCTA 2017 bilo registrovano postojanje 11 organizovanih kriminalnih grupa“, navodi se u Procjeni izrađenoj za 2021.godinu.
U SOCTA 2024, navodi se i da je dominantna kriminalna aktivnost visokorizičnih OKG iz Crne Gore krijumčarenje kokaina na međunarodnom nivou. “Pri čemu su ove strukture i dalje zadržale trend udruživanja sa kriminalnim grupama sa područja drugih država Zapadnog Balkana”.
Iz dostupnih procjena jasno se zaključuje da se broj kriminalnih grupa posljednjih godina povećavao. Njihova moć i uticaj su jačali.
Osim što je od 2021. do 2024.godine formirana još jedna kriminalna grupa, da se broj kriminalnih grupa u kontinuitetu povećava potvrđuje i dokument SOCTA 2021.U tom dokumentu je u odnosu na prethodnu SOCTA 2017, registrovano aktivno djelovanje dvije nove organizovane kriminalne grupe.
U dostupnim dokumentima se navodi da su bezbjednosne službe u periodu između 2017. i 2021. godine registrovale 60 mafijaških ubistava.
“Imajući u vidu činjenicu čvrste regionalne povezanosti između organizovanih kriminalnih grupa sa područja Crne Gore i organizovanih kriminalnih grupa sa područja zemalja regiona, prevashodno Srbije, mora se istaći da sukobi između organizovanih kriminalnih grupa nijesu ograničeni samo na teritoriju Crne Gore, već su uzročno posljedično povezani sa sukobima na teritorijama zemalja regiona, ali i pojedinih zemalja Evrope i svijeta. U sukobima navedenih organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori i zemljama regiona tokom izvještajnog perioda izvršeno je više od 60 teških krivičnih djela protiv života i tijela”, navodi se.
Znatno smanjenje broja registrovanih kriminalnih grupa zabilježeno je samo 2017 godine. Ali zbog toga što je u predhodnom periodu bilo aktivno čak 35 kriminalnih grupa.
Od 2010., do 2018.godine, izrađena su tri SOCTA dokumenta, (SOCTA 2010, SOCTA 2013 i SOCTA 2017). Kako je tada saopšteno broj organizovanih kriminalnih grupa 2017. bio je manji u odnosu na prethodni period za oko 70 odsto.
“Broj organizovanih kriminalnih grupa je tokom prethodnog perioda znatno smanjen, s obzirom da je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog kriminala – SOCTA 2010 bilo identifikovano 35 organizovanih kriminalnih grupa, dok je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog i organozovanog kriminala – SOCTA 2013 aktivno djelovalo 20 organizovanih kriminalnih grupa“, objasnili su tada iz MUP-a.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

Državna preduzeća u Crnoj Gori, uz decenijama gomilane probleme i dodatni teret modela raspodjele vlasti po dubini , odnosno talas zapošljavanja zaslužnih članova partije, simpatizera i svojti, sve vidljivije pokazuju znake ozbiljne slabosti
Skupština akcionara Crnogorske plovidbe (100 odsto u državnom vlasništvu) prihvatila je Vladin zahtjev i potvrdila odluku o hitnoj prodaji oba broda u vlasništvu kompanije. Kotor i 21. maj promijeniće vlasnika i zastavu (a vjerovatno i imena), potvrdio je Jovan Šćekić, državni sekretar u Ministarstva pomorstva, kog je Vlada zadužila da zastupa državu na ovonedjeljnoj Skupštini akcionara kotorske kompanije.
Prethodno je ministar Filip Radulović ustvrdio da prodaja brodova nije samo logičan, nego jedini potez koji je ostao. “Zakoni su takvi da više nema pomoći države. I zbog toga smo donijeli odluku da stavimo ta dva broda na prodaju. Ideja je da se sačuva što se sačuvati može”, kazao je ministar.
Šta se to “sačuvati može”, nije znao da kaže Vladimir Tadić, izvršni direktor Crnogorske plovidbe u kojoj je zaposleno devet lica (angažovani mornari nijesu na popisu stalno zapošljenih). “Imali smo sistem koji nije funkcionisao. Nema svrhe da se ostavi jedan brod da plovi, jer to ne bi moglo da podmiri troškove. Vidjećemo šta će Vlada kao vlasnik na kraju odlučiti, ne znamo da li će biti neko restrukturiranje”, kazao je Tadić Pobjedi. Potvrđujući da se brodovi ne prodaju zbog lošeg stanja, već nedostatka novca. Odnosno, lošeg upravljanja kompanijom.
“Sve tehničke neispravnosti na brodu su riješene, na osnovu toga imamo zeleno svjetlo da isplovimo, ali ne možemo zbog dugova. Zato je donijeta odluka da se stavi zaloga na brod Kotor, kao garancija da će dugovi biti izmireni. Uključili su se advokati i osiguravajuća društva”, kazao je Tadić.
Povodom odluke o prodaji brodova, nijesu se oglašavali iz Barske plovidbe. Imali su dobar razlog. Po nalogu vlade, Barani su proljetos sa Kotoranima potpisali ugovor o poslovno tehničkoj saradnji vrijedan milion eura. Tim ugovorom je predviđeno da Barska od Crnogorske plovidbe uzme brodove u zakup, dok bi Kotorani dobijeni novac iskoristili za isplatu dugova pomorcima, dobavljačima i Prvoj banci (kredit od 400.000 eura dospio je na naplatu zbog neažurnosti Vlade, koje nije potvrdila dogovor o produženja roka za vraćanje kredita). “Na taj način Crnogorska plovidba se spašava od stečaja, niko od zaposlenih neće ostati bez posla, niti ćemo izgubiti brodove vrijedne 30 miliona eura, za koje je posljednja rata banci isplaćena u januaru”, pohvalio se sredinom maja ministar Radulović. Dva mjeseca kasnije – “više nema pomoći”.
Prije ovonedjeljne Skupštine akcionara Crnogorske plovidbe koja, praktično, znači upokojenje te kompanije, oglasilo se Udruženje pomorskih kapetana Crne Gore (UPKCG), zahtijevajući od premijera Milojka Spajića da hitno smijeni ministra pomorstva. UPKCG ocjenjuje da odluke ministra Radulovića “direktno ugrožavaju brodarsku industriju, međunarodni ugled Crne Gore i bezbjednost pomorske plovidbe”. Potom se navode ključne greške i promašaji: postavljanje nestručnih kadrova na najodgovornija mjesta u sistemu, od Ministarstva do čelnih pozicija u pomorskim kompanijama; izbor nekompetentnih kompanija i osoba bez pomorskog znanja za izradu programa restrukturiranja Crnogorske plovidbe; nejasan status brodova i onoga ko upravlja njima.
Kao “vrhunac pogubne politike“ iz Udruženja potenciraju odluku o prodaji brodova, podsjećajući da su u pitanju relativno novi (izgrađeni 2012.) i nedavno otplaćeni brodovi, koji su “u narednim godinama trebalo da počnu da donose profit državi”.
Potpisnici pisma UPKCG insistiraju da je “ministar Radulović upozoren na sve posljedice, ali je ignorisao struku. Sada snosi odgovornost za gašenje Crnogorske plovidbe, koja je nekad bila simbol pomorske moći naše države (nekadašnja Jugooceanija)”, uz zaključak da je „pomorstvo stvaralo država i stručni ljudi, a sada ga gase politika i nestručnost“.
Apelu za smjenu ministra Radulovića pridružilo se i Udruženje saobraćajnih inženjera i tehničara Crne Gore. “Ovo je krajnji momenat da se nešto preduzme u cilju spašavanja onog što se još može spasiti”, navodi se u saopštenju koje je potpisao izvršni direktor Udruženja Nenad Babić. “Neko ko je imao priliku, a nije ništa uradio, sigurno ne bi trebao da ima više podršku Premijera, i morao bi pod hitno da bude smijenjen, te naravno da snosi odgovornost za stanje resora kojim je rukovodio. Brod Kotor je samo slika stanja saobraćajnih preduzeća, prvenstveno željeznice, naših luka i brodarskih kompanija, a takvom stanju je u mnogome doprinio ministar Radulović”.
Loše vijesti stižu i sa drugih strana.
Ono o čemu se, nezvanično, govori mjesecima pa i godinama, uskoro bi moglo dobiti i zvaničnu potvrdu: Željezara u Nikšiću neće proizvoditi čelik- još uvijek, ako će ikada više – pošto je aranžman sa “švajcarskom” kompanijom 8B Capital u vlasništvu Igora Šamisa propao. Zakupac, prema još uvijek nezvaničnim potvrdama iz EPCG i Ministarstva energetike i rudarstva, nije ispunio nedavno obećanje i uplatio makar dio duga za zakup Čeličane i Kovačnice, koji se trenutno procjenjuje na 650-700 hiljada eura. A sve po ugovoru o 50-to godišnjem zakupu koji je potpisan prije godinu dana.
“Kompanija 8B Capital je pokazala veliku upornost da upravlja pogonima u Željezari i ja svim srcem želim da makar dio te upornosti pretoče u značajan i vrijedan poslovni rezultat. I to će biti dovoljno za kvalitet i napredak Elektroprivrede i ekonomiju Crne Gore”, kazao je na potpisivanju ugovora o zakupu tadašnji ministar energetike Saša Mujović. “Ispunjen sam zadovoljstvom i ponosom što jedan veliki trud ostaje iza nas, ispunjen nadom da će ovaj ugovor donijeti dobro. Međutim, imam i određenu dozu opreza jer su prethodne privatizacije ovog kolektiva bile ne toliko uspješne, makar ne u onoj mjeri u kojoj smo mi priželjkivali”.
Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG koja je u njegovom mandatu postala vlasnik Željezare (20 miliona eura + trošak nezarađenih plata) mudro ćuti. Kao da nije bio jedan od glavnih promotera i protagonista tog posla. Ima “njegova” EPCG dovoljno problema i pored kupovine Željezare i, već višegodišnje, isplate zarada tada zatečenim i novozapošljenim radnicima. Od ekstremnog pada profita u matičnoj EPCG, pored toga što se dio troškova zarada knjiži kao investicije, očiglednog finasiranja političkih obećanja njegove NSD resursima EPCG (nepotrebno zapošljavanje, neracionalne subvencije i sponzorstva), do sve glasnijih upozorenja na nesvrsishodnost postojanja i nezakonito poslovanje ćerke firme EPCG –Solar gradnja.
Državna revizorska institucija (DRI) dala je negativno mišljenje na finansijski izvještaj i pravilnost poslovanja Solar gradnje za 2024. godinu. Prethodno je sprovedena revizija kojom su utvrđena “materijalna i prožimajuća pogrešna prikazivanja i odstupanja od zakonskih i podzakonskih propisa”. Zbog toga su, kako su saopštili iz DRI, Izvještaj o reviziji dostavili Odboru direktora Solar gradnje, Elektroprivredi CG kao osnivaču, Ministarstvu finansija, Odboru za ekonomiju, finansije i budžet Skupštine Crne Gore i Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT).
Ako smo pažljivo pratili, reakcija na taj postupak stigla je, za sada, samo iz VDT. Saopštili su da im materijal iz DRI još nije stigao.
Uskoro bi se, na istoj adresi (VDT), mogao naći još jedan državni projekat prvog reda: ugovor o koncesiji za aerodrome u Podgorici i Tivtu. Taj posao nije završen ni šestu godinu, ali su se svim onim što je novoformirana Tenderska komisija postigla od proljetos, ispunili uslovi da se započeto produži. Nakon Ministarstva saobraćaja i Vlade, pred sudovima. Domaćim i međunarodnim.
Potencijalne žalbe najavili su, za sada, dva od tri ponuđača zainteresovana za koncesiju. Istovremeno, putnici iz Crne Gore putuju preko Tirane i Beograda, a ovdašnja turistička privreda trpi zbog nemogućnosti gostiju da dođu u Crnu Goru. A država zbog manjka prihoda.
Kad smo kod turizma, nedavno je proslavljen mali ali izuzetno neslavan jubilej. Grad hotel Sveti Stefan, jedan od turističkih simbola nekadašnje SFR Jugoslavije pa i cijelog Mediterana, ostao je zatvoren petu sezonu. Pokazale su se preuranjene optimističke najave iz aprila da će elitni hotel biti otvoren ovog ljeta. Upućeni su (portal investitor.me) čitaocima ponudili i detalje sporazuma koji je čekao “samo” da ga parafiraju u Vladi. Dogovor, pisali su, postignut uz posredovanje Novaka Đokovića i mogućnost da se on uključi u taj posao, predviđao je da: Vila Miločer, Aman SPA i restoran Olive budu otvoreni najkasnije 45 dana od potpisivanja sporazuma; Plaže Sveti Stefan Istok, Zapad i Kraljeva plaža budu otvorene do 75 dana, a ostrvo Sveti Stefan najkasnije 105 dana od potpisivanja ugovora. Istovremeno, zamrznula bi se arbitraža u Londonu. Za početak, na šest mjeseci.
Od svega navedenog ostala je – arbitraža. I mogućnost da Crna Gora pretrpi i znatnu finansijsku štetu, bude li proglašena odgovornom za nepoštovanje ugovora o zakupu Svetog Stefana.
Umjesto priče o tome trebaju li elitni (državni) hoteli na primorju da budu otvoreni pet, osam ili 12 mjeseci godišnje, mi tražimo krivca za zapuštene plaže bez zakupaca. Dok se Morsko dobro i lokalne samouprave spore oko preuzimanja odgovornosti i nadležnosti za (ne)učinjeno. Što goda da se utvrdi – strani posjetioci teško da će imati razumijevanja za domaće šlamperaje. Bilo da je njihova posljedica nemar, neznanje ili, a ni to ne treba isključiti, loša namjera prema Crnoj Gori i njenim resursima.
Da li bi odgovorna i verzirana vlast tek tako prešla preko spoznaje da nekadašnji ponos crnogorske poljoprivrede, Plantaže AD, preživljavaju prodajući zemljište i preprodajući tuđa vina!? Ili da u zemlji koja je najvećim dijelom pod šumama, nemamo primjenjljiv zakon o šumarstvu. Dok uvozimo drvene gajbe za pakovanje voća…
Državna preduzeća u Crnoj Gori, uz decenijama gomilane probleme i dodatni teret modela raspodjele vlasti po dubini, odnosno talas zapošljavanja zaslužnih članova partije, simpatizera i svojti, sve vidljivije pokazuju znake ozbiljne slabosti. Negdje se stanje može popraviti, negdje ne . Kratkoročnim poslovnim potezima (prodaja brodova, zemljišta, davanje u koncesiju) pokušava se stvoriti lažna slika uspjeha. Dok neko od povjerilaca ne podnese zahtjev za uvođenje stečaja.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


LEGALIZOVANJE (ZLO)UPOTREBE ANB-a: Vječna UDBA

STIŽE LI AFERA BEHTEL-ENKA I U CRNU GORU: Početak skupog partnerstva

SLAVEN RADUNOVIĆ, MINISTAR: Čovjek današnjice
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
FOKUS4 sedmice
DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe
-
FOKUS3 sedmice
RASHODOVANJE TRINAESTOG JULA: Kuća raskućnika
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLAŽE IZMEĐU PROFITA I JAVNOG DOBRA: Privatne tvrdjave koncesionara
-
Izdvojeno4 sedmice
POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka
-
Izdvojeno2 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
INTERVJU2 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
FOKUS2 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad