Povežite se sa nama

FOKUS

Kazino Crna Gora

Objavljeno prije

na

Da li je Crna Gora toliko zarobljena da se zakoni pišu po mjeri Branislava Brana Mićunovića, kontroverznog i glasovitog biznismena iz Nikšića, bliskog, ne samo po inostranim optužnicama, bivšem premijeru Milu Đukanoviću? Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) optužila je krajem sedmice Ministarstvo finansija da Nacrtom o izmjenama zakona o igrama na sreću favorizuje firme povezane sa Mićunovićem. Ne bi bilo neobično da se u Crnoj Gori zakoni vezuju za važne ljude. „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu – hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”, pojasnio je kako stvari ovdje funkcionišu direktor Pitera Manka za investicije u Tivtu.

Nacrt, ali i aktuelni zakon o igrama na sreću, kao da su skrojeni za Mićunovića i firme koje su sa njim povezane, a na štetu javnog interesa. Odredbe u Nacrtu zakona, prema MANS-u, Mićunoviću omogućavaju monopol.

Zakon predviđa da ,,samo jedan koncesionar organizovan kao akcionarsko društvo” može organizovati lutrijske igre. To znači da samo Lutrija Crne Gore, u čijem bordu sjedi Andrea Mićunović, kćerka Branislava Mićunovića, ali i drugi njemu bliski saradnici, može organizovati TV tombolu i tombolu zatvorenog tipa. Mićunović se već pobrinuo za televiziju. Njegov blizak saradnik Sava Grbović, prema evidenciji Agencije za radio difuziju (ARD), registrovao je Televiziju Lutrije Crne Gore, u julu mjesecu ove godine. Sada sa tog kanala bombarduju javnost saopštenjima protiv Vanje Ćalović i MANS-a.

Crna Gora jedina u regionu u toj oblasti omogućava monopol privatnoj firmi. U regionu su lutrije većinom državne, pa ukoliko i ima monopola, radi se o monopolu države. Novac ide u budžet, a ne u private džepove.

Pri tom, na šta su upozorili iz MANS-a, zakon ne propisuje da Lutrija, odnosno onaj koji priređuje lutrijske igre, plaća obaveznu naknadu državi. To bi trebalo utvrditi jer se koncesija na lutrijske igre izdaje na deset godina.

Trenutno kazina plaćaju godišnju fiksnu naknadu od 50 hiljada eura, dok u regionu ta naknada iznosi i do pola miliona eura. Prema evidenciji Uprave za igre na sreću, vlasnici kazina su firme: Džek Pot, u čijem bordu je Brano Mićunović, Trecom koji je vodio pokojni Dragan Dudić, saradnik Darka Šarića, Kazino Avala čiji je osnivač Zoran Bećirović. Više izvora tvrdi da je Bećirović, kao vlasnik firme Beppler i Jacobson koja posjeduje hotele na jugu i sjeveru Crne Gorem, o čemu je Monitor pisao, tek istureni igrač Mila Đukanovića. Tu su i Casino promotion Montenegro iz Bara i Hit Montenegro, čiji su vlasnici iz Slovenije.

Odabrano društvo vlasnika kazina, ako Nacrt bude usvojen, imaće još jednu olakšicu: biće oslobođeni vođenja evidencije o osobama koje uplate više od 15 hiljada eura. Te odredbe, koje su u vezi sa sprečavanjem pranja novca, novim Nacrtom se brišu!

Izmjenama zakona se ukida i kontrola države kad je u pitanju štampanje i promet srećki i drugih lutrijskih kartica. ,,Nedopustivo je da priređivač sam sebe kontroliše”, komentarisali su iz MANS-a.

Udruženje priređivača igara na sreću (UPIS), iza kojeg stoji Lutrija kao i Džek pot Brana Mićunovića, demantovali su da Ministarstvo finansija kroji zakon po njihovoj mjeri. Naprotiv, naveli su, i oni su bili nezadovoljni Nacrtom. Zbog čega – nema objašnjenja.

Nije prvi put da se zakoni prilagođavaju Mićunoviću. Nedavno su odbornici budvanskog parlamenta usvojili dokument kojim su legalizovana dva na divlje sagrađena objekta na Mićunovićevoj parceli od 1700 kvadratnih metara u Budvi.

Ko je Brano Mićunović i otkud mu tolika moć? Legenda kaže da je žestoki nikšićki momak, iz Rastoka, prekinuo studije ekonomije u Novom Sadu i posvetio se opasnim poslovima po ondašnjoj Jugoslaviji i Evropi. Drugovao je sa Đorđem Božovićem Giškom, Željkom Ražnatovićem Arkanom, Ratkom Đokićem, Dugim Lainovićem, Branislavom Batom Šaranovićem. Svi oni su tragično okončali svoju priču.

Mićunović je u sukobu Đukanović – Milošević, 1997. godine, stao na stranu crnogorskog premijera. Navodno je kontrolisao naoružane jedinice, koje su bile lojalne Đukanoviću. O njegovim duvanskim poslovima sa Stankom Subotićem i Đukanovićem, šuškalo se devedesetih.

Mićunoviću se u Crnoj Gori sudilo zbog ubistva Radovana Kovačevića iz Nikšića. Oslobođen je optužbi, jer niko od svjedoka nije povezao njegovu ruku sa pištoljem iz kog su hici ispaljeni u Kovačevića, pred podgoričkim KBC-om.

Ime Brana Mićunovića nalazi se na dvije međunarodne optužnice za šverc cigareta. Na onoj italijanskoj sa Milom Đukanovićem i još nekoliko ljudi iz Crne Gore osumnjičen je zbog šverca cigareta. Đukanović je kasnije – arhiviran. Mićunović je kraj Đukanovića i na švajcarskoj optužnici. Direktorica MANS-a podsjetila je nedavno da su mediji prenijeli kako su švajcarski tužioci označili Mićunovića kao ,,sivu eminenciju svih ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”.

Mićunović je prema ovim optužnicama, navodno, određivao koje će kriminalne organizacije iz Italije obavljati šverc, kao i koja će im roba biti na raspolaganju, odnosno, u kojem trenutku će se vršiti tranzit. Navodno je bio zadužen i za bliske kontakte sa Frančeskom Prudentinom, mafijaškim bosom iz Brindizija. Prudentino se dugo krio od italijanskih istražnih organa, prema nekim verzijama i u Crnoj Gori. Uhapšen je prije nekoliko godina u Italiji. Mićunovićev blizak saradnik u tim poslovima bio je, navodno, Stanko Subotić Cane.

Branislav Mićunović nije demantovao brojne optužbe koje se izriču na njegov račun, kao što nije govorio o vezama sa Đukanovićem. Ali, Đukanović se nije odricao prijateljstva, niti poricao da su mu osobe čija su imena kraj njegovog u italijanskoj optužnici ,,saradnici i prijatelji”. Bivši premijer je tvrdio da je posao sa cigaretama bio legalan i u interesa Crne Gore. Stanko Subotić je nedavno u Srbiji osuđen zbog šverca cigareta na šest godina zatvora.

Subotić, Mićunović i Đukanović viđani su zajedno na Svetom Stefanu. Bivši funkcioner ANB, Vasilije Mijović, svojevremeno je nakon što je suspendovan javno upozorio Mila Đukanovića da će razotkriti šta je bio razlog njegovog sastanka sa Đukanovićem i Mićunovićem u kabinetu bivšeg premijera, kada mu je, kako je Mijović tvrdio, Đukanović poklonio pištolj.

Prema pisanju beogradskog Centra za istraživačko novinarstvo, Crna Gora je za vrijeme sankcija tokom 1990-tih, uspjevala da prikupi oko 300 miliona dolara godišnje od nezakonite trgovine cigaretama i naftom.

Nakon izbijanja afere Balkanski ratnik, u kojoj je zaplijenjeno više tona kokaina, italijansko tužilaštvo je saopštilo da je klan Darka Šarića za šverc narkotika koristio infrastrukturu tranzita cigareta stvorenu devedesetih. Glavnooptuženi u aferi Balkanski ratnik, Darko Šarić navodno je bio u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. To je saopšteno nedavno na suđenju u Beogradu. Na insistiranje odbrane ime Mićunovića je, međutim, zatamnjeno. Tužilaštvo je pored ostalog navelo da je Šarić kontaktirao sa Subotićem. I Šarić i Subotić su se sklonili od pravde.

,,Brano Mićunović donosi odluke u Crnoj Gori i on je broj jedan” – tvrdio je Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, zbog čega je na njega prije izvjesnog vremena nasrnuo Nenad Mićunović, bratanić Brana Mićunovića. Mladog Mićunovića kaznili su zbog tog incidenta nekoliko stotina eura.

Preko Nenada Mićunovića i njegovog brata Predraga, kako je Monitor ranije pisao, Branislav Mićunović je u poslovnim vezama sa familijom Marović, a preko Marovića i sa firmom Beppler Jacobson Zorana Bećirovića. Sa sinom Svetozara Marovića Branislavovi bratanići posluju u budvanskoj marini. Zajednička firma mladog Marovića i Bepplera-a je Club88.

Nakon afere Zavala mediji su pisali da je Mićunović u sukobu sa Đukanovićem, jer je bio u poslu oko Zavale sa Svetozarom Marovićem. Ovog ljeta Mićunović i Đukanović demantovali su te tvrdnje. Često su se, kasno noću, sastajali ispod zidina budvansko Starog grada i dugo pričali dok ih je brojno obezbjeđenje budno motrilo. O čemu su govorili – igrama na sreću, prijatelju Stanku Subotiću? Možda, o evropskim integracijama, poglavlju 23 i 24, borbi protiv kriminala i krupnim ribama koje Brisel traži?

Mićunovića i Đukanovića, ništa, pa ni Marović i Zavala nijesu mogli rastaviti. Njih ne zbližavaju samo ulice Rastoka, predgrađa Nikšića, u kome su oba rasli, već strah od toga da bi Evropa stvarno mogla da uđe u kazino Crna Gora, njihovo vlasništvo, u kome su suvereno vladali dugih dvadeset godina. Znaju, samo Evropa može da poremeti njihove igre i sreću.

Zvanična imovina

Branislav Brano Mićunović u Crnoj Gori, prema Upravi za nekretnine, nije bogat kao neki drugi crnogorski tajkuni. On posjeduje u Budvi parcelu od 1772 metra kvadratna, na kojoj je sagradio dva naknadno legalizovana objekta. U rodnom Nikšiću Mićunović prema katastru posjeduje poslovni prostor od 52 kvadrata i 370.130 kvadrata zemljišta u mjestu Kamensko. To zemljište se vodi kao susvojina, koju dijeli sa još dva lica.

Na Žabljaku posjeduje parcelu 1126 kvadrata koja se vodi kao nasljedstvo, a koju dijeli kao suposjednik sa poslovnim partnerom Savom Grbovićem. Grbović je većinski vlasnik Lutrije Crne Gore, i jedan od članova uprave Mićunovićeve firme Džek pot.

Tako je formalno. Međutim, Mićunovićevi bliski rođaci i prijatelji posjeduju lance firmi i komplekse zemljišta na najboljim lokacijama. To navodi na zaključak da Mićunović u Crnoj Gori posluje preko preduzeća registrovanih na povezana lica i of šor firme iza kojih stoji lično ili preko prijatelja. Na svoje i ime supruge Svetlane, registrovao je preduzeća van Crne Gore, na egzotičnim destinacijama, kao što je Kipar.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INFRASTRUKTURNO SIROMAŠTVO: Samo smeća ne fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu  vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta

 

Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta  – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima  uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle  da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.

Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.

„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog Vodovoda Filip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE:  Dva lica kampanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna  promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori.  No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci.  Reklama je jedno,  život drugo

 

 

Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović.  Dvije liste vraćene su na doradu – lista  Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri  predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.

Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša,  Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret  Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista  koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija  Stanka Đuričića.

Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada.  Listu koju Bojović Borovinić  vodi čini koalicija –  Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.

Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.

Među nosiocima lista, odnosno  potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste  nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je  Ilija Mugoša,  magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..

“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste.  Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima  toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROĆENJE CIJENA: Poslije turističkih, predizborne marže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist, ali iz vlade sa puno optimizma najavljuju njenu reprizu. Istovremeno,   iz PES-a su Milatoviću poručili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego osjete benefite programa ES2

 

 

Ranije nego što je to bilo najavljeno, Vlada se ponovo uhvatila u koštac sa (pre)visokim cijenama. Kao i proljetos, i sada je riječ o akciji ograničenja marži za dio osnovnih životnih namirnica – prehrambenih i higijenskih proizvoda. U odnosu na kampanju Limitirane cijene ograničenje marži ostalo je isto (do 10, odnosno 15 odsto u veletrgovinama i maloprodaji) ali je popis proizvoda proširen sa 43 na 66. Vladina odluka stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Službenom listu.

„Sada očekujemo da se ova odluka sprovede“, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, uz konstataciju da bi „bilo dobro“ da trgovci u radnjama obilježe proizvode sa limitiranom maržom, iako im Vlada tu obavezu ne može nametnuti svojom odlukom.  „Odluka se ne odnosi na male trgovine (ako ukupna površina svih radnji istog vlasnika ne prelazi 600 kvadratnih metara – prim. Monitora), a važiće do 31. januara 2025. godine. Nakon primjene odluke očekujem smanjenje cijena, jer na osnovu izvještaja tržišne inspekcije marže su puno veće od onih na koje ćemo da ih limitramo”, pojasnio je Đeljošaj.

Od ministra nijesmo saznali kolike su te trgovačke marže o kojima u Crnoj Gori pričamo već više od godinu.  Tom temom nije se bavio ni premijer Milojko Spajić. Njemu je prioritet bio da objasni da „inflacija više nije problem, ali jesu visoke cijene proizvoda“. Za to je  krivicu prebacio na prethodnike iz Vlade Dritana Abazovića. „Mi radimo na tom naslijeđenom problemu“.

Premijer je početkom avgusta najavljivao da borba sa visokim cijenama slijedi po završetku ljetnje turističke sezone. ,,Mi nismo mogli tokom turističke sezone da sprovodimo taj program zato što nije logično da na neki način iz državnog budžeta dotiramo strance”, objavio je Spajić na društvenoj mreži X. Uz obećanje da „od septembra država neće dozvoliti da divljaju marže u trgovinskim lancima…“.

Sada je pojasnio kako je Vlada požurila s ograničenjem cijena (zapravo trgovačkih marži) prije povećanja plata u oktobru, pokušavajući da spriječe trgovce da pojedu benefite programa Evropa sad 2. „Dakle, građani će sa značajno nižim cijenama da dočekaju povećanje plata i na taj način će biti uvjereni da se standard povećava u kontinuitetu od oktobra pa do kraja mandata ove vlade u naredne tri godine”, poručio je Spajić.

Na nama je da odlučimo da li ovu poruku čitamo kao najavu Vlade koja zna šta i kako radi, ili kao još jedno predizborno obećanje PES-a i njihovih koalicionih partnera. Onih koji, zahvaljujući podjeli resora unutar izvršne vlasti, iz ove akcije mogu izvući neku političku korist pred lokalne izbore u Podgorici, Budvi i Kotoru (a uskoro, možda, i u Beranama i ponovo zaboravljenom Šavniku).

Da malo olakšam. Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist (neke računice kažu da su moguće uštede bile manje od jedan posto vrijednosti potrošačke korpe). Na drugoj strani, iz PES-a su Predsjedniku države već zamjerili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego prime plate uvećane zahvaljujući vladinom programu ES2.

Od Vlade nijesmo dobili preciznije podatke o visini trgovačkih marži protiv kojih se ona tako odlučno i uporno bori. Ono što nijesmo dobili od izvršnih vlasti, ni ovih ni prethodnih, pokušali su izračunati pojedini mediji. I ti se nalazi baš i ne uklapaju u ponuđeni scenario.

Tako je portal Bankar.me prošlog septembra objavio poređenje marži u Crnoj Gori sa maržama velikih trgovačkih lanaca u Srbiji, Bosni i Hercergovini, Hrvatskoj i Sloveniji. „Analizirajući bruto profitnu maržu 15 velikih trgovačkih lanaca u Regionu rezultati su pokazali da je najveću maržu u prošloj godini imao Merkator Slovenija i to 29,62 odsto. Veću maržu od najvećeg crnogorskog trgovačkog lanca (Voli, prim. Monitora) imali su Merkator Srbija, Lidl Slovenija, Delhaize Srbija, Domaća trgovina Srbija, Spar Slovenija i Bingo Tuzla. Manju maržu od Volija imali su Konzum plus, Lidl Hrvatska, Spar Hrvatska, Plodine Rijeka, Tommy Split i Konzum Sarajevo.

Bankar.me je analizirao i cijene 103 najzastupljenija proizvoda u potrošačkoj korpi u šest regionalnih trgovačkih lanaca. „Rezultati su pokazali da su cijene u najvećem crnogorskom trgovačkom lancu Voli veće samo u odnosu na jedan od dva analizirana velika trgovačka lanca u Bosni i Hercegovini, dok su niže nego u analiziranim marketima u Srbiji i Hrvatskoj“.

Priložena tabela sa cijenama analiziranih proizvoda pokazuje kako su one, kod dobrog dijela njih, u međuvremenu značajno porasle. To dijelom demantuje vladine tvrdnje kako se radi o „zetečenom problemu“. I, što je još važnije, pokazuje da alat koga su se prihvatili (ograničenje marži u veletrgovinama i maloprodaji) nije baš efikasan način za obaranje cijena.

Možda bi ideja sa kojom je premijer upoznao javnost  takođe početkom avgusta dala bolje rezultate? Spajić je tada, agenciji Mina-biznis, najavio da će Vlada osnovati državno preduzeće koje će biti zaduženo za robne rezerve, ali i za direktnu dostavu građanima osnovnih životnih namirnica iz tih rezervi. “To je održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži će definitivno biti jedna velika pomoć budžetu naših građana, međutim, moramo imati dugoročno održivo rješenje za rast cijena i za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori.” Očito da za taj posao treba vremena (uz znanje i novac) koje izvršna vlast sada nema.

Dobili smo akciju Limitirane cijene u nešto obimnijem izdanju. I puno optimizma u njenoj najavi. Drugo je pitanje da li će akcija u ovom obimu i obuhvatu opravdati očekivanja.

Uzmimo za primjer maslinovo ulje. Njegova cijena odavno se uzima kao primjer nesrazmjere između domaćih i stranih trgovina. Mnogo smo  puta mogli vidjeti poređenja cijena maslinovog ulja u trgovinama u Podgorici sa onima u Rimu, Madridu, Berlinu… Po pravilu, to je bilo na štetu ovdašnjih potrošača. Zato se i maslinovo ulje, ono najkvalitetnije i u najvećem pakovanju, našlo na listi proizvoda sa ograničenom maržom. Iako to, koliko nas iskustvo uči, neće bitnije uticati na njegovu cijenu.

Postoji i druga strana medalje. Postojeće procjene, iako dosta stare, govore kako su u Crnoj Gori godišnje troši od 0,5 do jednog litra maslinovog ulja po stanovniku. Zato će i ušteda na tom proizvodu, kolika god da je, biti neznatna u krajnjem, mjesečnom ili godišnjem zbiru.

EU prosjek potrošnje maslinovog ulja je 4-6 litara po stanovniku, dok stanovnici Mediterana iz Španije, Grčke ili Italije troše i preko 15 litara ovog ulja godišnje. To kazuje da je u tim zemljama maslinovo ulje zaista osnovna životna namirnica. Za raliku od Crne Gore gdje se na njega gleda kao na luksuz.  A to i te kako utiče na cijenu proizvoda: u trgovinama se ne traži mnogo,  a oni koji ga traže spremni su da plate. Pride, riječ je o dominantno uvoznom proizvodu. Zašto je to tako, to je neka druga priča. Gotovo identična je priča sa maslacem.

Na drugoj strani imamo mlijeko. Prema prošlogodišnjim podacima sa sajta Svijet statistike (World of statistics) stanovnici Crne Gore su drugi potrošači mlijeka na svijetu, odmah iza Finaca, sa godišnjom potrošnjom od nepunih 350 litara po osobi. Mlijeko je skupo pa je njegova kupovina veliki porodični izdatak. Vlada je svojom odlukom  limitirala marže samo uske palete tog proizvoda. Jedna vrsta mlijeka (2,8 posto mliječne masti) u dva pakovanja – tetrapak bez čepa i svježe mlijeko u kesi. Kod jogurta – jedna vrsta i jedno pakovanje.

Ili jabuke. Na Vladinoj listi su samo one najjeftinije koje, inače, stižu tek u poznu jesen. Kod deterdženata je obuhvaćeno samo jedno od 5-10 različitih vrsta pakovanja…

Opet, neko će nešto uštedjeti. To ne znači da je problem riješen. Prava borba za standard potrošača i razumne cijene u trgovinama počinje od proizvodnje. Domaće a ne uvozne. Da su trgovačke marže jedini ili makar dominantan problem, međunarodna konkurencija bi to već registrovala i pokušala da uplivom na crnogorsko tržište ostvari ekstra profit. Mi smo, iz nekih razloga, imali situaciju da su strane kompanije prodavale svoje ovdašnje trgovačke biznise i odlazile iz Crne Gore.

Uz priču o trgovačkim maržama valjalo bi razmiliti i o onoj političkoj. Vlada sa 30 + ministara i potpredsjednika, parlament sa predsjednikom i pet potpedsjednika, a svi oni imaju šefove kabineta, savjetnike, pomoćnike, sekretare, vozače… I sve to neko treba da plati, a najveća stavka na prihodnoj strani države je naplata PDV-a. Najvećim dijelom iz trgovina.

Otud se premijer Spajić vajkao da bi ograničenjem cijena tokom sezone država „dotirala“ strance. I zato, kada razmišljamo da li je akcija vlade mogla biti konkretnija i sveobuhvatnija, trebamo imati na umu da veće cijene u trgovinama znače i veće prihode države.  A, izbori – oni dođu i prođu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo