Da li je Crna Gora toliko zarobljena da se zakoni pišu po mjeri Branislava Brana Mićunovića, kontroverznog i glasovitog biznismena iz Nikšića, bliskog, ne samo po inostranim optužnicama, bivšem premijeru Milu Đukanoviću? Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) optužila je krajem sedmice Ministarstvo finansija da Nacrtom o izmjenama zakona o igrama na sreću favorizuje firme povezane sa Mićunovićem. Ne bi bilo neobično da se u Crnoj Gori zakoni vezuju za važne ljude. „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu – hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”, pojasnio je kako stvari ovdje funkcionišu direktor Pitera Manka za investicije u Tivtu.
Nacrt, ali i aktuelni zakon o igrama na sreću, kao da su skrojeni za Mićunovića i firme koje su sa njim povezane, a na štetu javnog interesa. Odredbe u Nacrtu zakona, prema MANS-u, Mićunoviću omogućavaju monopol.
Zakon predviđa da ,,samo jedan koncesionar organizovan kao akcionarsko društvo” može organizovati lutrijske igre. To znači da samo Lutrija Crne Gore, u čijem bordu sjedi Andrea Mićunović, kćerka Branislava Mićunovića, ali i drugi njemu bliski saradnici, može organizovati TV tombolu i tombolu zatvorenog tipa. Mićunović se već pobrinuo za televiziju. Njegov blizak saradnik Sava Grbović, prema evidenciji Agencije za radio difuziju (ARD), registrovao je Televiziju Lutrije Crne Gore, u julu mjesecu ove godine. Sada sa tog kanala bombarduju javnost saopštenjima protiv Vanje Ćalović i MANS-a.
Crna Gora jedina u regionu u toj oblasti omogućava monopol privatnoj firmi. U regionu su lutrije većinom državne, pa ukoliko i ima monopola, radi se o monopolu države. Novac ide u budžet, a ne u private džepove.
Pri tom, na šta su upozorili iz MANS-a, zakon ne propisuje da Lutrija, odnosno onaj koji priređuje lutrijske igre, plaća obaveznu naknadu državi. To bi trebalo utvrditi jer se koncesija na lutrijske igre izdaje na deset godina.
Trenutno kazina plaćaju godišnju fiksnu naknadu od 50 hiljada eura, dok u regionu ta naknada iznosi i do pola miliona eura. Prema evidenciji Uprave za igre na sreću, vlasnici kazina su firme: Džek Pot, u čijem bordu je Brano Mićunović, Trecom koji je vodio pokojni Dragan Dudić, saradnik Darka Šarića, Kazino Avala čiji je osnivač Zoran Bećirović. Više izvora tvrdi da je Bećirović, kao vlasnik firme Beppler i Jacobson koja posjeduje hotele na jugu i sjeveru Crne Gorem, o čemu je Monitor pisao, tek istureni igrač Mila Đukanovića. Tu su i Casino promotion Montenegro iz Bara i Hit Montenegro, čiji su vlasnici iz Slovenije.
Odabrano društvo vlasnika kazina, ako Nacrt bude usvojen, imaće još jednu olakšicu: biće oslobođeni vođenja evidencije o osobama koje uplate više od 15 hiljada eura. Te odredbe, koje su u vezi sa sprečavanjem pranja novca, novim Nacrtom se brišu!
Izmjenama zakona se ukida i kontrola države kad je u pitanju štampanje i promet srećki i drugih lutrijskih kartica. ,,Nedopustivo je da priređivač sam sebe kontroliše”, komentarisali su iz MANS-a.
Udruženje priređivača igara na sreću (UPIS), iza kojeg stoji Lutrija kao i Džek pot Brana Mićunovića, demantovali su da Ministarstvo finansija kroji zakon po njihovoj mjeri. Naprotiv, naveli su, i oni su bili nezadovoljni Nacrtom. Zbog čega – nema objašnjenja.
Nije prvi put da se zakoni prilagođavaju Mićunoviću. Nedavno su odbornici budvanskog parlamenta usvojili dokument kojim su legalizovana dva na divlje sagrađena objekta na Mićunovićevoj parceli od 1700 kvadratnih metara u Budvi.
Ko je Brano Mićunović i otkud mu tolika moć? Legenda kaže da je žestoki nikšićki momak, iz Rastoka, prekinuo studije ekonomije u Novom Sadu i posvetio se opasnim poslovima po ondašnjoj Jugoslaviji i Evropi. Drugovao je sa Đorđem Božovićem Giškom, Željkom Ražnatovićem Arkanom, Ratkom Đokićem, Dugim Lainovićem, Branislavom Batom Šaranovićem. Svi oni su tragično okončali svoju priču.
Mićunović je u sukobu Đukanović – Milošević, 1997. godine, stao na stranu crnogorskog premijera. Navodno je kontrolisao naoružane jedinice, koje su bile lojalne Đukanoviću. O njegovim duvanskim poslovima sa Stankom Subotićem i Đukanovićem, šuškalo se devedesetih.
Mićunoviću se u Crnoj Gori sudilo zbog ubistva Radovana Kovačevića iz Nikšića. Oslobođen je optužbi, jer niko od svjedoka nije povezao njegovu ruku sa pištoljem iz kog su hici ispaljeni u Kovačevića, pred podgoričkim KBC-om.
Ime Brana Mićunovića nalazi se na dvije međunarodne optužnice za šverc cigareta. Na onoj italijanskoj sa Milom Đukanovićem i još nekoliko ljudi iz Crne Gore osumnjičen je zbog šverca cigareta. Đukanović je kasnije – arhiviran. Mićunović je kraj Đukanovića i na švajcarskoj optužnici. Direktorica MANS-a podsjetila je nedavno da su mediji prenijeli kako su švajcarski tužioci označili Mićunovića kao ,,sivu eminenciju svih ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”.
Mićunović je prema ovim optužnicama, navodno, određivao koje će kriminalne organizacije iz Italije obavljati šverc, kao i koja će im roba biti na raspolaganju, odnosno, u kojem trenutku će se vršiti tranzit. Navodno je bio zadužen i za bliske kontakte sa Frančeskom Prudentinom, mafijaškim bosom iz Brindizija. Prudentino se dugo krio od italijanskih istražnih organa, prema nekim verzijama i u Crnoj Gori. Uhapšen je prije nekoliko godina u Italiji. Mićunovićev blizak saradnik u tim poslovima bio je, navodno, Stanko Subotić Cane.
Branislav Mićunović nije demantovao brojne optužbe koje se izriču na njegov račun, kao što nije govorio o vezama sa Đukanovićem. Ali, Đukanović se nije odricao prijateljstva, niti poricao da su mu osobe čija su imena kraj njegovog u italijanskoj optužnici ,,saradnici i prijatelji”. Bivši premijer je tvrdio da je posao sa cigaretama bio legalan i u interesa Crne Gore. Stanko Subotić je nedavno u Srbiji osuđen zbog šverca cigareta na šest godina zatvora.
Subotić, Mićunović i Đukanović viđani su zajedno na Svetom Stefanu. Bivši funkcioner ANB, Vasilije Mijović, svojevremeno je nakon što je suspendovan javno upozorio Mila Đukanovića da će razotkriti šta je bio razlog njegovog sastanka sa Đukanovićem i Mićunovićem u kabinetu bivšeg premijera, kada mu je, kako je Mijović tvrdio, Đukanović poklonio pištolj.
Prema pisanju beogradskog Centra za istraživačko novinarstvo, Crna Gora je za vrijeme sankcija tokom 1990-tih, uspjevala da prikupi oko 300 miliona dolara godišnje od nezakonite trgovine cigaretama i naftom.
Nakon izbijanja afere Balkanski ratnik, u kojoj je zaplijenjeno više tona kokaina, italijansko tužilaštvo je saopštilo da je klan Darka Šarića za šverc narkotika koristio infrastrukturu tranzita cigareta stvorenu devedesetih. Glavnooptuženi u aferi Balkanski ratnik, Darko Šarić navodno je bio u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. To je saopšteno nedavno na suđenju u Beogradu. Na insistiranje odbrane ime Mićunovića je, međutim, zatamnjeno. Tužilaštvo je pored ostalog navelo da je Šarić kontaktirao sa Subotićem. I Šarić i Subotić su se sklonili od pravde.
,,Brano Mićunović donosi odluke u Crnoj Gori i on je broj jedan” – tvrdio je Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, zbog čega je na njega prije izvjesnog vremena nasrnuo Nenad Mićunović, bratanić Brana Mićunovića. Mladog Mićunovića kaznili su zbog tog incidenta nekoliko stotina eura.
Preko Nenada Mićunovića i njegovog brata Predraga, kako je Monitor ranije pisao, Branislav Mićunović je u poslovnim vezama sa familijom Marović, a preko Marovića i sa firmom Beppler Jacobson Zorana Bećirovića. Sa sinom Svetozara Marovića Branislavovi bratanići posluju u budvanskoj marini. Zajednička firma mladog Marovića i Bepplera-a je Club88.
Nakon afere Zavala mediji su pisali da je Mićunović u sukobu sa Đukanovićem, jer je bio u poslu oko Zavale sa Svetozarom Marovićem. Ovog ljeta Mićunović i Đukanović demantovali su te tvrdnje. Često su se, kasno noću, sastajali ispod zidina budvansko Starog grada i dugo pričali dok ih je brojno obezbjeđenje budno motrilo. O čemu su govorili – igrama na sreću, prijatelju Stanku Subotiću? Možda, o evropskim integracijama, poglavlju 23 i 24, borbi protiv kriminala i krupnim ribama koje Brisel traži?
Mićunovića i Đukanovića, ništa, pa ni Marović i Zavala nijesu mogli rastaviti. Njih ne zbližavaju samo ulice Rastoka, predgrađa Nikšića, u kome su oba rasli, već strah od toga da bi Evropa stvarno mogla da uđe u kazino Crna Gora, njihovo vlasništvo, u kome su suvereno vladali dugih dvadeset godina. Znaju, samo Evropa može da poremeti njihove igre i sreću.
Zvanična imovina
Branislav Brano Mićunović u Crnoj Gori, prema Upravi za nekretnine, nije bogat kao neki drugi crnogorski tajkuni. On posjeduje u Budvi parcelu od 1772 metra kvadratna, na kojoj je sagradio dva naknadno legalizovana objekta. U rodnom Nikšiću Mićunović prema katastru posjeduje poslovni prostor od 52 kvadrata i 370.130 kvadrata zemljišta u mjestu Kamensko. To zemljište se vodi kao susvojina, koju dijeli sa još dva lica.
Na Žabljaku posjeduje parcelu 1126 kvadrata koja se vodi kao nasljedstvo, a koju dijeli kao suposjednik sa poslovnim partnerom Savom Grbovićem. Grbović je većinski vlasnik Lutrije Crne Gore, i jedan od članova uprave Mićunovićeve firme Džek pot.
Tako je formalno. Međutim, Mićunovićevi bliski rođaci i prijatelji posjeduju lance firmi i komplekse zemljišta na najboljim lokacijama. To navodi na zaključak da Mićunović u Crnoj Gori posluje preko preduzeća registrovanih na povezana lica i of šor firme iza kojih stoji lično ili preko prijatelja. Na svoje i ime supruge Svetlane, registrovao je preduzeća van Crne Gore, na egzotičnim destinacijama, kao što je Kipar.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
HORIZONTI4 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice