MONITOR: MANS je prošlog petka organizovao Nacionalnu antikorupcijsku konferenciju, uz podršku američke ambasade u Podgorici i EU. Koja je glavna ocjena tog skupa?
ĆALOVIĆ: Glavna ocjena tog skupa je da korupcija uništava privredu i izaziva siromaštvo, podriva vladavinu prava i ugrožava osnovne funkcije države, ali i da rat sa korupcijom moramo i možemo dobiti jer je u Crnoj Gori mnogo više onih koji svoj patriotizam ne mjere po tome koliki su dio Crne Gore stavili u svoj džep.
Ocijenjeno je i da institucije, posebno tužilaštvo, ne rade svoj posao i zato nema rezultata na polju borbe protiv korupcije na visokom nivou, a time ni protiv organizovanog kriminala koji upravo podrazumijeva korupciju na visokom nivou.
MONITOR: Šef delegacije EU Mitja Drobnič i američka ambasadorka Su Kej Braun nisu sa konferencije, govoreći o korupciji u Crnoj Gori, uputili hvalospjeve crnogorskim vlastima kao što to često rade evropski zvaničnici. Kako to komentarišete?
ĆALOVIĆ: Poznato je da su konkretni rezultati u borbi protiv korupcije uslov za dalji napredak u procesu evropskih integracija, a pošto se rezultati našeg tužilaštva svode na šumare i saobraćajne policajce, nije iznenađujuća kritika gospodina Drobniča. Takođe ne iznenađuje ni kritika američke ambasadorke imajući u vidu da nema rezultata u aferi Telekom, a da je aktuelni premijer otvoreno kritikovao američke institucije govoreći da „ima gluposti i sa one strane okeana”. Takvo nipodaštavanje američkog sistema teško da može biti oprošteno. Štaviše, imajući u vidu da je korupcija condicio sine qua non organizovanog kriminala, i zemlje EU, a i SAD imaju sopstveni interes da se u Crnoj Gori počnu primjenjivati zakoni, jer djelovanje naših organizovanih kriminalnih grupa ih direktno ugrožava. Ovo se odnosi kako na Šarićevu grupu, čiji su kraci sezali sve do Latinske Amerike, a konačna destinacija su bile zemlje EU, tako i na Kalićevu grupu, ali i šverc cigareta i oružja. Zato najbolji komentar o načinu kako se vlast bori protiv korupcije i organizovanog kriminala daju upravo službe drugih država, koje pokreću istrage za krivična djela koja naše institucije ignorišu.
MONITOR: Šta je analiza pokazala kad je riječ o spremnosti tužilaštva da suzbija korupciju, posebno kad je riječ o procesuiranju korupcije na visokom nivou?
ĆALOVIĆ: Analiza tačno 333 pravosnažne sudske presude pokazala je da tužilaštvo nije spremno da krivično goni javne funkcionere, a čak i kada to učini, prema njima ima blaži odnos nego prema drugim osobama koje sumnjiči da su počinile krivična djela korupcije.
Postoje dokazi da su tužioci u toku sudskih postupaka saznali za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, a koje su navodno počinili javni funkcioneri, ali protiv njih nisu pokretali postupke.
Takođe, pored presuda koje su bile predmet naše analize, niz je drugih slučajeva koji pokazuju da tužilaštvo nije spremno da suzbija korupciju. Podsjetiću samo na slučajeve privatizacija Telekoma, KAP-a, Željezare, EPCG, na slučaj Prve banke, na sumnje u pranje novca DPS-a, na mnoge krivične prijave protiv visokih funkcionera o kojima tužioci ili ne odlučuju, ili ih odbacuju bez obrazloženja, zatim posljednja afera Snimak, itd. Sve te slučajeve uglavnom povezuje činjenica da su uzrokovali ,,isisavanje” miliona eura iz državnog budžeta, ali tužilaštvo to ne zanima.
MONITOR: Iz civilnog sektora i od pravnih stručnjaka mogu se čuti i kritike da tužioci ne znaju šta su krivična djela i da pišu optužnice tako da sud mora da oslobodi optuženog za kriminal. Možete li navesti neke konkretne primjere?
ĆALOVIĆ: Naravno, najdrastičniji primjer je presuda u slučaju Šarić, kome je tužilaštvo na teret stavilo krivično djelo koje nije postojalo u momentu izvršenja. Optužnica je zato i pala. Godinu nakon podizanja optužnice, nakon presude drugostepenog suda, tužioci su se sjetili da je djelo postojalo, ali se drugačije zvalo. Naravno, zbog tog „propusta” niko nije snosio odgovornost.
Državni tužioci godinama istražuju predmete u kojima nema krivičnih djela, zatim ih pokreću pred sudom koji onda godinama utvrđuje da je riječ o prekršajima.
Na primjer, Osnovni sud u Beranama je nakon više od četiri godine oslobodio optužene za koje je tužilaštvo tvrdilo da su zloupotrijebili službeni položaj jer su bez putnog naloga podizali novac iz kase i tako nanijeli štetu firmi. Sudu je trebalo četiri godine da utvrdi da to nije krivično djelo.
Sudski postupci za korupciju u prosjeku traju 19 mjeseci, a najduži prvostepeni postupak trajao je 14 godina. Zbog neažurnog rada i nevršenja službene dužnosti tužilaca i sudija dolazi do zastare krivičnog gonjenja i time se izbjegava odgovornost za krivična djela korupcije.
Sudovi strože tretiraju optužene za sitnu korupciju nego javne funkcionere. U krivičnom postupku protiv direktora javnog preduzeća sud na Cetinju je optuženom izrekao kaznu od šest mjeseci zatvora – uslovno godinu za krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prvo je tužilac stavio optuženom na teret najlakši oblik krivičnog djela ne pokušavajući da dokaže štetu koja je nastala za javno preduzeće i da u skladu sa tim kvalifikuje krivično djelo. Sud je zatim izrekao minimalnu kaznu za najlakši oblik tog krivičnog djela, ublažujući je onda i po vrsti izricanjem uslovne osude.
Presudom Osnovnog suda u Beranama sud je jednom lugaru za krivično djelo zloupotreba službenog položaja, izrekao bezuslovnu kaznu zatvora od tri mjeseca zajedno sa novčanom kaznom od 200 eura, jer nije evidentirao sječu od 7,89 m³ stabala, čime je Upravi za šume pričinjena šteta od 709,25 eura.
U postupku protiv nekadašnjeg predsjednika Skupštine opštine Šavnik Osnovni sud na Žabljaku mu je ublažio kaznu, sa obrazloženjem da se radi o uglednom čovjeku koji je obavljao funkciju predsjednika SO Šavnik, pa mu je ove okolnosti cijenio kao osobito olakšavajuće i uzeo ih za osnov ublažavanja kazne”.
MONITOR: Da li se onda može govoriti i o korupciji u pravosuđu?
ĆALOVIĆ: Nemam drugi način da to objasnim osim da je riječ o korupciji i političkoj kontroli.
MONITOR: Završeni su lokalni izbori u Nikšiću, uskoro će predsjednički. Opet se polemiše o raznim zloupotrebama od strane vlasti, počev od nesređenih biračkih spiskova do pritisaka na birače.
ĆALOVIĆ: Na osnovu onoga što smo vidjeli u slučaju biračkog spiska Nikšića, mogu reći da su se zloupotrebe nastavile. Neki dvostruki birači su izbrisani čime su potvrđeni naši raniji navodi, ali su upisivani novi. Zakon o biračkom spisku se ne poštuje i partije i dalje nemaju pristup podacima na osnovu kojih se sačinjava birački spisak, posebno knjigama umrlih i podacima o državljanstvu. Pored toga, ne vidim zbog čega bi vladajuća partija odustala od bilo kojeg mehanizma ucjene, potkupljivanja, zastrašivanja i direktne kupovine glasova, kada državni tužilac nije uradio ništa povodom toga, iako je kroz aferu Snimak praktično i dokazano sve ono što su mnogu sumnjali da se radi kada su u pitanju izborni procesi u Crnoj Gori.
MONITOR: Pošto su svi izgledi da ni aprilski predsjednički izbori neće biti demokratski i slobodni, šta mislite o ideji da predsjednički kandidat kojeg podržava opozicija odustane od njih?
ĆALOVIĆ: Ne shvatam zbog čega bi neko prihvatio da učestvuje u igri čija pravila utvrđuje, sprovodi, kontroliše i – krši protivnička strana. Mislim da bi izlazak na ove i svake sljedeće izbore trebalo usloviti čišćenjem biračkih spiskova i uvidom u sve državne izdatke uoči izbora.
MONITOR: Kakve su Vaše procjene o tome kako će se okončati afere Telekom, Snimak, oslobađajuća presuda Dušku Šariću?
ĆALOVIĆ: Dok god glavni akteri ovih afera kontrolišu tužilaštvo i sud, nijedna od njih neće imati epilog kakav bi trebalo da ima. Štaviše, postoji realna bojazan da tužioci sa optužnicama kakva je u slučaju Šarića trajno obezbijede da izvršioce teških krivičnih djela nikada ne stigne pravda u sudskom postupku, zbog pravila da se nikome ne može dva puta suditi za isto djelo.
Treniranje strogoće na šumarima
MONITOR: Koji su najbitniji pokazatelji do kojih je MANS došao analizom sudskih presuda i procesa vezanih za korupciju, koju ste prezentirali ovih dana?
ĆALOVIĆ: Konačno imamo dokaze da je značajan dio statističkih podataka o radu sudstva i tužilaštva u borbi protiv korupcije fingiran po nekoliko osnova, kako bi se time prikrio nedostatak konkretnih rezultata.
Iza statistike se skrivaju krivična djela male društvene opasnosti, a počinioci su uglavnom na najnižem nivou hijerarhije. Mahom su gonjeni šumari, saobraćajni policajci, a u mnogim slučajevima ti postupci su trajali godinama. U rijetkim slučajevima kada su optuženi javni funkcioneri, riječ je uglavnom o lokalnim, kaznena politika prema njima je bila znatno blaža nego prema državnim službenicima ili privrednicima.
Kaznena politika je, inače, veoma neujednačena, kako među sudovima, tako i unutar istog suda, pa čak i istog sudije. Tužioci su nerijetko odustajali od optužnica i to nakon višegodišnjih suđenja, uglavnom u završnoj riječi i bez bilo kakvog obrazloženja ili saopštavajući razloge koji upravo ukazuju na sumnju u korupciju tužilaštva, a troškovi su padali na teret poreskih obveznika. Zbog toga niko nije odgovarao, čak ni disciplinski.
Iznosi koje sudovi dosuđuju na ime naknade štete nastale korupcijom su višestruko manji od procjena koje tužioci navode u optužnicama, posebno u predmetima koji se odnose na korupciju u javnom sektoru. Na kraju, o dometima sudstva i tužilaštva najbolje govori činjenica da su osuđeni šumari platili dvostruko veći iznos štete nastale korupcijom nego javni funkcioneri.
Čarapić lojalnija od Medenice
MONITOR: Rekli ste da korupcija u Crnoj Gori uništava ekonomiju i da ste skeptični da će se nešto ozbiljnije promijeniti čak i kad se promijeni vrhovni državni tužilac. Zašto tako mislite?
ĆALOVIĆ: Zato što sam sigurna da aktuelna vlast neće dozvoliti da za državnog tužioca bude imenovana osoba od integriteta koja će profesionalno, stručno i časno da radi svoj posao. Bilo bi apsurdno da, narodski rečeno, sijeku granu na kojoj sjede, odnosno da imenuju tužioca koji će ih onda krivično goniti, a ne koga će kontrolisati i eventualno koristiti za obračun sa neistomišljenicima i obezbjeđivanje lojalnosti. To je i razlog što se toliko protive predlogu Venecijanske komisije da se VDT bira dvotrećinskom većinom, da bi i dalje imali mogućnost da na tu poziciju postavljaju kadrove kao što je Ranka Čarapić i njeni prethodnici. Uostalom, ova tvrdnja je već jednom provjerena kada je Vesnu Medenicu na mjestu Vrhovnog državnog tužioca zamijenila Ranka Čarapić koja je, ako je to uopšte moguće, pokazala još veći stepen lojalnosti onima koji su je instalirali na tu poziciju.
Na potezu je opozicija
MONITOR: Kakve su pouke građanskih protesta koje ste organizovali prošle godine. Ima li nade za crnogorsko proljeće?
ĆALOVIĆ: Protesti su pokazali da postoji građanska svijest i velika energija koja će promijeniti Crnu Goru. Nakon prošlog proljeća, jasno je da smo svi isti u tome što plaćamo cijenu korupcije, bez obzira na vjere, nacije i partije. To su bili građanski protesti zbog socio-ekonomske situacije u čijem korijenu je korupcija i za njih i danas ima mnogo povoda, ali ovog proljeća u toku je predizborna kampanja i na sceni je politička korupcija. Zato ja sada očekujem da će opozicija uraditi nešto konkretno kako bi prestali da je kradu na izborima, jer to umjesto nje ne mogu raditi NVO ili sindikati.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice