Nedavno je za informaciju o Radoju Zviceru policija ponudila pola miliona eura, a četiri dana kasnije još pola miliona za Ljuba Milovića. Koliko je država do sada platila za informacije  i koliko je tih „nagrada“ zaista pomoglo da se zločini riješe, pitanje je čiji odgovor nije lako dobiti

Novac je, čini se, postao posljednja karta koju crnogorska policija izvlači kada istraga zapne. Od 20.000 eura za informaciju o ubistvu košarkaša Ljubomira Jovanovića, preko 30.000 za nestalog Petrovčanina Nemanju Medina i isto toliko za čovjeka koji je pucao na policajca Predraga Šukovića, do milion eura za ubistvo glavnog urednika „Dana“ Duška Jovanovića, država je građanima nudila novac da urade ono što policija nije uspjela, da pronađu trag koji će voditi do izvršioca. Nedavno je za informaciju o Radoju Zviceru ponuđeno pola miliona eura, a četiri dana kasnije još pola miliona za Ljuba Milovića.

Koliko je država do sada platila za informacije  i koliko je tih „nagrada“ zaista pomoglo da se zločini riješe? Odgovor na to pitanje nije lako dobiti. U javno dostupnim evidencijama nema objedinjene liste svih raspisanih nagrada, nema javnog pregleda isplata, nema podataka o tome koliko je ljudi dostavilo informacije, koliko je informacija provjereno i koliko je njih zaista dovelo do hapšenja ili pravosnažne presude. Ono što postoji jeste trag u novinskim arhivama i pojedinačnim odlukama državnih organa. Ali i taj trag govori dosta.

Ujutro 11. jula 2016. godine, u Njegoševoj ulici u centru Podgorice, pucano je na tadašnjeg šefa Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića. Napadač mu je prišao s leđa i ispalio tri metka, pogodivši ga u noge. Sigurnosne kamere zabilježile su čovjeka sa šeširom. Fotografija je objavljena, a policija je pokušavala da utvrdi njegov identitet.

U prvim danima istrage, međutim, konkretnih informacija nije bilo. Skoro mjesec kasnije, 9. avgusta 2016., tadašnji ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović raspisao je 30.000 eura nagrade za informaciju o identitetu osobe koja je pokušala da ubije Šukovića.

Nagrada nije bila mala. Ali ono što se dogodilo poslije još je zanimljivije. Tri mjeseca nakon pokušaja ubistva uhapšen je Radovan Aleksić, bivši pripadnik bezbjednosnih struktura. Tužilaštvo je tvrdilo da je upravo on osoba koja se nalazi na snimku i koja je pucala na Šukovića. Godinama je, međutim, trajala dilema. Aleksić je negirao da je imao bilo kakve veze sa napadom. Tvrdio je da se 11. jula nalazio u Beogradu i da nije čovjek sa snimka.

Viši sud je 2020. vratio optužnicu tužilaštvu na dopunu.  Prema navodima objavljenim ranije u „Monitoru“, jedan od svjedoka koji je prepoznao Aleksića kasnije je tražio da mu bude isplaćen obećani novac. Iako je postojao čovjek koji je tvrdio da zna ko je pucao i koji je tražio nagradu, to nije dovelo do konačnog rješenja slučaja. Osam godina nakon pucnjave, 2024. godine, Aleksić je oslobođen optužbi, a tužilaštvo se vratilo na početak – na potragu za NN izvršiocem. Drugim riječima, 30.000 eura nije donijelo odgovor ko je pucao na Šukovića, još manje je odgovoreno na mnogo važnije pitanje: ko je i zašto naručio napad.

Za ubistvo Duška Jovanovića država je otišla  dalje. Glavni urednik „Dana“ ubijen je 27. maja 2004. godine. Više od dvije decenije kasnije, javnost još nema kompletan odgovor ko je organizovao i izvršio ubistvo. Godine 2016. država je ponudila milion eura za informacije koje bi dovele do otkrivanja i procesuiranja izvršioca, odnosno nalogodavca. Nagrada nije donijela konačno rješenje. Godinama kasnije, 2025., vlast je ponudila milion eura.

Ovoga puta pravila su preciznije definisana. MUP je naveo da informacija mora biti vjerodostojna i od značaja za identifikaciju i procesuiranje izvršilaca, saizvršilaca, organizatora i/ili nalogodavaca. Odluka o eventualnoj isplati ne zavisi samo od toga što je neko nešto prijavio predviđeno je obrazloženo mišljenje nadležnog tužilaštva i odluka Vlade.

U oktobru 2016. Uprava policije ponudila je 30.000 eura za informaciju koja bi pomogla da se pronađe Nemanja Medin. Mladić je nestao u julu te godine. Policija je pozvala građane da dostave informacije koje bi mogle pomoći u njegovom pronalasku. Nagrada je bila još jedan pokušaj da se javnost uključi u potragu. Ali Medin nije pronađen. Slučaj je ostao jedan od najbolnijih primjera koliko je ograničen domet javnog obećanja nagrade kada nema informacije koja može da napravi ključni proboj.

U septembru 2011. godine policija je raspisala nagradu od 20.000 eura za informacije koje bi mogle pomoći u rasvjetljavanju ubistva košarkaša Ljubomira Jovanovića, kao i drugih teških krivičnih djela. Međutim, slučaj nije dobio sudski epilog. Dvojica muškaraca koji su bili uhapšeni zbog ovog zločina pravosnažno su oslobođena, dok ubistvo Jovanovića ni nakon 15 godina nije rasvijetljeno. Novčana nagrada, očigledno, nije dovela do informacije koja bi policiju odvela do počinioca.

Među posljednjim najvećim novčanim nagradama su one koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova prije desetak dana javno obećalo – pola miliona eura za obavještenja od značaja za pronalaženje i hapšenje odbjeglog vođe kavačkog klana Radoja Zvicera, a potom isto toliko za odbjeglog bivšeg policajca Ljuba Milovića. Time je država, u samo nekoliko dana, obećala milion eura za dvojicu bjegunaca.

To je potpuno drugačija logika od one koja je pratila ranije slučajeve. Ranije su nagrade uglavnom bile vezane za konkretne događaje: ubistvo, pokušaj ubistva ili nestanak. Sada se novac vezuje za lociranje i hapšenje konkretnih osumnjičenih za teška krivična djela.

Iznos je ogroman, ali je poruka jasna da država želi da građanima, pa i potencijalnim saradnicima kriminalnih struktura, stavi do znanja da informacija o tome gdje se bjegunac nalazi može vrijediti pola miliona eura.

Problem je što još ne znamo da li će taj model funkcionisati. U zemlji u kojoj se godinama gomilaju neriješena ubistva, nestanci i napadi na ljude iz bezbjednosnog sektora, najskuplja stvar više nije sama nagrada. Najskuplje je vrijeme koje prolazi bez odgovora.

Svetlana ĐOKIĆ

Na sjeveru Crne Gore odnos prema tituli počasnog građanina nije svuda isti. Dodjela nerijetko zavisi od političkog konteksta, odnosa lokalne vlasti prema predloženim kandidatima, ali i spremnosti većine u lokalnom parlamentu. Dok pojedine opštine posljednjih godina nastavljaju da biraju počasne građane, druge su ovu praksu gotovo zaboravile

Priznanje počasnog građanina trebalo bi da bude jedno od najviših odlikovanja koje lokalna zajednica može dodijeliti pojedincu, kao izraz zahvalnosti za njegov doprinos gradu i zajednici. Na sjeveru Crne Gore, međutim, odnos prema toj „tituli“ nije svuda isti. Dodjela nerijetko zavisi od političkog konteksta, odnosa lokalne vlasti prema predloženim kandidatima, ali i spremnosti većine u lokalnom parlamentu. Dok pojedine opštine posljednjih godina nastavljaju da biraju počasne građane, druge su ovu praksu gotovo zaboravile, pa priznanje koje bi trebalo da predstavlja trajno svjedočanstvo o ljudima koji su obilježili život jednog grada ostaje tek povremeni dio lokalne politike.

Tako je, recimo, u Pljevljima titula počasnog građanina do sada dodijeljena samo jednom – Josipu Brozu Titu, odlukom Narodnog odbora Opštine 1962. godine, povodom njegovog 70. rođendana. Iako Statut Opštine predviđa da se ovo priznanje može dodijeliti osobama posebno zaslužnim za razvoj demokratskih vrijednosti, očuvanje tradicije, ugled i razvoj grada, kao i unapređenje odnosa sa drugim sredinama, ono decenijama nije dodjeljivano.

O tome ko bi mogao biti počasni građanin Pljevalja ponovo se odnedavno govori, posebno zbog brojnih ličnosti porijeklom iz tog grada koje su svojim radom doprinijele njegovoj afirmaciji. Među prvim konkretnim prijedlozima je Mirko Rondović, muzičar i interpretator tradicionalne muzike, koji je svojim stvaralaštvom promovisao pljevaljski kraj i njegovu kulturnu baštinu. Posebno mjesto u identitetu grada ima njegova pjesma „Svi pljevaljski tamburaši“, nastala po tekstu Ruždije Krupe, koja je tokom decenija postala svojevrsni simbol Pljevalja.

Istovremeno, dio lokalne političke scene smatra da je potrebno ponovo urediti sistem opštinskih priznanja. Ukazivali su i na višegodišnji prekid dodjele nagrade „20. novembar“, koja je u Pljevljima ustanovljena još 1973. godine i namijenjena je pojedincima i ustanovama za naročite rezultate i doprinos u različitim oblastima. Prema opštinskim propisima, odluku o dodjeli titule počasnog građanina donosi Skupština opštine, a priznanje može biti dodijeljeno i državljanima drugih zemalja.

Prema važećem Statutu i Opština Bijelo Polje ima zvanje „počasni građanin Opštine“, koje se može dodijeliti pojedincima posebno zaslužnim za afirmaciju i razvoj opštine. O dodjeli odlučuje Skupština opštine .No, Bijelo Polje dugo nije dobilo novog počasnog građanina, iako je priznanje formalno predviđeno opštinskim propisima. Prije 11 godina za to priznanje bio je predložen sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, međutim, SO je prijedlog odbila. Protiv je glasalo 20 odbornika, devet je bilo za, a dva uzdržana.

Kolašin i Mojkovac su među opštinama koje skoro nijesu dobile počasnog građanina, iako je to priznanje predviđeno opštinskim propisima. U Kolašinu je ove godine od građana predloženo da se tom „titulom“ okiti istraživač i preduzetnik Slavko Kovačević, zbog naučnog, tehnološkog i preduzetničkog rada, kao i doprinosa međunarodnoj afirmaciji grada.

U obrazloženju inicijative navodi se da je Kovačević sa saradnicima razvio međunarodno prepoznatu tehnologiju digitalnog obilježavanja sadržaja, a njegovo preduzeće DeepMark registrovano je u Kolašinu. Tehnologija omogućava provjeru porijekla, vlasništva i autentičnosti digitalnog sadržaja, što je posebno značajno u vrijeme razvoja vještačke inteligencije i deepfake tehnologije. Kompanija je pokrenula investicionu rundu od 1,2 miliona dolara i dobila 200.000 eura podrške Fonda za inovacije Crne Gore. Međutim, to priznanje neće biti dodijeljeno na Dan opštine 28. avgusta, jer nije bilo vremena ni političke volje da se zakaže sjednica lokalnog parlamenta na kojoj bi se odlučivalo o predlogu.

U junu ove godine, SO Mojkovac donijela je izmjene odluke kojima je promijenjena dinamika dodjele najviših opštinskih priznanja. Nagrada „7. januar“ ubuduće se dodjeljuje svake druge, umjesto svake treće godine, za prethodni dvogodišnji period. I zvanje Počasni građanin Mojkovca dodjeljivaće se svake druge godine.

U Rožajama je posljednji put počasna građanka izabrana 2021. godine, kada je to priznanje pripalo tadašnjoj ambasadorki Turske u Crnoj Gori Songul Ozan, a titula počasnog građanina Gusinja dodijeljena je 2009. godine  Marku Vešoviću.

Opština Žabljak u posljednjoj deceniji nema proglašenih počasnih građana, pa je tako i posljednja inicijativa ove vrste ostala nerealizovana. Riječ je o predlogu od 18. oktobra 2022. godine, kada je uoči lokalnih izbora najavljeno da će titulu počasnog građanina dobiti proslavljeni glumac Petar Božović. Ideja, koju je tada iznio nosilac liste Prave Crne Gore Velibor Ostojić, predviđala je pokretanje ove procedure u slučaju smjene vlasti. Ipak, nakon izbora održanih 23. oktobra 2022. godine, ovaj predlog nikada nije zvanično predat na skupštinsku proceduru. Ni u Plavu, Andrijevici, Šavniku i Plužinama počasni građanin nije biran skorije, iako je to priznanje predviđeno opštinskim propisima.

Berane su među rijetkim opštinama koje prilično redovno dodjeljuju priznanje počasnog građanina. SO je 2. jula ove godine odlučila da to zvanje dodijeli akademiku prof. dr Milovanu Bojiću. Kao razlog za dodjelu priznanja navedeni su Bojićev višedecenijski doprinos medicini, nauci i humanitarnom radu, kao i unapređenju zdravstvene zaštite građana Berana i sjevera Crne Gore. Bojić je rođen u Kolašinu, a porijeklom je, kako je obrazloženo, vezan za Vasojeviće.

Prije Bojića, među počasnim građanima Berana bili su Milena Dravić, Dragan Nikolić i tadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Nikolić je za počasnog građanina Berana proglašen 2015. godine, na inicijativu Nove srpske demokratije, a predlog je u lokalnom parlamentu obrazlagao odbornik te partije Radojica Živković. Odluku su tada jednoglasno podržali odbornici, a povelja Nikoliću uručena je na svečanoj sjednici SO.

Petnjica je ove godine priznanje dodijelila akademiku Feridu Muhiću, kojem su povelja i ključ Petnjice uručeni 4. avgusta, na svečanoj sjednici povodom Dana opštine. Muhić je priznanje dobio za doprinos nauci, kulturi i društvenom životu.

Prva počasna građanka Petnjice bila je Branka Bogavac, crnogorska književnica, novinarka i publicistkinja koja decenijama živi i stvara u Parizu, a porijeklom je iz Bihora. Priznanje je dobila krajem 2020. godine, na predlog JU Centar za kulturu.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Sistem ne zna ko liječi pacijente, čak ni kada iza ljekara stoje presude, postupci i smrtni ishodi

Kada pacijent bira ljekara kojem će povjeriti svoj život, u Crnoj Gori teško može provjeriti da li je taj ljekar ranije pravosnažno osuđen zbog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi, disciplinski kažnjavan ili da li se protiv njega vode postupci zbog smrti pacijenata.

Takvu cjelovitu informaciju često nemaju ni institucije koje ljekarima izdaju licence i zdravstvenim ustanovama odobravaju rad.

Ministarstvo zdravlja prilikom izdavanja dozvole privatnoj ustanovi ne provjerava profesionalnu istoriju njenog osnivača. Ljekarska komora Crne Gore (LJKCG) za pravosnažnu presudu protiv ljekara ne mora ni saznati ukoliko je ljekar sam ne prijavi. Ne postoji jedinstvena evidencija koja bi povezala sudske presude, disciplinske postupke, licence, prijave pacijenata i teške ishode liječenja.

Zbog takvih pukotina u sistemu, ljekar može da bude pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi, da nastavi da radi sa važećom licencom i kasnije otvori sopstvenu privatnu zdravstvenu ustanovu, a da nijedna institucija prethodno ne sagleda njegovu kompletnu profesionalnu istoriju.

Upravo to pokazuju slučajevi smrti Mirsada Bošnjaka, Danke Komnenić i Petra, čije je pravo ime poznato redakciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), a izmijenjeno je na molbu porodice zbog uznemiravanja koje su već doživjeli.

Petar je krajem novembra 2023. godine operisan u privatnoj Specijalnoj bolnici Codra u Podgorici. Tamo su mu dr Miroslav Ilić i dr Eldin Lamežević uradili laparoskopsku operaciju želuca, tzv. sleeve gastrectomy, zahvat kojim se uklanja veliki dio želuca radi liječenja gojaznosti.

Ubrzo je otpušten iz bolnice, uz zakazanu kontrolu za dvije sedmice. Tu kontrolu nije dočekao. Preminuo je desetak dana nakon operacije, od sepse.

Petrova supruga za CIN-CG kaže da prije operacije nijesu znali da je Lamežević 2018. godine pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi u slučaju smrti Mirsada Bošnjaka u Bijelom Polju, ali ni to da se protiv njega vodi još jedan postupak zbog smrti Danke Komnenić 2016. godine.

„Da smo to znali, sigurno bismo dobro razmislili i tražili drugo mišljenje ili drugog ljekara. Vjerovali smo da će Petra da liječe stručne osobe”, kaže ona.

Ona smatra da pacijenti prije operacije ili ozbiljnog liječenja imaju pravo da znaju da li je ljekar kojem povjeravaju život ranije bio pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi i da li se protiv njega vode postupci zbog nesavjesnog liječenja.

Tek tada, smatra Petrova supruga, pacijent može stvarno donijeti informisanu odluku o liječenju.

„Ne tražim da neko bude unaprijed osuđen u javnosti, ali vjerujem da pacijenti imaju pravo da znaju činjenice koje mogu biti važne za odluku kome će povjeriti svoj život i zdravlje”, kaže ona.

Petar, međutim, nije jedini pacijent dr Miroslava Ilića koji je preminuo nakon ove vrste operacije. Krajem 2025. godine isti zahvat u Codri kod Ilića je imao i Predrag Perović, koji je takođe preminuo, a čija je porodica u procesu skupljanja dokumentacije i planira da podnese krivičnu prijavu protiv dr Ilića.

Dr Miroslav Ilić nije odgovorio ni na jedno pitanje CIN-CG-a o svom postupanju tokom operacija i liječenja pacijenata, niti o komplikacijama i ishodima tih zahvata.

„Iznošenje bilo kakvih podataka vezanih za pojedinačne pacijente spada u domen obaveze ljekarske tajne. Vaša pitanja ukazuju mi na veoma lošu namjeru“, kazao je Ilić za CIN-CG.

Istakao je da se javnost sa njegovom hirurškom edukacijom, procesom liječenja i iskustvima pacijenata može upoznati na njegovim društvenim mrežama.

„Gojaznost je bolest. To ne treba zaboraviti nikad“, naveo je Ilić.

,,Niko od njih nije bio moj pacijent”, kaže za CIN-CG doktor Lamežević, odbacujući tvrdnje da je u Petrovom slučaju, ali i u slučajevima Bošnjak i Komnenić postupao nesavjesno.

,,Ti smrtni ishodi, zbog kojih mi je veoma žao, bili su posljedica medicinskih komplikacija”, navodi on.

Direktorica Codre dr Dragica Perović-Ivanović za CIN-CG kaže da su sve operacije bile uspješne.

,,Pacijent je uspješno operisan prije tri godine. Prije otpusta iz bolnice urađene su sve kontrolne analize i snimanja koja su potvrdila da je operacija uspješno urađena i da nema nikakvih komplikacija“, kaže Perović-Ivanović odgovarajući na pitanja CIN-CG-a u vezi sa Petrovom smrću, tvrdeći da su se nakon toga javile komplikacije koje se dešavaju kod takvih pacijenta i operacija.

Ona objašnjava da se komplikacije u takvim slučajevima u svijetu događaju u od tri do pet odsto slučajeva, a u bolnici Codra ispod jedan odsto.

,,Kada je došlo do komplikacija, Petar se tada nije javio u našu bolnicu, niti je kod nas liječen. U postupanju ljekara i same bolnice Codra nema nikakvog propusta, a kamoli greške, što je i utvrdilo vještačenje Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu, zbog čega nije ni pokrenut sudski postupak po službenoj dužnosti“, navodi dr Perović-Ivanović.

Međutim, advokat Dragoje Jović, koji zastupa Petrovu porodicu, za CIN-CG tvrdi da obdukcioni nalaz, mišljenje njemačkog medicinskog eksperta i pritužba Petrove porodice „ukazuju na moguće propuste u liječenju, ali i na protivrječnosti u vještačenjima na osnovu kojih je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo krivičnu prijavu“.

Lamežević objašnjava da je u Petrovoj operaciji učestvovao samo kao asistent koji je „držao kameru“  i da ga je nakon operacije pregledao i utvrdio da nije imao tegobe koje su mogle biti alarmantne. To se, međutim, ne podudara sa navodima Petrove supruge.

Vjerovao je bijelom mantilu

Petrovo stanje se nakon operacije nije popravljalo, a njegova supruga tvrdi da se obraćao nakon operacije ljekarima u Codri. Bio je, prema njenim riječima, malaksao, teško je disao, povraćao je, žalio se na bolove u grudima i stomaku. Porukama je pokušavala da objasni dr Iliću da se ne radi o normalnom oporavku nakon operacije.

On ih je, kako kaže, uputio kod dr Lameževića u Codru.

Očekivala je da će Petar biti detaljno pregledan, da će mu se uraditi krvna slika, dodatne analize i snimanja, kako bi se utvrdilo zašto se njegovo stanje pogoršava.

„Lamežević ga je samo pipnuo i rekao: ‘A ništa ti nije, normalno je to. Uradićemo ultrazvuk, ali bez brige budi’”, prisjeća se ova mlada žena koja je ostala bez muža.

„Toliko ubjedljivo je rekao da njemu nije ništa, da se Petar postidio što je uopšte došao na pregled. Rekao mi je: ‘Doktor zna, ovo je normalno. Ne znam ni zašto sam došao’”, priča ona.

Nakon toga je vraćen kući, a samo nekoliko dana kasnije je preminuo u Opštoj bolnici u Baru.

Ono što joj je, kaže, posebno ostalo u sjećanju jeste ponašanje ljekara tokom tog pregleda.

„Bio je neobično opušten i ljubazan, kao da se ne dešava ništa ozbiljno. U njegovom prisustvu imala sam veoma loš osjećaj i veliku nelagodu”, ističe Petrova supruga.

Upravo tada je, tvrdi ona, propuštena prilika da se posumnja na ozbiljnu postoperativnu komplikaciju i da se Petru uradi hitna dijagnostika. Međutim, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je u februaru 2026. odbacilo krivičnu prijavu protiv Ilića i Lameževića, pa je Petrova porodica protiv njih samostalno pokrenula krivični postupak.

U toj optužnici, u koju je CIN-CG imao uvid, navodi se da u Petrovoj situaciji nije bio dovoljan rutinski pregled, već da je bilo potrebno uraditi CT sa kontrastom ili endoskopski pregled.

Obdukcija je pokazala da je Petar preminuo usljed difuznog gnojnog zapaljenja trbušnice, nastalog zbog izlivanja sadržaja probavnog trakta u trbušnu duplju. Na mjestu gdje je želudac tokom operacije trebalo da bude zatvoren pronađen je razdvojen zid želuca i tri nesavijene metalne spajalice (klamfe) iz hirurškog staplera.

Za Petrovu porodicu to je jedan od ključnih dokaza da želudac tokom operacije uopšte nije bio adekvatno zatvoren.

Njemački medicinski ekspert Tomas Vitlinger, specijalista interne medicine, kardiologije, angiologije i intenzivne medicine, kojeg je angažovala Petrova porodica, ocijenio je u nalazu dostavljenom Osnovnom sudu u Podgorici da simptomi koje je Petar imao nakon operacije nijesu smjeli biti zanemareni.
Prema njegovom mišljenju, oni su mogli ukazivati na curenje sadržaja želuca i razvoj sepse, a hitni CT pregled mogao je na vrijeme otkriti problem.

Vitlinger je naveo i da se sepsa koja se razvijala sa velikom vjerovatnoćom mogla liječiti, te da je bila moguća revizija hirurškog mjesta, odnosno nova operativna provjera.

Lamežević za CIN-CG ocjenjuje da nalaz inostranog ljekara nema punu stručnu težinu za ovaj slučaj, jer, kako ističe, „nije riječ o stručnjaku iz ove oblasti, već o kardiologu“.

Neosnovano odbacili krivičnu prijavu?

Krivičnu prijavu protiv Ilića i Lameževića Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je odbacilo u februaru 2026. Tužilac Marko Mugoša zaključio je da nema dokaza da su ovi ljekari učinili krivično djelo. Više državno tužilaštvo u Podgorici kasnije je ocijenilo da je takva odluka bila zakonita.

Advokat Jović za CIN-CG tvrdi da je problematično to što je tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu, jer je bilo dovoljno razloga da se slučaj dalje ispita.

On je, u pritužbi Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, u koju je CIN-CG imao uvid, ukazao na to da su obdukcioni nalaz i nalaz Sudsko-medicinskog odbora potpuno drugačiji u pogledu mjesta i uzroka curenja sadržaja iz želuca, što je ključno da bi se kasnije utvrdilo šta je tačno uzrokovalo Petrovu smrt.

Jović smatra da država i njene institucije ne smiju ignorisati smrt mlade osobe kada postoji niz ozbiljnih dokaza koji ukazuju na to da je nešto pošlo po zlu. Odbacivanje krivične prijave u takvim okolnostima, smatra on, dodatno produbljuje nepovjerenje u sistem.

,,Ovaj slučaj je veoma važan za pitanje odgovornosti u zdravstvenom sistemu. Izviđaj je sproveden neefikasno, pristrasno i nepotpuno, uz proceduralne povrede, ne samo domaćih propisa, već i Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja državi nameće obavezu djelotvorne istrage kada je posljedica smrt neke osobe. Predmeti u kojima je posljedica smrt zahtijevaju ‘stvarnu, nezavisnu i djelotvornu istragu ili izviđaj’, posebno kada postoje indicije o mogućoj profesionalnoj grešci u zdravstvenom sistemu”, kaže Jović.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a.

Advokat Jović za CIN-CG potvrđuje da je pred Osnovnim sudom u Podgorici 21. jula završeno ročište za kontrolu i potvrđivanje optužnice protiv Ilića i Lameževića i da se odluka suda uskoro očekuje.

Lamežević otvorio privatnu bolnicu

Hirurgija Dr Eli registrovana je 2025. godine za djelatnost „specijalistička medicinska praksa”, a njen osnivač, vlasnik i direktor je dr Eldin Lamežević.

Predstavlja je kao privatnu bolnicu sa poliklinikom, a na sajtu ove klinike Lamežević je naveden kao specijalista opšte hirurgije, osnivač bolnice sa poliklinikom i ljekar posvećen svom pozivu.

CIN-CG-u je od Ministarstva zdravlja potvrđeno da je zdravstvena inspektorka, u okviru Direktorata za zdravstveno-sanitarnu inspekciju, podnijela Sudu za prekršaje u Podgorici zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Hirurgije dr Eli kao pravnog lica, kao i protiv Eldina Lameževića, u svojstvu odgovornog lica.

,,Imajući u vidu da je predmetni prekršajni postupak u toku, Ministarstvo zdravlja nije u mogućnosti da saopšti više informacija, budući da se, u skladu sa važećim propisima, javnost isključuje iz postupka radi zaštite zakonom utvrđenih interesa”, naveli su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Doktor Lamežević objašnjava da je prekršajni postupak pokrenut jer zdravstvena inspekcija tokom nadzora u njegovoj klinici nije zatekla doktorku ginekološkinju na radnom mjestu.

,,U tom trenutku u klinici nije bilo pacijenata, ali je inspektorka podnijela prijavu, jer ljekar po propisima mora biti fizički prisutan tokom čitavog radnog vremena”, objašnjava Lamežević, ističući da se radi o situacijama koje u privatnom zdravstvenom sistemu nijesu rijetke.

CIN-CG je pitao Ministarstvo zdravlja da li je, prilikom izdavanja odobrenja za rad privatnoj zdravstvenoj ustanovi Hirurgija Dr Eli, provjeravalo činjenicu da je njen osnivač i direktor ranije pravosnažno osuđen zbog krivičnog djela teško djelo protiv zdravlja ljudi, kao i to da se protiv njega vode postupci u vezi sa smrću pacijenata.

,,Sistem se zasniva na podjeli nadležnosti između institucija. Ministarstvo zdravlja utvrđuje da li zdravstvena ustanova ispunjava uslove za rad, dok su pitanja licenciranja i profesionalne odgovornosti ljekara u nadležnosti strukovnih komora i drugih organa”, navode iz Ministarstva zdravlja.

Međutim, upravo ta podjela nadležnosti pokazuje jednu od najvećih slabosti sistema: Ministarstvo zdravlja ne provjerava profesionalnu istoriju ljekara prilikom izdavanja odobrenja za rad ustanovi, već polazi od činjenice da ljekar ima važeću licencu. Ljekarska komora Crne Gore (LJKCG), s druge strane, ne mora imati podatak o presudi, ako je ljekar sam ne prijavi.

Ljekarska komora nije znala da je Lamežević pravosnažno osuđen zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi

Lamežević je, prema Statutu Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG), kao član te komore bio dužan da joj prijavi postojanje pravosnažne sudske odluke kojom je oglašen krivim za krivično djelo.

Iz odgovora koje je LJKCG dostavila CIN-CG-u, međutim, proizlazi da on to nije učinio.

„Ne postoji nijedan dokument, akt, zapis, službena zabilješka niti drugi dokument da je Komora bila upoznata sa presudom iz 2018. godine. Ne postoji ni dokument da je dr Eldin Lamežević Komori prijavio ili na drugi način saopštio činjenicu da je pravosnažno osuđen za navedeno krivično djelo”, naveli su iz LJKCG.

Andrea PERIŠIĆ