Povežite se sa nama

FOKUS

Ko progoni ranjive služi tiraninu

Objavljeno prije

na

Prva Parada ponosa održana je sredinom nedjelje u Budvi. Oko 120 učesnika Parade u metropoli crnogorskog turizma dočekani su kamenjem, flašama, pepeljarama, stolicama, bakljama… Njih je napadalo oko 500 ljudi. Bilans nekoliko povrijeđenih i preko 20 uhapšenih.

,,Prajd je uspio”, izjavio je Zdravko Cimbaljević, direktor organizatora LGBT Foruma Progres. Ipak, Cimbaljević je priznao da nije očekivao toliko negativnu reakciju građana, ali i primijetio: ,,Ovo je prava slika Crne Gore”.

,,Da nije bilo policije, mi bi danas bili linčovani”, kazao je jedan od organizatora Aleksandar Saša Zeković. SeaSide Pride je obezbjeđivalo više od 400 policajaca i specijalaca.

I pored upornih nagovaranja od strane organizatora da prisustvuje Paradi, pozivu se nije odazvao onaj kome je primarni posao da štiti manjinska prava – ministar Suad Numanović.

,,Najbitnije je da parada protekne u miru i bezbjednosti. Za mene je manje bitno da li će ministar da prisustvuje iako ministar daje punu podršku organizovanju Parade ponosa”, rekao je sa distance ministar za ljudska i manjinska prava.

Numanović je poslao pomoćnike Sabahudina Delića i Blanku Radošević-Marović, koji su tokom Parade lakše povrijeđeni. Mediji javljaju da je ,,ombudsmana Šućka Bakovića pogodila jedna žena šišarkom u rame, a njegovu zamjenicu Marijanu Laković kamenicom”.

Dešavanja u Budvi imala su odjeka i u parlamentu, gdje je tokom zbivanja u Budvi tekao premijerski sat. Premijer Milo Đukanović je odgovarajući na pitanje lidera SNP-a Srđana Milića zašto sa svojim ministrima nije pošao u Budvu da brani prava seksualnih manjina, rekao: ,,Ja sam za to da riječima i djelima zaštitimo prava LGBT osoba”.

Primjetno je da Paradi nije prisustvovao nijedan visoki državni funkcioner. Ni opozicija se nije pretrgla. Osim pomoćnika i savjetnika koji se usko bave ovim pitanjima, te NVO aktivista, izostala je i podrška javnih ličnosti.

Istovremeno pokazalo se da dio ,,građanstva” nije puno odmakao od ’90-ih, pa ih nije potrebno posebno animirati kada ranjivoj manjini treba razbiti glavu. Iako pojedini mediji za nasilje optužuju navijačke grupe, primjetno je bilo da su se brojni ,,normalni” gosti budvanskih lokala pridružili hajci.

Najznakovitija je tvrdnja da su učesnici Parade nošenjem crnogorske zastave isprovocirali okupljene patriote koji su ih gađali s čim su stigli.

„Voljela bih da su naši građani ovako govorljivi kada je u pitanju organizovani kriminal, korupcija, divlja gradnja”, kazala je jedna od učesnica Parade profesorica Božena Jelušić. Poznato je iz teorije a mi smo provjerili na vlastitim leđima: ko progoni ranjive, služi tiraninu.

Prema nezvaničnim informacijama održavanju Parade u Budvi protivio se potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović. On, kako su prenijele Vijesti, smatra da sada nije pravi trenutak za to zbog turističke sezone, i da nije dobro da turisti odu sa slikom policijskih kordona iz Budve. Marović je napominjao da poznate turističke destinacije nijesu imale Paradu ponosa.

I prije Parade bilo je jasno da se ona organizuje na brzu ruku. Ranije je LGBT Forum Progres zakazivao, pa zbog bezbjednosti otkazivao prajd u Podgorici. Onda je novoformirana LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, početkom jula, iznenada za prvu povorku ponosa odredila 27. oktobar u Podgorici.

To je dvije organizacije koje štite prava seksualnih manjina dovelo u sukob. Cimbaljevićeva NVO, koja ističe da je prva počela sa promocijom prava seksualnih manjina, nakon najave Kvira saopštila je da je još rano za paradu ponosa u Crnoj Gori. U borbi za prvenstvo, koju neki tumače i kao trku za inostrane grantove, Progres je najavio paradu na primorju. Nakon najave parade u Budvi, predstavnici Kvira su izjavili da ih raduje što su pozitivno uticali na kolege iz Progresa koji su od oštrog suprostavljanja organizovanju Povorke relativno brzo promijenili stav.

Asocijaciju Kvir Montenegro predstavlja Danijel Kalezić i ona je bliska NVO Juventas, na čelu sa Ivanom Vujović, koja se takođe bavi zaštitom prava homoseksualaca i lezbejki. LBGT Forum Progres predstavljaju Cimbaljević i Zeković, i imaju podršku premijerovog savjetnika za ljudska prava Jovana Kojičića.

Samo tri dana prije održavanja, objelodanjeno je mjesto i vrijeme parade. Odmah su krenule opstrukcije od odbijanja prevoznika da prevezu učesnike u Budvu, do jednodnevnog pisanja peticije građana Budve da se zabrani održavanje. O zabrani se raspravljalo i u SO Budve. Dan prije održavanja parade Budva je oblijepljena čituljama sa imenom direktora LGBT Foruma Progres. Cimbaljević je prva osoba u Crnoj Gori koja se prije tri godine javno deklarisala kao homoseksualac: ,,Odbacila me je i porodica, iako sam iskren i uvjeren da činim pravu stvar. Nijesam bio protiv bilo koga, a svi su bili protiv mene. Ranije je bilo više onih koji su me pljuvali, psovali i tukli, nažalost i danas ih je dosta”, kazao je on.

,,Biće to dokaz sazrijevanja društva na evropskom putu”, kazao je najavljujući Paradu ministar Numanović. Govorio je ministar i o Strategiji unapređenja kvaliteta života LGBT osoba za period 2013-2018, o Akcionom planu za tekuću godinu. Pokazalo se da agende i strategije, bez policije ne vrijede ništa. Ipak je Numanović iskorak u odnosu na prethodnog ministra ljudskih i manjinskih prava Ferhata Dinošu koji je iako zadužen da štiti prava i LGBT populacije ostao upamćen po izjavi da ,,ne bi bio srećan ako u Crnoj Gori ima homoseksualaca”.

S druge strane NVO aktivisti su zadovoljni jer su od nevidljive manjine koju su šikanirali i tukli čak i pripadnici policije, uspjeli da sa policijom i Vladom uspostave saradnju. ,,Svaki napad i udarac neću tretirati porazom već ohrabrenošću da se moram boriti jače i istrajnije”, napisao je na svom Fejsbuk profilu, nakon Parade, Cimbaljević.

Vlada i policija su dobile čestitke za obezbjeđenje parade od britanske, holandske i američke ambasade i brojnih međunarodnih organizacija. A domaćoj sceni su, nakon nacionalnih, dali još jednu temu za nadgornjavanje, podjele i sukobe. Samo da se skrenu misli sa sumornih tema kao što je KAP, rebalans, struja…

Bitno je ne suprostavljati međusobno žrtve i ranjive grupe. Pripadnici LGBT imaju prva da to budu, da iskažu to što jesu, na način na koji misle da je najbolji. Mi ostali dužni smo da to poštujemo, a država da ta prava štiti.

Ovakvi događaji imaju visok manipulativni kapacitet, a ova vlast je majstor da ga iskoristi. Da se pokaže kao zaštitnik manjine, kad je to ništa ne košta. Nikako ne smijemo zaboraviti – iste one jake policijske snage koje su štitile učesnice i učesnike Parade od nasilnika, krenuće i na mirne demonstrante protiv režima. Samo ako im bude naređeno.

Ponos i sram

Budva, u srijedu, na dan prvog gej prajda u Crnoj Gori, oko podne. Grupe policajaca na magistrali zaustavljaju saobraćaj i pretresaju ljude, a u manjim grupama razni rodovi policije stoje uz ulicu koja vodi do centra.

Niz šetalište koje ide prema Gradskoj kafani i zidinama Starog grada, kordon policije u nindža uniforma i sa plastičnim štitovima stoji nasred ulice. Sa strane je ,,publika” nagmilana ispred kafića i pored puta, grlata i agresivna.

Nasilje je u vazduhu. Masa okupljenih izgleda kao da su zahvaćeni groznicom ,,akcije” koju očekuju. Neki pokušavaju da debatuju sa policajcima koji ih uglavnom ignorišu. Jedan pita ,,Što hapsite ovu djecu”, misleći na pripadnike grupica momaka, uglavnom jako mladih, usijanih pogeda koji idu okolo, došaptavaju se i pokušavaju da provociraju policajce. Momak koji stoji blizu opisuje ih nekome preko mobilnoga: ,,Popili su po dva tri Redbull-a, mnogi nešto i ušmrknuli i nasrtaće do sjutra”.

Odjedanput počinje stampedo protivnika Parade pred kordonom policije. Vlada opšta panika, niko ne zna što će sljedeće da se desi i svi počinju da trče. Policajci uspijevaju da održe ,,liniju” sa stranu ulice i da spriječe totalni haos koji bi rezultirao pridruživanjem ,,posmatrača” grupama momaka koje traže kavgu sa učesnicima prajda.

Po horskim uzvicima ,,Ubij, ubij pedera” saznajemo da je parada krenula od zidina, pa pored marine i stare autobuske, natrag do zidina. Teško joj se bilo pridružiti jer policija, koja ništa nije prepuštala slučaju, nije dozvoljavala prolaz. Na kraju smo prošli kao novinari zahvaljujući mome fotoaparatu koji je izgredao dovoljno profesionalno. Izmiješali smo se sa stotinak ljudi koji su nosili dugine zastave, koje su i simbol mira i gej pokreta za ravnopravnost, sa zvaničnicima u odijelima, ljudima iz stranih organizacija i ambasada, aktivistima iz NVO-a i ljudima koju su došli da budu tu i pokažu solidarnost. Polako smo se kretali pored mora, dok smo sa usidrenih barki zasipani vodom i psovkama uz sve vrste opise onoga sto ,,pederi” rade jedni drugima. Količina agresije je bila šokantna, kao i broj i uzrast ljudi koji su je ispoljavali.

Sa druge strane je povorku oivičavao bedem tijela policajaca odvajajući je od mase koja po verbalnoj agresivnoti i gadostima koje je upućivala učesnicima prajda nije zaostajala za ljudima sa barki. Nekoliko žena je vikalo kako pederi kvare djecu, kako su bolesni, perverzni…

,,Pusti me da prođem”, rekla je žena policajcu koji joj je odgovorio da ne može. ,,Kaži mu da si lezbejka pa će te pustit”, stigao je komentar iz mase.

Na uvrede i psovke učesnici prajda su ,,uzvraćali dižući svoje transparente na kojima je pisalo Love is love, Jednakost za sve…

Protivnici Parade se nijesu zadržali na verbalnom nasilju. Kada je povorka prolazila pored stare autobuske zasuti smo kišom kamenja. Pratila ih je kiša otrovnih komentara iz bašte i sa krova obližnje građevine. Policajci koji su obezbjeđivali kraj Parade su iz petnih žila pokušavali da nas pomjere naprijed dok su ljudi pokušavali da izbjegnu kišu projektila. Žena pored nas je pogođena kamenom u prst koji je vjerovatno bio slomljen, jer je na naše oči mijenjao i veličinu i boju. Ja sam dobila kamen u leđa, a pogođeni su i mnogi drugi.

Učesnici u prajdu su nastavili dalje uspravni i ponosni. Prava se, na žalost, ne dobijaju na tacni nego se za njih mora boriti.

Što se Crne Gore tiče za nju reakcija na prajd treba da bude poziv na buđenje. Nekoliko upućenih ljudi koji su nam rekli da nijesu imali iluzija o razmjerama homofobije u Crnoj Gori, su nam takođe rekli da su bili šokirani količinom nasilja i mržnje koja je u srijedu vladala Budvom.

Ranija iskustva

Prvi javno deklarisani homoseksualac u tadašnjoj Srbiji i Crnoj Gori Atila Kovač je 2005. u Podgorici pokušavajući da uđe u zgradu TV Crne Gore na zakazano gostovanje, jedva izvukao živu glavu. Desetine Varvara su ga zasule kamenicama i psovkama, a spasle su ga jake policijske snage. U gužvi koja je trajala gotovo 40 minuta povrijeđena su dva policajca. Kovač je tada javno pozvao na organizovanje Parade ponosa u Crnoj Gori.

Podgorička Parada ponosa zakazana za 31. maj 2011. otkazana je zbog otvorenih prijetnji nasiljem.

Predrag NIKOLIĆ – Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

FOKUS

SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava za državnu imovinu raspisala je oglas za nabavku 30 službenih automobila ukupne vrijednosti blizu 700.000 eura. Morsko dobro potrošiće  400.000 eura na manju luksuznu motornu jahtu, a Vlada će ove godine pazariti avion za 25 miliona eura. Reprezentacije i ostala troškarenja iz budžeta više niko i ne broji

 

 

,,Dok građani sami plaćaju terapije i ljekove, dok čekaju mjesecima na refundacije za bolovanja, dok se roditelji snalaze da kupe ono što im sistem duguje – Vlada Crne Gore troši skoro 700.000 eura na 30 novih vozila za državne službenike. Toliko o prioritetima. Za narod – nema. Za njihove udobne fotelje i vozila – ima”, ovako je Ana Leković, članica Odbora DPS Prijestonice propratila najavu o kupovini novih službenih automobila.

,,Kad zdravlje postane luksuz, a limuzine politička norma – to je jasan znak da vlast ne služi narodu, već sebi. A vlast koja izgubi dodir sa narodom – gubi i pravo da vlada”, zaključila je.

Znaju to u DPS-u dobro. Građani su se, međutim, nadali da trošenje, bahatos i razmetanje sa državnom kasom nakon njih ne može da se ponovi. Bili su u zabludi.

Stranke sadašnje vlasti, dok su bili opozicija, upućivali su slične prijekore DPS-u zbog trošenja državnog novca na limuzine – ,,Za djecu nema, a za automobile ima para”. Najavljivali su da će luksuzne audije i mercedese prodati i taj novac potrošiti na rješavanje socijalnih problema. Da pokažu da će biti drugačija vlast od prethone, prvih su dana dolazili na posao taksijem. Kad su zadužili službena vozila i ostale privilegije, sve se promijenilo.

Uprava za državnu imovinu raspisala je ovog mjeseca javni oglas za nabavku 30 službenih vozila za potrebe više državnih organa, čija je ukupna procijenjena vrijednost blizu 700.000 eura s uračunatim PDV-om. Nabavka obuhvata 27 novih i tri polovna vozila.

Tako recimo Zavod za zapošljavanje planira nabavku dvije limuzine – vrijednosti 41.322 i 26.925 eura. Nije jasno za koje potrebe Zavodu trebaju  luksuzni automobil vrijedni desetine hiljada eura. . Iste nejasnoće važe i za planirani SUV od 42.939 eura koje će dobiti Ministarstvo javne uprave.

Zanimljive su i cijene polovnih automobila koji će biti kupljeni za više ministarstava. Polovni auto za Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava koštaće 15.702 eura, Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO planira kupovinu polovnog automobila vrijednog 30.000 eura, dok će Uprava za igre na sreću nabaviti vozilo za 21.347 eura. Za te pare mogu se kupiti i novi automobili.  Doduše, ne tako luksuzni kakvi očigledno dolikuju državnim institucijama i njihovim čelnicima.

Ponude za ova vozila mogu se dostavljati do 21. jula, a 1. jula ističe tender za popunu voznog parka Skupštine Crne Gore. Za pet novih crnih limuzina Skupština će platiti preko 150 hiljada eura.

Skupština je doduše u tome revnosna. Tokom 2022, 2023. i prošle godine najviši zakonodavni dom je za kupovinu novih vozila izdvojio preko 400 hiljada eura. Sve ukupno sa ovom najnovijom kupovinom, od dolaska novih vlasti, Skupština je na limuzine potrošila blizu 600.000 eura.

Poslanicima i zaposlenima u Skupštini na raspolaganju je vozni park od 37 vozila, od kojih je najveći dio starosti ispod 10 godina. Ako nastave ovim tempom Skupština će moći da svakom predstavniku naroda uz ostale privilegije ponudi i lični-službeni automobil.

Valja podsjetiti kako je javnost bila šokirana, a opozicija zgrožena kada se 2015. godine saznalo da tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica treba da dobije novo službeno vozilo vrijedno 70.000 eura, iako je već koristila luksuzni audi A6 star svega osam godina.

Deset godina potom, skoro neprimjetno je prošla vijest da je Budžetom predviđeno da Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dobije novi službeni auto u vrijednosti od 60.000 evra. Istina, dobio ga je na jedvite jade. Vlada je tokom prošle godine ignorisala zahtjev kabineta predsjednika Milatovića za kupovinu vozila za njega i njegovu porodicu. Konačno se ipak smilovala, pošto se službeni auto  podrazumjeva i za ,,obične” službenike a kamoli  predsjednika države.

Statistika govori da je nova vlast po pitanju kupovine automobila tri puta raskalašnija od stare. Institut Alternativa je početkom protekle godine izračunao, da je, po nepotpunim podacima, vrijednost državnog voznog parka u to vrijeme bila blizu 20 miliona eura. U odnosu na 2020, veća za 13,3 miliona eura. Ako se uračuna i broj automobila koji se ove godine planira kupiti, broj službenih automobila je premašio brojku od 5.000

Pored limuzina, pazare se i druga prevozna sredstva.

Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom najavilo je da će potrošiti 400.000 eura na kupovinu manje luksuzne motorne jahte  za protokolarne potrebe te državne firme.

Ovim preduzećem rikovodi funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Mladen Mikijelj. A ono je pod Ministarstvom prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je takođe kadar NSD Slaven Radunović.

Iz Radunovićevog ministarstva su objasnili da će se ovo plovilo koristiti za edukativne i naučne obilaske u zaštićenim područjima, terenske aktivnosti sa domaćim i stranim institucijama i organizacijama, prezentaciju obale stranim delegacijama i potencijalnim investitorima, potrebe Morskog dobra i drugih državnih institucija Crne Gore.

Naglasili su ,,kao što je poznato, Crna Gora, iako izlazi na more, nema nijedno adekvatno plovilo za potrebe države, kad je u pitanju reprezentacija”, te da se ministar ,,saglasio sa ovom inicijativom nadležnih organa Morsko dobro”.

Morsko dobro raspolaže jednim brzim čamcem dužine 7,8 metara, sa vanbrodskim motorom snage 200 konja. Dobilo ga je s ciljem – ,,promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore”. A što ćeš pokazati i promovisati sa čamcem koji vrijedi samo 170.000 eura, jahta je jahta.

Ima tu i tradicije. Sadašnji ministar Radunović i njegov stranački lider Andrija Mandić u ljeto 2017. uslikani su na jahti Mila Božovića. Božović je kasnije kao kadar NSD postao gradonačelnik Budve, a potom je uhapšen zbog sumnje da je švercovao drogu i stvorio kriminalnu organizaciju.

Kada su za funkcionere obezbijedili adekvatan vodeni i kopneni prevoz, nije u redu da manjka i u vazduhu.

Tako je za ovu godinu planirana kupovina aviona za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Cijena, sitnica, 25 miliona eura.

Iako su stručnjaci upozorili  da je avion koji se sada koristi kupljen 1999. i da može da se koristi još deceniju, iz Vlade su obrazložili da zbog starosti, čestih kvarova i skupog održavanja, treba kupiti novi. Avion za državni vrh kupiće se od kredita, a u Budžetu se navodi da će se kreditor utvrditi tokom ove godine.

Nezavisna poslanica Radinka Ćinćur, je u Skupštini, u februaru, predložila zajednički amandman sa poslanicom Jevrosimom Pejović, i navela da bi kupovina Vladinog aviona bila ,,luksuzni projekat”. Ona ističe da za tu kupovinu nema mjesta u budžetu Crne Gore, budući da, kako je kazala, košta 25 miliona eura. Ministar ekonomije Novica Vuković objasnio joj je da avion neće koštati 25 nego do 20 miliona eura. Naglasio je da to neće biti samo Vladin avion, nego će ga koristiti i predsjednik države i Skupština. To je već nešto  drugo. Svaka grana vlasti zahtijeva bar po jednu jahtu i avion.

Nedavno je javnost upoznata i sa tim da je Skupština Crne Gore, kojom predsjedava Andrija Mandić, za reprezentaciju u 2024. potrošila 78 hiljada eura. Riječ je uglavnom o restoranskim računima za svečane ručkove i večere priređene u čast gostiju koji su dolazili u Crnu Goru. Iznosi se kreću od 1.000 do 3,7 hiljada eura.

Za razliku od poslanika, ministri i ostali funkcioneri, iako ih ima znatno više manje troše. Za svaku ,,pohvalu” je što su za godinu, od 1. novembra 2023. godine do 1. novembra 2024. godine, 12 ministarstava Vlade Crne Gore potrošilo ukupno na reprezentaciju samo 58,7 hiljada eura.

Kako god bilo, crnogorska centralna administracija, bez lokalne administracije, državnih i javnih preduzeća, je samo u prošloj godini za troškove reprezentacije (ručkovi, večere, jela, zakuske) potrošila oko 950 hiljada eura.

Po ovome ispada da funkcioneri malo jedu i piju, kada se pogledaju troškovi za prevoz. Štedi se, odvaja od usta, ulaže strateški u limuzine, jahtu i avion.

 

Skromna imovina partija

Kako im je na raspolaganju državna imovina koju nemilice koriste, partije raspolažu sa dosta skromnom vlastitom imovinom.

Prema podacima iz finansijskih izvještaja za prošlu godinu, samo Demokratska partija socijalista (DPS) i Socijalistička narodna partija (SNP) imaju nekretnine.

DPS, prema podacima iz finansijskog izvještaja za 2024. objavljenom na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), ima zemljište i pomoćni građevinski objekat u Podgorici, kao i poslovne prostore u Tivtu, Bijelom Polju, Beranama, Danilovgradu i Andrijevici. Ova partija koja je na vlasti bila tri decenije ima 18 vozila, a najskuplji je audi A6 iz 2018. godine,  procijenjene vrijednosti 27.214 eura.

SNP, koji je nastao raskolom u DPS-u krajem 90-ih, prema podacima iz finansijskog izvještaja, ima poslovne prostore u Podgorici, Andrijevici i Danilovgradu. Ta partija ima deset vozila, ukupno vrijedna 44.800 eura. Najskuplje vozilo je škoda oktavija iz 2015. godine, procijenjena na 13.500 eura.

Nova srpska demokratija (NSD) nema nepokretne imovine, a od pokretne posjeduje tri automobila ukupne procijenjene vrijednosti 19.567 eura. Prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, NSD ima mercedes iz 2012. godine vrijedan 17.395 eura, reno iz 2010 (2.100 eura) i citroen 5  iz 2008. vrijedan svega, kako je navedeno, 72,6 eura. Skromno, narodski.

Demokrate, prema izvještaju za 2024, nemaju nekretnine, ali imaju šest vozila procijenjene vrijednosti od ukupno 38.163 eura. U voznom parku najskuplja su dva automobila marke nisan kaškai od 15.000 i 10.950 eura.

DNP Milana Kneževića, prema izvještaju, ima samo dva automobila (audi A6 iz 2007. i 2018), ukupne procijenjene vrijednosti 48.489 eura. A6 iz 2018. godine, skuplji je od DPS-ovog i  procijenjen je na 43.706 eura, a iz 2007. na 4.782 eura.

Bošnjačka stranka (BS) posjeduje tri automobila ukupne vrijednosti 45.197 eura. Najskuplji je mercedes benz S 350 iz 2017. godine (32.873 eura). Mercedes E 350 iz 2013. godine procijenjen je na 10.906 eura, a pasat 6 iz 2006. godine na 1.416 eura.

GP URA, prema izvještaju, posjeduje tri automobila – škodu superb iz 2019. godine vrijednu 23.500 eura, zatim škodu oktaviju (2011) procijenjene vrijednosti 4.980 eura i pežo (2008) vrijedan 3.062 eura.

Socijaldemokrate (SD) imaju četiri automobila, procijenjene vrijednosti od ukupno 21.309 eura. Najskuplje vozilo SD-a je škoda iz 2018. godine, čija je vrijednost procijenjena na 11.677 eura.

Pokret Evropa sad (PES), prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, nema nikakvu imovinu. A i što će im, imaju većinu državnih resursa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NAPAD IZRAELA NA IRAN I  PODRŠKA ZAPADA: Pravo agresora na odbranu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žestoki izraelski napadi avionima i dronovima na iransku nuklearnu i vojnu infrastrukturu izazvali su otvoreni sukob između ova dva dugogodišnja neprijatelja. U priču su se upleli i zapadni saveznici Tel Aviva. Prijetnja da sve preraste u širi i opasniji regionalni rat, ozbiljnija je nego ikada

 

 

Opet se dešava ono čega se svijet odavno pribojava. Scenario viđen više puta ponovio se na Bliskom istoku prije nekoliko dana, ali u mnogo strašnijem obliku. Žestoki izraelski napadi avionima i dronovima na iransku nuklearnu i vojnu infrastrukturu izazvali su otvoreni sukob između dugogodišnjih neprijatelja. Prijetnja da sve preraste u širi i opasniji regionalni rat, ozbiljnija je nego ikada.

Izraelski udari usmrtili su više od 200 ljudi u Iranu, uključujući visoke generale, naučnike, ali i civile. Iran je uzvratio jače nego što je to ranije bio slučaj. Hvaljena Gvozdena kupola, poznati izraelski sistem vazdušne odbrane, probijen je.

Izrael je napao oko 100 ciljeva, uključujući glavnu nuklearnu fabriku u Natanzu, istraživački centar u Isfahanu, radarske instalacije i lansere PVO sistema. Nakon iranskog odgovora Izrael je proširio napade i na naftne rafinerije i vladine zgrade u Iranu. Mnogi Iranci su rekli da ovakve napade ne pamte još od  iransko-iračkog rata iz 1980-ih.

Izrael je naveo da je napad bio neophodan kako bi spriječili da Iran izgradi atomsku bombu. Iran tvrdi da mu je nuklearni program isključivo u mirnodopske svrhe. Američke obavještajne agencije i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) više puta su saopštile da Iran nije aktivno razvijao nuklearno oružje. Međutim, IAEA je izrazila zabrinutost zbog iranskih zaliha obogaćenog uranijuma i prošle nedjelje ih zvanično ukorila zbog nesaradnje.

Dok Tel Aviv i zapadni saveznici ovo nazivaju preventivnim ratom, može se desiti da se radi o opasnom presedanu. Preventivni udari se preduzimaju kao odgovor na neposrednu prijetnju. U ovom slučaju, Izrael je opravdao svoj napad tvrdnjom da Iran može brzo proizvesti određen broj nuklearnih bombi. Napad je izveden uprkos upozorenju direktora IAEA Rafaela Grosija da bi izraelska akcija, umjesto da zaustavi, mogla dodatno osnažiti iranske nuklearne ambicije. Ali i dovesti do povlačenja iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Par dana nakon napada Iran je objavio da priprema zakon uz pomoć kojeg bi napustio ovaj sporazum. Teško je povjerovati da Tel Aviv I Vašington nijesu ovo očekivali.

Na raznim stranama se analizira opasna situacija i traži kakav takav izlaz iz nje.  Bernard Avišaj, autor knjiga Tragedija cionizma i Jevrejska republika, živi na relaciji između Jerusalima i Nju Hempšira, gdje predaje političku ekonomiju na Dartmut koledžu, vidi malo nade za mirno rješenje. „Za naše sigurnosne stručnjake, analiza se svodi na to da motivacija postoji čim postoji kapacitet. Po njima, ako neprijatelj može da vas povrijedi, on će to i htjeti. Zaključak? Preventiva, zastrašivanje, odvraćanje. Razgovor o diplomatskim opcijama djeluje im mekano“, piše Avišaj.

Mediji prenose da je u napadima ubijen veliki broj visokopozicioniranih vojnih staješina Irana. Kakvi su  načelnik generalštaba, komandant Revolucionarne garde, komandant regularne vojske. Ubijeni su i istaknuti nuklearni naučnici Benjamin Netanjahu, koji usput kasapi Gazu već dvadeset mjeseci, se predstavlja kao oslobodilac i poručuje Irancima: „Dok ostvarujemo naš cilj, otvaramo put vama da ostvarite svoj, slobodu”. Njegov cilj je smjena režima u Iranu. Po riječima jednog američkog zvaničnika koje je prenio AP, američki predsjednik stavio je veto na izraelski plan za ubistvo vrhovnog lidera ajatolaha Ali Hamneija. U objavi na društvenim mrežama, Tramp će kasnije istaći: „Znamo tačno gdje se skriva ajatolah Ali Hamnei. Nećemo ga ukloniti, bar ne za sada“.

Kelsi Davenport, direktorka za politiku neširenja oružja pri Američkom udruženju za kontrolu naoružanja rekla je ovih dana da čak ni smjena režima u Teheranu ne bi bila garancija: „Promjena režima nije strategija za sprječavanje nuklearnog naoružanja. Ne znamo šta bi došlo poslije. Ako vojska preuzme vlast, vjerovatnoća da će se krenuti ka oružju je još veća. Čak i ako bude demokratija – ni to nije garancija. I demokratije grade nuklearno oružje“. Lako je provjeriti: demokratije zapada posjeduju najviše nuklearnih bojevih glava.

Još je svježe pitanje o uključenosti SAD-a u ovu ratnu priču, ali i mogućem direktnom učešću u sukobu. Predsjednik SAD pozvao je u utorak Iran na bezuslovnu kapitulaciju i koristio riječ „mi“ kada je govorio o izraelskim ratnim udarima. Takođe se hvalio izraelskom nadmoći u vazduhu, sugerišući da je ona rezultat američke tehnologije.

Sve u vezi sa njegovim izjavama je problematično. I često kontradiktorno. Prethodnih dana slao je različite poruke: od pristupa bez uplitanja, preko poziva na diplomatiju, do naznaka da razmatra dublje uključivanje SAD-a u sukob. Na dan kada je rat počeo, izraelske napade nazvao je izvrsnim i veoma uspješnim i istovremeno rekao da vjeruje da je moguće diplomatsko rješenje. Savjetovao je evakuaciju Teherana i poslao je nosač aviona Nimitz u region.

U jednoj od poslednjih izjava koja je stigla pred odlazak ovog broja Monitora u štampu, Tramp je rekao da su mu se Iranci obratili, ali da smatra da je veoma kasno za razgovore, te da je velika razlika između sada i prije nedjelju dana. Potom je na pitanje o akcijama SAD-a u svom stilu konstatovao: „Niko ne zna šta ću da uradim“.

Izraelski zvaničnici su vršili pritisak na SAD da se direktno uključe u rat upotrebom svoje ogromne bombe za probijanje bunkera za koju se vjeruje da je jedina sposobna da uništi duboko ukopano iransko nuklearno postrojenje Fordo.

Prema riječima američkih zvaničnika koji su pregledali obavještajne izvještaje, Iran je u slučaju američkog ulaska u rat već pripremio rakete i drugu vojnu opremu za  odmazde protiv američkih baza na Bliskom istoku. Ali Hamnei poručio je da se njegova zemlja ne može predati i upozorio na „nepovratne posljedice“ ukoliko SAD intervenišu vojno. „Upozoravamo Ameriku na posljedice rata, jer će pretrpjeti teške štete ako se odluči na takav korak“, rekao je Hamnei u obraćanju naciji. „Na rat se odgovara ratom, na bombardovanje – bombardovanjem, na udarac – udarcem“.

Dosadašnji Trampov bilans pokazuje mnogo oštre retorike i želju da izgleda snažno, ali malo konkretne akcije. U martu je pokrenuo zračne napade na Hute, ali se povukao dva mjeseca kasnije bez značajnog učinka. Zbunjujuće su i njegove veze u spoljnoj politici. Favorizuje Netanjahua koji napada Iran, ali i Vladimira Putina, koji je saveznik Irana i sa kojim je ovih dana pričao o rješenju ove krize.

Sve se događa u periodu kada je administracija Donalda Trampa pokušavala da obnovi pregovore sa Iranom o ograničavanju obogaćivanja uranijuma u zamjenu za ukidanje sankcija. Sada su razgovori u zastoju. Novi krug pregovora u Omanu, zakazan za nedjelju, otkazan je zbog izraelskog napada.

Analitičari se ne slažu u vezi sa učešćem SAD-a u izraelskim napadima na Iran. Dok jedni smatraju da je Vašington i pored negiranja tamošnje administracije znao da će se oni sprovesti, ima i drugačijih tumačenja. Jedan dio politikologa i analitičara smatra da je Izrael vjerovatno bio zabrinut da bi diplomatija između SAD i Irana mogla uspjeti. To se ne bi uklapalo u interese Tel Aviva vezane za Iran. Ričard Nefju, profesor na Kolumbija univerzitetu i bivši direktor za Iran u Savjetu za nacionalnu bezbjednost SAD, za Al Džaziru sumira: „Dosljednost Trampove administracije u pravcu dogovora uznemirila je Izrael“.

Mnogo oštrijim riječima je sve ovo objasnio senator Berni Sanders. „Ovaj napad je bio namjerno osmišljen da sabotira američke diplomatske napore. Izrael je izvršio atentat na čovjeka koji je predvodio iranski tim za nuklearne pregovore, uprkos tome što su dalji razgovori sa SAD bili zakazani za nedjelju. Bez obzira na to šta mislite o korumpiranom i autoritarnom iranskom režimu, ovaj napad očigledno krši međunarodno pravo i Povelju Ujedinjenih nacija. Netanjahuov nezakoniti, jednostrani napad na Iran samo je njegovo najnovije kršenje međunarodnog prava. Pod njegovom ekstremističkom vladom, Izrael sve više postaje odmetnička država i parija među narodima. SAD ne smiju biti dio ovog rata”.

Ni republikanci nijesu jedinstveni. Mat Klink, strateg ove političke opcije, rekao je za Newsweek da je većina republikanaca protiv slanja američkih trupa na teren, ali su i pragmatični, i vide da je Izrael učinio SAD-u značajnu uslugu.

Najglasnije etrom odzvanjaju opasne poruke. U poruci Trampu, ambasador SAD-a u Izraelu Majkl Hakabi je predsjednika opisao kao najznačajnijeg u posljednjih sto godina. Možda i u istoriji. „Odluke koje su na tvojim plećima ne bih želio da donosi iko drugi. Nijedan predsjednik u mom životu nije bio u situaciji kao ti. Ne još od Trumana 1945“, napisao je ambasador, jasno praveći paralele vezane za opasne odluke dva predsjednika.

Zbog bojazni od vojnog sukoba, američki senator Tim Kejn podnio je rezoluciju o ratnim ovlašćenjima kojom bi Kongres morao da odobri svaki vojni napad na Iran.

Dok su neki evropski lideri pozivali na maksimalnu uzdržanost, skoro niko nije osudio početne izraelske udare. Rusija i Kina su ih osudile, ali nijesu preduzele konkretne akcije. Iskoristili su trenutak da budu „dobri momci“. Savjet bezbjednosti UN-a izrazio je zabrinutost zbog eskalacije, a Antonio Gutereš pozvao na nemiješanje trećih strana u konflikt. Riječi na vjetru.

I avganistanski talibani pozivaju na mir i suzdržanost. A Evropa?

Francuski predsjednik Emanuel Makron u prvim danima ovog rata stao je uz Tel Aviv. „Francuska je više puta osudila iranski nuklearni program koji je u toku i preduzela je sve odgovarajuće diplomatske mjere kao odgovor na to. U tom kontekstu, Francuska ponovo potvrđuje pravo Izraela da se brani i obezbijedi svoju bezbjednost“.

A onda opasna izjava novog njemačkog kancelara Fridriha Merca. Izrael ima hrabrost da obavi, kako je rekao, prljavi posao za sve nas napadom na Iran, čija je moć donijela smrt i razaranje u svijetu. Ovakve rečenice su gotovo doslovno prepisane iz nacističke matrice. Svijet ćuti i na ovo.

Rijetki su oni koji kritikuju Izrael ovih dana. Među prvima se oštrom kritkom oglasio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović: „Izrael trenutno vodi zločinačka klika i želi svijet uvući u rat“. Usput je istakao da je njegov stav drugačiji od stava vladajuće stranke i  premijera Andreja Plenkovića.

Sukob Izraela i Irana predstavlja mnogo više od još jedne krize na Bliskom istoku. On označava pojavu opasnog novog poglavlja u nuklearnim rivalstvima, koje može oblikovati svijet na potpuno drugačiji način u narednim decenijama, piše Farah N. Jan, viši predavač za međunarodne odnose, na Univerzitetu u Pensilvaniji. „Ono što je počelo izraelskim napadima na iranske nuklearne objekte i druge ciljeve 13. juna 2025, sada se pretvorilo u prvi svjetski potpuni primjer onoga što ja, kao stručnjak za nuklearnu bezbjednost, nazivam ‘ratom na pragu’ – novim i zastrašujućim oblikom sukoba u kojem nuklearna sila nastoji vojnom silom spriječiti neprijatelja na ivici nuklearizacije da taj korak i napravi“, piše ovaj istraživač.

Vrlo je moguće da Iran, satjeran u tjesnac, sve više vjeruje da ne može odvratiti izraelsku agresiju bez nuklearnog oružja. Istovremeno, svaki korak ka njegovom sticanju izaziva dodatnu agresiju Tel Aviva. Gotovo je sigurno da Izrael ne može trajno uništiti iranske nuklearne snove vojnim sredstvima. Njegove vojne akcije će najvjerovatnije podstaći Iran da još odlučnije krene ka svojim ciljevima. Slikovito je Farah N. Jan pojasnio ovaj opasni perpetuum mobile.

Zbog svega ovoga, znakovito je zapažanje istaknutog izraelskog novinara Gideon Levija koji za Haaretz piše: „Dokle Tel Aviv može da izdrži pod sjenkom prijetnji raketnih napada, a da se ne pretvori u Kijev? Koliko može Teheran? To je trebalo da se upitamo pre nego što smo krenuli na Natanz, a ne kada su se piloti vratili ovjenčani slavom. Ne radi se o kvarenju radosti, već o trezvenom sagledavanju stvarnosti, posebno prošlosti, iz koje Izrael odbija da izvuče bilo kakve pouke. Da li je ijedan rat osnažio ovu zemlju? Da li smo vodili neki rat bez alternative drugačijeg rešenja? Kampanja protiv Irana bi mogla da se pretvori u rat kakav do sada nismo vidjeli. Jedina i slaba šansa za skori izlazak iz njega zavisi u velikoj mjeri od hirovitog predsjednika u Vašingtonu. Ovo je najopasniji rat u istoriji Izraela. To je možda rat zbog koga ćemo zažaliti kao nikada prije“.

Rat Izraela i Irana postavlja opasne presedane za druge regionalne i svjetske nuklearne sile. Ovi „preventivni“ napadi mogli bi podstaći slične akcije drugdje, urušavajući ionako krhke diplomatske napore. Na kraju krajeva slične scenarije smo već gledali. Samo što se sve češće u svjetskom vokabularu pojavljuje riječ : nuklearno.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zbog šverca cigareta, tužilaštvo je do sada pokrenulo istrage  koje uključuju brojne uspješne crnogorske kompanije, od Bemaxa, preko Tehnomaxa, do Rokšpeda. Istrage  pokazuju da su u švercu učestvovali i privrednici i biznismeni,podzemlje,  ali i visoki policijski funkcioneri. I da on nije stao nakon 2020., odnosno pada DPS-a

 

 

Istraga Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u okviru koje je početkom mjeseca uhapšen dugogodišnji tajni agent Duško Golubović, stigla je i do moćnih crnogorskih kompanija Rokšped i Rokšped auto centar u vlasništvu porodice Stanaj. SDT tvrdi da su Golubović i Sander Stanaj, vlasnik Rokšped auto centra,glavni organizatori šverca cigareta sa međunarodnim karakterom,  kojim je u nekoliko poslednjih godina Crna Gora oštećena za skoro 20 miliona eura.

Osim Sandera Stanaja, SDT za organizovanje šverca cigareta tereti i njegovog brata Nua, vlasnika Rokšpeda. Za braćom Stanaj će, kako je saopšteno, biti raspisana potjernica, pošto se nalaze van zemlje i nijesu dostupni istražnim organima. Po nalogu tužilaštva ove sedmice, uhapšen je Prokopije Perić, srpski državljanin,  dugogodišnji komercijalni direktor Rokšpeda i izvršni direktor firme Plus,jedne od kompanija koju je osnovala porodica Stanaj,  kao i još šest osoba koje se sumnjiče da su dio iste kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Osim Perića uhapšeni su vlasnik firme za pevoz drumskog tereta Adnan Suković, vlasnik MP šped trans Predrag Madžgalj,  Ivan Turčinović, koji se sam predao policiji, Radoje Dakić i Mileta Simanić. Tužilaštvo je  kao člana kriminalne grupe Stanaja i Golubovića označilo i Andriju Petanovića, vlasnika apoteka Petanović, koji je nedostupan istražnim organima.  Na spisku za hapšenje nalaze se i Vukota Vujošević, koji je u bjekstvu,  Đoko Lješković, Veton Berišaj i Abedin Pepić, takođe  u bjekstvu.  Madžgalj, Milić, Turčinović i Dakić su odlukom istražnog sudije pušteni na slobodu, ali im je naloženo da ne napuštaju stan. Sukoviću, Simaniću i Periću određen je pritvor.

“Iz personalnih, pisanih i elektronskih dokaza prikupljenih u izviđaju proizilazi osnovana sumnja da su okrivljeni D.G. i S.S. organizovali kriminalnu organizaciju, čiji pripadnici su postali ostali okrivljeni i druga nepoznata lica, sa ciljem da se bavi prenošenjem preko carinske linije, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora, neocarinjenih cigareta iz slobodne carinske zone Luke Bar i njihovom prodajom, prikrivanjem i rasturanjem u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, pa su, tokom 2020. i 2021.godine, neplaćanjem carina, akciza i poreza za najmanje 23.580 paketa krijumčarenih cigareta, pribavili kriminalnoj organizaciji nezakonitu dobit, a oštećenoj Crnoj Gori nanijeli štetu u visini od najmanje 18.260.352 eura”, saopštili su iz SDT.

U tužilačkim spisima, u koje je Monitor imao uvid, navodi se da je „u djelovanju organizacije postojala spremnost za primjenu nasilja ili zastrašivanja“, kao i da su „korišćene privredne i poslovne strukture i pranje novca“. Tužilaštvo navodi da je organizacija imala uticaj na izvršnu vlast.

„I druge važne društvene činioce – Upravu policije i Upravu Carina, na način da su okrivljeni Duško Golubović i Sander Stanaj osmislili kriminalni plan da se  bave prenošenjem cigareta, kao robe čiji je promet ograničen, preko carinske linije, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora i potom njihovom prodajom, rasturanjem i prikrivanjem“.

Prema sumnjama tužilaštva, grupa je funkcionisala tako što je Sander Stanaj  bio zadužen za nabavljanje cigareta iz inostranstva i njhovo dopremanje u Crnu Goru, dok je Golubović  organizovao da se cigarete,  skladištene u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar prenesu preko carinske linije uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora, na carinsko područje Crne Gore. Ostali članovi preuzimali su i prevozili cigarete u magacine u Podgorici i Tuzima.   Nuo Stanaj bio je zadužen „da organizuje pripadnike kriminalne organizacije da se kamionima dovezu do Bara i tamo preuzmu cigarete“, navodi se u spisima. Nuo Stanaj, vlasnik Rokšpeda,  prema tužilaštvu bio je zadužen i za distribuciju cigareta, odnosno njihovu prodaju.  Tužilaštvo navodi  da je vlasnik Rokšpeda imao ulogu i da prenosi naredbe brata Sandera Stanaja članovima organizacije, kao i da „organizuje druga lica da komuniciraju o nabavkama cigareta iz Bugarske, Libije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Indije“.

„I da organizuje mrežu posrednika i preprodavaca  i posrednika za rasturanje necarinjenih cigareta u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji“, navodi tužištvo.

Kada je početkom maja uhapšen Duško Golubović, njegov branilac Velibor Marković problematizovao je to što se njegovom klijentu „stavlja na teret krivično djelo pranje novca od kriminalne aktivnosti putem krijumčarenja cigareta, ali je potpuno nepoznato kada se ta kriminalna aktivnost dešavala”. Tužilaštvo je sada izašlo sa konkretnijim podacima o švercu cigareta, odnosno porijeklu novca za koji je Golubović ranije osumnjičen da ga je prao, označivši ga kao jednog od organizatora šverca cigareta u periodu 2020 i 2021. godine.

Istraga pokazuje i veze kompanija porodice Stanaj sa navodnim klanom Grand, koji se vezivao za prethodni režim i moćnu građevinsku kompaniju Bemax, ali i političke figure poput bivših ministara inostranih poslova Đukanovićevih vlada, Milana Roćena i Igora Lukšića, koji su to demantovali. Monitor je o tome više puta pisao. Osim što je Golubović navodno pripadao klanu Grand,  još jedan od osumnjičenih,  Mileta Simanić, vezuje se za istragu tzv ekipe Grand,  na čijem je čelu bio Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika građevinske kompanije Bemax, kog  tužilaštvo takođe tereti za šverc cigareta. Simanić, koji je sada uhapšen, hapšen je i 2024. u okviru tog predmeta.

Tužilaštvo je protiv okrivljenih pokrenulo  i finansijski izviđaj. “Naredbom Specijalnog državnog tužilaštva im je zabranjeno raspolaganje nepokretnostima, a naloženo je kreditnim, finansijskim i drugim institucijama da im uskrate isplate novčanih iznosa sa računa”, navodi SDT.

Braći Stanaj blokirana je vrijedna imovina u Podgorici, Dinoši i Ulcinju. Radi se o hiljadama kvadrata poslovnih i porodičnih zgrada, kao i zemljišta. Na neke od nekretnina upisane su hipoteke zbog milionskih kredita. Na porodičnoj kući Sandera Stanaja upisan je teret zbog kredita od tri i po miliona eura, koji je on, prema podacima Uprave za nekretnine, uzeo kod Prve banke braće Đukanović. Korisnik kredita je Rokšped auto centar.  Neki od milionskih kredita uzeti su od hrvatske Podravske banke.

Kompanija Rokšped osnovana je 1992.  Osnovao ju je otac Sandera i Nua, Roko.  Preduzeće je 1992. godine  registrovano i za djelatnost uvoza i izvoza cigareta.  Kompanija je nastavila da se širi u brojne oblasti, poslujući uspješno decenijama, ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu.   Iz nje su u Crnoj Gori izrasle firme Rokšped auto-centar, Rokšped distributivni centar, Tobacco S press +ŠtampaPlus, Balkan Group Montenegro, Home Depo, Prive petrol.. Tokom sankcija SRJ porodica Stanaj bavila se uvozom i prodajom nafte i naftnih derivata. Prvu pumpu otvorili su 2000, a 2008. lanac pumpi prodali  ruskom Lukoilu za 26,5 miliona eura..

Kompanije, različitih djelatnosti, od prodaje automobile, do distribucije cigareta i štampe,  sa državom su tokom decenija ostvarivale milionske poslove.

Prema podacima portala Moj novac, samo je kompanija Rokšed auto centar, koju danas vodi Sander Stanaj, sa državom od 2015. godine poslovala u vrijednosti od preko 1.250 000 eura, a Rokšed preko 1. 890 000 eura. Prema istim podacima, najveći dio poslova kompanije porodice Stanaj sa državom su imale  u periodu 2011. godine, u vrijeme režima Mila Đukanovića. Nije bilo gotovo nijedne institucije, od pravosuđa do policije koja sa njima nije sarađivala.

U isto vrijeme, protiv jednog od braće Stanaj, Antona, koji je kasnije ubijen u Sudanu, u Beogradu se vodio proces zbog šverca cigareta. Specijalni sud u Beogradu osudio ga je u maju 2011. godine na šest i po godina zatvora i novčanu kaznu 100.000 eura jer se kao šef kriminalne grupe bavio međunarodnim švercom cigareta.

“I pored toga što je Anton Stanaj bio uhapšen i sudilo mu se za šverc cigareta, kompanija Rokšped je nesmetano privatizovala poljoprivredne kompanije i vinarije u Srbiji, učestvovala u javnim nabavkama i vodila velike poslove u Crnoj Gori vezane za distribuciju štampe, cigareta i automobile”, pisao je tada  Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS).

“Prema sudskoj dokumentaciji, švercerska grupa koju je predvodio Stanaj koristila je poslovnu strukturu i veze podgoričke kompanije Rokšped, ekskluzivnog uvoznika cigareta za Crnu Goru”, navodi CINS.

Prema njihovom istraživanju “grupa Antona Stanaja uspjela da u privatizaciji u Srbiji, kupi više preduzeća nego Šarićev narko kartel…Pri tome su partnerstva sklapali sa uticajnim biznismenima i političarima. Srpsko tužilaštvo nikada nije istražilo ove poslove”.

Jedan od glavnih partnera Antona Stanaja  bio je Zoran Ćopić, saradnik Darka Šarića.  Ćopić je optužen u Srbiji i Bosni i Hercegovini da je prao novac za Šarića. CCRP/CINS je otkrio da je većinu preduzeća u Srbiji Ćopić kupio u partnerstvu sa kompanijom Rokšped i njenim ćerkama firmama u Srbiji.

Rokšped  je u Srbiji, u partnerstvu sa Ćopićem i samostalno, kupio udjele u:  Agrovojvodina, Industrija kotrljajućih ležajeva, Agrocoop, Zmaj, Stanišić, Banat seme, Mlinpek, Erdevik, Šećer +, M.E.A i Panonliv..

CINS je objavioi  da posjeduje izveštaj Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) u kome se navodi da je porodica Stanaj blisko sarađivala sa Naserom Keljmendijem. U istom izvještaju navodi se i da je Anton Stanaj imao bliske poslovne veze sa Ekrem Lukom, jednim od najbogatijih ljudi na Kosovu, koji “kontroliše srpsko-albansku mafiju, kao i šverc droge na relaciji Priština-Beograd-Priština”.

I Nuo Stanaj, optužen je 2011. u Srbiji za zloupotrebe u privatizaciji beogradske Industrija kortljajućih ležajeva u kojoj je ta firma oštećena za 9.2 miliona evra.

U Crnoj Gori vođena je samo jedna istraga protiv Sandera Stanaja. U januara 2021. SDT je pokrenuo istragu protiv njega i privremeno mu blokiralo nešto više od dva miliona eura. Istraga je pokrenuta zbog podataka policije da je Sander  u legalne tokove ubacio više od dva miliona eura . On je tvrdio da mu je taj novac prije više od deceniju dao otac  a da je sad odlučio da ih “čuva u banci”.

Finansijskom istragom, policija je utvrdila da 2,1 milion eura koje je Sander uplatio na svoj račun nije novac njegovog oca. Do oktobra 2023. godine, istraga protiv Sandera Stanaja, pišu mediji, prema dostupnim podacima, nije bila završena.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković ocijenila je povodom istrage imovine porodice Stanaj da je to  “pokazatelj da je dio crnogorske privrede napravljen zahvaljujući novcu stečenom od kriminalne aktivnosti”. Ona smatra da država može imati ogromnu korist ukoliko se imovina koja je stečena raznim vidovima šverca zaplijeni i stavi u budžet.

Zbog šverca cigareta, tužilaštvo je do sada pokrenulo istrage a koje uključuju brojne uspješne crnogorske kompanije, od Bemaxa, preko Tehnomaxa, do Rokšpeda. Istrage  pokazuju da su u švercu učestvovali i privrednici i biznismeni, podzemlje, ali i visoki policijski funkcioneri. I da on nije stao nakon 2020, odnosno pada DPS-a.

Dim u krvotoku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo