Povežite se sa nama

FOKUS

Opljačkali pa se sprdaju

Objavljeno prije

na

Crnogorski parlament ovih dana neodoljivo podsjeća na maštu trogodišnjaka. Sve može. Depeesovci ispitani zbog afere Snimak nijesu zloupotrebljavali državne resurse. Sava Grbović Džigi je samo biznismen koji je navratio u parlament da porazgovara sa poslanicima o porezu. Dragan Brković je, kako je sebe nazvao pred skupštinskom Komisijom za kontrolu privatizacije – ,,radnička majka”.

Od smijeha da – pukneš. Nego, da Brković ne bi, kao ove sedmice pred parlamentom, opet tvrdio da se protiv njega vodi „nezapamćena medijska haranga”, hajde da pogledamo šta su on i slične mu crnogorske „radničke majke” uzele od majke domovine a šta su od njih dobili njihovi zapošljeni.

DRAGAN BRKOVIĆ: On je živ dokaz – kad ti je Milo Đukanović kum, država ti mora biti majka. Počelo je sa privilegovanim poslom sa KAP-om, u kom je Brković zaradio stotine miliona eura, između ostalog i zahvaljujući privilegovanom statusu Vektre kada je KAP pošao u stečaj. Vlada je tada Vektru proglasila inostranim povjeriocem, isplativši joj odmah i mimo drugih državnih preduzeća stotine miliona eura.

Kako počelo, tako se i nastavilo. Preko divlje sagrađene Vektre koju vlasti nijesu srušile već kupile mnogo skuplje od tržišne cijene, do privatizacionih ugovora koje Brković po pravilu bez sankcija krši.

Iako je odavno prekršio ugovor o kupovini HTP Boka, te nije uložio 64 miliona koliko se obavezao, Vlada nije učinila ništa. Đukanović ne samo da je uporno odlagao Brkoviću rok da ispuni obaveze, nego je za prekršeni ugovor optužio državu. Ako je i tako, zar zbog toga premijer ne bi trebao biti odgovoran? Nije to pominjao. Nije pojašnjavao ni zašto se Vlada obavezala da Brkoviću u slučaju raskida ugovora, pa čak i njegovom krivicom, vrati 70 posto uloženog.

Ogromnu imovinu HTP Boka, stotine hiljada kvadrata zemlje i poslovnog prostora Brković je založio zaduživši se kod banaka za stotine miliona eura. Gdje je završio novac? U HTP Boka sigurno nije.

Lider PZP Nebojša Medojević tvrdio je da Brković nije stvarni vlasnik imovine do koje je došao uz izdašnu pomoć države. ,,Najveći dio opljačkanog novca završio je pod kontrolom šefa režima. Zato je Vektra i imala punu zaštitu Vlade”.

Ista je priča i sa kompanijom Jakić na sjeveru koju je Brković preuzeo za 1,6 miliona eura nakon referenduma, uslovivši kupovinu koncesijama na 30 godina. Vektra je koncesiju dobila i pored toga što je konkurentska ponuda PV kompanije bila veća za 20 miliona eura. Na kraju, umjesto ,,najveće industrije na Balkanu”, kako je obećavao Brković, Vektra je pošla u stečaj. Stečaj je uveden na zahtjev OTP banke zbog neizmirivanja kredita od 73,6 miliona eura. Kompanija OTP faktoring podnijela je krajem novembra 2011. godine zahtjev za uvođenje stečaja i u ostale Brkovićeve kompanije zbog stotina miliona eura kreditnog duga.

Prema računici Medojevića, Vektra je od domaćih i stranih banaka uzela od 150 do 200 miliona eura, dok je u projekte od Herceg Novog do Pljevalja uložila približno 50. Ostatak je, tvrdi, iz Crne Gore iznijet i brižljivo sakriven

Šta su dobili zapošljeni od Brkovića, naše ,,radničke majke”?

Radnici HTP Boke su ovog ljeta ispred hotela Plaža štrajkovali zbog sedam neizmirenih plata, šest nadoknada za prevoz, dva regresa, neisplaćenih poreza i doprinosa za tri godine.

,,Radim preko 30 godina u Boki. Ni socijalnog programa, niti plata, ni prevoza”, požalila se tada za Radio Jadran Tonka Bulatović, radnica hotela Plaža.

Ništa bolje ni u Jakiću. Kada je otišla u stečaj u maju 2012. godine ta kompanija je radnicima dugovala 12 plata. I još duguje. Radnici su štrajk glađu najavili za avgust ove godine. Tokom 2009. godine isto su čekali devet zarada. Prethodno je zbog štrajka Brković otpustio sindikalnog vođu. Radnička majka, šta ćeš.

Predraga Sokovića, otpuštenog predsjednika sindikata inspekcija je vratila na posao, da bi, nakon što mu je istekao jednomjesečni ugovor o radu, bio opet otpušten skupa sa još 18 radnika koji su s njim štrajkovali. Domaći tajkuni, šta ćeš. ,,Tamo radnike tretiraju kao robove. Ko nije spreman da šuti i trpi – ide iz firme”, govorio je Soković.

Brković je privatizovao i nekadašnju Rumijatrans i Moračatrans, integrisao ih i preimenovao u Horizont logistics, koji je odmah potom likvidirao. Radnici su ostali bez posla.

VESELIN BAROVIĆ: Poznat kao kralj stečaja, jedan je od najvećih posodavaca u Crnoj Gori, bar kada je u pitanju broj kompanija koje kontroliše njegov Eurofond.

U portfoliju Eurofonda su – Solana Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimoza, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasica Rada… Nekada je posjedovao i udio u velikim crnogorskim kompanijama Elektroprivredi, Rudniku ugla iz Pljevalja, ali to je prodato za 44 miliona italijanskoj A2A, koja je preuzela dio EPCG.

Istovremeno Barović zapošljava nesrazmjerno mali broj radnika u odnosu na broj firmi koje kontroliše. Razlog je jednostavan: najveći broj preduzeća odmah nakon privatizacije uvodi u stečaj, a radnike šalje na Biro rada.

Uvodeći kompanije u stečaj, Barović i njegovi partneri iz Eurofonda zarađuju na vrijednim nekretninama. Manjinski akcionari optužili su ih i da su insajderskim trgovinama izvukli novac iz fonda i prebacili ga na sebe i svoje firme.

Radnici ulcinjske Solane, njegove najvrednije kompanije i rijetke u kojoj još ima zapošljenih, odavno upozoravaju da Barović i njegovi i za tu kompaniju planiraju isti scenario.

Barović je Solanu, prema tvrdnjama MANS-a, kupio za svega 800.000 eura. Vrijednost njenih nekretnina nakon što je Barović preuzeo, a zahvaljujući izmjenama namjene njenog zemljišta koje su odradile vlasti, skočila je prema računici MANS-a na – milijardu. Umjesto obećanih milionskih investicija, u Solanu je uveden programirani stečaj još 2003. zbog duga od 13.000 eura.

Iz Sindikata Solane saopštili su nedavno da je stečajna uprava tog preduzeća planirala da ubrzo sve radnike pošalje na Zavod za zapošljavanje. Saopštili su da ih uprava šikanira i tjera da potpisuju ugovore na određeno vrijeme.

,,Ostaviću vas sve bez posla”, prijetio je Barović policajcima koji su ga uhapsili nakon što je fizički napao radnike u hotelu Maestral. Da li je njih, al više stotina radnika jeste nakon što je u stečaj uveo Izbor Bar, AD Fjord, bjelopoljsku fabriku vode Bjelasica Rada. Rada je u stečaju od 2008. zbog duga od 118.000 eura, iako su njegove nekretnine znatno vrednije.

Oko 50 radnika cetinjskog hotela Grand najavili su 2010. godine da će podnijeti krivične prijave protiv uprave zbog krivičnog djela prouzrokovanja stečaja i lažnog stečaja. Eurofond ih je stečaj uveo zbog duga od 45 hiljada eura. Radnicima hotela dugovalo se 20 plata.

ZORAN BEĆIROVIĆ: Dok je Barović hapšen jer je udarao tuđe zaposlene, Bećiroviću, još jednom Đukanovićevom prijatelju, tužilaštvo je aminovalo da svoje slobodno šamara.

Iako su ga trojica zaposlenih prijavili zbog fizičkog napada, protiv njega nije pokrenut postupak jer su radnici koji su ga prijavili, objasnili su iz tužilaštva, na obrazima imali ,,samo crvenilo”. Sitnica. Majka bila – majka mila.

I za Zorana Bećirovića se tvrdi da je tek maska za bogatstvo Đukanovića. Njegova kompanija dobila je budvanski hotel Avala iako je bila bez novca na računu i bez iskustva u hotelijerstvu, na osnovu presude Đukanovićeve sestre Ane Kolarević. Nakon te presude ona je napustila sudstvo i postala pravna zastupnica Bećirovićeve Beppler and Jacobson.

Carstvo se širilo. Osim Avale Bećirović je privatizovao hotele Bjanka i Lipka u Kolašinu, te Ski centar na Bjelasici. Njegovi su i milioni kvadrata zemlje na sjeveru od kojih je preko 700 hiljada kvadrata uknjiženo odlukama državnih organa.

Ispalo je da je familija Đukanović legalizovala svoje. Prva banka nedavno je preuzela od Bećirovića hotel Lipka zbog duga od 2,5 miliona eura. Eto ti prijateljstva.

Niko se nije ni osvrnuo na 48 radnika hotela koji su ostali bez posla, radne knjižice im ostale zarobljene u firmi koja im duguje plate i doprinose. Još su tamo. Radnici su saopštili da su Bećirovića tužili Osnovnom sudu u Kolašinu ali da ročište još nije zakazano. Ne mogu da stupe u kontakt sa Bećirovićem, a ni inspektori rada im se, kažu, više ne javljaju na telefon.

Bećirovićeva kompanija Ski rizort – Kolašin 1450 četiri godine nije uplatila nijedan cent u budžet po osnovu poreza, a državi i radnicima duguje 325 hiljada eura za bruto zarade, saopštio je nedavno MANS. Kompanija je prodata Bećiroviću početkom 2007. godine za oko pola miliona. Kvadrat skijališta Bećirović je dobio za oko četiri eura, dok se na susjednim parcelama na istoj lokaciji, u tom periodu, kvadrat kretao oko 65 eura, ukazali su iz MANS-a.

DARKO ŠARIĆ I SAFET KALIĆ: Kada je opustošen sjever i fabrike, jedna po jedna ugašene, gotovo jedini poslodavci u tamošnjim gradovima, ne računajući lokalnu administraciju i nešto trgovine postali su – narkobosovi.

Što su bili braća Darko i Duško Šarić u Pljevljima, to je Safet Kalić u Rožajama. Sirotinjska majka, kažu oni što su im zahvalni na milosrđu ili radnom mjestu. Najpoznatiji narkobosovi sa sjevera, do skora uvaženi poslovni partneri vrha vlasti, te su veze dobro koristili, ali za razliku od kumova, kod njih se nije štrajkovalo.

Slično je i u Srbiji. Četiri godine nakon što je država preuzela privatizovana preduzeća od Darka Šarića, stanje u većini njih gore je nego dok im je on bio vlasnik i uglavnom se nalaze na ivici opstanka, utvrdili su novinari Centra za istraživačko novinarstvo Srbije.

Ne štrajkuje se ni u kompanijama koje je preuzeo premijerov brat Aco Đukanović. Kod njega su u Prvoj banci zapošljene mnoge supruge DPS funkcionera i ministara, pa, vala, ne ide. A i plate dobre. Naše je, ne štede.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo