MONITORING
Moldavka, neistinita priča
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Zarad dokazivanja sopstvene nevinosti, „ljudske superiornosti” i istine kao svog „saveznika”, prvooptuženi u ugašenom slučaju preprodaje i prisiljavanja na prostituciju Moldavke Svetlane Čebotarenko, nekadašnji zamjenik državnog tužioca Zoran Piperović, objavio je knjigu Moldavka, istinita priča. Na više od polovine rukopisa od 262 strane, autor, zbog „elementarne istine” i „ljudi koje voli”, objavljuje brojna dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka, izvještaje, ugovore… Samo, Piperović ne publikuje jedan od najintresantnijih papira. Onaj, koji je sačinjen prije svih: Zapisnik o ispitivanju okrivljenog. Njega.
Piperović, sada advokat, nudi javnosti sljedeće zapisnike o saslušanju, hronološki: oštećene Svetlane Čebotarenko od 3. 12. 2002. godine u krivičnom postupku protiv, takođe okrivljenog, Irfana Kurpejovića; svjedoka Mila Đukanovića od 6. 12. 2002. godine; Svetlane Čebotarenko od 28. 12. 2002. godine; svjedoka Nasera Boneštaja od 10. 01. 2003. godine; svjedoka Jovice Đokića od 21. 01. 2003. godine i svjedoka Božidara Vukčevića od 24. 01. 2003. godine.
Kako bi bio potpun, Piperović u knjizi navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. To su: dio zapisnika od 3. 12. 2002. godine; dijalog sudije Ane Vuković i S.Č. sa zapisnika od 4.12. 2002. godine; dio istog zapisnika, od 4. 12. 2002. godine, započet u 10 sati i 30 minuta; zapisnik od 8. 12. 2002. godine.
Niti u navedenim dokumentima, koja je u knjizi priložio Piperović, niti u navedenom spisku neobjavljenih dokumenata, nema Zapisnika o ispitivanju okrivljenog, Zorana Piperovića! To je, ujedno, prvi službeni zapisnik o ispitivanju bilo kog aktera u cijeloj aferi „S.Č.”, sačinjen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine.
Monitor je došao do Zapisnika, koji je sastavljen pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Podgorici Anom Vuković, u „krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i dr. zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo iz čl. 251 KZ SRJ u vezi čl. 201-a Zakona o izmjenama i dopunama KZ RCG.”
Piperović nije slučajno izostavio pomenuti dokument. Radi se o papiru koji na najbolji mogući način pokazuje koliko se, zapravo, može vjerovati autoru. Na drugoj strani Zapisnika, od ukupno četiri (svaku je, na dnu, uredno potpisao Piperović), osumnjičeni u svojoj odbrani, između ostaloga, navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”
Na posljednjoj strani Zapisnika, tek nakon pitanja Suda (!), Piperović odgovara: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”
Dakle, vjerovali ili ne: na drugoj strani Piperović kaže kako „nikada u životu nije, a čak nije imao ni potrebu da plaća žene radi dobijanja seksualnih usluga”, dok na posljednjoj strani Zapisnika, stoji zabilježeno kako je „3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta…”!
Navedeni, veoma važan, Zapisnik – koji iz očiglednih razloga ne želi integralno da objavi – Piperović u knjizi interpretira na svoj način, kako njemu odgovara. Autor, na strani 24 knjige, ovako opisuje prvo ispitivanje kod sutkinje Vuković, koje je pretočeno u Zapisnik: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”
Iz navedenoga očigledno je: za potrebe svoje istine, iznijete u knjizi (čiji je sam urednik i izdavač), Piperović frizira Zapisnik. Iako manje bitno, nije zgorega pomenuti: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo, bitno: na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, Piperović nije, kako tvrdi u knjizi, dao samo potvrdan odgovor. Vidjeli smo u Zapisniku: Piperović je prvobitno dao potpuno negativan odgovor, pa, potom, na dodatno pitanje sutkinje – potvrdan! Kako mu, nakon toga, vjerovati?
Na drugom mjestu, strana 48, Piperović dodatno briše tragove svoje izjave sa ispitivanja:
„I zato, dok ležim i mislim o dvoličnosti, pada mi na um i dio mog iskaza kod Ane Vuković. Jesam li morao da priznam da sam bio u Oskaru? Kvari li to sliku o meni? Mora li se biti iskren? Šta ako ti iskrenost ne pomogne, već naprotiv, vezanome, otežava položaj? Držao sam da kod sudije, kada sam vidio zlo meni namijenjeno, budem istinit. Da u svojim očima, drugim čulima i mozgu ne ostavim trunku nečega što bi značilo da lažem. Da sam slagao, sve bih morao. Ostavio bih kod onih koji me znaju sumnju i za druge stvari.”
Opet Piperović ćuti o dijelu iskaza u kojem nije govorio istinu. Koji sada, objavljen, njegovim riječima rečeno – „ostavlja sumnju za druge stvari.”
Piperović Đukanovića dovodi u nezgodnu poziciju opisujući kada se on zakleo njegovoj ženi, Vesni, da ne zna ko je Svetlana Čebotarenko. Piperović, na 61. strani, piše: „Kaže (njegova supruga – prim. aut.) da joj je Đukanović u jednom trenutku kazao: ‘Kunem Vam se u jedno dijete da ne znam ko je ta žena.’ Piperović zaključuje: „I ja i Đukanović se ne bi kleli u najmilije”. Za Piperovića imamo – dokaz.
Piperović nije samo u knjizi izostavio Zapisnik o sopstvenom saslušanju, sa ciljem prikrivanja pune istine. Autor je medijima, među kojima je i Monitor, više puta, kako tokom same istrage (dok je objavljivanje dokumenata bilo zabranjeno), tako i u godinama koje su uslijedile, dostavljao selektirana dokumenta. Bez papira koji naša redakcija sada posjeduje.
Za takve medije, koji nijesu nasijedali na Piperovićevu zamku u vidu dozirano dostavljenih spisa predmeta, on u knjizi, na strani 101., navodi: ,,Kako ostati bastion istine i pravde, a uhvatiti sebe u epskoj laži. Laži koja te za vazda diskvalifikuje kao poštenoga.” Puška plemenita.
Piperović je inače opsjednut važnošću istine: ,,Ako si za istinu, uvijek je podrži. A najviše kada ti se ne dopada. Tek tada si pravi i iskreni borac za istinu. U svakoj drugoj varijanti si manipulant. Dosljednost u istini je jedina stvar koja te čini istinskim poklonikom. Istina je jedina stvar kod koje nema i ne smije da ima odstupanja iz ovog ili onog interesa i razloga.”
Što bi rekao pjevač Bora Đorđević – teoretski dobro zvuči, malčice je drukčije u praksi. Onoj Piperovićevoj. Vidimo to najbolje u Zapaisniku o njegovom ispitivanju. Koji je pokušao da sakrije ne bi li sebe prikazao kao nemoćnu žrtvu vjenčanu – istinom.
Doprinos pravničkoj kulturi
Nakon afere „S.Č.” Piperović je promptno razriješen dužnosti zamjenika državnog tužioca. Sada se, u knjizi, izruguje takvoj odluci viših institucionalnih instanci. Ironično piše: „Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…”
U Zapisniku o ispitivanju okrivljenog, do kojeg je došao Monitor, Piperović posredno priznaje mogućnost sopstvene moralne odgovornosti zbog korišćenja usluga prostitutki: „Mislim da ovo što sam uradio, tj. tačnije koristio seksualne usluge za novac, ovih djevojaka nije ništa što bi bilo inkriminisano, posebna je priča da li je moralno, misleći na mene kao porodičnog čovjeka.”
To što se ispostavilo da je, dok je obavljao jednu od najviših javnih funkcija u zemlji, redovno posjećivao javne kuće (čiji je rad nezakonit!) i koristio tamošnje usluge, nije mu smetalo da se nedavno javi na konkurs za vrhovnog državnog tužioca, nasljednika Ranke Čarapić. Prijava je odbijena zbog, kako je navedeno, nepotpune dokumentacije.
Pitanje je da li Piperović, prema slovu Zakona o advokaturi i Kodeksu profesionalne etike advokata Crne Gore, nakon svega što je o njemu isplivalo u javnost, uopšte može obavljati i advokatski posao. U članu 5 Zakona o advokaturi, koji se tiče uslova za bavljenje advokaturom, stav 6, stoji da ,,pravo upisa u imenik advokata ima lice koje je dostojno za bavljenje advokaturom u skladu sa Kodeksom profesionalne etike advokata.”
Pod odjeljkom Profesionalni ugled u Kodeksu profesionalne etike advokata, članu 5, stoji: ,,Smatraće se da advokat i lice koje želi da postane advokat nisu dostojni povjerenja za obavljanje advokatske profesije, ukoliko javno narušavaju ili su narušavali ugled advokature.” I, na drugom mjestu: ,,Pri obavljanju advokatske profesije, u drugim javnim aktivnostima i u privatnom životu, kada je ovaj dostupan uvidu i ocjeni javnosti, advokat je dužan da čuva ugled advokature i vlastiti ugled, i da nastoji da doprinosi opštoj pravničkoj kulturi.”
Piperovićeva knjiga vrvi od elementarne nepismenosti i prostakluka: ,,volja guzici”, ,,jebeš razlog”, ,,jebem ti tu međunarodnu grupu…”, ,,jebenu paklicu žvake…”, ,,odlučili da me zajebavaju”, ,,u prkno meću”, ,,provod ti jebem”, ,,puvaju u dupe…”, ,,nijesam ni u govnima…”, ,,…u pizdu materinu…”…To valjda spada u – stil.
Marko MILAČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
ENERGETSKA REALNOST CRNE GORE: Spremni za strujni udar
Objavljeno prije
6 danana
6 Decembra, 2025
Zaživi li CBAM, EPCG će trebati još novca za plaćanje nametnute takse. Dobijemo li traženo odlaganje, novac će nam trebati za postizanje svega onoga što je već trebalo uraditi. Zaključno sa mogućim gašenjem tek rekonstruisane TE u Pljevljima. U oba slučaja, djeluje kako je poskupljenje električne energije neminovnost
Smjenjuju se dobre i loše vijesti iz Elektroprivede (EPCG). One u javnosti najiščekivanije – od kada ćemo plaćati skuplju struju i koliko će biti to poskupljenje – još nema.
Ova će godina ostati upamćena kao jedna od izazovnijih. Gašenje Termoelektrane u Pljevljima zbog godinama planirane i pripremane ekološke rekonstrukcije (van pogona od početka aprila), loša hidrologija, visoke cijene uvoza… uslovile su gubitke koji su jesenas procijenjeni na 90 miliona eura.
„Kada najveći proizvođač struje ne radi mjesecima, kada je hidrološka situacija najgora u istoriji i kada potrošnja raste, onda je logično da se veći dio energije mora nabaviti na tržištu, gdje su cijene bile više nego prethodnih godina”, obrazlagao je ministar energetike Admir Šahmanović probleme sa kojima se suočila država i njeno najvrjednije privredno društvo.
Manjak proizvedene struje značajno je uticao i na bilans robne razmjene sa inostranstvom, pošto je izvoz električne energije prethodih godina činio i više od trećine ukupnog izvoza Crne Gore. Zato je mnoge obradovalo saopštenje EPCG objavljeno 15. oktobra u kome se navodi da projekat ekološke rekonstrukcije TE napreduje po planiranoj dinamici i da će postojenje biti uključeno 15. novembra, kako je i predviđeno osnovnim ugovorom sa izvođačima.
Povod za obraćanje iz EPCG bile su, navedeno je u saopštenju, „netačne i tendenciozne informacije“ u pojedinim medijima o probijanju rokova. „Podsjećamo da je projekat započet 2020. godine, na osnovu ugovora čija je struktura i tehnička dokumentacija sadržala niz manjkavosti. Upravo zato EPCG je preduzela mjere da projekat stavi pod punu kontrolu, unaprijedi tehnička rješenja i obezbijedi da svi radovi budu izvedeni u skladu sa najvišim evropskim standardima zaštite životne sredine.“
Praktično u fusnoti, navedeno je da će Termoelektrana biti puštena u probni rad koji će trajati nekoliko mjeseci. To, isticali su autori saopštenja, „ne znači prolongiranje roka, već tehnički i zakonski predviđenu fazu procesa puštanja u rad“. Neizvjesno je kada će, tokom planiranog probnog rada koji bi mogao trajati do proljeća, struja iz Termoelektrane Pljevlja postati dostupna potrošačima.
Uprkos najavama, probni rad TE ipak je kasnio. Termoelektrana je uključena u pogon 30. novembra. Ponovo je ugašena nekoliko sati kasnije, zbog problema na novoj opremi u sistemu za transport šljake. „Od kineske kompanije DEC, kao glavnog izvođača, zatražena je hitna provjera i sanacija kako bi se obezbijedila potpuna funkcionalnost sistema“, saopšteno je iz EPCG, „očekujemo da izvođač u najkraćem roku obezbijedi potpunu funkcionalnost i stabilnost sistema“.
Ovaj prekid dodatno je otvorio pitanje koliko je rekonstrukcija TE uspješna i da li investicija od oko 80 miliona eura može opravdati očekivanja. Iako je planirano da modernizacija donese određene benefite u pogledu smanjenja emisije praškastih čestica i poboljšanja pouzdanosti opreme, ključna stavka je ostala netaknuta: emisije ugljen-dioksida (CO2). Taj problem je zaobiđen u vrijeme ugovaranja ekološke rekonstrukcije, pa su EPCG i Crna Gora nakon velikih ulaganja u problemu zbog evropskih regulativa koje sve snažnije i skuplje sankcionišu neželjene emisije iz fosilnih goriva.
U tom pravcu se može tumačiti izjava ministra Šahmanovića koji je, sredinom novembra odgovarajući na poslanička pitanja, kazao kako nakon rekonstrukcije dobijamo „novu“ Termoelektranu koju ćemo, ipak, u jednom trenutku morati da isključimo iz sistema.
„Znalo se ili se moralo znati da se projektom rekonstrukcije ne može obezbjediti dugoročni opstanak Termoelektrane”, kazao je za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar i bivši član Odbora direktora EPCG. „Iz nevladinog sektora smo blagovremeno upozorili 2021. godine novo rukovodstvo EPCG na čelu sa izvršnim direktorom Nikolom Rovčaninom i predsjednikom Odbora direktora Milutinom Đukanovićem na štetnost produžavanja sumnjivog ugovora sa sinom bivšeg premijera Mila Đukanovića i njegovim kineskim partnerom radi navodne ekološke rekonstrukcije Termoelektrane u koju su u međuvremenu uloženi, bolje rečeno bačeni, milioni eura”.
Budućnost Termoelektrane jedno je od teških pitanja sa kojim treba da se suoči i novoizabrani izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš, koji je na tom mjestu zamijenio u oktobru smijenjenog Ivana Bulatovića. „Bulatović je smijenjen jer nije dovoljno zapošljavao kadrove PES-a. Upravo u ime te partije je na poziciju izvršnog direktora EPCG došao Dragaš“, piše Dan. podsjećajući kako su oni najavili da će baš Dragaš biti novi direktor EPCG još u okobru, prije raspisivanja konkursa po kome je imenovan na novu funkciju.
Zvanična verzija nešto je drugačija. „U obrazloženju odluke Odbor direktora je istakao da Dragaš, svojim stručnim znanjem, dugogodišnjim iskustvom u realnom sektoru i menadžerskim kompetencijama, u potpunosti ispunjava visoke standarde potrebne za vođenje jedne od najvažnijih državnih kompanija”, piše u saopštenju objavljenom nakon odluke Odbora direktora EPCG kojim rukovodi Milutin Đukanović.
Dragaš će imati šta da radi. Izgledno je da će od početka naredne godine Crna Gora će biti obavezana da plaća punu cijenu emisija CO2 pri izvozu struje u zemlje EU. Riječ je o primjeni CBAM mehanizma, odnosno sistema dodatnog oporezivanja proizvoda i električne energije koji se uvoze iz zemalja van EU koje nemaju dovoljno stroge propise o emisijama CO2. Njegova suština je da se izjednači cijena emisija između industrija u EU (koje plaćaju dodatni novac za emisiju CO2, tzv. ETS taksu) i industrija izvan EU koje ne plaćaju ništa ili plaćaju manje. Zbog tog sistema (ETS taksi) tokom posljednje decenije u zemljama EU zatvoreno je preko 100 termoelektrana.
Iako smo još od 2005, znali da nas ta obaveza čeka od 1. januara naredne godine, sada su svi zatečeni. Nadaju da će Crna Gora dobiti neki vid „pomilovanja“. Skupa sa zemljama koje su se našle u slučnoj poziciji. To su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Srbija i Ukrajina.
Ne bude li dobrih vijesti, prema procjenama Ministarstva energetike, izvoz struje iz TE Pljevlja mogao bi biti dodatno opterećen sa oko 62 eura po megavat-satu. To je namet koji bi u zavisnosti od obima izvoza mogao dostići čak 190 miliona eura godišnje. Za EPCG bi značilo udar uporediv sa višegodišnjom dobiti u najboljim periodima poslovanja.
Šahmanović kaže je da je Evropska komisija najavila striktno poštovanje davno postavljenih pravila, ali da se borba nastavlja. „Pregovaramo i na evropskom i na regionalnom nivou, a paralelno ubrzavamo sve energetske projekte koje može da nosi domaća privreda…”.
Od tih projekata slaba vajda, suviše kasne. Mogla bi pomoći u više navrata iskazana popustljivost EK i strah EU od zaoštravanja energetske krize usljed konflikta sa Rusijom.
Zaživi li CBAM, EPCG će trebati još novca za plaćanje nametnute takse. Dobijemo li odlaganje, novac će nam trebati za postizanje svega onoga što je već trebalo uraditi. Zaključno sa mogućim gašenjem TE u Pljevljima. U oba slučaja, djeluje kako je poskupljenje električne energije neminovnost.
U Fiskalnom savjetu Srbije izračunali su da bi, zbog uvođenja CBAM-a, cijena struje u toj zemlji mogla da poraste do 50 odsto. Crna Gora nema fiskalni savjet, pa nam nijesu predočene slične računice. Samo obećanja.
„Od 1. januara 2023. godine EPCG ima pravo da donosi odluke o promjenama cijene električne energije u skladu sa kretanjima na tržištu i rezultatima poslovanja, ali prilikom donošenja odluka EPCG uvijek uzima u obzir i druge mnogobrojne faktore, kako bi u finalnom procijenili da li je odluka dobra za nas i naše kupce. U ovom trenutku, ne postoje najave koje bi upućivale na promjenu tog tipa. Ukoliko ih bude, razumije se da ćemo blagovremeno informisati javnost i naše kupce”, poručili su iz EPCG.
Zima dolazi.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DRŽAVA, VLAST I KREDITI: U hrčkovoj vrtešci
Objavljeno prije
2 sedmicena
28 Novembra, 2025
Računica kazuje da su “nove” vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu uvećanja duga. Do kraja naredne godine on će biti za trećinu veći u odnosu na kraj 2020.
Ko o čemu, Vlada Crne Gore o vraćanju “starih dugova”. A dug u kontinuitetu – raste. Izuzetak je napravljen u periodu 2021-2022., kada je državni dug smanjen za približno 300 miliona eura. Potom smo se vratili praksi da, iz godine u godinu, uzajmljujemo više nego što vraćamo povjeriocima. Sljedstveno, država troši više nego što prihoduje. I tako će ostati, makar do kraja mandata Vlade Milojka Spajića. Pod uslovom da se ne dogodi nešto, na globalnom ili unutrašnjem planu, što bi kreditore odvratilo od nauma da nam pozajmljuju novac.
Kraj 2020. godine i formiranje prve Vlade Crne Gore bez premijera i ministara iz redova DPS-a, dočekali smo sa nešto više od 4,4 milijarde eura državnog duga (4.409 miliona eura). U taj dug je uračunato i 750 miliona koje je Vlada Zdravka Krivokapića uzajmila u prvim danima svog mandata, kroz emisiju državnih obveznica koju su, u značajnoj mjeri, pripremili njihovi prethodnici iz Vlade Duška Markovića (ministar finansija Darko Radunović).
Aktuelna Vlada je poslednji dan 2023. godine, krajem koje je započela svoj mandat, dočekala sa državnim dugom od 4,12 milijardi. Ovog septembra, prema preliminarnim podacima Ministarstva finansija, dug je iznosio 4,705 milijardi. Do kraja godine najavljen je dalji rast duga. Dug će, prema projekcijama iz predloženog zakona o budžetu za 2026. godinu, do kraja naredne godine narasti na 5,88 milijardi.
Resorno Ministarstvo najavljuje da bi se u izbornoj 2027. državni dug mogao smanjiti (5,72 milijardi), dok bi se njegov dalji rast nastavio već naredne godine. Objavljene projekcije navode 5,928 milijardi eura kao ciljani iznos duga na dan 31. decembar 2028. Kako je nepisano pravilo u Crnoj Gori da svaka naredna Vlada uveća stavku državnih rashoda, priložene projekcije mogle bi se pokazati kao konzervativne. Odnosno, dug bi mogao biti (možda i poprilično) veći.
“Nova zaduženja realizuju se isključivo radi urednog refinansiranja postojećih dugova i finansiranja kapitalnih projekata od strateškog značaja – onih koji treba da unaprijede infrastrukturu, privuku investicije i podignu BDP”, poručio je u osvrtu na ove projekcije ministar finansija Novica Vuković, insistirajući da projektovana kretanja duga “ostaju u okvirima održivosti”. Dok, tvrdi, Vlada ostaje usmjerena ka usklađivanju s najboljim međunarodnim praksama i evropskim standardima.
Ta odlučnost po pitanju upravljanja državnim dugom nije prepoznata van kruga Vladinih upošljenika i sljedbenika. Međunarodni monetarni fond (MMF), na primjer, nakon izrečenih usmenih opomena, u nedavnom izvještaju za Crnu Goru i na papir stavlja nedvosmisleno upozorenje da Spajićeva Vlada nije dosljedna u poštovanju čak ni crnogorskog Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Da dodatno na pominjemo međunardna pravila, standarde i očekivanja koja je neophodno ispuniti ukoliko izvršna i zakonodavna vlast, iskreno, vjeruju u mogućnost pridruživanja EU do kraja 2028. godine. I rade u tom pravcu.
“To priznanje od strane MMF-a otkriva fundamentalnu istinu o načinu na koji Vlada upravlja državnim finansijama – zakoni postoje na papiru, ali se u praksi sistematski krše, jer Vlada neometano vodi politiku fiskalne ekspanzije u najgorem mogućem trenutku”, komentarisao je Miloš Vuković (Fidelity consulting). Vlast, uglavnom, ignoriše takve primjedbe, izbjegavajući direktne i konkretne odgovore.
Biće uskoro trideset godina kako su tokom predizborne kampanje Narodne sloge, politički prvaci Liberalnog saveza i Narodne stranke sa crnogorskih trgova začikavali tadašnje DPS vlasti: “Đe su pare/Vratite pare”. Do dan danas, slična priča.
Da parafraziramo ondašnje poruke, prilagođene aktuelnom finansijskom trenutku Crne Gore. Đe su potrošeni novi krediti? Zašto će državni dug na kraju naredne godine biti za skoro trećinu veći nego na kraju 2020.? Koja je to infrastruktura unaprijeđena, a koji su (stvarni) investitori privučeni, pa da uloženo bude vrijedno rasta državnog duga za skoro 1,5 milijardi eura? Ili, možda, ovako: ako Vlada, kao što tvrdi, pozajmljeni novac troši samo za vraćanje dospjelih kredita i kapitalne investicije, zašto će, prema njenim projekcijama, do kraja aktuelnog mandata izvršne vlasti javni dug porasti za 25 a BDP za 15 posto?
Umjesto debate i odgovora, Vlada pokušava preokrenuti priču u svoju korist. Tako se zvaničnim nastupima insistira da su krediti koji se vraćaju “stari”, odnosno DPS-ovi. Bez tog alibija vlast ostaje već dogodine, pošto tada počinje vraćanje kredita uzetih nakon “oslobođenja”. Dok 2027. na naplatu stiže emisija obveznica iz decembra 2020, vrijedna 750 miliona eura.
“Od decembra 2020. godine do danas, ukupno je vraćeno preko 2,7 milijardi eura starih dugova, dok je 1,5 milijardi vraćeno u mandatu ove Vlade”, saopštio je ministar Vuković. Imamo li u vidu da je BDP 2020. bio 6,7 milijardi a da se ove godine očekuje nepunih osam, to je zastrašujući podatak. Problem je što ta računica nije baš najpreciznija. Posebno u interpretaciji gdje se zaduženje iz 2020. (ukupno, 1,35 milijardi – 600 stare, 750 nove vlasti)verbalno prebacuje na račun bivših vlasti, dok se prisvaja vraćanje dugova iz te godine). Zapravo je Markovićeva Vlada isplatila ogromnu većinu od ukupno 666 miliona vraćenih dugova, 120 više nego što je planirano tadašnjim budžetom.
Ponovo smo pregledali usvojene državne budžete za period 2020.-2025. godina. Prema njima, država je imala obavezu da za tih šest godina, računajući do kraja ove, vrati ukupno 2,946 milijarde eura. Podaci iz završnih računa za prethodnih pet godina i preliminarni podaci Ministarstva finansija o vraćenom dugu za devet mjeseci ove, kažu da je u tom periodu Crna Gora povjeriocima isplatila ukupno 2,749 milijardi. I da u ovom kvartalu mora platiti još približno 200 miliona.
Istovremeno, uzeto je 3,834 milijarde eura novih kredita. Kao ministar finansija i kao premijer, Milojko Spajić je državu, po pravilu, zaduživao za iznose veće od onih planiranih budžetom. Sve zagledan u svijetlu budućnost koja počinje… dogodine. Stižu najave da bi se do kraja godine njegova Vlada mogla zadužiti za dodatnih 500 miliona.
Ispada da su nove vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu daljeg uvećanja duga. Bez previše realizovanih investicija koje će doprinijeti njegovom vraćanju. Poput hrčka namamaljenog na trčanje u točku, kredite dospjele kamate plaćamo novim kreditima. I većim kamatama. Vlada štrbne dio novih zaduženja i preusmjeri ih u potrošnju, na sva zvona veličajući svoja ekonomska dostignuća. Za one što će taj novac morati da vrate, nije ih briga.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NA POMOLU SPORAZUM IZMEĐU VLADE I ZAKUPCA SVETOG STEFANA: Pet godina koje su pojeli skakavci
Objavljeno prije
2 sedmicena
28 Novembra, 2025
Najavljeni sporazum ne donosi ništa novo, nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu koja je napravljena turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao
Poslije petogodišnje blokade elitnog turističkog rizorta Sveti Stefan i Miločer, tokom koje su prestižni hoteli bili zatvoreni i prepušteni zubu vremena, trajao arbitražni postupak pred sudom u Londonu sa tužbom i protivtužbom dvije strane u sporu, kompanija Adriatic Properties, Aidway Investments i Aman Rizorts sa jedne i Vlade Crne Gore sa druge, na pomolu je dogovor oko otvaranja hotela i vansudskom poravnanju.
Uoči donošenja presude arbitražnog suda, očekivane do kraja ove godine, arbitražne stranke započele su pregovore oko usaglašavanja spornih stavova i povlačenja tužbenih zahtjeva pred međunarodnim tribunalom „teških“ oko 100 miliona eura. Strah od eventualnog gubitka spora i znatne materijalne odštete iznudio je te pregovore o prevazilaženju problema.
Glavni razlog zbog kojeg najpoznatiji hoteli na Crnogorskom primorju nisu radili pet turističkih sezona bio je pobuna mještana Pržna i Svetog Stefana koji su uklonili nelegalno postavljene ograde i kapije na prilazima maloj Kraljičinoj plaži, jednoj od tri ekskluzivna kupališta kojima od 2007. godine zakupac gazduje.
Kompanija Adriatik properties ustala je sa tužbom sa obrazloženjem da ubuduće ne mogu garantovati privatnost i mir svojim gostima na koji su se obavezali. Insistiraju da javna staza koja se nalazi između Kraljičine plaže i novosagrađenog SPA centra i vodi kroz Miločer, ostane u režimu zabrane prolaza za mještane i turiste, osim za njihove goste.
Taj naizgled mali povod, izvor netrpeljivosti između zakupca i mještana je eskalirao do te mjere, da su stanovnici okolnih naselja zatražili rješenje i drugih višegodišnjih problema koji su opterećivali ova poznata turistička mjesta: pristup plažama, javnim stazama i posebno ostrvu i hotelu Sveti Stefan, koji je njima, i svim ostalim posjetiocima i turistima, zabranjen poslednjih 18 godina.
Prema podacima koje su ekskluzivno objavile Vijesti, dogovor je vrlo blizu i predviđa otvaranje hotela Sveti Stefan i Miločer najkasnije 1. maja i uključivanje u nastupajuću turističku sezonu.
Nakon niza radnih sastanaka između predstavnika Vlade, preduzeća HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, JP Morsko dobro i Opštine Budva sa jedne strane i razgovora koje je vodio premijer Milojko Spajića sa predstavnicima Adriatic propertiesa i Amana, može se očekivati da će konačan sporazum biti ozvaničen do kraja ove godine.
Međutim, prema ovim informacijama najavljeni sporazum ne donosi nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu napravljenu turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao.
Režim korišćenja plaža ostaje kao što je bio i ranije. Glavne plaže, svetostefanska i velika plaža u Miločeru i dalje su u režimu zabrane korišćenja za mještane. U pitanju su ekskluzivne plaže za goste turističkog rizorta, sa djelovima za javnost, uz plaćanje, za one turiste koji mogu da izdvoje 150 ili 200 eura za komplet od dvije ležaljke sa suncobranom.
Povlastice za mještane podrazumijevaju da će na rubovima ovih plaža za njih biti predviđeno desetak plažnih kompleta – besplatno. Da ne bi oni ili njihovi gosti donosili svoje šarene suncobrane i kvarili estetiku plaže uređene po standardima Amana.
Problem Kraljičine plaže, glavnog kamena spoticanja između mještana i zakupca, napola je i nejasno riješen. Plaža zadržava status ekskluzivnog kupališta za goste hotela, ali sporna javna staza uz plažu dobija poseban, kontrolisan režim korišćenja radi zaštite privatnosti gostiju Amana. To će u praksi značiti da će se postaviti vizuelne barijere u vidu zelenog pojasa prema plaži i uvesti diskretne nadzorne mjere. Zakupac želi da zadrži pravo da za posebne situacije, poput svadbi ili drugih privatnih događaja, uvede privremenu zabranu prolaza ovom javnom stazom.
Ukoliko se ovakvo rješenje usvoji, nije jasno gdje i na koji način će se zasaditi drvored na pješačkoj stazi uz kameni zid koji uokviruje Kraljičinu plažu, kako bi se bogati turisti zaklonili od pogleda prolaznika.
U godinama najveće slave hotela Sveti Stefan i Miločer, kada su na ovim plažama odmarale krunisane glave i poznati svjetski „selebriti“, ili tokom boravka Josipa Broza Tita sa suprugom Jovankom, nije iskazana potreba za tolikim ogradama i zabranama.
Mještani ništa nisu dobili. Samo obećanje da će im zakupac dozvoliti da se ponekad, uz nadzor, prošetaju stazom pored plaže, koja je u svim planskim dokumentima označena kao javna pješačka staza. U javnoj upotrebi.
Veliki broj prigovora društvene zajednice odnosio se na to što je ostrvo Sveti Stefan zatvoreno za posjetioce dugih 18 godina. Nije dozvoljen pristup turistima za obilazak ovog kulturno-istorijskog spomenika koji je u potpunosti amputiran iz turističke i društvene zbilje Crne Gore.
Prema nacrtu sporazuma Sveti Stefan i dalje ostaje u istom režimu, isključivo za goste Aman rizortsa. Ostavlja se mogućnost organizovanih posjeta u zakazanim terminima.
To su kontrolisane posjete kao i staze koje su, kako tvrde mještani, uvijek označene posebnim trakama koje pokazuju kuda se posjetioci mogu kretati kroz ekskluzivni turistički gradić.
Prilazni most ka Svecu oko kojeg su ne rijetko podizane tenzije zbog zabrane prolaska i postavljanja karaula sa stražom, posebna je priča. U preliminarnim rješenjima navodi se da će most biti javan, ali menadžment zadržava pravo da privremeno ograniči ulaz kada je neophodno zaštititi privatnost gostiju. I ovdje je pristup moguć, ali regulisan.
Ono što je najznačajnije u ovom sporazumu odnosi se na započetu gradnju stanova za tržište u parku Miločera i legalizaciju divlje izgrađenih objekata u maslinjaku Svetog Stefana.
Vlada daje saglasnost da investitor, Adriatic propreties, odnosno izvorni zakupac ljetovališta Sveti Stefan i Miločer, kompanija Aidway Investments limited, registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, sa skrivenim vlasnicima, može nastaviti izgradnju hotela i stanova za tržište. Riječ je o kompleksu koji sadrži 66 hotelskih soba sa svim pratećim sadržajima i 66 stanova za tržište. Od kojih svaki raspolaže sa 120 kvadrata.
Zanimljiva je uloga koje je sporazumom predviđena za poznatog tenisera Novaka Đokovića.
Od bombastičnih naslova kako će Đoković preuzeti zakup elitnog ljetovališta, informacija kako će kao globalni ambasador kompanije Aman pomoći kako bi se skinuo katanac sa kapije hotela Sveti Stefan, prema poslednjim najavama Đokoviću se nudi simbolična uloga čelnika novog savjetodavnog tijela Bankada, koje bi pratilo odnos društvene zajednice i zakupca, sprovođenje obaveza inkluzije lokalnog stanovništva i turističke promocije Svetog Stefana.
Znači sve ono što predstavnici Vlade u pregovorima sa zakupcem ne uspijevaju da obezbijede u korist mještana, prioritet u zapošljavanju u rizortu, stipendije, plaćena stručna usavršavanja, korišćenje lokalnih proizvoda u hotelima, organizovanje turističkih tura tokom cijele godine…., treba za njih da izdejstvuje Savjet Bankade, odnosno Đoković. I da jednom godišnje podnese izvještaj Vladi.
Članovi Bankade bili bi predstavnici Vlade, zakupca, kompanija koje upravljaju kompleksom, Morskog dobra, Opštine Budva i Mjesne zajednice Sveti Stefan. U praksi, to bi značilo institucionalizovanje kontrole nad realizacijom dogovora – nešto što godinama nije postojalo, a što je upravo nedostajalo ranijim odnosima države i zakupca.
Da li će Novak Đoković prihvatiti angažman nadzornika na Svetom Stefanu ili je to samo marketinški trik, koji treba da umiri lokalno stanovništvo uskoro će se znati.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Saučesnici
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 6 dana
Crazy But Not Stupid
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Satovi unazad
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 2 sedmice
Trazimahov zakon pravednosti nepravde
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Đedovina
Milena Perović
Novi broj

POLICIJA POD KONTROLOM DEMOKRATA: Moja firma
OPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceGLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju
-
HORIZONTI3 sedmiceSARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem
-
Izdvojeno4 sedmiceMJESEC DANA AMERIČKOG PLANA NA BLISKOM ISTOKU: Smrt u doba primirja
-
DANAS, SJUTRA4 sedmiceSPC, prva grana vlasti
-
INTERVJU3 sedmiceDRAGO BOJIĆ, TEOLOG I FILOZOF, SARAJEVO: U ljude se uvlači strah, jer ne znaju što donosi sjutra
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceKoncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
-
FOKUS3 sedmiceCRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
