Povežite se sa nama

OKO NAS

Na kraju puta

Objavljeno prije

na

Da li se, poslije četiri godine potrage, konačno približio trenutak hapšenja odbjeglog narkobosa Darka Šarića? Koordinator svih službi bezbjednosti u Srbiji i potpredsjednik srpske Vlade Aleksandar Vučić tvrdi da jeste. Srpski dnevnik Blic objavio je ovih dana kako se, navodno, specijalni timovi bezbjednosnih službi nalaze „na korak od hapšenja Šarića” i kako se očekuje da ovaj svjetski bjegunac broj jedan bude priveden pravdi do kraja decembra.

Ovaj list piše da će odbjegli Pljevljak biti samo dio do sada najveće policijske akcije protiv mreže trgovaca drogom na prostorima Balkana. Prema izvorima Blica specijalni tim koji je potpuno zatvoren i sa čijim je sastavom upoznat samo Vučić, prvi put se u istragama približio poznatom narko-bosu, optuženom za šverc više tona kokaina iz Južne Amerike.

,,Tim je oformljen tajno kako bi se izbjeglo da informacije cure u javnost. Dešavalo se da i do samog Šarića dođu informacije koje nisu smjele i zbog toga je Vučić odlučio da oformi grupu u koju ima potpuno povjerenje i koja bi ovaj posao trebalo da privede kraju. Takođe, na ovaj način je izbjegnuto da se na policajce vrši bilo kakav pritisak”, rekao je dobro obaviješteni sagovornik tog lista.

Šarić je ranije, zahvaljujući „curenju informacija”, u više navrata uspio da izbjegne hapšenje, ali su oni koji sada rade na njegovom identifikovanju i lociranju, uvjereni da se to neće dogoditi. Ukoliko tako bude, postoji mogućnost da jedan od najvećih izazova s kojim su srpske bezbjednosne službe suočene bude riješen do kraja godine.

,,Sprema se najveća akcija u borbi protiv trgovine narkoticima i organizovanog kriminala do sada. Spremni su registri, sve neophodne informacije i čeka se pravi trenutak”, naveo je izvor Blica.

Razbijanje Šarićevog narko-klana počelo je prije skoro pet godina akcijom Balkanski ratnik, koju je započela urugvajska policija, u saradnji sa srpskom BIA i američkom DEA. Tada je zaplijenjeno više od dvije tone kokaina, a uhapšeno je više članova Šarićeve ekipe.

Beogradska policija u isto vrijeme je uhapsila Šarićeve saradnike, koji su se zatekli u Srbiji, dok je potjernica za Pljevljakom raspisana krajem januara 2010. Deset mjeseci kasnije, 16. oktobra 2010, u Crnoj Gori je uhapšen Darkov mlađi brat Duško Šarić zbog optužbe da je u Italiji bio organizator grupe koja je preprodavala kokain.

Potraga za starijim Šarićem tako traje već skoro četiri godine, a za to vrijeme mogle su se čuti razne špekulacije o tome gdje se on krije. Španska policija je, najprije, 2011. godine otkrila i zaplijenila njegov apartman u Marbelji, pa se sumnjalo da je, između ostalog, i tu boravio. Početkom 2012. policija u Južnoj Africi navodno je locirala osobu koja je odgovarala opisu Darka Šarića. U januaru ove godine pojedini mediji su pisali da je Darko u Švajcarskoj i da odatle pokušava da se premjesti u zemlje balkanskog regiona.

Da je vođa ovog jedinog kartela na Balkanu utočište pronašao na relaciji Bosna i Hercegovina – Albanija, pisalo se u januaru 2013. godine, da bi u oktobru iste, to jest ove godine, u medijima osvanula infomracija da se Šarić krije u Crnoj Gori.

Nije Darku Šariću bilo teško da šeta i da se uspješno krije četiri godine. Monitor je odavno otkrio da odbjegli narkobos posjeduje čak jedanaest pasoša, od kojih su srpski i slovački na njegovo ime, dok su svi ostali s lažnim identitetom. Tako, na primjer, hrvatski pasoš glasi na ime Josip Vrhovec, a italijanski na ime Domenik Petroneli. Bugarski pasoš je pod imenom Emil Nikolaj, a grčki pod lažnim identitetom Kalirometis Kristofor Nestor. Pored ovih, Šarić posjeduje pasoše još najmanje pet država, među kojima su Litvanija, Rusija, Švajcarska i Južnoafrička Republika. Sve pasoške fotografije su različite, a na nekima je mijenjao i izgled, kao na primjer, na italijanskom pasošu, gdje ima dužu kosu vezanu u rep.

Upravo zbog toga ne treba da čudi što iz različitih izvora i dalje stižu potpuno oprečne informacije o tome gdje se trenutno krije i kuda se u posljednjih nekoliko godina kretao jedan od trojice najtraženijih balkanskih bjegunaca. Dok jedni kažu da je ovaj narkobos u regionu, ili da je odatle otišao prema istoku, drugi ga traže na zapadu, u trouglu Sen Galen – Cirih – Ženeva.

Prema Monitorovoj, veoma pouzdanoj informaciji, Darko Šarić je iz Crne Gore izašao 10. oktobra 2009. godine, kada je s podgoričkog aerodroma odletio u Ženevu, istim avionom u kojem je navodno bilo i crnogorskih državnih zvaničnika. Za taj let iskoristio je slovački pasoš. U prvom navratu sklonio se kod svog drugara i drugara crnogorskih vlasti, švercera duvana Stanka Subotića.

Nakon toga, 20. decembra iste godine Šarić je otišao u Pariz. Poslije dvadesetak dana, 16. januara 2010. godine, vratio se u Švajcarsku, u Cirih. Samo pet dana kasnije, 21. januara otišao je u Italiju, na skijanje.

„Šarić je u Južnu Afriku otputovao 3. aprila 2011. godine, s grčkim pasošem. U toj zemlji boravio je oko godinu dana. Poslije toga vratio se u Švajcarsku gdje se skrivao u trouglu Sen Galen – Cirih – Ženeva. Neki obavještajni izvori tvrde da je još uvijek tamo”, kaže naš izvor iz policije.

Taj izvor navodi da sve govori u prilog tome kako su odbjeglom narkobosu čitavo vrijeme na tragu bili agenti američke Agencije za borbu protiv droge (DEA), i da je on, dok je boravio u Južnoafričkoj Republici sarađivao s njima, obezbijedivši im neke vrlo važne informacije.

Ovaj izvor ranije je ispričao da je odbjegli narkobos bio na meti svjetskih obavještajnih agencija mnogo prije pokretanja akcije Balkanski ratnik, i ta akcija je u stvari bila kruna obavještajno-operativnog praćenja pomoću najsavremenije tehnologije, ali i ljudi na terenu, od Balkana i Evrope, do Sjedinjenih Američkih Država i Južne Amerike.

Monitorov izvor iz crnogorske policije kaže da su starijeg Šarića američka Agencija za borbu protiv droge (DEA) i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA) počele da prisluškuju čak šest-sedam godina prije pokretanja akcije i početka hapšenja saradnika ovog odbjeglog kriminalca, čije se hapšenje sada najavljuje do kraja mjeseca.

„Po zamolnici BIA-e Darka Šarića je pratila i francuska obavještajna služba, odnosno Direkcija za nadzor teritorije (DST), za vrijeme njegovog boravka u toj zemlji. DEA je pratila kontakte klana Šarić u Argentini i Urugvaju, odnosno Montevideu. Ubačeni operativci američke Agencije za borbu protiv droge bili su čak angažovani i sudjelovali u jednoj akciji doturanja kokaina, sve u cilju prikupljanja dokaza za pokretanje akcije Balkanski ratnik nekoliko godina nakon toga”, priča naš izvor.

Sve govori u prilog tome da je narko banda Darka Šarića po svemu na Balkanu bila jedina s odlikama kartela, po uzorima na južnoameričke narko kartele, odnosno da je imala internacionalni i međunarodni karakter.

„Sve drugo na Balkanu ima odlike organizovanih kriminalnih grupa. Kartela nema čak ni u Albaniji, ni na Kosovu. Sve druge narko bande, u odnosu na Darkov kartel, imale su niži stepen organizacije, s odlikama organizovanih kriminalnih grupa”, objašnjava Monitorov izvor.

Za razbijanje kartela Darka Šarića bilo je potrebno mnogo obavještajnog rada. Vjerovatno će strani agenti prije nas saznati ko je na vrhu piramide koju danas zovemo kartelom Darka Šarića. U svakom slučaju s nestrpljenjem se očekuje kraj godine i najava Šarićevog hapšenja. Ako, na kraju puta, ovaj narkobos progovori, moglo bi biti potresa na Balkanu. Ko je bio na vrhu piramide možda bi se moglo znati po tome gdje će biti epicentar tog zemljotresa. Simbolično ili ne, ovih dana se treslo u Spužu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo