Povežite se sa nama

OKO NAS

Kad neobaviještenost rađa strah

Objavljeno prije

na

Četiri osobe nestale su u Crnoj Gori za posljednjih petnaestak dana. Sredinom nedjelje ronioci su iz Morače izvukli tijelo dvadesetogodišnjeg studenta Ratka Nišavića iz Berana čiji je nestanak prijavljen krajem novembra.

Policija je početkom sedmice pronašla pedesetsedmogodišnjeg muškarca iz Bijelog Polja koga je zadržala srpska policija zbog prekršaja koji je počinio u toj zemlji. U Podgorici je, živ i zdrav, pronađen i tridesetjednogodišnji Podgoričanin G.M.

Još se traga za Antonom Tonijem Dedivanovićem (33) koji je 2. decembra izašao iz porodične kuće u podgoričkoj Staroj Varoši, nakon čega mu se gubi svaki trag. Porodica danonoćno traga za njim u nadi da će naći nekakav trag. Više puta je apelovala na državne organe da se aktivnije uključe u potragu za Antonom.

Četiri nestanka u kratkom razdoblju uzbunila su i zabrinula javnosti. Po internet portalima komentarisano je da su nestale osobe otete, sumnjalo se na sekte i trgovinu organima. Zabrinutost se povećala vijestima da je u Hrvatskoj za nedjelju dana nestalo čak 17 osoba.

Iz policije su se tek početkom ove sedmice uključili u priču pokušavajući da umire javnost. Medijima su nezvanično izjavljivali da nema mjesta panici, te da u Crnoj Gori ne postoji serijski ubica i da nemaju operativnih podataka o postojanju grupa koje trguju ljudskim organima.

Rukovodilac Grupe za potražnu djelatnost Odsjeka za suzbijanje opšteg kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije Saša Đurović izjavio je da su se četiri osobe koje su nestale u posljednjih petnaestak dana svojevoljno udaljile od kuća ili mjesta boravka.

Monitoru su iz Uprave policije proslijedili podatke da je od početka godine do 9. decembra u Crnoj Gori prijavljen nestanak ukupno 148 osoba. Pronađeno je njih 135. Policajci su uspjeli da pronađu 127 živih osoba, dok su u osam slučajeva pronašli tijela nestalih. Iz policije napominju da ni kod jednog od tih osam osoba smrt nije nastupila nasilnim putem već je riječ o samoubistvu. Za 13 nestalih osoba policija i dalje traga.

Raniji podaci iz Uprave policije govore da su se prošle godine potraživale 124 osobe, a 2011. prijavljen je nestanak 128 osoba. I dalje se traga za šest lica nestalih 2012, i devet 2011.

Nestale osobe su, ističe policija, u većini slučajeva pronađene i „vraćene porodici”. Njihove analize ukazuju da su nestale a kasnije pronađene osobe iz različitih razloga odlazile od kuće – socijalnih, emotivnih, finansijskih, porodičnih, te da je bilo i slučajeva da nestala punoljetna lica, po pronalasku, ne žele da se vrate porodicama.

Privatni detektiv Vladan Pavićević za Monitor objašnjava da je potrebno razdvojiti termine udaljavanje i nestanak. Kaže da se kod udaljavanja uglavnom radi o tinejdžerima i omladini koji se pod dejstvom alkohola i drugih opijata ne jave kući, a porodica prijavi nestanak. ,,Obično se dešava da im se isključi telefon, da prespavaju kod druga ili drugarice. Porodica digne paniku. Takve slučajeve srećom brzo riješimo”, kaže Pavićević.

On objašnjava da je sve više takvih slučajeva jer mladima je čak i u osnovnoj školi sve češće dostupan alkohol, tu su i droga, sumnjivo društvo, kockarnice, kladionice…

Iz prakse, kao zanimljiv, navodi slučaj čovjeka koji se poslije 10 godina vratio porodici. ,,Nikome nije polagao račune gdje je bio”, kaže.

Pavićević navodi da u dosadašnjoj praksi samo jedan slučaj vodi kao misteriozni nestanak. Radi se o slučaju nestanka 37-godišnje djevojke od prije tri i po godine koji još nije zaključen. ,,Tu ima elemenata da se vjeruje da se radi o nekoj organizaciji, sekti ili nečem sličnom”.

A na sajtu Potrage, regionalnog projekta koji objedinjuje tri platforme – TV, radio i internet, stoji: ,,Svake godine na teritoriji Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine nestane više od hiljadu ljudi. Ponekada su u pitanju i žrtve trgovine ljudima, pa i otmica i ubistava. Ekipa Potrage, u saradnji s policijom, međunarodnim i lokalnim organizacijama pokušava da sazna šta se desilo sa onima koji su nestali”. Lični podaci i podaci o 19 osoba nestalih u Crnoj Gori nalaze se na ovom sajtu.

Traganje za nestalim osobama iziskuje dobru saradnju sa regionalnim policijama i Interpolom. Za 35 osoba čiji je nestanak prijavljen crnogorskoj Upravi policije u posljednjih pet godina i dalje se intenzivno traga ne samo na nacionalnom, već i na međunarodnom nivou.

Iskustva iz regiona govore da su mladima, uzrasta od 18 do 30 godina, izgovor za bjekstvo i nestanak poremećeni porodični odnosi, ljubavni problemi, loš uspjeh u školi… Među onima u srednjim godinama često se zbog dugova i finansijske krize izlaz nađe u bjekstvu. Dok su nemaština i bolest najčešći razlozi nestanka starijih od 50 godina. Najstariji nestanu i zbog demencije, odu od kuće i ne znaju da se vrate, niti da kažu podatke o sebi i adresu gdje žive.

Prema podacima MUP-a Srbije svakog dana u ovoj državi nestane po nekoliko ljudi, godišnje i do 1.300 osoba. Zvanično, na teritoriji Srbije nije zabilježen slučaj nestanka a da je bio povezan sa trgovinom organima.

U Hrvatskoj sajt www.nestali.hr sadrži Nacionalnu evidenciju nestalih osoba. Vijest koja je odjeknula i u Crnoj Gori je da je u posljednjih 15 dana u Hrvatskoj nestalo 17 osoba, od toga 10 maloljetnih. To je izazvalo živu polemiku u hrvatskim medijima. U Hrvatskoj godišnje nestane oko 700 djece, a njih oko 600 se ubrzo pronađe i to su uglavnom djeca koja su pobjegla iz svojih domova. Mnoga od njih seksualno su zlostavljana. Uz to oko 40-ak djece koja su nestala vode se nestalima još od 2010. Ističe se da je broj otmica dosta nizak u Hrvatskoj, no zato je veliki postotak zlostavljane djece koja zbog toga bježe iz vlastitih domova.

Upozoreno je da u Hrvatskoj ne postoji sistem uzbunjivanja koji se u SAD-u naziva Amber alert, a dobio je naziv po devetogodišnjoj djevojčici Amber Hagerman koja je ispred svoje kuće oteta dok se vozila na biciklu te nađena par dana kasnije mrtva. Nakon toga je u SAD-u pokrenut jedinstven sistem alarmiranja u slučajevima otmice djece. Svi mediji, sve autobuske i željezničke stanice, trgovine, te autoceste i aerodromi prenose vijest o otetom djetetu.

Nešto od ovih iskustava valjalo bi primijeniti i u Crnoj Gori. A svakako bi policija i nadležne službe trebalo da se hitrije uključe u potrage i u obavještavanje javnosti o rezultatima u potrazi za nestalim osobama da ih, kao ovog puta, ne bi preduhitrile priče o sektama, trgovini organima i otmicama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo