Povežite se sa nama

OKO NAS

Kultura u štrajku

Objavljeno prije

na

Samo puka slučajnost spriječila je tragične posljedice štrajka. Prvog dana radnicima je isplaćena tek jedna zarada. Isuviše malo za promjenu raspoloženja tih ljudi, a stanje se komplikovalo. Trećeg dana jedan je radnik završio u bolnici u Baru, većina ih je bila vidno iscrpljena, nervi su počeli da popuštaju, ali ne i odlučnost dvadesetak od ukupno 26 zaposlenih da realizuju svoje zahtjeve: isplatu još pet od ukupno osam zaostalih plata. Na mogućnost da se nešto riješi, na osnivača, opštinu Ulcinj, nije se više računalo. Predsjednik opštine Nazif Cungu već je spakovao kofere za put u Saudijsku Arabiju, gdje bi, kako je rečeno, trebao da lobira investitore da ulažu u ovaj grad. Samo dan ranije on je štrajkačima poručio da – novaca nema. Ponavljao je da su tokom godine iz opštinskog budžeta dobili znatno više nego što im pripada. Pozivao je na strpljenje i isticao da je ,,Ulcinj na dobrom putu da za tri-četiri godine izađe iz krize”.

Iako su to svi očekivali, Cungu štrajkačima nije ponudio nikakvo rješenje za izlazak iz kritične situacije. Čelnik Opštinskog sindikalnog povjereništva u Ulcinju Šefkija-Keko Ljamović bio je na ivici suza: znao je da radnici, predvođeni odlučnom predsjednicom sindikalne organizacije Ljiljanom Janinović, neće popustiti i da je sve manje vremena i prostora za postizanje nekog dogovora.

O čitavom slučaju bila je dobro upoznata javnost, a praktično sve političke stranke u Ulcinju bile su jedinstvene u osudi lokalne samouprave i njene nesposobnosti da riješi problem. Konstatujući da se ne radi o milionima, već o par desetina hiljada eura, lider Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka rekao je da radnici traže samo minimum što im pripada, dok su neke druge stranke pozvale Cungua i direktora Centra za kulturu Nailja Dragu da podnesu ostavke.

Ali, pomoć je stigla odakle se niko nije nadao. Čudni su doista putevi zemaljski. Te subote, 14. decembra, u susret predstojećim lokalnim izborima, u posjetu svojoj stranačkoj organizaciji u tom gradu boravio je predsjednik Socijalističke narodne partije Srđan Milić. On je posjetio i radnike Centra i bio užasnut činjenicom da većinu štrajkača čine žene. Obećao je da će već po povratku u Podgoricu, te iste noći, razgovarati s ministrom finansija Radojem Žugićem, kako bi pokušao da iznađe neko rješenje. A Žugić ne samo da je čuvar državnih para, već je i stvarni vladar u Ulcinju. Naime, ova je opština prije šest mjeseci potpisala Sanacioni plan s Vladom Crne Gore, pa se od ministra finansija za najmanji izdatak lokalne samouprave mora tražiti saglasnost.

Rješenje je lako pronađeno, kada postoji dobra volja i znanje: opštini Ulcinj će iz Egalizacionog fonda za narednu godinu u ponedjeljak biti uplaćeno 35 hiljada eura, a taj novac će potom biti prebačen Centru, odnosno radnicima u štrajku za izmirenje tri plate. Radnici su odmah obaviješteni o ovom dogovoru, pa su oni odustali od štrajka glađu, ali nisu prekinuli štrajk. Pare su na njihove račune, kako je i obećano, legle u ponedjeljak, 16. decembra. Sada čekaju Cungua da se vrati iz Saudijske Arabije da traže preostali dio zahtjeva, isplatu još dvije zarade. „Potom ćemo vidjeti što i kako dalje, jer se nama duguje ukupno pet plata i čak 39 doprinosa”, kaže Janinovićeva.

Kap koja bi mogla da prelije čašu nezadovoljstva i ostalih radnika u ulcinjskim javnim preduzećima jeste najava da bi jedna zarada ovih dana mogla biti isplaćena zaposlenima u organima lokalne uprave. „Mi nemamo ništa protiv da oni primaju plate, ali nama se duguje od dva do četiri puta više nego njima. Smatramo da treba postojati bar malo pravičnosti i solidarnosti ako se svi finansiramo iz opštinskog budžeta. Tim prije, što su se čelnici opštine hvalili suficitom u budžetu od preko 550 hiljada eura. Znači para ima, ali ne i za nas. S tim se nećemo pomiriti”, poručili su predstavnici sindikata nekoliko javnih preduzeća.

Upravo je taj strah od novih protesta, čini se, bio ključni faktor Cunguovog odbijanja da usliši zahtjeve radnika Centra. No, ostao je gorak ukus i veliko pitanje: zar ovaj problem nije mogao biti riječen u Ulcinju?

Oni koji u posljednje dvije godine prate dešavanja u Ulcinju znaju da je iluzorno nešto tako očekivati od jedne nesposobne i neodgovorne vlasti koja čak bez snažnog pritiska i u uobičajenoj proceduri ne može da donese ni sasvim benigne odluke o broju odbornika u budućem sazivu opštinskog parlamenta i o finansiranju lokalnih izbora, koji će biti održani 26. januara. Riječ je o opštini koja od 1. februara ove godine nema glavnog administratora, koja, jedina u državi, nema strateški plan razvoja, iako je tu obavezu trebalo završiti još u prošloj godini.

Zato je neizvjesno do kada će još trajati štrajk radnika Centra za kulturu. Na gubitku su svi, ali svakako najviše čelnici odlazeće lokalne vlasti i rukovodioci tog javnog preduzeća. Jer, predstavnici Granskog sindikata kulture Crne Gore, koji su snažno podržali svoje kolege, kazali su da treba preispitati rad Upravnog odbora Centra. ,,Koliko smo informisani, ovdje se radi o nezakonitosti u poslovanju, odnosno da moguće postoje neke malverzacije”, rekli su oni. Naveli su da je jedan objekat Centra na najatraktivnijoj lokaciji u Ulcinju izdat u sezoni za devet hiljada, iako je, kako su istakli, postojala i ponuda od 22 hiljade eura. Radi se o objektu nekadašnje kino bašte na Maloj plaži, gdje se posljednjih godina nalazi diskoteka Fama.

U svakom slučaju, prvi štrajk glađu u Ulcinju uspješno je okončan, a njegove posljedice tek će se osjetiti.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo