Povežite se sa nama

OKO NAS

Kultura u štrajku

Objavljeno prije

na

nazif-cungu

Samo puka slučajnost spriječila je tragične posljedice štrajka. Prvog dana radnicima je isplaćena tek jedna zarada. Isuviše malo za promjenu raspoloženja tih ljudi, a stanje se komplikovalo. Trećeg dana jedan je radnik završio u bolnici u Baru, većina ih je bila vidno iscrpljena, nervi su počeli da popuštaju, ali ne i odlučnost dvadesetak od ukupno 26 zaposlenih da realizuju svoje zahtjeve: isplatu još pet od ukupno osam zaostalih plata. Na mogućnost da se nešto riješi, na osnivača, opštinu Ulcinj, nije se više računalo. Predsjednik opštine Nazif Cungu već je spakovao kofere za put u Saudijsku Arabiju, gdje bi, kako je rečeno, trebao da lobira investitore da ulažu u ovaj grad. Samo dan ranije on je štrajkačima poručio da – novaca nema. Ponavljao je da su tokom godine iz opštinskog budžeta dobili znatno više nego što im pripada. Pozivao je na strpljenje i isticao da je ,,Ulcinj na dobrom putu da za tri-četiri godine izađe iz krize”.

Iako su to svi očekivali, Cungu štrajkačima nije ponudio nikakvo rješenje za izlazak iz kritične situacije. Čelnik Opštinskog sindikalnog povjereništva u Ulcinju Šefkija-Keko Ljamović bio je na ivici suza: znao je da radnici, predvođeni odlučnom predsjednicom sindikalne organizacije Ljiljanom Janinović, neće popustiti i da je sve manje vremena i prostora za postizanje nekog dogovora.

O čitavom slučaju bila je dobro upoznata javnost, a praktično sve političke stranke u Ulcinju bile su jedinstvene u osudi lokalne samouprave i njene nesposobnosti da riješi problem. Konstatujući da se ne radi o milionima, već o par desetina hiljada eura, lider Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka rekao je da radnici traže samo minimum što im pripada, dok su neke druge stranke pozvale Cungua i direktora Centra za kulturu Nailja Dragu da podnesu ostavke.

Ali, pomoć je stigla odakle se niko nije nadao. Čudni su doista putevi zemaljski. Te subote, 14. decembra, u susret predstojećim lokalnim izborima, u posjetu svojoj stranačkoj organizaciji u tom gradu boravio je predsjednik Socijalističke narodne partije Srđan Milić. On je posjetio i radnike Centra i bio užasnut činjenicom da većinu štrajkača čine žene. Obećao je da će već po povratku u Podgoricu, te iste noći, razgovarati s ministrom finansija Radojem Žugićem, kako bi pokušao da iznađe neko rješenje. A Žugić ne samo da je čuvar državnih para, već je i stvarni vladar u Ulcinju. Naime, ova je opština prije šest mjeseci potpisala Sanacioni plan s Vladom Crne Gore, pa se od ministra finansija za najmanji izdatak lokalne samouprave mora tražiti saglasnost.

Rješenje je lako pronađeno, kada postoji dobra volja i znanje: opštini Ulcinj će iz Egalizacionog fonda za narednu godinu u ponedjeljak biti uplaćeno 35 hiljada eura, a taj novac će potom biti prebačen Centru, odnosno radnicima u štrajku za izmirenje tri plate. Radnici su odmah obaviješteni o ovom dogovoru, pa su oni odustali od štrajka glađu, ali nisu prekinuli štrajk. Pare su na njihove račune, kako je i obećano, legle u ponedjeljak, 16. decembra. Sada čekaju Cungua da se vrati iz Saudijske Arabije da traže preostali dio zahtjeva, isplatu još dvije zarade. „Potom ćemo vidjeti što i kako dalje, jer se nama duguje ukupno pet plata i čak 39 doprinosa”, kaže Janinovićeva.

Kap koja bi mogla da prelije čašu nezadovoljstva i ostalih radnika u ulcinjskim javnim preduzećima jeste najava da bi jedna zarada ovih dana mogla biti isplaćena zaposlenima u organima lokalne uprave. „Mi nemamo ništa protiv da oni primaju plate, ali nama se duguje od dva do četiri puta više nego njima. Smatramo da treba postojati bar malo pravičnosti i solidarnosti ako se svi finansiramo iz opštinskog budžeta. Tim prije, što su se čelnici opštine hvalili suficitom u budžetu od preko 550 hiljada eura. Znači para ima, ali ne i za nas. S tim se nećemo pomiriti”, poručili su predstavnici sindikata nekoliko javnih preduzeća.

Upravo je taj strah od novih protesta, čini se, bio ključni faktor Cunguovog odbijanja da usliši zahtjeve radnika Centra. No, ostao je gorak ukus i veliko pitanje: zar ovaj problem nije mogao biti riječen u Ulcinju?

Oni koji u posljednje dvije godine prate dešavanja u Ulcinju znaju da je iluzorno nešto tako očekivati od jedne nesposobne i neodgovorne vlasti koja čak bez snažnog pritiska i u uobičajenoj proceduri ne može da donese ni sasvim benigne odluke o broju odbornika u budućem sazivu opštinskog parlamenta i o finansiranju lokalnih izbora, koji će biti održani 26. januara. Riječ je o opštini koja od 1. februara ove godine nema glavnog administratora, koja, jedina u državi, nema strateški plan razvoja, iako je tu obavezu trebalo završiti još u prošloj godini.

Zato je neizvjesno do kada će još trajati štrajk radnika Centra za kulturu. Na gubitku su svi, ali svakako najviše čelnici odlazeće lokalne vlasti i rukovodioci tog javnog preduzeća. Jer, predstavnici Granskog sindikata kulture Crne Gore, koji su snažno podržali svoje kolege, kazali su da treba preispitati rad Upravnog odbora Centra. ,,Koliko smo informisani, ovdje se radi o nezakonitosti u poslovanju, odnosno da moguće postoje neke malverzacije”, rekli su oni. Naveli su da je jedan objekat Centra na najatraktivnijoj lokaciji u Ulcinju izdat u sezoni za devet hiljada, iako je, kako su istakli, postojala i ponuda od 22 hiljade eura. Radi se o objektu nekadašnje kino bašte na Maloj plaži, gdje se posljednjih godina nalazi diskoteka Fama.

U svakom slučaju, prvi štrajk glađu u Ulcinju uspješno je okončan, a njegove posljedice tek će se osjetiti.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ODNOSI NA REANIMACIJI: Obnavljanje nade

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova garnitura u Evropskoj komisiji pokazuje više iskrenosti i spremnosti da pomogne državama regiona i oživi politiku proširenja

 

Ono što su evroentuzijasti na Balkanu željeli svih ovih godina da čuju iz sjedišta EU izgovorio je novi komesar za susjedsku politiku i proširenje Oliver Varhelji: “Proširenje EU na Zapadni Balkan glavni je prioritet Evropske Komisije”.

U dokumentu koji je početkom ovog mjeseca usvojila EK ističe se da je integracija država Balkana u EU “geostrateška investicija u stabilnu, jaku i ujedinjenu Evropu”.

Nije se ostalo samo na riječima ili dokumentima. Usvajani su novi, konkretnijih principi za poboljšanje pristupnog procesa, a iz čega je vidljivo da se EU mnogo odlučnije nego ranijih godina, politički argumentovano izjašnjava za proširenje na Zapadni Balkan. Prvi put se jasno navodi da je politika proširenja snažno sredstvo za podsticanje demokratije i da je uslovljavanje reformi glavno sredstvo te politike. Indikativno je takođe što se ukazuje na  mogućnosti sankcionisanja manjkavih reformi, te napominje da se odluke u tom procesu neće više donositi jednoglasno (pristankom svih 27 članica), već da je za to dovoljna kvalifikovana većina.

Možda je  najvažnije to što EK  prvi put govori o direktnijoj komunikaciji EU sa građanima/kama zemalja zapadnog Balkana koji su stvarni zagovornici eurointegracija, odnosno  obavezuju se ovdašnji zvaničnici da komuniciraju sa građanima o ciljevima članstva u EU. Tu komunikaciju Komisija postavlja kao uslov za proces proširenja! Namjera je da građani budu mnogo više uključeni u ovaj proces i da vide konkretne koristi, jer se, što pokazuje primjer Crne Gore, sve praktično svelo na tehničku vježbu i ispunjavanje određenih zadatih uslova.

“Bez značajnijeg priliva sredstava za ulaganje u vidljive projekte, kao što su škole ili bolnice, vodovodi, kanalizacije, odlagališta otpada, energetskih konekcija, plašim se da građani neće biti u prilici da razumiju značaj pomoći koju im pruža EU. Sva ta ulaganja zahtjevaju ozbiljnija sredstva u poređenju sa trenutno dostupnim IPA fondovima, i koja budžeti zemalja regiona ne mogu da istrpe. Nije realno očekivati da ćemo sami uspjeti da finansiramo sve ono što su zahtjevi budućeg članstva. Ne radi se o ‘kasici prasici’, već o zajedničkom investicionom planu, nešto nalik na ‘Maršalov plan’ za Zapadni Balkan”, smatra Srđan Majstorović iz beogradskog Centra za evropske politike.

Iz Brisela je najavljeno da će tokom pripreme samita EU-Zapadni Balkan, koji će se početkom maja održati u Zagrebu, Komisija predstaviti plan ekonomskog i investicionog razvoja regije.

“Vjerujemo da će nova metodologija, zajedno s novim ocjenama EK o reformskim naporima Albanije i Sjeverne Makedonije, omogućiti da Evropski savjet u martu donese odluku o otvaranju pregovora sa te dvije države”, kaže Andrej Plenković, premijer Hrvatske, zemlje koja u prvoj polovini ove godine predsjedava Unijom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŽENE IZ MANJINSKIH NARODA RIJETKOST U SKUPŠTINI CRNE GORE: Daleko od poslaničke klupe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U aktuelnom sazivu parlamenta od 81 poslanika, 24 ili 29,63 odsto su žene. U skupštinskoj službi, koja nema evidenciju o nacionalnoj pripadnosti, više od dvije trećine zaposlenih su žene, ali su za njih rezervisana mjesta savjetnica, pomoćnica…

 

Od dvije stolice koje u parlamentu pripadaju Bošnjačkoj stranci, u jednu bi uskoro, u preostalom dijelu ovog mandata, trebalo da sjedne žena.

Izuzetak, koji u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavljuje donedavni funkcioner Bošnjaka Neđžad Drešević neće značajno promijeniti utisak o nedovoljnoj, tačnije nikakvoj zastupljenosti žena iz redova manjinskih naroda u najvišem zakonodavnom tijelu. Trenutno, zajednički Klub poslanika Bošnjačke stranke, Koalicije Albanci odlučno i Hrvatske građanske inicijative ima četiri poslanika.

,,Bošnjačka stranka vodi računa da u svim svojim organima žene budu zastupljene. Ovaj princip nam je važan ne samo formalno, već suštinski, jer smatramo da žene iz našeg korpusa svojim kvalitetima doprinose značajno svim uspjesima koje postižemo. Na posljednjim izborima 2016. godine osvojili smo dva poslanička mandata, a naša članica Kenana Strujić je bila četvrta na listi”, objašnjava Drešević.

Veličina poslaničkog kluba određuje učešće žena u radu parlamenta Crne Gore. Zakon trenutno predviđa da među četiri imena na izbornoj listi mora biti jedna žena. Niko ne brani da ih bude i više, ali se to uglavnom ne dešava.

Na pitanje o nedovoljnoj zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u parlamentu, iz Hrvatske građanske inicijative (HGI) i koalicije Albanci odlučno, nije stigao odgovor.

Mali broj predstavnica stranaka nacionalnih manjina u Skupštini Crne Gore snižava već nedovoljan procenat žena. Poslanica DPS-a Nada Drobnjak i članica Ženske političke mreže, u razgovoru za CIN-CG, smatra da je to jedan od argumenata zbog čega bi trebalo promijeniti Zakon o izboru odbornika i poslanika i ojačati ženske grupe u političkim partijama, kako bi one uspjele da se izbore za bolju poziciju.

U radu Skupštine Crne Gore trenutno učestvuju 24 poslanice, što iznosi 29,63 odsto. Među njima nema pripadnica manjinskih naroda ni u jednom poslaničkom klubu.

Najviše žena je u poslaničkom klubu DPS-a, 13 od ukupno 35 poslanika. U Demokratskom frontu od 17 poslančkih mjesta, pet zauzimaju žene, Demokrate imaju dvije poslanice od ukupno osam mjesta, SDP ima predsjednicu stranke Draginju Vuksanović u poslaničkim klupama sa još tri poslanika ove partije. Klub SD-a i LP čine tri poslanika. Posebni klub poslanika, nastao od onih koji su se proglasili nezavisnim u odnosu na stranke i koalicije na čijim listama su bili, ima pet članova od kojih su dvije žene. Klub poslanika SNP-DEMOS ima četiri člana i jedini je kome je šef žena – Danijela Pavićević.

Napori da se poboljša zastupljenost žena u politici i na mjestima odlučivanja daju rezultate, ali očigledno nedovoljnom brzinom, jer je Crna Gora u tome i dalje na začelju u regionu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo