Povežite se sa nama

OKO NAS

Šporeti griju i dušu

Objavljeno prije

na

Šporet je srce kuće, kaže Isuf Jašaraj (68). Sjedeći pored naloženog šporeta u limarskoj radionici, u društvu svog sina, Isuf se prisjeća kako je započela zanatska tradicija pravljenja šporeta porodice Jašaraj.

,,Porodični zanat započeo je moj djed u Klini na Kosovu, a nastavio moj otac i stričevi. Djed je provodio dosta vremena sa Čergarima koji su kalaisali kazanice. Na početku su išli od kuće do kuće da to rade. Onda su počeli da prave bosanske šporete, a nakon toga takozvane pećke šporete na drva koje danas ja još izrađujem. Moj otac i stričevi učili su zanat od djeda, a ja i moja braća smo učili uz oca. Svi su imali radionice i dobro smo zarađivali”, objašnjava Isuf kako je započeo limarsku karijeru u porodičnoj firmi za pravljenje šporeta gdje je stekao 45 godina radnog staža.

,,Imao sam veliku limarsku radionicu pod nazivom Fljaka (vatra) koja je brojala 20 radnika. Onda je radnja dobila drugi naziv po djedu Isuf”, priča Jašaraj, a pogled ne skida sa limarske diplome okačene na zidu radionice.

Nakon ratnih dešavanja 1999. godine na Kosovu morao je napustiti svoj imetak i limarsku radnju u kojoj je proizvodio šporete, sulundare, kazanice i ćunove. Od tada živi u Podgorici gdje je uspio da otvori radionicu za pravljenje šporeta. „ Nije bilo lako”, prisjeća se Isuf Jašaraj.

Na 10 metara od Isufove kuće nalazi se radionica u kojoj izrađuje starinske pećke šporete koji, kaže, bolje griju od smederevaca. ,,Mene grije toplina šporeta koji je bio ponos svake kuće i svake domaćice u vrijeme mog djetinjstva”, kaže Isuf. ,,Boli me što danas izumiru stari zanati. Stare, ubila starost, a mlade ubilo neznanje”.

U radionici sa njim radi sin Fadil Jašaraj (40). Zapravo on vodi radionicu jer su Isufa pristigle godine.

,,Do rata na Kosovu 1999. godine, svi su se u porodici bavili ovim zanatom. Danas moji stričevi rade druge poslove. Jedino je otac nastavio da radi, a i ja ću sve dokle god budem mogao”, nada se Fadil. „Ostali članovi porodice su ponosni na mene što sam se odlučio da nastavim našu zanatsku tradiciju”.

On je od desete godine počeo da uči zanat od oca. ,,Od svega mi je najteže padalo pravljenje krivina, ali i to sam savladao”, kaže Fadil osmjehujući se. Nije siguran da li će njegov šesnaestogodišnji Arijan da nastavi sa tradicijom. Arijan je svaki dan posle škole u radionici i pomaže tati.

U limarskoj radionici porodice Jašaraj u podgoričkom naselju Konik sve je na svom mjestu i sve besprekorno čisto i uredno. Kao u apoteci. I majstorov mantili čist je i ispeglan. Jedino su majstorske šake garave od šporeta.

U zajednici su izuzetno cijenjeni i poštovani.

,,Imam sav alat potreban za posao. Bilo je potrebno dosta vremena i truda da to sebi priuštimo. Uglavnom svaki alat je na ručno pokretanje, ali meni ne treba bolji”, skroman je Fadil. Jedno vrijeme je radio sve ručno, skoro bez alata, tako da mu je sada, kaže, mnogo lakše. ,,Nijesam jeo, nijesam se oblačio, nego sam kupovao alat”.

Sam nabavlja materijal za izradu šporeta i kazana. ,,Imam dovoljno materijala. Kupujem po 50 limenih tabli u stovarištu KIPS. Ovaj posao počinjem da radim u septembru pa do kraja zime. Dok se radi može da se zaradi. Preko ljeta se bavim trgovinom i koristim vrijeme da provedem sa braćom koja dolaze iz inostranstva”, priča Fadil.

Trenutno je potražnja za šporetima velika. ,,Nakon posljednjih strujnih udara na novčanike, šporeti na drva su rješenje za svakog ko želi toplinu u svom domu”, objašnjava Fadil. Zato što im je najjeftinije, Romi iz naselja su najzainteresovaniji za njegove šporete. ,,Ima i mnogo drugih kupaca pećkih šporeta”, napominje Fadil. Oni najviše dolaze da kupuju krajem aprila ili poslije Đurđevdana kada idu u selo ili na planinu gdje imaju kuće ili vikendice.

Porodica Jašaraj je poznata i po tome što u svojoj radionici pravi i kazane za kuvanje. Jedini u naselju, a i u široj okolini, se bave ovim zanatom.

Popravljaju i stare šporete. ,,Nekome je propao ram, nekome rešetka ili rerna, pregnule, ložište, vatrište, često i oplata”, nabraja Fadil moguće štete na šporetu. ,,Kad ga ja sredim, kad mu malo proširim rešetku, namjestim pozide, i još ponešto, šporet troši 50 odsto manje drva, bolje peče i duže održava toplotu”, uz osmijeh se hvali kazujući da nema što ne može da popravi ili zamijeni na šporetu na drva.

Za pravljenje jednog šporeta Jašaraju je potreban dan. Naravno potrebna mu je Arijanova pomoć, objašnjava Fadil, ponosan na svog sina.

Fadil jedan događaj neće, kaže, nikada zaboraviti. ,,Prije nego sam počeo da izrađujem šporete u Podgorici, kada sam izbjegao sa Kosova, radio sam kao taksista. Jednog dana došao mi je prijatelj i tražio da mu ja i otac napravimo pećki šporet. Čuo je da smo dobri majstori u tome. Odbio sam jer nijesam imao alat, a on je insistirao i ponudio se da mi pozajmi njegovu bušilicu i brusilicu samo da mu napravimo jedan šporet”. Fadil i Isuf su prihvataju prijedlog i ručno napravili šporet. Tada u dvorištu prave improvizovanu radionicu.

Glas o dobrim majstorima se brzo širi. Toliko da su im ljudi iz međunarodne organizacije HELP ponudili da naprave pedesetak manjih šporeta za izbjegle sa Kosova. Porodica Jašaraj nije imala potrebne mašine ni dovoljno alata, a ni materijala da naprave toliko šporeta koliko su tražili iz HELP-a. ,,Išao sam da nalazim stare limene okvire veš mašina, frižidera i zamrzivača i od tog lima ručno napravio šporete. Eksere sam kidao pri vrhu glave kako bi ih koristio kao nitne za pričvršćivanje lima”, prepričava Fadil. Od novca koji je tako zaradio kupio je prvu RUD mašinu u Turskoj.

,,Zadovoljan sam što sam nastavio porodičnu zanatsku tradiciju, iako sam svjestan da se ovim poslom neću obogatiti, znam da ću sebi moći da obezbijedim pristojnu zaradu. To je i poruka mojim sunarodnicima Romima – da se, kad god mogu, prihvate zanata”, kaže. „Znam posao, imam alat, imam mušterije, preostalo mi je samo da zasučem rukave i radim”. Zasukao ih je, ne štedi se majstor Fadil.

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo