Povežite se sa nama

OKO NAS

Šporeti griju i dušu

Objavljeno prije

na

Šporet je srce kuće, kaže Isuf Jašaraj (68). Sjedeći pored naloženog šporeta u limarskoj radionici, u društvu svog sina, Isuf se prisjeća kako je započela zanatska tradicija pravljenja šporeta porodice Jašaraj.

,,Porodični zanat započeo je moj djed u Klini na Kosovu, a nastavio moj otac i stričevi. Djed je provodio dosta vremena sa Čergarima koji su kalaisali kazanice. Na početku su išli od kuće do kuće da to rade. Onda su počeli da prave bosanske šporete, a nakon toga takozvane pećke šporete na drva koje danas ja još izrađujem. Moj otac i stričevi učili su zanat od djeda, a ja i moja braća smo učili uz oca. Svi su imali radionice i dobro smo zarađivali”, objašnjava Isuf kako je započeo limarsku karijeru u porodičnoj firmi za pravljenje šporeta gdje je stekao 45 godina radnog staža.

,,Imao sam veliku limarsku radionicu pod nazivom Fljaka (vatra) koja je brojala 20 radnika. Onda je radnja dobila drugi naziv po djedu Isuf”, priča Jašaraj, a pogled ne skida sa limarske diplome okačene na zidu radionice.

Nakon ratnih dešavanja 1999. godine na Kosovu morao je napustiti svoj imetak i limarsku radnju u kojoj je proizvodio šporete, sulundare, kazanice i ćunove. Od tada živi u Podgorici gdje je uspio da otvori radionicu za pravljenje šporeta. „ Nije bilo lako”, prisjeća se Isuf Jašaraj.

Na 10 metara od Isufove kuće nalazi se radionica u kojoj izrađuje starinske pećke šporete koji, kaže, bolje griju od smederevaca. ,,Mene grije toplina šporeta koji je bio ponos svake kuće i svake domaćice u vrijeme mog djetinjstva”, kaže Isuf. ,,Boli me što danas izumiru stari zanati. Stare, ubila starost, a mlade ubilo neznanje”.

U radionici sa njim radi sin Fadil Jašaraj (40). Zapravo on vodi radionicu jer su Isufa pristigle godine.

,,Do rata na Kosovu 1999. godine, svi su se u porodici bavili ovim zanatom. Danas moji stričevi rade druge poslove. Jedino je otac nastavio da radi, a i ja ću sve dokle god budem mogao”, nada se Fadil. „Ostali članovi porodice su ponosni na mene što sam se odlučio da nastavim našu zanatsku tradiciju”.

On je od desete godine počeo da uči zanat od oca. ,,Od svega mi je najteže padalo pravljenje krivina, ali i to sam savladao”, kaže Fadil osmjehujući se. Nije siguran da li će njegov šesnaestogodišnji Arijan da nastavi sa tradicijom. Arijan je svaki dan posle škole u radionici i pomaže tati.

U limarskoj radionici porodice Jašaraj u podgoričkom naselju Konik sve je na svom mjestu i sve besprekorno čisto i uredno. Kao u apoteci. I majstorov mantili čist je i ispeglan. Jedino su majstorske šake garave od šporeta.

U zajednici su izuzetno cijenjeni i poštovani.

,,Imam sav alat potreban za posao. Bilo je potrebno dosta vremena i truda da to sebi priuštimo. Uglavnom svaki alat je na ručno pokretanje, ali meni ne treba bolji”, skroman je Fadil. Jedno vrijeme je radio sve ručno, skoro bez alata, tako da mu je sada, kaže, mnogo lakše. ,,Nijesam jeo, nijesam se oblačio, nego sam kupovao alat”.

Sam nabavlja materijal za izradu šporeta i kazana. ,,Imam dovoljno materijala. Kupujem po 50 limenih tabli u stovarištu KIPS. Ovaj posao počinjem da radim u septembru pa do kraja zime. Dok se radi može da se zaradi. Preko ljeta se bavim trgovinom i koristim vrijeme da provedem sa braćom koja dolaze iz inostranstva”, priča Fadil.

Trenutno je potražnja za šporetima velika. ,,Nakon posljednjih strujnih udara na novčanike, šporeti na drva su rješenje za svakog ko želi toplinu u svom domu”, objašnjava Fadil. Zato što im je najjeftinije, Romi iz naselja su najzainteresovaniji za njegove šporete. ,,Ima i mnogo drugih kupaca pećkih šporeta”, napominje Fadil. Oni najviše dolaze da kupuju krajem aprila ili poslije Đurđevdana kada idu u selo ili na planinu gdje imaju kuće ili vikendice.

Porodica Jašaraj je poznata i po tome što u svojoj radionici pravi i kazane za kuvanje. Jedini u naselju, a i u široj okolini, se bave ovim zanatom.

Popravljaju i stare šporete. ,,Nekome je propao ram, nekome rešetka ili rerna, pregnule, ložište, vatrište, često i oplata”, nabraja Fadil moguće štete na šporetu. ,,Kad ga ja sredim, kad mu malo proširim rešetku, namjestim pozide, i još ponešto, šporet troši 50 odsto manje drva, bolje peče i duže održava toplotu”, uz osmijeh se hvali kazujući da nema što ne može da popravi ili zamijeni na šporetu na drva.

Za pravljenje jednog šporeta Jašaraju je potreban dan. Naravno potrebna mu je Arijanova pomoć, objašnjava Fadil, ponosan na svog sina.

Fadil jedan događaj neće, kaže, nikada zaboraviti. ,,Prije nego sam počeo da izrađujem šporete u Podgorici, kada sam izbjegao sa Kosova, radio sam kao taksista. Jednog dana došao mi je prijatelj i tražio da mu ja i otac napravimo pećki šporet. Čuo je da smo dobri majstori u tome. Odbio sam jer nijesam imao alat, a on je insistirao i ponudio se da mi pozajmi njegovu bušilicu i brusilicu samo da mu napravimo jedan šporet”. Fadil i Isuf su prihvataju prijedlog i ručno napravili šporet. Tada u dvorištu prave improvizovanu radionicu.

Glas o dobrim majstorima se brzo širi. Toliko da su im ljudi iz međunarodne organizacije HELP ponudili da naprave pedesetak manjih šporeta za izbjegle sa Kosova. Porodica Jašaraj nije imala potrebne mašine ni dovoljno alata, a ni materijala da naprave toliko šporeta koliko su tražili iz HELP-a. ,,Išao sam da nalazim stare limene okvire veš mašina, frižidera i zamrzivača i od tog lima ručno napravio šporete. Eksere sam kidao pri vrhu glave kako bi ih koristio kao nitne za pričvršćivanje lima”, prepričava Fadil. Od novca koji je tako zaradio kupio je prvu RUD mašinu u Turskoj.

,,Zadovoljan sam što sam nastavio porodičnu zanatsku tradiciju, iako sam svjestan da se ovim poslom neću obogatiti, znam da ću sebi moći da obezbijedim pristojnu zaradu. To je i poruka mojim sunarodnicima Romima – da se, kad god mogu, prihvate zanata”, kaže. „Znam posao, imam alat, imam mušterije, preostalo mi je samo da zasučem rukave i radim”. Zasukao ih je, ne štedi se majstor Fadil.

Elvis BERIŠA

Komentari

OKO NAS

NA PUTEVIMA NAJČEŠĆE STRADAJU ZAŠTIĆENE VRSTE GMIZAVACA, VODOZEMCI, MANJI SISARI…: Zakon postoji, ali se ne primjenjuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prizor zgaženih životinja (kornjača, zmija, guštera…) na magistralama širom Crne Gore nije neuobičajen, ali odgovara na pitanje koliko čovjek, u vremenu kad podređuje prirodu svojim interesima, brine o životima drugih bića. Od donošenja Pravilnika o mjerama zaštite i načinu održavanja prelaza za divlje životinje do prve primjene prošlo je više od deceniju

 

Na starom putu od Podgorice ka Danilovgradu na svakih par metara leže leševi raznih gmizavaca. Zmija, kornjača, guštera… Zgaženi. Taj prizor odgovara na pitanje koliko čovjek, u vremenu kad podređuje prirodu svojim interesima, brine o životima drugih bića.

„Svakodnevno veliki broj gmizavaca, pored toga što ih čovjek namjerno ubija, kao recimo zmije, stradaju i na putevima, i te brojke uopše nijesu zanemarljive. U najvećem broju to budu još i vodozemci i sitniji sisari”, kaže za Monitor biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE) Andrijana Mićanović.

Prema njenim riječima, ako put prolazi pored nekog vodenog staništa (bara, močvara, rijeka), tada su najčešće žrtve vodeni ili poluvodeni organizmi kao što su barska kornjača ili zmija ribarica. Ukoliko prolazi kroz šumu, šikaru ili neko suvo stanište, kao što su putevi u okolini Danilovgrada – šumska kornjača ili dosta često leopard smuk koji živi u suvim staništima.

Mnoge od ovih vrsta štiti zakon, a brojna područja u Crnoj Gori su, upravo zbog njih, takođe zaštićena. „Na putevima koji prolaze kroz takva područja strada i najviše vrsta. Iako uglavnom žrtve budu vrste kojih najviše ima, to, naravno, ne mora uvijek da bude slučaj”, ističe Mićanović.

Jedan od načina da se izbjegne ljudska nemarnost pri izgradnji saobraćajnica je izrada studija o uticaju na okolinu. Neke od mjera predviđaju gradnju kanala, ekoloških mostova, prolaza i prelaza, tunela, propusnih cijevi, jarkova, sigurnosnih i usmjeravajućih objekata, ribljih staza, liftova, vijadukata… koji bi životinjama osigurali bezbjedno kretanje.

I pored toga što je Crna Gora donijela Pravilnik o mjerama zaštite i načinu održavanja prelaza za divlje životinje još 2010. godine, na osnovu Zakona o zaštiti prirode, nadležni uglavnom izbjegavaju da prave takve objekte. Razlog je – njihova izgradnja je vrlo skupa.

Pravilnikom je propisano kako bi prelazi za vodozemce i gmizavce trebalo da izgledaju – kao tuneli sa usmjerivačima kretanja ka otvoru na oba kraja.

Od njegovog donošenja do prve primjene prošlo je više od deceniju. Zahvaljujući aktivnosti Crnogorskog društva ekologa, eko-prelazi, njih pet, napravljeni su prilikom rekonstrukcije bulevara Podgorica–Danilovgrad za divlje životinje iz obližnjeg Parka prirode Rijeka Zeta. Radovi na toj saobraćajnici počeli su u julu 2020. godine, ali još nijesu završeni. Na tom području je rađeno prvo detaljnije istraživanje o uticaju saobražaja na životinje. ,,Prema njemu, na svaki kilometar puta godišnje ima oko 100 zgaženih žaba, zmija, guštera, kornjača, ptica, ježeva, kuna, lisica i zečeva. Iako je Crna Gora zakonom regulisala ovo pitanje, on se ne primjenjuje u punoj mjeri, jer se obično na ove propuste gleda kao na nepotrebni trošak koji se na sve načine pokušava izbjeći”, objašnjava Mićanović.

„Kod nas se izbjegava sve što ima veze da održivim životom. Održivost nije samo – daj da posadim drvo da imam ‘lad. Održivost je kad o svakom životu vodiš računa, jer znaš da sve ima svoju ulogu u prirodi”, kaže za Monitor jedna je od volonterki Ekopatriotizma, inicijative kroz koju je sproveden veliki broj akcija čišćenja u Crnoj Gori, Ivana Čogurić.

Kako ističe – operisani smo od logike. ,,Ona je postala samo predmet izučavanja u visokom školstvu. Možda kada bi izgradnja pješačkih prelaza za životinje bila ilegalna i kada bi npr. rakuni mogli da naplate prolaz kroz isti, onda bi sigurno ta priča zaživjela”.

Susret sa terenom je, prema riječima Čogurićke, susret sa realnom slikom Crne Gore. „Nijesam imala previše prilika da se sretnem sa uginulim gmizavcma po našim putevima, ali nam zato krznenih životinja ne nedostaje. Bezobzirnost ima jake korijene u našem društvu. Nijesu samo lisice, vjeverice, psi ili mačke najviše pogođeni prelaskom s jedne strane puta na drugu, već i čovjek kao vrsta, jer ne može ostati imun na to”.

Zbog svega ovoga, važno je da u projektovanju puteva ili nekih drugih projekata učestvuju različite struke – od inženjera do biologa.

Gmizavci su, inače, jedan od najvažnijih činilaca lanca ishrane u nekom ekosistemu. Uređuju brojnost insekata i glodara, smanjuju širenje zaraznih bolesti, sprečavaju širenje parazita u baštama i voćnjacima… Crna Gora se, inače, može pohvaliti raznovrsnošću vrsta – od morskih do visokoplaninskih gmizavaca. Za sada je opisano njih 38, zajedno sa dvije intrudukovane vrste, koje su tu dospjele čovječjom aktivnošću – namjerno ili slučajno. Nacionalnim zakonodavstvom u Crnoj Gori zaštićeno je njih 26.

No, zato na nivou države još uvijek nema prepoznatih ključnih staništa za vrste, pa ni za gmizavce. „Postoje vrijedna i staništa od visoke vrijednosti (nacionalni parkovi, na primjer), ali za specifične vrste nijesu prepoznata staništa koja postoje i mimo zaštićenih područja i koja bi trebala biti izuzeta prilikom planiranja korišćenja nekog prostora. To je jedan od zadataka uspostavljnaja ekološke mreže Natura 2000, na čemu Crna Gora trenutno radi i čiji je cilj dugoročna zaštita važnih vrsta i njihovih staništa”, objašnjava Mićanović.

Natura 2000 stupa na snagu tek kada Crna Gora uđe u Evropsku uniju (EU). Zbog toga, Crnogorsko društvo ekologa predlaže uspostavljanje nacionalne ekološke mreže, EMERALD, po uzoru na brojne evropske države, koji se uspostavlja po veoma sličnom principu kao Natura 2000. To je, kako zaključuje biološkinja CDE-a, idealan način da sačuvamo vrijedne vrste i njihova staništa dok Crna Gora ne postane članica EU.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA MOJKOVAČKE VLASTI: Hoće li morati ispočetka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odbornici SNP-a niti dolaze na sjednice SO Mojkovac nit’ govore o tome šta im smeta kod koalicionih partenera sa kojima su na vlasti. Bitne odluke od kojih zavisi  kvalitet života u tom gradu čekaju na dogovor vlasti. Ili rasplet aktuelne krize na neki drugi način

 

Razgovori kojima je trebalo da počne rješavanje krize vlasti u Mojkovcu  još nijesu  ni zakazani.

Socijalistička narodna partija (SNP), koja je, u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, dio vlasti u tom gradu, bojkotovala je dvije sjednice Skupštine opštine (SO). Mojkovački parlament čine 14 odbornika koalicije koju je predvodila Demokratska partija socijalista (ostali u opoziciji), osim koalicije Za budućnost Mojkovca, četiri Demokrata, po dva iz Građanskog pokreta URA i koalicije Ne damo Mojkovac i jedan iz Ujedinjene Crne Gore. Nedolaskom dva, od tri, odbornika SNP-a i uz odstustvo opozicionih odbornika DPS-a, nije bilo moguće obezbijediti kvorum za odžavanje sjednice dva puta, tokom aprila. Zbog toga se, za sada, o zakazivanju nove ne razmišlja.

Iz SNP, navodno, koalicionim partnerima ne saopštavaju čime su nezadovoljni.  Zvanično, šturo i neprecizno  objašnjenje SNP-a  za nedolazak na sjednicu lokalnog parlamenta je „da se mora pažljivo napraviti potpuni koncept i strategija daljeg djelovanja i razvoja i zajednički pristupiti realizaciji tih programa”. Kažu i da „neće po automatizmu glasati sve što dođe kao predlog od izvršne vlasti u tom gradu“.  I demantuju  „insinuacije da će SNP, u Mojkovcu,  sarađivati sa bilo kim,  mimo postojeće koalicije”.

Konačno, najavljuju da će „dalje saradnja unutar kolaicije na vlasti zavisiti  od konstruktivnog pristupa koalicionih partnera”. Šta je bilo do sada nekonstruktivno, u SNP-u, za sada nijesu spremni da podijele sa javnošću. „Nije za novine“, odogovaraju iz te stranke na pitanja o tome čime su ih naljutili koalicioni partneri.

Predsjednik SO Marko Janketić (Demokrate)  je Monitoru kazao da ne zna kada će moći zakazati dva puta odlaganu sjednicu. Podsjeća da za to, prema poslovniku, još ima vremena, ali da bi, kako kaže, „dobro bilo da se nesporazumi rješavaju što prije“. Pomaka u razgovorima sa SNP-om, u odnosu na minuli mjesec, međutim, nema.

„Još nije bilo razgovora sa SNP-om, iako je trebalo da se sastanemo minule sedmice. Pomaka nema, pa, nažalost, ništa novo ne mogu reći.  Mislim da bi trebalo prvo da se stavari riješe u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, pa onda da se razgovora i na nivou vladajuće kaolicije u Mojkovcu. Ni dalje nemam jasno saopšten razlog SNP-a za bojkot sjednica SO“, tvrdi Janketić.

Razgovore u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, kako kažu u DF-u,  očekuju ubrzo. No, ista očekivanja imali su i sredinom aprila.  Kako  su nezvanično rekli, ni njima, do sad,  SNP  nije jasno saopštio  šta im se ne dopada u načinu rada  nove  mojkovačke vlasti. ,,Tačne razloge nedolaska odbornika SNP-a na sjednice SO ćemo vrlo brzo saznati. Predstoje nam razgovori, a sigurna sam i dogovor. To dugujemo građanima Mojkovca. Najvažnije je istaći da nije riječ o borbi za fotelje”, kazao je šef odborničkog kluba DF-a Radovan Vidojević, prije nekoliko sedmica.

Vidojević je tada bio siguran da ,,SNP neće sarađivati s bilo kim izvan vladajće koalicije”.  U to su u DF-u, kažu, sigurni i sada.

Iz GP URA, koja je dio vladajuće koalicije, kažu da koalicija Za budućnost Mojkovca treba što prije da kaže „ako više ne nastupaju zajedno ili da hitno riješe unutarkoalicione probleme“. Potpredjednik Opštine i predsjednik Opštinskog odbora (OO) GP  URA Ivan Ašanin  objašnjava „da Mojkovac ne može da čeka i da se ne smije dozvoliti  prolongiranje rješavanja problema“.

„SNP  mora da se izjasni. Pozivam ih, ukoliko ne žele dalje sa DF-om, sa kojim su bili u predizbornoj koaliciji, neka obore vlast. Zamolio sam predsjednika SO na posljednjem kolegijumu da zakaže sjednicu, pa ako SNP ne želi dalje da podržava vlast, neka se lokalna uprava formira kako ko misli da treba“, kaže Ašanin za Monitor. „Mojkovac ne može da čeka, postoje odluke koje treba hitno usvajti jer se tiču razvoja grada. To su odluke koje se odnose na ski-centar, uređenje grada, adaptaciju zgrada… Ovdje građevinska sezona traje dva-tri mjeseca i  luksuz je dozvoliti da se trenutna kriza nastavlja“.

On podsjeća da su se na prvom sastanku oko formiranja vlasti iz SNP složili da, u pregovorima, nastupaju sa DF-om kao zajednički subjekat. Potom je iz te koalicije izabran i predsjednik Opštine  Vesko Delić. Da su odvojeno nastupali, kaže Ašani, ne bi im pripalo mjesto prvog čovjeka izvršne lokalne vlasti.

„O daljim potezima svi treba da odluče vrlo brzo. URA je dala puni doprinos efkasnosti pri formiranju vlasti i slanju  DPS u opoziciju.  Na tim osnovama ostajemo i nijesno  nikad bili izvor problema.  Uvijek smo nudili rješenja, a nadam se da će tako biti i sada, to jest, da će, zarad dobra grada, i ova kriza biti prevaziđena. Ne želim da ostavljamo utisak da su mojkovačkoj vlasti bitnije fotelje, nego razvojni projekti“, kaže Ašanin.

On je pozvao SNP da dođe na sjednicu, kako bi se, „usvojile bitne odluke za grad“. Poslije toga, kaže, kako ko želi. Ašanin poručuje i da „državne teme ne treba da opterećuju lokalni nivo i da, eventualne, opstrukcije pojedinih konstituenta lokalne vlasti mogu značiti izgubljenu cijelu godinu za Mojkovac“.

SNP nema loše namjere, smatraju u koaliciji Ne damo Mojkovac. Oni su optimisti i očekuju da će razgovorima sve biti riješeno. Iz tog političkog subjekta podsjećaju da je cilj svim u aktuelnoj lokalnoj vlasti bila promjena stanja u tom gradu „za 180 stepeni“.

Promjena je samo na gore od kada je došla nova vlast, tvrde u DPS-u. Iz stranke su Monitoru kazali da je, tenutno, u Mojkovcu na snazi partijsko zapošljavanje, ali i prilagođavanje statuta i sistematizacija partijskim kadrovima vladajuće koalicije. Ocjenjuju da bi to mogao biti i aktuelni  „kamen spoticanja u vladajućoj koaliciji“.

„Obećavali su mnogo. Ništa od toga niejsmo vidjeli. Obećavali su da će na funkcijama biti kompetentni ljudi i da će kadrovski ojačati lokalnu upravu. Sada svjedočimo prilagođavanja statuta  i sistematizacija. No, građani će, na kraju, dati svoj sud o tome“, kažu u DPS-u.

Na dnevnom redu dva puta otkazane sjednice SO su odluke o konstatovanju prestanka mandata dosadašnjem i imenovanju novog v. d. sekretara SO, te o pokretanju postupka za izmjene i dopune Statuta Opštine, zatim predlog Programa rada SO za ovu godinu… Pred odbornicima je  trebalo da bude finansijski izvještaj o radu JU Centar za kulturu Nenad Rakočević za prošlu, kao i odluke o davanju saglasnosti na plan i program te ustanove za ovu godinu. Slične izvještaje, programe i planove trebalo bi da podnese i JU Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju.

Na ,,pomirenje” odbornika  čeka  još mnogo  bitnih odluka,  čije sprovođenje, kažu u izvšrnoj vlasti, treba da popravi kvalitet života Mojkovčana.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HIDROENERGIJA NE ODUSTAJE OD KALUDARSKE RIJEKE: Male elektrane veliki problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

U selu Kaludra kažu da su vlasnici Hidroenergije obećavali brda i doline, ali da je lokalno stanovništvo uvidjelo da od toga neće biti ništa. ,,Mi imamo primjer susjednog sela Šekular, gdje je potpuno devastirana priroda i napravljena velika ekološka šteta, a mještani nemaju nikakve koristi”

 

Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata raskinula deset ugovora o koncesijama za izgradnju malih hidrolektrana, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, ali među njima nije ona na beranskoj rijeci Kaludarska, gdje je vlasnik kompanija Hidroenergija Montenegro.

Osim Kaludarske rijeke u Beranama, izgradnja preostalih mHE predviđena je, između ostalih, i na vodotocima Bjelojevićka i Štitarica. Tako se nije ostvarilo obećanje bivšeg premijera iz njegovog ekspozea sa početka mandata, kada je najavio da će Vlada na čijem je čelu izvršiti reviziju i preispitivanje svih koncesionih ugovora i donijeti deklaraciju o trajnoj zabrani izgradnje malih elektrana na crnogorskim vodotocima.

Vlasnici Hidroenergije su Oleg Obradović i Ranko Radović. Obradović preko Hemere ima 40 odsto udjela, a Radović 60 odsto udjela. Radović je tih 60 odsto udjela otkupio od Ranka Ubovića i Aleksandra Mijajlovića, vlasnika kompanije Bemaks. Prije toga je bio njihov izvršni direktor u Hidroenergiji Montenegro.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine, dok je DPS bio na vlasti u ovoj sjevernoj opštini. Obradović je tada došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Kasnije se ispostavilo da, prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni opštine Andrijevica i Plav, nikada nijesu upisane kao suvlasnici Hidroenergije.

Ove tri opštine trebalo je da budu vlasnici deset odsto akcija, i da taj „kolač“ dijele proporcionalno učešću i broju hidrocentrala na svojoj teritoriji, ali su na kraju, nikada objašnjenim akrobacijama u Centralnom registru, ostali bez ičega.

Mediji su prenijeli da je plan Hidroenergije bio da  izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija bila je procijenjena na 28 miliona eura. Tada je saopšteno da je Hidroenergija Montenegro koncesije dobila na 27 godina.

Sve odobrene lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici. Onda se doznalo da je u taj plan naknadno uključeno još sedam malih elektrana na vodotoku Kaludarske rijeke.

,,Time bi praktično čitava rijeka bila u cijevima. Vodozahvat posljednje hidrocentrale bi bio kod manastira Ćelije, a mašinsko postrojenje dolje kod Djevojačkog krša. Na tom potezu je svuda državno zemljište i zato su mislili da će im to lako proći. Naravno da mi ne bi to dozvolili. Naš manastir i njegova okolina bi bili devastirani”, kažu u MZ Kaludra.

Kada se radi o gradnji mHE na Kaludarskoj rijeci, valjalo bi se prisjetiti da je Vlada premijera Duška Markovića ugrabila i samo desetak dana prije glasanja o novoj Vladi ovlastila ministarku ekonomije Dragicu Sekulić da potpiše ugovor kojim se za dvije godine produžava koncesija Hidroenergiji za izgradnju i korišćenje malih hidroelektrana na tom vodotoku.

U zahtjevu za produženje koncesije navedeno je kako početak gradnje mHE na Kaludarskoj rijeci može posljedično izazvati zatvaranje lokalnog saobraćajnog puta, te otežati funkcionisanje mještanima Кaludre, a što je stvorilo potrebu da se postigne dogovor sa mještanima oko nastavka realizacije projekta. Markovićeva Vlada je odlučila da novim ugovorom koncesija od 30 godina počinje od 7. maja 2016. godine, što znači da Hidroenergija ima koncesiju do 2046. godine. Prvobitnim ugovorom koncesija bi istekla 2044. godine.

U selu Kaludra kažu da su vlasnici Hidroenergije obećavali brda i doline, ali da je lokalno stanovništvo uvidjelo da od toga neće biti ništa. ,,Mi imamo primjer susjednog sela Šekular, gdje je potpuno devastirana priroda i napravljena velika ekološka šteta, a mještani nemaju nikakve koristi. Nama je jasno da se radi samo o bogaćenju nekoliko ljudi koji su vlasnici te kompanije”, kažu mještani.

Prema njihovim riječima u Šekularu nije zapošljen niko od lokalnog stanovništva, ko nije već riješio svoj radni status. ,,I nama su pričali da će zaposliti ljude, da će smanjiti nezaposlenost. A mi znamo dobro kako su to uradili kod komšija. Tamo su zaposlili kao čuvare nekoliko penzionera ili mlađih ljudi koji imaju regulisan status invalida na birou rada i riješeno to pitanje, tako da ne moraju da ih osiguravaju”.

Hidroenergija je ranije potpuno devastirala korito Šekularske rijeke, a potom i Bistrice. U tim dvjema rijekama više nema ribljeg fonda. Kanjonom Bistrice prolazi novi regionalni put od Berana prema Kolašinu, u čiji trup je kompanija Bemaks, koja je o državnom trošku izvodila radove, ugradila kilometre cijevi za potrebe malih elektrana. To je bilo u vrijeme kada su eksplozivom oštetili vodovodne cijevi i kada je otrovano više hiljada građana Berana. Zbog toga niko nikada nije odgovarao.

Sada ne odustaju od gradnje malih hidroelektrana na Kaludarskoj rijeci. Tome se, osim lokalnog stanovništva, posebno protive mali preduzetnici koji u kanjonu ove prelijepe planinske rijeke grade etno naselja i ugostiteljske objekte.

                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo