Povežite se sa nama

OKO NAS

Dvostruka diskriminacija

Objavljeno prije

na

Ukoliko zaposleni zavisnik od droge odluči da se liječi, ljekari ga iz humanih razloga ne zavode pod šifrom F11 (zavisnost od PAS), već pod takozvanim uslužnim šiframa – šizofrenije, paranoje, depresije i slično, jer mu u protivnom bolovanje neće biti plaćeno.

To je najočigledniji vid diskriminacije kojem su izloženi zavisnici u Crnoj Gori. Na taj apsurd u Zakonu o zdravstvenom osiguranju ukazali su iz NVO 4 Life povodom Dana ljudskih prava (10. decembra). Tim zakonom zavisnicima od alkohola, heroina, kokaina, marihuane i tableta uskraćeno je pravo na naknadu za vrijeme bolovanja. Iako je taj zakon donesen prije više od pet godina, niko ranije nije upozorio na to da i zavisnici imaju prava kao i ostali građani.

„Zavisnici koji su u radnom odnosu teže se odlučuju na liječenje, jer onda ostaju bez novčanih sredstava. Sa druge strane, postoje lažne šifre pod kojima se zavode zavisnici kako ne bi ostali bez naknade dok su na bolovanju. Taj problem se negativno održava na formiranje registra zavisnika u Crnoj Gori, jer dobijamo nerealnu sliku o broju korisnika droga na nacionalnom nivou”, objašnjava u razgovoru za Monitor programski direktor NVO 4 Life Milena Mijović.

U Crnoj Gori ne postoji registar zavisnika. Procjenjuje se da ima oko 12.000 narkomana, a Crna Gora je i dalje važno tranziciono područje za krijumčarenje droge prema zapadnoevropskim zemljama. O tome svjedoče i česte zapljene droge na graničnim prelazima.

Milena Mijović kaže da su iz 4 Life više puta skretali pažnju na to da su zavisnici diskriminisani Zakonom o zdravstvenom osiguranju, ali niko od nadležnih nije ništa preduzeo da se situacija promijeni. Taj zakon je, kaže, u koliziji i sa Ustavom i Zakonom o radu, jer oni jasno propisuje zabranu diskriminacije po svim osnovama.

,,Zakon o zdravstvenom osiguranju propisuje da naknada zarade osiguraniku ne pripada u slučaju da je spriječenost za rad prouzrokovana dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci. Pošto Crna Gora priznaje i formira politike droga prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, po kojoj je narkomanija okarakterisana kao bolest, postavlja se pitanje zašto se nekome ko je bolestan ne daje naknada za bolovanje, odnosno vrijeme koje je potrebno za tretman bolesti”, pita se Mijović.

Izvršni direktor NVO Preporod Jovan Bulajić nedavno je kazao da uskraćivanje zarade zavisnicima koji su na liječenju predstavlja brutalan vid diskriminacije koji vodi do stigmatizacije te populacije.

Nakon izlječenja, mali broj bivših narkomana uspije da se zaposli. NVO 4 Life, koja se bavi resocijalizacijom zavisnika, za četiri godine postojanja uspjela je da nađe zaposlenje za svega petoricu bivših zavisnika i to u NVO sektoru i privatnim firmama.

U toj organizaciji ističu da predrasude i žigosanje zavisnika prate na svakom koraku u pokušaju da se ponovo uključe u društveni život, formiraju porodice i nađu zaposlenje, pa je neophodno da država sistemski obezbijedi programe za njihovu reintegraciju. Država treba, prema njihovom mišljenju, da sistemski obezbijedi programe za reintegraciju bivših korisnika droga, programe doedukacija, osposobljavanja za razna zanimanja kao i programe zapošljavanja. On tvrdi da u crnogorskom društvu nijesu dobrodošle čak ni osobe koje su se izliječile, formirale porodicu i nastavile normalan život, jer ih prate predrasude.

„Pojedini od naših članova uspijevali su da se zaposle, ali čim poslodavci saznaju za njihov problem, nađu način da im daju otkaz”, kaže Mijović.

Naravno, postoji i niz primjera da su zavisnici naišli na toleranciju i podršku kolega i poslodavaca.

Crnoj Gori bi, kažu oni koji se bave ovom problematikom, dobrodošao kvalitetan program reintegracije, zapošljavanja ili osposobljavanja liječenih zavisnika, kakve sebi mogu da priušte bogate evropske države.

NVO 4 Life uputila je u julu inicijativu ministru rada i socijalnog staranja Predragu Boškoviću da se zavisnicima od narkotika obezbijedi besplatan tretman rehabilitacije i resocijalizacije. Razlog za inicijativu je, kako su saopštili, namjera da zavisnici imaju ravnopravan status kao i ostali građani i neometan pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti.

,,To što se u dokumentima navodi kao ‘liječenje’ je u stvari prvi dio procesa neophodnog za adekvatno tretiranje bolesti zavisnosti od droga i tiče se uspostavljanja apstinencije medikamentima i to najduže 21 dan. Taj početni dio tretmana je nedovoljan da bi se jedna osoba koja ima problem bolesti zavisnosti mogla smatrati uspješno izliječenom”, piše u inicijativi.

Nakon te faze neophodno je nastaviti sa sljedećim fazama – rehabilitacijom i resocijalizacijom, kao i pružanjem pomoći pri socijalnoj reintegraciji koja najčešće traje od jednu do dvije godine. ,,Tek tada se možemo nadati da je neko ko je imao problem zavisnosti od droga spreman nastaviti život bez njih”, navodi se u inicijativi.

U NVO 4 Life svjesni su teške ekonomske situacije u kojoj se nalazi Crna Gora, ali su dobro upoznati i sa još težom finansijskom situacijom porodica čiji su članovi zavisnici.

,,Plaćanje rehabilitovanja i resocijalizovanja za većinu njih nepremostiva je prepreka. Smatramo da je i to, uz ostale, jedan od glavnih razloga malog broja onih koji se javljaju za pomoć u Javnu ustanovu za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju zavisnika od psihoaktivnih supstanci ‘Podgorica'”, piše u inicijativi.

Milena Mijović kaže da za besplatnu rehabilitaciju i resocijalizaciju zavisnika od droga nisu potrebne dodatne finansije, izuzev onih koje se već na godišnjem nivou izdavaju za te namjene. Kao argument za ovu tvrdnju navodi primjer kako je to riješeno u Hrvatskoj. Svakom zavisniku koji želi da krene u program odvikavanja od droga, država Hrvatska to omogućava besplatno, sa istim budžetom kao i Crna Gora.

Adekvatna priprema i tretman zatvorenika i zavisnika od droga još dok su u ustanovama, ključni su za njihovu resocijalizaciju i reintegraciju u društvo. Više naših izvora tvrdi da poslodavci ne vjeruju bivšim zavisnicima. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi se oko tridesetak korisnika psihoaktivnih supstanci, i oni se najteže zapošljavaju.

U Centru za rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika droga „Kakaricka gora” oko 90 odsto štićenika čine zavisnici od droga. Direktor te ustanove Ljubinko Kaluđerović kaže da je „najskuplji” zavisnik onaj koji je u aktivnoj fazi i na ulici. ,,On košta državu sedam do deset puta više nego čovjek u bilo kom obliku tretmana”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo