Povežite se sa nama

OKO NAS

Čekamo pomoć države

Objavljeno prije

na

Još nije pronađen napadač na Behiju Ramović, koja je nakon protesta protiv ugovorenih brakova, kamenovana ispred svoje kuće, podsjeća na početku razgovora za Monitor Fatima Naza, aktivistkinja Centra za romske inicijative (CRI). ,,To nije dobro jer može poslati ohrabrujuću poruku drugim nasilnicima da nekažnjeno mogu napasti sve one koje se bore za iskorjenjavanje dječijih brakova”, poručuje Naza, dodajući da ih ni kamenice ne mogu spriječiti na putu ka osvajanju slobode.

U cilju smanjenja prakse ugovorenih brakova kroz primjenu zakonskih mehanizama CRI je u saradnji sa ženskom RAE mrežom PRVA i Institutom socijalne inkluzije, 29. novembra prošle godine, organizovao marš za prava romskih i egipćanskih djevojčica sa porukom Zaštitite me!

Na maršu su učestvovale oko 90 romskih i egipćanskih žena i djevojčica, mladih romskih i egipćanskih aktivista i studenata, kao i romske i neromske nevladine organizacije.

Naza napominje da je to bio prvi protest u Crnoj Gori gdje su žene, koje su bile žrtve nasilja i ugovorenih brakova, skupile hrabrost i digle svoj glas ispričajući svoje životne priče iz kojih je bilo lako zaključiti da su im kršena osnovna ljudska prava. Zbog toga su na protestu od Vlade zatražile da se zakoni primjene kako se takvi slučajevi ne bi ignorisali.

,,Digla se prašina i napokon se čuo i glas Romkinja. Međutim, iako smo pokrenule tabu temu u romskoj i egipćanskoj zajednici i u javnosti progovorile o dječijim brakovima, nijedna institucija nije preduzela ništa konkretno po tom pitanju”, kaže Naza.

,,Nije lako srušiti predrasude i promijeniti neke običaje i tradiciju koja se dugo godina njeguje u našoj zajednici. Ipak prepoznate kao neko ko želi napredak i dobrobit zajednici”. To je pozitivna strana koja ih, kako kaže, ohrabruje da itekako nastave borbu za ravnopravnost Romkinja.

,,Ugovoreni brakovi u romskoj i egipćanskoj zajednici su još uvijek dio svakodnevice”, kaže Naza. Predstavljaju jedan od, kako kaže, najdrastičnijih oblika kršenja ljudskih prava. Zato je CRI u septembru prošle godine pokrenuo projekat „Akcija protiv ranih i prisilnih brakova u romskoj i egipćanskoj zajednici”. Projekat je podržala Američka ambasada u Podgorici, a trajao je do januara ove godine.

CRI se od osnivanja 2004. godine zalaže za aktivan doprinos poboljšanju položaja žena i djece romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori. ,,Za ostvarivanje tog cilja imamo dosta prepreka. Između ostalog tu je i pravni okvir”, kaže Naza. Njena vizija je emancipovanje Romkinja u ravnopravnom i tolerantnom društvu.

Naza smatra da se romska zajednica sporo mijenja na bolje. ,,Nerijetko stičemo utisak da sav uloženi trud, a radile smo mnogo, nije dao i adekvatne rezultate”, kaže , dodajući da ih to neće spriječiti na putu ka ispunjavanju njihovih ciljeva.

,,Uslijed jakog patrijarhata i privrženosti negativnim aspektima tradicije koji vladaju unutar romske zajednice ženska i dječija prava višestruko su ugrožena. Najčešće se krše dječja prava kada roditelji ispisuju žensku djecu iz redovnog osnovnog obrazovanja, obično u četvrtom i petom razredu, kako bi ih pripremili za brak”, objašnjava Naza

Postoje i oni kojima se njihov rad i borba za ravnopravnost ne sviđa. ,,Tu su, na žalost, najglasniji pojedini romski lideri koji veoma glasno štite negativne običaje, iako bi bilo logično da se bore za zaštitu i prava djevojčica i žena. Tu su i stariji članovi iz zajednice koji prisiljavaju svoje djevojčice da se udaju putem ugovorenog braka i za to uzimaju novac. Oni se od nas na neki način plaše, jer znaju da će CRI pružiti otpor negativnim običajima i da će takve slučajeve prijaviti nadležnim službama”, kaže ova aktivistkinja.

Smatra da ne postoji suštinska volja Vlade da podrži državne sigurne kuće za žrtve nasilja, a ona vjeruje da bi se time znatno smanjilo nasilje nad Romkinjama, a i ostalim žrtvama koje trpe porodično nasilje. ,,Pored zakonodavnog okvira koji je usklađen sa međunarodnim standardima, postoje i zakonska rješenja i strateški dokumenti koji treba da osiguraju bolji položaj žena u Crnoj Gori, a od kojih mnogi egzistiraju samo na papiru, bez adekvatne primjene u praksi”, obašnjava Naza.

Romkinje i Egipćanke u većini slučajeva ne prijavljuju kada su žrtve nasilja u porodici ili sklapanja dječijih brakova jer ne postoje državne sigurne kuće u kojima bi se, svojom djecom, mogle smjestiti. Zato se i ne usuđuju na ovaj korak, priča ona.

Naza smatra da je pomoć države presudna, ali i podrška romske zajednice, kao i međunarodnih subjekata i svih ljudi dobre volje koji žele bolju i pravedniju državu. Kaže da će u CRI biti zadovoljne ako državne institucije budu radile ono što im zakoni i drugi strateški dokumenti nalažu.

,,Na kraju i Romkinje i Egipćanke moraju skupiti snagu i oduprijeti se nasilju i diskriminaciji kojoj su svakodnevno izložene. Zajedno možemo učiniti da nama ženama kao i djevojčicama život bude bolji, srećniji i prije svega slobodniji”, Poručuje Naza svojim sunarodnicama.

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo