Kada bi u Ulcinju bio otvoren fakultet za ribarstvo, to bi bilo bolje nego što u Crnoj Gori postoji 15 ili 20 fakulteta za menadžment, kaže bivši direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora dr Sreten Mandić. On je, govoreći na konferenciji koja je ove sedmice održana u Ulcinju, naglasio da, na primjer, u Šaskom jezeru živi 16 vrsta poznate ribe i da se može proizvoditi do 80 tona godišnje, a da ne dođe do remećenja njegove ekološke ravnoteže.
Taj stav dijeli i poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić. On tvrdi da je Šasko jezero minijatura Skadarskog jezera, oko jedan odsto njegove veličine, te da ima istu floru i faunu kao najveće jezero na Balkanu. U ovom jezeru, pored ostalih, obitavaju jegulja, morski grgeč i dvije vrste cipola (Mugilus cephalus, Mugilus liza). Cipoli su prisutni i kao odrasle (roditeljske) individue i kao mlađ. Šasko jezero je važno područje za mrijest riba i hranjenje ptica. Tokom plavne sezone pelikani se hrane u plitkoj vodi jezera. Jezero ima veliki značaj za zaštitu ptica i riba, ali zbog svoje prirodne ljepote predstavlja i vrijednu turističku destinaciju.
,,Sada je zapušteno, ni carsko ni spahijsko, svačije i ničije. I što je izuzetno loše, počinje da stari. Jer, kanal koji povezuje jezero sa rijekom Bojanom zatrpan je i nema cirkulacije vode, pa je i ribe sve manje”, upozorava Hodžić i dodaje da je nužno što prije regulisati vodostaj i očistiti kanal. Ali, kako ističe, ne treba ga previše produbiti, jer bi Šasko jezero moglo sasvim iscuriti u Bojanu, odnosno da ostane baruština.
Komercijalna proizvodnja ribe u Šaskom jezeru se može znatno povećati u odnosu na sadašnji nivo. Visokokvalitetna riba, kao što su cipol i jegulja, može imati veliki ekonomski značaj, s obzirom na lokaciju jezera koje se nalazi blizu značajnih turističkih mjesta na Jadranskom moru.
Eksperti navode da postoje idealni uslovi uzgoja ribe na ovom prostoru tokom čitave godine. Preko zime, kada je voda u Jezeru dosta hladna, može se čak uzgajati i losos.
Još veće mogućnosti proizvodnje visokokvalitetne bijele morske ribe pruža ogromni prostor ulcinjske Solane.
,,Tu se mogu gajiti i rakovi, do sto tona godišnje, a da se pri tome nipošto ne remeti proces proizvodnje soli”, navodi Hodžić.
U bazenima Solane registrovane su 23 vrste riba.
Hodžić kaže da bi se, u revitalizovanoj Port Mileni, kanalu koji spaja Bojanu sa morem, a koja je do prije tridesetak godina bila najveće mrijestilište ribe na Mediteranu, mogla uzgajati tzv. staklasta jegulja čiji kilogram na svjetskom tržištu staje preko 500 eura.
Crna Gora je 2006. godine donijela Strategiju razvoja ribarstva, ali ne postoji neka organizacija, institucija ili državni organ koji brinu o razvoju morskog i slatkovodnog ribarstva, pa je stanje u ovoj privrednoj grani mnogo gore nego prije 20 godina. Rezultate naučnih istraživanja Instituta za biologiju mora iz Kotora gotovo niko ne traži, tako da se, nažalost, bez uključivanja države ne može govoriti o primjeni novih tehnologija, razvoju marikulture, održavanju kurseva, školovanju kadrova… Samo je u tom kontekstu možda razumljivo što je posljednjih godina postalo pravilo da spoljnotrgovinski minus samo po ovoj stavki iznosi godišnje oko deset miliona eura!? Za zemlju kao što je Crna Gora, sa svim ovim potencijalima i u ovakvoj ekonomskoj situaciji, ovo je, ipak, nepotreban luksuz. A potrošnja ribe u Crnoj Gori je među najnižima u Evropi (oko 4,5 kg po glavi stanovnika). Cijene ribe su neprirodno visoke i znatno su više od onih u Zapadnoj Evropi.
Ako je činjenica da je riba zdrava hrana i da za njeno uzgajanje postoje izvanredne mogućnosti, onda je možemo i izvoziti. To znači da mnogo više sredstava treba ubuduće ulagati u ribarstvo, jer će se taj novac sigurno vrlo brzo vratiti. Sada je na potezu vlast.
Čarobna okolina
Osnovna vrijednost Šaskog jezera je njegova veličina, kao i karstno područje koje ga okružuje. Ovo područje je potpuno prirodno, posebno padine koje se spuštaju prema jezeru. Jezero i okolina zajedno obrazuju jedinstveni prirodni pejzaž. Jezeru se može prići samo na jednom mjestu, gdje se nalazi bivše vojno ljetnje odmaralište. Danas na tom području radi samo restoran Šas.
Mustafa CANKA