Povežite se sa nama

OKO NAS

Kako ,,upecati” osamdeset tona ribe

Objavljeno prije

na

Kada bi u Ulcinju bio otvoren fakultet za ribarstvo, to bi bilo bolje nego što u Crnoj Gori postoji 15 ili 20 fakulteta za menadžment, kaže bivši direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora dr Sreten Mandić. On je, govoreći na konferenciji koja je ove sedmice održana u Ulcinju, naglasio da, na primjer, u Šaskom jezeru živi 16 vrsta poznate ribe i da se može proizvoditi do 80 tona godišnje, a da ne dođe do remećenja njegove ekološke ravnoteže.

Taj stav dijeli i poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić. On tvrdi da je Šasko jezero minijatura Skadarskog jezera, oko jedan odsto njegove veličine, te da ima istu floru i faunu kao najveće jezero na Balkanu. U ovom jezeru, pored ostalih, obitavaju jegulja, morski grgeč i dvije vrste cipola (Mugilus cephalus, Mugilus liza). Cipoli su prisutni i kao odrasle (roditeljske) individue i kao mlađ. Šasko jezero je važno područje za mrijest riba i hranjenje ptica. Tokom plavne sezone pelikani se hrane u plitkoj vodi jezera. Jezero ima veliki značaj za zaštitu ptica i riba, ali zbog svoje prirodne ljepote predstavlja i vrijednu turističku destinaciju.

,,Sada je zapušteno, ni carsko ni spahijsko, svačije i ničije. I što je izuzetno loše, počinje da stari. Jer, kanal koji povezuje jezero sa rijekom Bojanom zatrpan je i nema cirkulacije vode, pa je i ribe sve manje”, upozorava Hodžić i dodaje da je nužno što prije regulisati vodostaj i očistiti kanal. Ali, kako ističe, ne treba ga previše produbiti, jer bi Šasko jezero moglo sasvim iscuriti u Bojanu, odnosno da ostane baruština.

Komercijalna proizvodnja ribe u Šaskom jezeru se može znatno povećati u odnosu na sadašnji nivo. Visokokvalitetna riba, kao što su cipol i jegulja, može imati veliki ekonomski značaj, s obzirom na lokaciju jezera koje se nalazi blizu značajnih turističkih mjesta na Jadranskom moru.

Eksperti navode da postoje idealni uslovi uzgoja ribe na ovom prostoru tokom čitave godine. Preko zime, kada je voda u Jezeru dosta hladna, može se čak uzgajati i losos.

Još veće mogućnosti proizvodnje visokokvalitetne bijele morske ribe pruža ogromni prostor ulcinjske Solane.

,,Tu se mogu gajiti i rakovi, do sto tona godišnje, a da se pri tome nipošto ne remeti proces proizvodnje soli”, navodi Hodžić.

U bazenima Solane registrovane su 23 vrste riba.

Hodžić kaže da bi se, u revitalizovanoj Port Mileni, kanalu koji spaja Bojanu sa morem, a koja je do prije tridesetak godina bila najveće mrijestilište ribe na Mediteranu, mogla uzgajati tzv. staklasta jegulja čiji kilogram na svjetskom tržištu staje preko 500 eura.

Crna Gora je 2006. godine donijela Strategiju razvoja ribarstva, ali ne postoji neka organizacija, institucija ili državni organ koji brinu o razvoju morskog i slatkovodnog ribarstva, pa je stanje u ovoj privrednoj grani mnogo gore nego prije 20 godina. Rezultate naučnih istraživanja Instituta za biologiju mora iz Kotora gotovo niko ne traži, tako da se, nažalost, bez uključivanja države ne može govoriti o primjeni novih tehnologija, razvoju marikulture, održavanju kurseva, školovanju kadrova… Samo je u tom kontekstu možda razumljivo što je posljednjih godina postalo pravilo da spoljnotrgovinski minus samo po ovoj stavki iznosi godišnje oko deset miliona eura!? Za zemlju kao što je Crna Gora, sa svim ovim potencijalima i u ovakvoj ekonomskoj situaciji, ovo je, ipak, nepotreban luksuz. A potrošnja ribe u Crnoj Gori je među najnižima u Evropi (oko 4,5 kg po glavi stanovnika). Cijene ribe su neprirodno visoke i znatno su više od onih u Zapadnoj Evropi.

Ako je činjenica da je riba zdrava hrana i da za njeno uzgajanje postoje izvanredne mogućnosti, onda je možemo i izvoziti. To znači da mnogo više sredstava treba ubuduće ulagati u ribarstvo, jer će se taj novac sigurno vrlo brzo vratiti. Sada je na potezu vlast.

Čarobna okolina

Osnovna vrijednost Šaskog jezera je njegova veličina, kao i karstno područje koje ga okružuje. Ovo područje je potpuno prirodno, posebno padine koje se spuštaju prema jezeru. Jezero i okolina zajedno obrazuju jedinstveni prirodni pejzaž. Jezeru se može prići samo na jednom mjestu, gdje se nalazi bivše vojno ljetnje odmaralište. Danas na tom području radi samo restoran Šas.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo