Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKI SPORT U 2013.: Ponos i očaj

Objavljeno prije

na

Za najuspješniju mušku nacionalnu selekciju Crnogorski olimpijski komitet (COK) je proglasio vaterpolo reprezentaciju, osvajače srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u vatrepolu u Barseloni. Očekivano, naravno.

Nakon, za vaterpoliste baksuzne 2012. godine, Crnogorske ajkule su se izdigle i poentirale kad je malo ko očekivao. Čitavim tokom vaterpolo mundijala djelovali su stameno i sigurno, a kolektivna katarza sportske nacije već je bila doživljena u četvrtfinalu, u najtežem meču na šampionatu, onom protiv Srbije, najvećeg favorita za zlato. Nije to bilo samo radi mučnog poraza na Olimpijadi godinu dana ranije, već zbog svih socio-kulturološko-nacionalno-itd. okolnosti u kojima meč ove dvije ekipe ne može emocionalno proći kao drugi. Pobijeđena je jedna od najboljih reprezentacija planete, ako ne i najbolja, i samo su nijanse odlučivale ko će ići dalje u borbu za medalju. U polufinalu su naši protiv moćne Italije demonstrirali superiornost, kakva odavno nije viđena, što se završnice velikih takmičenja tiče. Odbrana je funkcionisala besprijekorno, a Italijani su bili toliko satjerani u ćošak da su promašivali čak i ono što bi, činilo se, pogodila trećerazredna ekipa. Koliko su bili moćni u odbrani, pokazuje činjenica da su dojučerašnji šampioni planete do drugog gola čekali skoro 13 minuta, a da je pobjednik odlučen prije odlaska na veliku pauzu!

U finalu su Crnogorci izgubili od bolje ekipe, ali i to za dlaku, uz odbranjen udarac od strane mađarskog golmana u posljednjoj sekundi utakmice. Ispustili smo zlato, ali dobili pravi fajterski tim koji se diže iz mrtvih kad je najpotrebnije.

Ekipa je kao kolektiv djelovala izuzetno jako, a i pojedinačan učinak svakog igrača bio je odličan, međutim, ako bi se morao birati heroj šampionata, to bi svakako bio golman Miloš Šćepanović. Branio je maestralno, podigao i „pumpao” kompletnu reprezentaciju, čak i kada je sve izgledalo izgubljeno, hladnokrvno je rješavao situacije ,,jedan na jedan” i u momentima kada su igrači bili na metar od njega ili bliže. Bio je pravi stub reprezentacije, karijatida na koju su se mogli osloniti naši reprezentativci i upuštati se u borbu sa kolosima svjetskog vaterpola. Za najboljeg sportistu u ovoj godini, ipak, nije proglašen on već kapiten Nikola Janović. Ali tako to bude, po zaslugama. A Nikola ih svakako ima napretek.

Sve radosti što su nam donijeli vaterpolisti, potrli su košarkaši i fudbaleri.

Od sjaja do zvijezda, dobro poznata maksima, i tako često primjenljiva za balkanske prilike meteorskih uspona i još bržih poniranja, pokazala se i ovoga puta na djelu, u slučaju crnogorske fudbalske reprezentacije. Momci i selektor koje smo, krajem prošle godine, dizali u nebesa zbog prvog mjesta na tabeli u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo, kad su iza naše ekipe stajali fudbalski giganti poput Engleske, i kada su zbog pristupa igri svi sa blagonaklonošću gledali na nastupe naše selekcije, završili su na dnu. Ne zbog solidnog trećeg mjesta u teškoj grupi i neodlaska na Mundijal – tamo nisu otišle ni mnogo poznatije i kvalitetnije selekcije – već zbog olako proćerdanog, a s mukom sticanog, kredita i kulta reprezentacije.

Sve što su napravili u prvom dijelu kvalifikacija kada smo ih s pravom glorifikovali, i kad je selektor Branko Brnović držao konce u svojim rukama, rasuto je u tri posljednje utakmice. I mogućnost kvalifikovanja na najveću svjetsku smotru, i kostur reprezentacije, i taktika koja je u pojedinim momentima bila na razini nižerazrednih klubova Južne fudbalske regije. Nismo se kvalifikovali, a kako smo igrali protiv Ukrajine, i još više protiv Moldavije, nismo ni zaslužili.

Kroz kvalifikacije iskristalisao se kostur reprezentacije, ali se i pokazala naša najveća boljka, toliko očigledna u svim sportovima – nedostatak dovoljnog broja igrača jer je baza suviše mala. Kad god bi se neko povrijedio, ili zbog evidentne nediscipline ili grube igre na terenu dobijao kartone, mi smo bili ,,riba na suvom”. Krpio je selektor koliko je mogao, ali kad je sve krenulo nizbrdo, i brod počeo pucati po šavovima protiv Ukrajine, nije više bilo dovoljno zakrpa da bi sve bar naoko bilo pod kontrolom.

Kvalifikacije smo završili sa četiri pobjede, te sa po tri remija i poraza, s tim što smo u četiri posljednja meča (od čega su dva poluvremena protiv Moldavije i jedno protiv Ukrajine među najgorima u istoriji) primili 14 golova, a dali samo tri. Četiri komada u mrežu su nam utrpali Ukrajinci i Englezi, a čak pet – nejaki Moldavci! Onakvu blamažu sa onako lošom igrom kao protiv Moldavije Crna Gora ne pamti. Uz to, kao domaćini, hrabri sokoli nisu dobili nikog osim nejakih amatera iz San Marina.

A sad par riječi o košarci. Ni pobjeda nad Srbijom u posljednjem kolu nije mogla da umanji mučan utisak koji su ostavili crnogorski košarkaši na Evropskom prvenstvu u Sloveniji.

Ispostavilo se, ni naš optimizam, dobrano podgrijavan odličnim rezultatima u kvalifikacijama, ni nade da ćemo pokazati kako nam je mjesto u samom vrhu „gornjeg doma”, nisu imali pokriće. Prizemljeni smo od ne previše jakih ekipa na prvenstvu koje je obilježilo odsustvo većine najboljih igrača, što je trebao da bude motiv više da napravimo nešto veliko. Najgore od svega je što niti jedna od selekcija koje su nas pobijedile nije bila bolja od nas, u većini mečeva sami smo pobijedili sebe, jer je u ključnim trenucima naša reprezentacija ličila na grupu građana izgubljenu u vremenu i prostoru.

Mentalno posrnule igrače nije uspio podići ni trener koga smo u kvalifikacijama kovali u nebesa, ali koji se iz nekoga razloga nije snašao na ovom prvenstvu, često čineći puku neshvatljive poteze. Prvi je svakako bio odricanje usluga Pekovića, jer se pokazalo da se on mogao sačekati, pošto su i Španci čekali svoje NBA zvijezde i na njima bazirali ekipu. Drugi je vađenje iz utakmica igrača kojima je baš tada krenulo ,,da se odmore”. Treći je nedostatak razumijevanja sa Nikolom Vučevićem, koji nije bio ni sjenka sjenke igrača koji je zadavao glavobolju najboljim NBA igračima. Griješio je, promašivao horoge i zicere, davao pogrešne pasove i samo na momente pokazivao o kakvom se centru radi. Razloge za tako nešto treba tražiti i u više nego skromnoj minutaži koju mu je dodjeljivao trener Pavićević, „na kašičicu”, ali i u odnosu njih dvojice. Kad se tome pridoda i činjenica da je Dašić udaljen iz ekipe usred takmičenja, utisak je još mučniji.

I na kraju, rukometašice.

Očekivali smo medalju na Prvenstvu svijeta u Beogradu, skoro sigurno, ali smo pravili račune bez krčmara, ne shvatajući da su nas protivnici odlično pročitali, i da im više nismo iznenađenje.

Poklekli smo protiv Danske već u osmini finala, a kako smo igrali nismo ni zaslužili prolaz, iako je za njega trebao samo djelić sekunde, nekoliko stotinki. Dokazalo se da Kaća Bulatović, zasigurno jedna od najboljih igračica svijeta, ne može sama da igra u napadu, i da, kad ostale zataje, suparnice postave zid koga čak ni ona ne može probiti.

U skoro svakoj od utakmica po nešto nije štimalo. Ili odbrana nije bila na visini zadatka, ili nije bilo dobrog vraćanja iz napada, ili (kao protiv Danske) niko nije mogao da postigne gol. Primali smo lake pogotke, nismo realizovali zicere i samo nam je trenutni bljesak Bulatović, Radičević ili Jovanović dozvoljavao da se odlijepimo na momenat. Nije bilo više Bojane Petrović da stane na loptu, pa je Kaća često šutirala iz očaja, jer je jednostavno morala.

Ako je za utjehu, povećali smo siromašni fond igračica, Sara Vukčević je dobila veću minutažu, a tu su i Bobana Klikovac, Jelena Despotović i Đurđina Malović, na koje treba računati u nekom narednom periodu. Ako se tome pridodaju i pulenke Maje Savić koje će stasati za neku godinu, biće još prilike za radovanje uz Zlatne lavice.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ GREČIN I OPTUŽBE ZA SEKS TRAFIKING: Tužilaštvo nezakonito pribavilo dokaze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudsko vijeće sudije Jovana Jovanovića je na ročištu 15. maja ove godine, nakon dužeg tajnog vijećanja, jednoglasno udovoljilo zahtjevima odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja kao pravno nevaljane dokaze. Time je Više državno tužilaštvo praktično ostalo i bez onako tananih dokaza u ovom slučaju

 

 

Kada su policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti (OB) Tivat upali u Hotel Regent (Ridžent) u Porto Montenegru u ranim satima 31. oktobra 2023. godine, Uprava policije (UP) i Više državno tužilaštvo su se pohvalili da su spasili 18 djevojaka iz kandži seks trafikanata.

Lisice su stavljane Vitaliju Grečinu, vođi navodne kriminalne organizacije i američkom državljaninu ukrajinskog porijekla, Oleksandru Liščinskom, Oleksiju Blahoslavovu (obojica iz Ukrajine) i Bogdanu Petrovu (Ruska Federacija). Od tada se ova četvorka nalazi u pritvoru pod optužbom za trgovinu ljudima jer su vrbovali djevojke “u cilju vršenja seksualne eksploatacije i upotrebe u pornografske svrhe”. Zastupnik optužbe je viša tužiteljka iz Podgorice Ana Kalezić. Suđenje pred Višim sudom je počelo 28. novembra prošle godine nakon maratonskog čekanja da tadašnji predsjednik suda Boris Savić odluči o potvrđivanju ili vraćanju optužnice o čemu je Monitor već pisao. Optužnica je na kraju potvrđena dok je višestruko prekoračenje zakonskog roka od 15 dana riješeno tako što je rješenje antidatirano.

Nijedna od djevojaka u iskazu pred tužiocem i kasnije pred sudskim vijećem kojim predsjedava sudija Jovan Jovanović ne smatra da ju je policija spasila od trgovine ljudima ,već su, tvrde, dobrovoljno došle na foto sesije radi objavljivanja istih na društvenim platformama i eventualno erotskim magazinima. Policija je kod svih djevojaka našla pasoše i znatne količine novca što je neuobičajeno u slučaju prisilnog trafikinga ljudi.

Grečin i Liščinski imaju dugačku istoriju saradnje sa poznatim erotskim magazinom Playboy u kome su više puta objavljivali fotografije za koje sada tužilaštvo tvrdi da su eksplicitne pornografske sadržine. Sudski vještaci koje je angažirala odbrana i čije je saslušavanje zatraženo na suđenju su izjavili da navedeni materijal nije pornografski uz opasku da treba praviti razliku između pornografije i umjetničke erotike. Tužilaštvo bi po prirodi stvari trebalo to znati i bez angažmana vještaka, istaknuto je na glavnom pretresu.

Odbrana optuženih je od početka tvrdila da je Više tužilaštvo “štelovalo” dokaze mimo Zakonika o krivičnom postupku (ZKP). Jedina od navodno 18 spašenih djevojaka koja se pridružila tužilaštvu u gonjenju Grečina je državljanka Izraela M.M. Ona je na glavnom pretresu izjavila da je to uradila “pod pritiskom” nakon šest sati držanja bez prava da se javi porodici, kao da je osumnjičena a ne žrtva. Većina djevojaka (12 od ukupno 18) je predalo prijave protiv policije zbog surovog i nečovječnog ponašanja i zbog oduzimanja novca i ličnih stvari. Katarina Pindak je tužila Crnu Goru i zatražila 1,17 miliona eura naknade materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela od strane policije.

Advokat odbrane Nebojša Golubović je još na kontroli optužnice tražio da se izjava M.M. izuzme iz spisa predmeta, jer je navodno dala saglasnost da se pridruži gonjenju bez prisustva advokata odbrane, protivno zakonu. Spisi predmeta u koje je Monitor imao uvid pokazuju da je saslušanje bez advokata osumnjičenih obavljeno 1. novembra 2023, u periodu od 22h39m do 23h. M.M. je izjavila da joj niko nije preveo šta potpisuje i da joj je rečeno da tek kad potpiše izjavu može da se javi roditeljima. Tvrdi da se ne smatra spašenom od strane crnogorske policije i da joj je Grečin dugogodišnji prijatelj. Slično su potvrdile još nekolike djevojke rekavši da su slobodno došle u Crnu Goru i da su svo vrijeme imale dokumenta i novac kod sebe, i da su se mogle slobodno kretati. Neke od njih su došle sa roditeljima i djecom već nekoliko puta u Crnu Goru i kao dokaz dostavile fotografije iz 2023. i ranijih godina. Odbrana je sudu dostavila i obrasce o saglasnosti svih djevojaka (osim jedne zbog nedostupnosti) za snimanje i korištenje erotskih fotografija koje je profesionalni fotograf Oleksandar Liščinski napravio sa navodno trafikovanim djevojkama tokom fotografskih sesija.

Na pretresu održanom 20. marta ove godine odbrana je ponovila zahtjev da se sudsko vijeće izjasni o zakonitosti zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija i da se eventualno izuzmu kao pravno nevaljan dokaz shodno čl. 84 ZKP-a. Jedan broj zapisnika nije potpisan od okrivljenih niti su im omogućeni službeni tumači tokom pretresa. Odbrana je ponovila zahtjev i 17. aprila uz citiranje relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava koja se tiču prava okrivljenih na odbranu.

Ukazano je i da je dokaz Tužilaštva – Zapisnik o pretresanju računara, mobilnih telefona i drugih elektronskih uređaja od 9. januara 2024.god. takođe nezakonit. U Zapisniku su navedena dva kontradiktorna mjesta gdje je vršen pretres istih uređaja u istom vremenskom terminu. Naime, na početku zapisnika se navodi da se pretres vrši u prostorijama Uprave policije – OB Tivat na adresi Markuševina bb, Tivat. Kasnije se u istom zapisniku navodi da se isti pretres vrši u prostorijama Uprave policije, Grupe za borbu protiv krivičnih djela visokotehnološkog kriminala na adresi Sv. Petar Cetinjski 22 u Podgorici. Odbrana je dalje upozorila da je i taj pretres protivzakonito rađen bez tumača kojeg je prvooptuženi Grečin tražio ali mu je zahtjev odbijen. Da je pretres rađen bez tumača, naveli su i sami službenici policije i stavili u Zapisnik. Interesantno je da je pretres uređaja trajao ravno 9 sati i 5 minuta (od 9.55 do 19h) i da policija i tužilaštvo u tolikom vremenskom periodu nisu našli za shodno da pribave službenog tumača i zadovolje imperativni zakonski uslov. U normalnim državama ovakvi previdi bi automatski pokrenuli unutrašnje kontrole i preispitivanje rada državnih službenika.

Sudsko vijeće sudije Jovanovića je na ročištu 15. maja ove godine, nakon dužeg tajnog vijećanja, jednoglasno udovoljilo zahtjevima odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja kao pravno nevaljane dokaze. Time je Više državno tužilaštvo praktično ostalo i bez onako tananih dokaza. Tužiteljka Kalezić je najavila žalbu Apelacionom sudu na ovo rješenje vijeća Višeg suda. Dok Apelacioni sud ne odluči o žalbi glavni pretres će biti obustavljen. “U slučaju da Apelacioni sud potvrdi rješenje vijeća kojim predsjedava sudija Jovanović nastavak glavnog pretresa će postati izlišan” ističe advokat Golubović u razgovoru za naš list. Kaže  da je iznenađen “hrabrošću i profesionalnošću vijeća sudije Jovanovića”.

Ukoliko se proces završi oslobađajućom presudom, to će biti samo jedan u nizu dodatnih troškova koji će Crna Gora morati da plati.

Nedavna oslobađajuća presuda osumnjičenima za ubistvo radnika pošte Ljubiše Mrdaka prilikom pljačke pošiljke novca je izazvala ogorčenje javnosti zbog traljavosti rada policije i tužilaštva. Nakon te presude uslijedila je i oslobađajuća presuda u Aferi Stanovi protiv bivših funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS). Ranije je pala i optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv Slavoljuba Miga Stijepovića i Duška Kneževića u Aferi Koverta.

Ako sve ove oslobađajuće presude postanu pravosnažne, ionako nisko malo povjerenje u rad pravosuđa, će dodatno biti erodirano. Istovremeno iz državne kase će otići milioni eura za bespravna lišenja slobode i sudske i advokatske troškove i (ne)rad policije i tužilaštva.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJSKE AKCIJE PROTIV ORGANIZOVANOG KRIMINALA NESLAVNO ZAVRŠILE: Promocija, pa dokazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što se bezbjednosni vrh pohvalio uspješnim policijskim akcijama kojima su navodno spriječili dvije likvidacije, jedan predmet je usled nedostatka dokaza završio pred Sudom za prekršaje, a drugi pred osnovnim tužilaštvom

 

Od početka maja službenici crnogorske policije uspjeli su da spriječe dvije likvidacije i uhapse više osoba osumnjičenih da su pripremali izvršenje teških krivičnih djela, pohvalili su se iz Ministarstva unutrašnjih poslova.  Samohvale bezbjednosnog sektora povodom tih akcija nastavljene su u objavama na društvenim mrežama  potpredsjednika Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Alekse Bečića .

Ove bi policijske akcije možda i bile za pohvalu da nakon njihovih izvođenja nijesu objavljeni tužilački rezultati,  na osnovu kojih se može zaključiti da dokaza da su likvidacije planirane – nema.

MUP tvrdi da je mafijaška likvidacija spriječena početkom maja, kada je budvanska policija uhapsila Novaka Pećanca (19) iz Beograda i Nemanju Pantelića (28) iz Šapca, koji su ilegalno boravili u Crnoj Gori, zbog sumnje da su planirali ubistvo u Budvi. Pored njih istovremno je uhapšen Ilija Pavlović (35), koji je, navodno, član organizovane kriminalne grupe iz Budve.

Iz policije su naveli da je na jednoj nenaseljenoj lokaciji u Markovićima pronađen motor “Kymco Downtown 300 I“ za koji se sumnja da je trebalo da bude korišćen u izvršenju teškog krivičnog djela.

“Do sada sprovedene policijske mjere i radnje upućuju na sumnju da je N.P. sa, za sada nepoznatim licem, dovezao i sakrio motor i da je sa motora uklonio registarske oznake i sa namjerom ostavio ključ u bravi, a sve kako bi motor bio spreman za brzo i neprimjetno stavljanje u pogon”, saopšteno je iz policije.

U nastavku policijskog saopštenja koji je medijima dostavljen 7.maja pisalo je i da su policijski službenici, nakon pronalaska motora, u naselju Markovići pronašli još jednu osobu koja nije posjedovala dokumenta.

“Koja je policajcima dala lažne podatke. Ona je dovedena u OB Budva, gdje je kriminalističkom obradom utvrđeno da se radi o N.P. (28) iz Šapca. Daljom obradom, putem Interpola, utvrđeno je da je i on višestruki povratnik u izvršenju krivičnih djela na teritoriji Srbije i to – teško ubistvo, neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga i nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija“, naveli su iz policije.

Saopštili su i da je Pantelić koristio stanove i prostorije na tri lokacije na području Budve i da se sumnja da je od momenta ilegalnog ulaska u našu zemlju, već ostvario kontakte sa članovima OKG na teritoriji opštine Budva.

Uslijedili se čestitke. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je službenicima OB Budva i Sektora za borbu protiv kriminala uputio zahvalnost što ulažu maksimalne napore u borbi sa kontinuiranim bezbjednosnim izazovima koji, kako je naveo, postoje kao posljedica međusobnih obračuna organizovanih kriminalnih grupa nastalih za vrijeme bivšeg sistema.

„Srećan sam sto ću službenicima policije pružiti ruku za ovakav doprinos državi i poručiti im da im država čuva leđa i čvrsto je uz njih. Čestitam vam u ime svakog građanina Crne Gore koji se zbog vas osjeća sigurno“,  poručio je Šaranović.

Pridružio se načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Jug“, Petar Rolović. On je  naglasio  da „ove aktivnosti predstavljaju još jedan primjer odlučnog i koordinisanog odgovora Uprave policije na izazove koje postavlja organizovani kriminal“.

Istog dana se Bećić, koji je i koordinator Biroa za operativnu koordinaciju, sastao  sa Rolovićem i uputio pohvale svim policijskim službenicima koji su, u koordinisanoj akciji „spriječili izvršenje teškog krivičnog djela, ubistva, na teritoriji opštine Budva“.

“Svim pripadnicima službi koji su učestvovali u pomenutoj akciji iskazujem duboku zahvalnost u ime Vlade Crne Gore i svih građana za čiju se bezbjednost aktivno bore“, poručio je.

Sumnju u uspješnu akciju probudilo je to što državljani Srbije koji su prema tvrdnjama policije pripremali likvidaciju, nijesu procesuirani pred Specijalnim, pa ni Višim tužilaštvom. Istovremeno, tokom pretresa objekata nije pronađeno oružje kojim su navodno planirali izvršenje zločina.

Predmet protiv njih završio je pred Sudom za prekršaje gdje su novčano kažnjeni sa po 400 eura  – jer su nezakonito ušli u Crnu Goru i kretali  se bez važeće putne isprave.

U drugom postupku, Pantelić je novčano kažnjen 150 eura jer su dokazani navodi optužbe da je u iznajmljenom apartmanu u kuhinjskim elementim držao 1,66 grama marihuane. I to je jedino što je dokazano iz čitavog policijskog saopštenja. Reakcije vrha sektora bezbjednosti nakon ovakvog epiloga njihove neslavne priče nije bilo.

Ali se tu nije stalo. Nova priča o sprječavanju ubistva jednog Kotoranina pojavila se prošlog vikenda, a prvi je, i prije policijskog saopštenja, putem društvenih mreža plasirao upravo Bečić, koji je čestitao Upravi policije što je „efikasnom akcijom spriječila novi pokušaj likvidacije“.

„Službenici RC ,,Jug”- OB Kotor uhapsili su tri državljanina Srbije koji su, kako se sumnja, po nalogu državljanina Crne Gore iz Nikšića, formirali kriminalnu grupu s ciljem da likvidiraju lice iz Kotora. Istragom je utvrđeno da su osumnjičeni detaljno planirali napad: iznajmili stan u Budvi, pratili kretanje žrtve i pripremali teren za napad. Organizator grupe, državljanin Crne Gore iz Nikšića, je takođe uhapšen i protiv njega je podnijeta krivična prijava zbog organizovog kriminalnog udruživanja. Uprava policije nastavlja uz brojne izazove odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala i poručuje: nijedna kriminalna grupa neće biti iznad zakona”, naveo je tada Bečić.

Bečić je, međutim, zaboravio da saopšti da je osoba koja je uhapšena zbog sumnje da je organizator, nakon saslušanja pred sudijom za istragu kotorskog Osnovnog suda puštena da se brani sa slobode. Osumnjičeni je saslušan i pušten dan prije Bečićeve objave na društvenim mrežama.

Postavlja se pitanje: ako je zaista taj osumnjičeni stvorio grupu koja je planirala ubistvo, kako to da mu nije određen pritvor i zašto je osumnjičenima stavljeno na teret kriminalno udruživanje a ne kriminalna organizacija pa je tako završio u rukama osnovnog tužioca.

Pritom, ni u svojoj objavi Bečić, ni u saopštenju Uprave policije nije navedeno na koji način je ta grupa planirala da ubije Kotoranina, budući da tokom pretresa nije pronađeno oružje, pa čak ni jedan metak.

Pronađene su maske, mobilni telefoni i drvena palica, a na osnovu snimka koji se pojavio na društvenim mrežama,  može se zaključiti da je po srijedi bilo planirano izvršenje krivičnog djela, ali najvjerovatnije prebijanje, što potvrđuje i činjenjica da je državljanima Srbije osim kriminalnog udruživanja stavljeno na teret i krivično djelo nasilničko ponašanje.

Bezbjednosni vrh bi trebao da zna: promocijama i samohvalama ne vraća se povjerenje javnosti u policiju.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĆEHOTINA NA KORAK OD STATUSA SPOMENIKA PRIRODE:  Institucije i mještani jednoglasno za zaštitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je Đalovića klisura proglašena spomenikom prirode, u Bijelom Polju se nastavlja proces zaštite prirodnih dobara. U narednim mjesecima, rijeka Ćehotina biće proglašena spomenikom prirode, čime će  ta opština  dobiti još jedno zaštićeno područje.

 

 

Postupak proglašenja rijeke Ćehotine spomenikom prirode na teritoriji opštine Bijelo Polje započet je krajem 2022. godine, a u narednim mjesecima trebalo bi da bude završen.

Za razliku od nekih drugih krajeva Crne Gore, gdje mještani pokazuju otpor i nerazumijevanje prema značenju statusa zaštićenog prirodnog dobra, u bjelopoljskim selima mještani su iskazali punu podršku procesu, potvrđuje za Monitor Armin Sijarić, sekretar za ruralni i održivi razvoj. Sijarić objašnjava da se paralelno vodi sličan proces i u Pljevljima, čijoj teritoriji Ćehotina takođe pripada.

Ćehotina je najsjevernija rijeka u Crnoj Gori, ukupne dužine oko 125 kilometara, od čega je 95 kilometara u Crnoj Gori. Desna je pritoka rijeke Drine, a izvire ispod planine Stožer na 945 metara nadmorske visine. Područje čija se zaštita planira u bjelopoljskoj opštini obuhvata izvor Glava Ćehotine i gornji tok od 6,5 kilometara, na dijelu teritorije sela Bliškovo.U neposrednoj blizini tog sela nalaze se i suve pećine Dera, Gornja Dera, Sileva pećina, a u široj okolini zaštićenog područja su  i arheološki lokaliteti iz praistorijskog perioda.

„Najveća prepoznatljivost područja gornjeg toka Ćehotine, pored meandara, je i samo izvorište Ćehotine, pod stijenom u podnožju Stožera. Ostale vrijednosti ovog područja su očuvan biodiverzitet, kulturno-istorijski spomenici, autentična seoska arhitektura, očuvani šumski kompleksi, sama rijeka Ćehotina koja je pogodna za razvoj sportskog ribolova, kao i gostoljubivost seoskog stanovništva“, navodi se u zvaničnoj dokumentaciji za proces zaštite.

Sijarić objašnjava da je proces realizovan u saradnji s nevladinom organizacijom Eko-tim i uz podršku regionalne inicijative „Zajedno za rijeke“, koja okuplja organizacije i lokalne zajednice posvećene zaštiti riječnih ekosistema širom Jugoistočne Evrope. Zajedničkim naporima izrađena je  Studija zaštite prirodnog dobra izvorišta i vodotoka rijeke Ćehotine, za koju je bila zadužena Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore, u saradnji sa Sekretarijatom za ruralni i održivi razvoj.

„Opština je sprovela javnu raspravu o predlogu akta o zaštiti, uz poseban fokus na informisanje mještana i vlasnika nepokretnosti s područja obuhvaćenog planiranom zaštitom. Organizovana je i javna prezentacija Studije zaštite i predloga odluke o zaštiti. Nakon prezentacije, ostavljen je rok od 20 dana da mještani dostave pisane primjedbe, kako bi se svi komentari i sugestije uzeli u obzir prije slanja dokumentacije Ministarstvu ekologije na saglasnost. Na naše veliko zadovoljstvo, mještani su iskazali punu podršku ovom procesu“, kaže Sijarić.

On tvrdi da su mještani prepoznali brojne koristi koje proglašenje spomenika prirode donosi, „naročito u kontekstu očuvanja prirode, sprečavanja buduće degradacije prostora i stvaranja održivih prilika za lokalni razvoj“.U međuvremenu, Opština Bijelo Polje dobila je pozitivna mišljenja od Ministarstva kulture i medija i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, čime je potvrđena stručna i institucionalna podrška tom  važnom procesu.

„Preostao je još jedan važan korak – dobijanje saglasnosti od Ministarstva ekologije. Nakon toga, odluka će biti upućena lokalnom parlamentu na usvajanje, a finalno proglašenje rijeke Ćehotine spomenikom prirode očekuje se u narednim mjesecima, u zavisnosti od dinamike rada resornog ministarstva“, najavljuje Sijarić.

Opština je ranije donijela i Odluku o osnivanju Agencije za upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima. Na inicijativu Opštine, Agencija za zaštitu životne sredine uradila je Studiju revizije za zaštićeno prirodno dobro Đalovića klisura. Na osnovu te studije, lokalni parlament je početkom prošle godine donio Odluku o proglašenju „Spomenika prirode Đalovića klisura“, a aktom je formirana i Agencija.

Željko Madžgalj, v.d. direktora Agencije, podsjeća da je prilikom proglašenja Đalovića klisure spomenikom prirode 1968. godine, površina tog zaštićenog područja bila znatno veća i prostirala se i na području Srbije i opštine Sjenica.Revizijom studije, zaštićeno područje je značajno smanjeno i nalazi se na području opštine Bijelo Polje.

„Površina zaštićenog područja je oko 350 hektara, a dužina granice zaštićenog prostora je oko 12,5 km. Zaštićeno područje je podijeljeno u dva rejona. Sami tok rijeke Bistrice sa rječnim terasama, od prvog stalnog izvorišta rijeke Glave Bistrice do izlaska iz klisure, je pod strogim režimom zaštite II stepena, a južna i sjeverna strana klisure do vršnih djelova Koritske visoravni i platoa Sušac su pod režimom zaštite III stepena. Karakteristika cijelog zaštićenog područja Đalovića klisure je što se katastarske parcele na zaštićenom području nalaze u državnom vlasništvu“, objašnjava Madžgalj.

Prema njegovim riječima, i za Novakovića pećinu trebalo bi započeti procese zaštite. Taj lokalitet je ranije bio zaštićen kao spomenik prirode, a kako kaže Madžgalj, postoji potreba i zakonska obaveza da se za šire područje  vrela i kanjona rijeke Vranštice, uradi studija zaštite i proglasi zaštićenim prirodnim dobrom.

„Bijelo Polje ima još prirodnih područja izuzetnih prirodnih vrijednosti, kao što su vrelo Lještanice sa vodopadom Skakala ili dolina Suvovare, od Bardovog dola na Bjelasici do vrela bjelasičke Bistrice u Majstorovini. Njih u budućnosti treba obuhvatiti nekim stepenom zaštite“,  kaže Madžgalj.

On objašnjava da je prerano govoriti o stanju u zaštićenim i potencijalno zaštićenim područjima. „Planom upravljanja tek treba utvrditi prioritetne aktivnosti na očuvanju, održavanju i monitoringu prirodnih i drugih vrijednosti  Treba definisati i razvojne smjernice i prioritete za zaštitu i očuvanje zaštićenog područja, uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva“, navodi.

Agencija na čijem je čelu, tokom prve godine postojanja, finansira se dijelom iz sredstava koja je izdvojila globalna ekološka organizacija The Nature Conservancy, u saradnji sa Eko-timom iz Podgorice, a dio sredstava u budžetu predvidjela je  i Opština kao osnivač. U narednom periodu, objašnjava Madžgalj, treba računati i na prihode Agencije, kao i na novac od projekata i donacija.

Ciljevi Agencije su raznovrsni, a među njima je i fokus na lokalno stanovništvo.

„Lokalno stanovništvo, uglavnom, ima negativan stav prema inicijativama i potrebi zaštite biodiverziteta kroz proglašenje određenog područja zaštićenim. Veoma često, vjerovatno zbog predrasuda i nedovoljne informisanosti, zaštićena područja se smatraju mogućom preprekom za život i eventualni razvoj. Veoma važan segment budućeg rada Agencije je saradnja sa lokalnim stanovništvom koje gravitira zaštićenim područjem“, objašnjava v.d. direktora Agencije.

Madžgalj tvrdi da je „suština u tome da lokalne zajednice mogu unaprijediti očuvanje i održivo korišćenje resursa kroz aktivno uključivanje u sve faze“. Ključne aktivnosti obuhvataju zajedničko planiranje, savjetodavna tijela, participativno praćenje, edukaciju i dijeljenje koristi. Na taj način, lokalno stanovništvo će zaštićeno područje, ocjenjuje sagovornik Monitora, smatrati ne kao strano tijelo i prepreku, već kao šansu za razvoj.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo