Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKI SPORT U 2013.: Ponos i očaj

Objavljeno prije

na

Za najuspješniju mušku nacionalnu selekciju Crnogorski olimpijski komitet (COK) je proglasio vaterpolo reprezentaciju, osvajače srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u vatrepolu u Barseloni. Očekivano, naravno.

Nakon, za vaterpoliste baksuzne 2012. godine, Crnogorske ajkule su se izdigle i poentirale kad je malo ko očekivao. Čitavim tokom vaterpolo mundijala djelovali su stameno i sigurno, a kolektivna katarza sportske nacije već je bila doživljena u četvrtfinalu, u najtežem meču na šampionatu, onom protiv Srbije, najvećeg favorita za zlato. Nije to bilo samo radi mučnog poraza na Olimpijadi godinu dana ranije, već zbog svih socio-kulturološko-nacionalno-itd. okolnosti u kojima meč ove dvije ekipe ne može emocionalno proći kao drugi. Pobijeđena je jedna od najboljih reprezentacija planete, ako ne i najbolja, i samo su nijanse odlučivale ko će ići dalje u borbu za medalju. U polufinalu su naši protiv moćne Italije demonstrirali superiornost, kakva odavno nije viđena, što se završnice velikih takmičenja tiče. Odbrana je funkcionisala besprijekorno, a Italijani su bili toliko satjerani u ćošak da su promašivali čak i ono što bi, činilo se, pogodila trećerazredna ekipa. Koliko su bili moćni u odbrani, pokazuje činjenica da su dojučerašnji šampioni planete do drugog gola čekali skoro 13 minuta, a da je pobjednik odlučen prije odlaska na veliku pauzu!

U finalu su Crnogorci izgubili od bolje ekipe, ali i to za dlaku, uz odbranjen udarac od strane mađarskog golmana u posljednjoj sekundi utakmice. Ispustili smo zlato, ali dobili pravi fajterski tim koji se diže iz mrtvih kad je najpotrebnije.

Ekipa je kao kolektiv djelovala izuzetno jako, a i pojedinačan učinak svakog igrača bio je odličan, međutim, ako bi se morao birati heroj šampionata, to bi svakako bio golman Miloš Šćepanović. Branio je maestralno, podigao i „pumpao” kompletnu reprezentaciju, čak i kada je sve izgledalo izgubljeno, hladnokrvno je rješavao situacije ,,jedan na jedan” i u momentima kada su igrači bili na metar od njega ili bliže. Bio je pravi stub reprezentacije, karijatida na koju su se mogli osloniti naši reprezentativci i upuštati se u borbu sa kolosima svjetskog vaterpola. Za najboljeg sportistu u ovoj godini, ipak, nije proglašen on već kapiten Nikola Janović. Ali tako to bude, po zaslugama. A Nikola ih svakako ima napretek.

Sve radosti što su nam donijeli vaterpolisti, potrli su košarkaši i fudbaleri.

Od sjaja do zvijezda, dobro poznata maksima, i tako često primjenljiva za balkanske prilike meteorskih uspona i još bržih poniranja, pokazala se i ovoga puta na djelu, u slučaju crnogorske fudbalske reprezentacije. Momci i selektor koje smo, krajem prošle godine, dizali u nebesa zbog prvog mjesta na tabeli u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo, kad su iza naše ekipe stajali fudbalski giganti poput Engleske, i kada su zbog pristupa igri svi sa blagonaklonošću gledali na nastupe naše selekcije, završili su na dnu. Ne zbog solidnog trećeg mjesta u teškoj grupi i neodlaska na Mundijal – tamo nisu otišle ni mnogo poznatije i kvalitetnije selekcije – već zbog olako proćerdanog, a s mukom sticanog, kredita i kulta reprezentacije.

Sve što su napravili u prvom dijelu kvalifikacija kada smo ih s pravom glorifikovali, i kad je selektor Branko Brnović držao konce u svojim rukama, rasuto je u tri posljednje utakmice. I mogućnost kvalifikovanja na najveću svjetsku smotru, i kostur reprezentacije, i taktika koja je u pojedinim momentima bila na razini nižerazrednih klubova Južne fudbalske regije. Nismo se kvalifikovali, a kako smo igrali protiv Ukrajine, i još više protiv Moldavije, nismo ni zaslužili.

Kroz kvalifikacije iskristalisao se kostur reprezentacije, ali se i pokazala naša najveća boljka, toliko očigledna u svim sportovima – nedostatak dovoljnog broja igrača jer je baza suviše mala. Kad god bi se neko povrijedio, ili zbog evidentne nediscipline ili grube igre na terenu dobijao kartone, mi smo bili ,,riba na suvom”. Krpio je selektor koliko je mogao, ali kad je sve krenulo nizbrdo, i brod počeo pucati po šavovima protiv Ukrajine, nije više bilo dovoljno zakrpa da bi sve bar naoko bilo pod kontrolom.

Kvalifikacije smo završili sa četiri pobjede, te sa po tri remija i poraza, s tim što smo u četiri posljednja meča (od čega su dva poluvremena protiv Moldavije i jedno protiv Ukrajine među najgorima u istoriji) primili 14 golova, a dali samo tri. Četiri komada u mrežu su nam utrpali Ukrajinci i Englezi, a čak pet – nejaki Moldavci! Onakvu blamažu sa onako lošom igrom kao protiv Moldavije Crna Gora ne pamti. Uz to, kao domaćini, hrabri sokoli nisu dobili nikog osim nejakih amatera iz San Marina.

A sad par riječi o košarci. Ni pobjeda nad Srbijom u posljednjem kolu nije mogla da umanji mučan utisak koji su ostavili crnogorski košarkaši na Evropskom prvenstvu u Sloveniji.

Ispostavilo se, ni naš optimizam, dobrano podgrijavan odličnim rezultatima u kvalifikacijama, ni nade da ćemo pokazati kako nam je mjesto u samom vrhu „gornjeg doma”, nisu imali pokriće. Prizemljeni smo od ne previše jakih ekipa na prvenstvu koje je obilježilo odsustvo većine najboljih igrača, što je trebao da bude motiv više da napravimo nešto veliko. Najgore od svega je što niti jedna od selekcija koje su nas pobijedile nije bila bolja od nas, u većini mečeva sami smo pobijedili sebe, jer je u ključnim trenucima naša reprezentacija ličila na grupu građana izgubljenu u vremenu i prostoru.

Mentalno posrnule igrače nije uspio podići ni trener koga smo u kvalifikacijama kovali u nebesa, ali koji se iz nekoga razloga nije snašao na ovom prvenstvu, često čineći puku neshvatljive poteze. Prvi je svakako bio odricanje usluga Pekovića, jer se pokazalo da se on mogao sačekati, pošto su i Španci čekali svoje NBA zvijezde i na njima bazirali ekipu. Drugi je vađenje iz utakmica igrača kojima je baš tada krenulo ,,da se odmore”. Treći je nedostatak razumijevanja sa Nikolom Vučevićem, koji nije bio ni sjenka sjenke igrača koji je zadavao glavobolju najboljim NBA igračima. Griješio je, promašivao horoge i zicere, davao pogrešne pasove i samo na momente pokazivao o kakvom se centru radi. Razloge za tako nešto treba tražiti i u više nego skromnoj minutaži koju mu je dodjeljivao trener Pavićević, „na kašičicu”, ali i u odnosu njih dvojice. Kad se tome pridoda i činjenica da je Dašić udaljen iz ekipe usred takmičenja, utisak je još mučniji.

I na kraju, rukometašice.

Očekivali smo medalju na Prvenstvu svijeta u Beogradu, skoro sigurno, ali smo pravili račune bez krčmara, ne shvatajući da su nas protivnici odlično pročitali, i da im više nismo iznenađenje.

Poklekli smo protiv Danske već u osmini finala, a kako smo igrali nismo ni zaslužili prolaz, iako je za njega trebao samo djelić sekunde, nekoliko stotinki. Dokazalo se da Kaća Bulatović, zasigurno jedna od najboljih igračica svijeta, ne može sama da igra u napadu, i da, kad ostale zataje, suparnice postave zid koga čak ni ona ne može probiti.

U skoro svakoj od utakmica po nešto nije štimalo. Ili odbrana nije bila na visini zadatka, ili nije bilo dobrog vraćanja iz napada, ili (kao protiv Danske) niko nije mogao da postigne gol. Primali smo lake pogotke, nismo realizovali zicere i samo nam je trenutni bljesak Bulatović, Radičević ili Jovanović dozvoljavao da se odlijepimo na momenat. Nije bilo više Bojane Petrović da stane na loptu, pa je Kaća često šutirala iz očaja, jer je jednostavno morala.

Ako je za utjehu, povećali smo siromašni fond igračica, Sara Vukčević je dobila veću minutažu, a tu su i Bobana Klikovac, Jelena Despotović i Đurđina Malović, na koje treba računati u nekom narednom periodu. Ako se tome pridodaju i pulenke Maje Savić koje će stasati za neku godinu, biće još prilike za radovanje uz Zlatne lavice.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

INTERNET PREVARE U OBLANDAMA LAŽNOG MARKETINGA: Meta naivni i nezaštićeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o zaštiti potrošača zabranjuje prevarne oglase koji prenaglašavaju efekte ponuđenih proizvoda, sadrže neistinite tvrdnje da će on biti dostupan samo u kratkom roku ili uspostavljanje i vođenje tzv. piramidalnih programa… Ipak, baš takve sadržaje svakodnevno susrijećemo na portalima i društvenim mrežama

 

Na portalima i društvenim mrežama zapljuskuju oglasi koji nude priliku da se bez mnogo truda i novca oslobodimo zdravstvenih i finansijskih problema. Ponuda je bogata: riješite se dioptrije bez operacije, zaboravite na dijabetes, obnovite oštećenu hrskavicu na zglobovima, izliječite neplodnost, prostatitis ili smršajte 50 i nešto kilograma za 28 dana.

Ponuđene metode su, kako piše, nove i revolucionarne, dok ljekari i farmaceuti pokušavaju da ih zataje ne bi li sačuvali dobru zaradu. Često se naglašava kako je za čudesno otkriće zaslužan neki crnogorski student/studentkinja. Doduše, kako svjedoče kolege iz okruženja, ako istim  oglasima pristupite sa internet adresa iz neke druge zemlje, bude da je pronalazač njihov a ne naš zemljak.

Timski rad? Ili najobičnija prevara? Biće drugo.

,,Ove godine se dogodilo nešto nevjerovatno na Europskom kongresu urologa. Sva publika je stajala 10 minuta i pljeskala momku koji je bio na bini. Bio je to Veselin Mitrović – student iz Nikšića. On je predložio upotrebu jedinstvene formule koja dopušta potpuno izlječenje prostatitisa i spriječenje smrtonosnih posljedica. Razvoj lijeka koordinirao je profesor Aleksandar Mišić, urolog na medicinskom institutu”.

Tako počinje tekst koji u naslovu tvrdi da je pronađen lijek koji prostatitis uklanja poslije prve terapije. Slijedi razgovor sa dvojicom ,,pronalazača”, fotografije, opis teškoća (i prijetnji) kojima ih je navodno  izložila farmaceutska mafija. Čitav sajt djeluje prilično poznato. Počevši, nerijetko, od fotografije osobe koja vodi dnevnik na nekoj od ovdašnjih televizija. I, kako izgleda, baš čita vijest o našem genijalnom studentu (fotografija mu je u pozadini) i njegovom nevjerovatnom otkriću.

Tokom istraživanja naišli smo na makar tri slučaja da su novinari/novinarke iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine bili žrtve zloupotrebe takvih montaža. Neko je pozajmio njihovo ime/fotografiju da bi dao vjerodostojnost reklamama za svoje čudotvorne proizvode.

Sajt sa revolucionarnim lijekom nudi brojne sadržaje karakteristične za obične portale (politika, ekonomija, zdravlje, zabava…). Samo što oni, umjesto očekivanog sadržaja, vode do oglasa za kupovinu prostamida, kako se zove novootkriveni ,,lijek”.

Tu piše kako se za nekoliko minuta završava petnaestodnevna akcija tokom koje je ,,lijek” moguće kupiti u pola cijene, iako ni tada nije jeftin – 39 eura. Treba, ipak, požuriti pošto na lageru, pokazuje brojčanik, ima još samo nekoliko komada.     „Preporučujem da Prostamid što prije naručite. Program se neće ponoviti uskoro”, podstiče i profesor koordinator.

Za nepovjerljive, tu je istraživanje o učinkovitosti lijeka. ,,Prostamid distribuiramo u Crnoj Gori više od mjesec dana i proveli smo anketu među 10.000 naših klijenata”, kazuje jedan od ,,pronalazača” uz rezultate navodne ankete: Normalizacija mokrenja i prestanak neugodne boli – 99% ispitanika;  Lakoća i učinkovitost liječenja – 100% ispitanika; Poboljšanje potencije – 92% ispitanika; Nisu uočene nuspojave i ovisnost – 100% ispitanika.

Kako ne kupiti takav lijek? Ili neki sličan, a dostupan samo u virtuelnoj stvarnosti.

,,Ove godine se dogodilo nešto nevjerovatno na Evropskom kongresu dijabetologa. Sva publika je stajala 10 minuta i pljeskala momku koji je na bini. Bio je to Mićan Vujović – student iz Nikšića. On je predložio upotrebu jedinstvene formule koja dopušta potpuno izlječenje dijabetesa i spriječavanje smrtonosnih posljedica”, piše u tekstu na sajtu na kome se promoviše ,,unikatni lijek” koji reguliše dijebetes poslije prve terapije.  Djeluje poznato?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRIJEME PRIPREMA ZA SEZONU POŽARA: Problemi notirani, rješenja se odlažu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Klimatske promjene, sve veći broj požara, opasnost od drugih nepogoda, prinudiće nas da ovom pitanju poklanjamo više pažnje, odgovornosti i solidarnosti. Ili da plaćamo sve veću cijenu zbog posljedica

 

Pošto su nas novembarske poplave zatekle nespremne, pravo je vrijeme da se počnemo pripremati za predstojeću sezonu požara. Da izbjegnemo nova „iznenađenja“. Tokom jula i avgusta vatrena stihija progutala je hektare šuma po Crnoj Gori. Šteta se još procjenjuje.

Oko 65 odsto teritorije Crne Gore pokriveno je šumom – 2019. izgorjelo je 113 km2 teritorije od toga 95 km2 šuma, 2020. čak 258 km2 šume od 400 km2 izgorjele teritorije. Prošle godine izgorjelo je 143 km2, što odgovara površini od 24.000 fudbalskih terena. Koristeći evropski model ,,ukupne štete” Organizacija KOD je izračunala da je štete od požara 2021. iznosila 280 miliona eura.

Državna računica se znatno razlikuje, pa prema njoj šteta za prošlu godinu iznosi samo 6,4 miliona. Prema procjenama Uprave za šume, 2020. kada je bilo najviše požara – 220,  ukupna šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila je svega 12 miliona. U svom izvještaju o požarima Državna revizorska institucija je istakla da je, prema evropskom modelu procjene štete, ta šteta najmanje desetostruko veća. Na to su upozorili i iz skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje ocijenivši da je potrebno unaprijediti metodologiju za procjenu štete prouzrokovane požarima, shodno EU standardima.

Od nevjerodostojne procjene štete, gore su slike koje se svako ljeto ponavljaju – neadekvatno opremljenih vatrogasaca koji, često rizikujući živote, pokušavaju da spriječe da se požari prošire do kuća uz slabu pomoć iz vazduha. Svake godine ponavljaju se isti, alarmantni, podaci – Crna Gora ima pet letilica, pojedinih sezona sve ne mogu da lete jer nemaju licence, a sa licencama kubure i piloti jer nemaju dovoljan broj letova.

,,Jedan od dva helikoptera je ‘72. godište, a drugi je ‘98. Već 24 godine nije nabavljen nijedan helikopter”, izjavio je ministar bez portfelja Zoran Miljanić na kontrolnom saslušanju koje je na temu požara održano početkom juna u Skupštini. On je kazao da je Vlada odlučila da kupi neophodni višenamjenski helikopter koji, bez opreme, košta 10 miliona eura, ali da na kraju ništa nije bilo od toga. ,,Gori nam pod nogama, a mi nemamo rješenja”, zaključio je Miljanić.

Crna Gora je, prije tri decenije, dok je bila u zajednici sa Srbijom, prodala četiri kanadera Grčkoj za 8,4 miliona eura, sa 13 rezervnih motora za te avione i preko 3.500 komada razne opreme i rezervnih djelova za njih. Od te 1993. do danas kanaderi, iako neophodni, su samo san.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BIŠEVCI OPET HOĆE OTCJEPLJENJE OD ROŽAJA: Tvrde da opštinske vlasti namjerno urušavaju Biševo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i prije dvije godine, mještani rožajske mjesne zajednice Biševo opet intenziviraju aktivnosti sa ciljem da izdejstvuju da njihov kraj postane opština. Taj status su, podsjećaju, imali sve do 1956, a razloga za „otcjepljenje” od Rožaja je, tvrde, previše

 

U Mjesnoj zajednici (MZ) Biševo tvrde da su ponestali svi razlozi da budu dio rožajske opštine. U tom kraju Odluku o osnivanju Incijativog odbora za sprovođenje postupka i formiranje nove opštine donijeli su poodavno. Kako je Monitoru kazao predsjednik odbora Mersudin Redžović izrađena je i Studija opravdanosti formiranja nove opštine. Pozivaju se na član 16 Zakona o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore. Formiranje Opštine, objašnjava Redžović, bilo bi „konačno vraćanje onog što pripada i mještanima i dijaspori”. On podsjeća da je opština Biševo formirana 1918. godine i da je funkcionisala sve do 1955. godine kada je ukinuta”. Početkom te godine, spajanjem opština Biševo i Ibara osniva se opština Rožaje.  U selu s ponosom podsjećaju na istorijsku činjenicu da je Biševo, u vrijeme Osmanske vladavine, imalo svog Pašu-Biševca koji je bio i zet Sultana Abdulah Hamida II.

„Biševo sa bogatom istorijom, gdje žive ljudi različitih vjera i nacija, kroz istoriju imalo je puno poznatih ličnosti. Svi oni su dali doprinos i Biševu i Crnoj Gori. Kroz istoriju, ovo mjesto je imalo revolucionare, narodne heroje, nosioce Partizanske spomenice. Pokret otpora protiv fašizma upravo je krenuo iz Biševa 1941. godine. Prvi magistralni put, put koji je spajao Crnu Gori i Srbiju, prošao je kroz Biševo početkom 30-ih god prošlog vijeka. Biševo je 1918. godine imalo i svoju poštu i telefon, krajem 40-ih godina prošlog vijeka Dom kulture i svoje kino, zemljoradničke zadruge, hotel, fabrike tekstila, bolnicu, osnovnu školu…”, kaže saogovornik Monitora.

Biševo se nalazi na tromeđi Crne Gore, Srbije i Kosova. Prema posljednjim zvaničnim podacima, ima 450 domaćinstava i oko 1.800 stanovnika. To je najveća rožajska MZ, koja je okružena vrhovima Hajle, Vršine, Čukara i Gospođinim vrhom. Prvi trag o naselju Biševo sreće se u popisu stanovništva iz 1453. godine. U srednjem vijeku taj kraj je poznat kao „konačište” trgovaca, jer je bio na karavanskom putu od Dubrovnika do Carigrada. Danas ima 13 zaselaka.

Mještani tvrde da je njihova MZ prije 70 godina imala oko 9.000 stanovnika, ali i da je je tokom minule dvije decenije „opštinska vlast u Rožajama namjerno i ciljano radila na urušavanju Biševa i njegovog stanovništa”. Za to vrijeme, objašnjavaju, iz Biševa se iselilo blizu 2.000 mještana. Takav odnos, kaže Redžović, razlog je i zbog čega brojna dijaspora ne želi da ulaže u svoje rodni kraj. Kad se formira opština, tvrde u toj MZ, biće drugačije.

„Skoro 1.800 Biševaca živi na području Zapadne Evrope. Oni žele da svoj kapital i svoje projekte ulože u svoje mjesto. Kako je sada stanje, niko od njih ne želi da ulaže, zato smo svi mi iz Biševa jednoglasni i odlučni da vratimo status opštine”, poručuju iz Incijativnog odbora.

Ne kriju razočarenje vladajućom Bošnjačkom strankom (BS), koja će vladati Rožajama i naredne četiri godine. Kažu da lokalna vlast „do sada nije marila za svoje građane”. Biševci ukazuju na, kako tvrde, očigledan nepotizam, luksuzne stanove lokalnih funkcionera, enormno bogaćenje… Kažu da je BS „obezvrijedila sve koji nisu članovi te partije”. Oštre kritike iz na račun rožajske vlasti sitzale su iz Biševa i minulih godina. Misle i da je incijativu trebalo pokrenuti mnogo ranije, jer su mještani tih prostora „žrtve nakaradne politike koju vodi vlast u Rožajama posljednjih godina”.

„Ta vlast ne čini ništa da zaustavi iseljavanje građana niti otvaraju radna mjesta. Da je sve manje stanovništva govore podaci iz OŠ „Milutin Ivanović“ u Biševu, koja je svojevremeno, brojala na stotine đaka. Sada se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Ukoliko se pod hitno ne riješi status Biševa, na tim prostorima će ostati samo starci”, upozorava Redžović.

On podsjeća na podatak da je 125 porodica iz Biševa već kupilo grobna mjesta širom Njemačke i drugih zemalja. To, kako tvrdi, daje do znanja da se oni više nikad neće vratiti na svoja nekadašnja ognjišta. Biševci su uvjereni da će sa dobijanjem statusa opštine svom kraju vratiti nekadašnji sjaj.

Sagovornik Monitora tvrdi da su inicijativu podržali mještani zaselaka Bijele Crkve, Radetine, Razdolja, Paučine, Vuče, Bukovice, Malindubrave, Crnče, Baća, Jablanice, Čokrlija, Donjeg Biševa, Sinanovića Luka… Ideji da se Biševu vrati status opštine pridružilo se oko 470 Biševaca koji žive u Njemačkoj, Švajcarskoj, Švedskoj i drugim zapadnim zemljama. Povodom inicijative u Njemačkoj je već osnovan Fond za razvoj Biševa.

Iz Opštine Rožaje su, komentarišući incijativu iz te MZ, podsjetili da su „Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore, definisani uslovi kao i sam postupak za teritorijalnu promjenu odnosno osnivanje, ukidanje i promjena teritorija opštine”. Objašnjavaju i da „mišljenje na inicijativu daje nadležno ministarstvo, uz procjenu organizacionih, kadrovskih i tehničkih mogućnosti”. Tvrde i da za incijativu Biševaca nema objektivnih razloga, a optužbe iz te MZ nazivaju zlonamjernim.

Prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji, nova opština se može osnovati na teritoriji „koja predstavlja prirodnu i geografsku cjelinu, kao i ekonomski povezan prostor sa sjedištem opštine kao gravitacionim centrom”.

Članom 16 tog zakona, kao jedan od načina za osnivanje opštine predviđeno je i izdvajanje dijela jedne opštine u novu opštinu.

„Teritorijalna promjena vrši se radi podsticanja ekonomskog razvoja određenog područja, pružanja višeg nivoa usluga, kao i efikasnijeg vršenja poslova u cilju zadovoljenja potreba lokalnog stanovništva i privrednih subjekata na području opštine. Teritorijalne promjene ne smiju ugroziti ekonomski razvoj nekog područja niti kapacitet opština da uspješno vrše svoje funkcije”, piše, između ostalog u Zakonu.

Prema istom aktu, inicijativu za teritorijalnu promjenu može podnijeti najmanje 30 odsto građana koji imaju biračko pravo sa područja za koje se zahtijeva teritorijalna promjena,  skupština opštine ili predsjednik Opštine. Inicijativu sa studijom podnosilac dostavlja Ministarstvu radi davanja mišljenja, koje se odnosi na ispunjavanje formalno-pravnih pretpostavki. Kad ocijeni da je to potrebno, Ministarstvo može od drugih organa državne uprave tražiti stav u vezi podnijete Inicijative i studije, koji će uzeti u obzir prilikom davanja mišljenja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo