Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKI SPORT U 2013.: Ponos i očaj

Objavljeno prije

na

Za najuspješniju mušku nacionalnu selekciju Crnogorski olimpijski komitet (COK) je proglasio vaterpolo reprezentaciju, osvajače srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u vatrepolu u Barseloni. Očekivano, naravno.

Nakon, za vaterpoliste baksuzne 2012. godine, Crnogorske ajkule su se izdigle i poentirale kad je malo ko očekivao. Čitavim tokom vaterpolo mundijala djelovali su stameno i sigurno, a kolektivna katarza sportske nacije već je bila doživljena u četvrtfinalu, u najtežem meču na šampionatu, onom protiv Srbije, najvećeg favorita za zlato. Nije to bilo samo radi mučnog poraza na Olimpijadi godinu dana ranije, već zbog svih socio-kulturološko-nacionalno-itd. okolnosti u kojima meč ove dvije ekipe ne može emocionalno proći kao drugi. Pobijeđena je jedna od najboljih reprezentacija planete, ako ne i najbolja, i samo su nijanse odlučivale ko će ići dalje u borbu za medalju. U polufinalu su naši protiv moćne Italije demonstrirali superiornost, kakva odavno nije viđena, što se završnice velikih takmičenja tiče. Odbrana je funkcionisala besprijekorno, a Italijani su bili toliko satjerani u ćošak da su promašivali čak i ono što bi, činilo se, pogodila trećerazredna ekipa. Koliko su bili moćni u odbrani, pokazuje činjenica da su dojučerašnji šampioni planete do drugog gola čekali skoro 13 minuta, a da je pobjednik odlučen prije odlaska na veliku pauzu!

U finalu su Crnogorci izgubili od bolje ekipe, ali i to za dlaku, uz odbranjen udarac od strane mađarskog golmana u posljednjoj sekundi utakmice. Ispustili smo zlato, ali dobili pravi fajterski tim koji se diže iz mrtvih kad je najpotrebnije.

Ekipa je kao kolektiv djelovala izuzetno jako, a i pojedinačan učinak svakog igrača bio je odličan, međutim, ako bi se morao birati heroj šampionata, to bi svakako bio golman Miloš Šćepanović. Branio je maestralno, podigao i „pumpao” kompletnu reprezentaciju, čak i kada je sve izgledalo izgubljeno, hladnokrvno je rješavao situacije ,,jedan na jedan” i u momentima kada su igrači bili na metar od njega ili bliže. Bio je pravi stub reprezentacije, karijatida na koju su se mogli osloniti naši reprezentativci i upuštati se u borbu sa kolosima svjetskog vaterpola. Za najboljeg sportistu u ovoj godini, ipak, nije proglašen on već kapiten Nikola Janović. Ali tako to bude, po zaslugama. A Nikola ih svakako ima napretek.

Sve radosti što su nam donijeli vaterpolisti, potrli su košarkaši i fudbaleri.

Od sjaja do zvijezda, dobro poznata maksima, i tako često primjenljiva za balkanske prilike meteorskih uspona i još bržih poniranja, pokazala se i ovoga puta na djelu, u slučaju crnogorske fudbalske reprezentacije. Momci i selektor koje smo, krajem prošle godine, dizali u nebesa zbog prvog mjesta na tabeli u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo, kad su iza naše ekipe stajali fudbalski giganti poput Engleske, i kada su zbog pristupa igri svi sa blagonaklonošću gledali na nastupe naše selekcije, završili su na dnu. Ne zbog solidnog trećeg mjesta u teškoj grupi i neodlaska na Mundijal – tamo nisu otišle ni mnogo poznatije i kvalitetnije selekcije – već zbog olako proćerdanog, a s mukom sticanog, kredita i kulta reprezentacije.

Sve što su napravili u prvom dijelu kvalifikacija kada smo ih s pravom glorifikovali, i kad je selektor Branko Brnović držao konce u svojim rukama, rasuto je u tri posljednje utakmice. I mogućnost kvalifikovanja na najveću svjetsku smotru, i kostur reprezentacije, i taktika koja je u pojedinim momentima bila na razini nižerazrednih klubova Južne fudbalske regije. Nismo se kvalifikovali, a kako smo igrali protiv Ukrajine, i još više protiv Moldavije, nismo ni zaslužili.

Kroz kvalifikacije iskristalisao se kostur reprezentacije, ali se i pokazala naša najveća boljka, toliko očigledna u svim sportovima – nedostatak dovoljnog broja igrača jer je baza suviše mala. Kad god bi se neko povrijedio, ili zbog evidentne nediscipline ili grube igre na terenu dobijao kartone, mi smo bili ,,riba na suvom”. Krpio je selektor koliko je mogao, ali kad je sve krenulo nizbrdo, i brod počeo pucati po šavovima protiv Ukrajine, nije više bilo dovoljno zakrpa da bi sve bar naoko bilo pod kontrolom.

Kvalifikacije smo završili sa četiri pobjede, te sa po tri remija i poraza, s tim što smo u četiri posljednja meča (od čega su dva poluvremena protiv Moldavije i jedno protiv Ukrajine među najgorima u istoriji) primili 14 golova, a dali samo tri. Četiri komada u mrežu su nam utrpali Ukrajinci i Englezi, a čak pet – nejaki Moldavci! Onakvu blamažu sa onako lošom igrom kao protiv Moldavije Crna Gora ne pamti. Uz to, kao domaćini, hrabri sokoli nisu dobili nikog osim nejakih amatera iz San Marina.

A sad par riječi o košarci. Ni pobjeda nad Srbijom u posljednjem kolu nije mogla da umanji mučan utisak koji su ostavili crnogorski košarkaši na Evropskom prvenstvu u Sloveniji.

Ispostavilo se, ni naš optimizam, dobrano podgrijavan odličnim rezultatima u kvalifikacijama, ni nade da ćemo pokazati kako nam je mjesto u samom vrhu „gornjeg doma”, nisu imali pokriće. Prizemljeni smo od ne previše jakih ekipa na prvenstvu koje je obilježilo odsustvo većine najboljih igrača, što je trebao da bude motiv više da napravimo nešto veliko. Najgore od svega je što niti jedna od selekcija koje su nas pobijedile nije bila bolja od nas, u većini mečeva sami smo pobijedili sebe, jer je u ključnim trenucima naša reprezentacija ličila na grupu građana izgubljenu u vremenu i prostoru.

Mentalno posrnule igrače nije uspio podići ni trener koga smo u kvalifikacijama kovali u nebesa, ali koji se iz nekoga razloga nije snašao na ovom prvenstvu, često čineći puku neshvatljive poteze. Prvi je svakako bio odricanje usluga Pekovića, jer se pokazalo da se on mogao sačekati, pošto su i Španci čekali svoje NBA zvijezde i na njima bazirali ekipu. Drugi je vađenje iz utakmica igrača kojima je baš tada krenulo ,,da se odmore”. Treći je nedostatak razumijevanja sa Nikolom Vučevićem, koji nije bio ni sjenka sjenke igrača koji je zadavao glavobolju najboljim NBA igračima. Griješio je, promašivao horoge i zicere, davao pogrešne pasove i samo na momente pokazivao o kakvom se centru radi. Razloge za tako nešto treba tražiti i u više nego skromnoj minutaži koju mu je dodjeljivao trener Pavićević, „na kašičicu”, ali i u odnosu njih dvojice. Kad se tome pridoda i činjenica da je Dašić udaljen iz ekipe usred takmičenja, utisak je još mučniji.

I na kraju, rukometašice.

Očekivali smo medalju na Prvenstvu svijeta u Beogradu, skoro sigurno, ali smo pravili račune bez krčmara, ne shvatajući da su nas protivnici odlično pročitali, i da im više nismo iznenađenje.

Poklekli smo protiv Danske već u osmini finala, a kako smo igrali nismo ni zaslužili prolaz, iako je za njega trebao samo djelić sekunde, nekoliko stotinki. Dokazalo se da Kaća Bulatović, zasigurno jedna od najboljih igračica svijeta, ne može sama da igra u napadu, i da, kad ostale zataje, suparnice postave zid koga čak ni ona ne može probiti.

U skoro svakoj od utakmica po nešto nije štimalo. Ili odbrana nije bila na visini zadatka, ili nije bilo dobrog vraćanja iz napada, ili (kao protiv Danske) niko nije mogao da postigne gol. Primali smo lake pogotke, nismo realizovali zicere i samo nam je trenutni bljesak Bulatović, Radičević ili Jovanović dozvoljavao da se odlijepimo na momenat. Nije bilo više Bojane Petrović da stane na loptu, pa je Kaća često šutirala iz očaja, jer je jednostavno morala.

Ako je za utjehu, povećali smo siromašni fond igračica, Sara Vukčević je dobila veću minutažu, a tu su i Bobana Klikovac, Jelena Despotović i Đurđina Malović, na koje treba računati u nekom narednom periodu. Ako se tome pridodaju i pulenke Maje Savić koje će stasati za neku godinu, biće još prilike za radovanje uz Zlatne lavice.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo