Povežite se sa nama

OKO NAS

Bahatosti nikad kraja

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Berana Vuka Golubović (DPS) pomenuo je nedavno u lokalnom parlamentu sve što nije trebalo. I srušenu halu sportova. I neizgrađenu, novu, nakrivo nasađenu halu. I zaobilaznicu na kojoj ne mogu da se mimoiđu dva kamiona, i deponiju, sanitarnu, koja samo što nije izgrađena. I aerodrom će, kaže predsjednik, brzo, iako su turski investitori saopštili da odustaju, jer im je neisplativ.

I novu biznis zonu na Rudešu, groblje nekadašnjih fabrika je pomenuo. Pomenuo je čak i srušenu ciglanu. Na tom mjestu je, da bi zvučalo ubjedljivije, najavio da će tu fabriku ponovo izgraditi, i dodao da su za to obezbijeđena „jeftina sredstva”.

Ništa zato što je upravo primjer ciglane slika vlasti koja je poput skakavaca pojela sve do temelja. U ovom slučaju čak i temelje. Ili je gradonačelnik možda zaboravio?

Zemljište na kojem se nekada nalazila beranska ciglana Rudeš prodato je nedavno za nešto više od sto hiljada eura, čime je stavljena tačka na ovu pljačku. Pet hektara na atraktivnoj lokaciji kupilo je jedno preduzeće iz Berana, koje ničim nije obavezano da na njemu gradi novu ciglanu, kako je to bilo planirano. Ili, opet, gradonačelnik možda nije znao?

Ko se ne bi sjećao te tužne priče? Beransku ciglanu Rudeš, koja je zapala u finansijske probleme, polovinom 2005. godine na javnoj licitaciji kupio je podgorički biznismen Petar Đurišić za 254 hiljade eura. Kupovina je obavljena iz stečaja, ali su posrednici bili stečajni sudija i upravnik, odnosno Privredni sud u Bijelom Polju, uz monitoring i garancije državne Agencije za privatizaciju i strana ulaganja. Đurišić se, prema tom ugovoru, obavezao da u narednih dvije godine investira 715 hiljada eura, kao i da pet godina ne mijenja djelatnost firme.

Radnici tvrde da ništa od toga nije ispoštovano. Đurišić je svega dvije godine održavao proizvodnju, a zatim je polovinom 2008. saopštio kako fabrika nije rentabilna i da je treba srušiti i napraviti novu. Onda su, nakon rušenja, prošli mjeseci i godine, a od nove fabrike i obećanja ništa. Izgovor je bila globalna finasijska kriza i nemogućnost dobavljanja kredita po povoljnim uslovima. Nedugo potom Đurišić je preko svoje matične firme Katel iz Podgorice, uveo novi stečaj u beransku ciglanu, koja je nakon privatizacije poslovala pod nazivom Industrija građevinskih materijala Opeka, odnosno samom sebi. Na taj način oslobodio se svih pedeset radnika i poslao ih na biro rada.

Pet hektara zemljišta na kojem se nekada nalazila srušena beranska ciglana Rudeš našlo se, potom, na prodaji, po početnoj cijeni od milion i po eura da bi poslije dvije-tri godine bilo prodato za malo više od stotinu hiljada. Predsjednik sindikata ciglane Veselin Radičević rekao je svojevremeno da će zbog toga, kao i svega ostalog što je pratilo privatizaciju ove fabrike, podnijeti nove krivične prijave protiv Agencije za privatizaciju, Privrednog suda u Bijelom Polju i prve stečajne uprave koja je napravila takav kupoprodajni ugovor.

„Šta je sada sa pričom o novoj ciglani? O čemu to priča gradonačelnik? Gdje su sada državni organi koji su sprovodili prodaju da intervenišu i kažu da ne može to tako” – kaže Radičević.

On objašnjava da ih iz državnih institucija pozivaju na strpljenje i početak procesa revizije privatizacija. Prema njegovim riječima, iz kruga kompanije, nakon rušenja pogona, prodato je sve što se moglo prodati, čak i dvije tone bakarnih kablova i 250 tona željeza. U staro gvožđe otišli su i viljuškari, odnosno dizalice, koje veoma dobro služe u nekim drugim privatnim preduzećim i stovarištima.

Istina je da je gradonačelnik Golubović ranije tvrdio da se zemljištu gdje se nekada nalazila ciglana ne može mijenjati namjena, bez obzira na licitacije i prodaju. On je svojevremeno izjavio da je detaljnim urbanističkim planom predviđeno da se na tom mjestu gradi fabrika opekarskih proizvoda sa čitavim reprolancem, i da ništa drugo ne dolazi u obzir.

„Ko kod da prodaje to zemljište, može ga prodavati koliko god hoće. Namjenu mu ne može promijeniti. Opština to ne bi dozvolila, jer je ono predviđeno samo za izgradnju ciglane” – poručivao je Golubović.

Zanimljivo. Stečajnog upravnika Radojicu Grbu nijesu dotakla gradonačelnikova upozorenja. Grbu, istina, nije dotaklo ni to kada je MANS-ov portal Pod lupom slučaj beranske ciglane smjestio među primjere gdje je stečajna mafija po znatno nižim cijenama kupovala imovinu propalih kompanija. Radojica Grba, inače, važi za stečajnog upravnika koji je sa stečajnim sudijom Zoranom Ašaninom iz Višeg suda u Bijelom Polju rasprodao pola sjevera Crne Gore. Pod lupom piše da njega nije previše uznemirila teza da je dio stečajne mafije.

„Uzroci pokretanja stečaja su van domašaja sudija i upravnika. Po ocjeni kolega na seminarima ja sam dobro odradio neke postupke, poput pljevaljskog Građevinara, pa su tražili da uzmem i one koje su oni dobili” – rekao je on svojevremeno za taj portal, objašnjavajući činjenicu da se njegovo ime pominje kod AD Prevoza, Petoljetke, Šumarskog preduzeća, Vunka i ko zna još koliko kompanija u stečaju.

Vezano za beransku ciglanu Grba je izjavio da je dobio potpuno čiste papire od bivšeg vlasnika, a da je „sve ostalo stvar krivičnog postupka, koji je u toku pred osnovnim tužiocem”. Tako se doznalo da se postupak protiv vlasnika ipak vodi, ali ne i detalje, kao i da li je to po prijavama nekadašnjeg potpredsjednika opštine Radivoja Merdovića (SDP) i bivših radnika.

Zanimljivo bi bilo čuti šta sada kaže prvi kupac Petar Đurišić, koji je koliko do juče tvrdio da nije odustao od gradnje nove fabrike za proizvodnju opekarskih proizvoda, „da su u toku razgovori s potencijalnim investitorima”, a da se „zemljište prodaje pro forme, da bi se zadovoljio postupak stečaja”.

Gradonačelnik Berana zaboravio je da pomene i druge spomenike DPS tranzicije. O rasturenom hotelsko turističkom preduzeću i ruini od hotela Berane – ni riječi. Nije pomenuo ni fabriku za protektiranje guma Gumig, u čijem krugu sada pasu stada. Mašine su pokradene, a zgradu je kupilo jedno preduzeće iz oblasti mesarske industrije. Zaboravio je i uništeni najpoznatiji privredni brend ovog grada i čitavog sjevera, fabriku kože Polimka, iako se do danas ne zna ni gdje su završile vrijedne kožarske mašine, koje su prema riječima radnika bile remontovane, konzervirane i spremne da ponovo počnu da rade. Njihova vrijednost se procjenjivala na makar dva miliona eura.

Ne pominje Golubović ni bivšu fabriku celuloze i papira, jedinu u Crnoj Gori, koja je svojevremeno otišla u otpad po odluci rukovodstva AB revolucije. Onda je Milo Đukanović 1997. godine obnovio papirni blok, koji je nekoliko godina kasnije zapao u stečaj i završio u rukama pljevaljskog tajkuna Radoja Gomilanovića. Pa su ga onda zajedno zatvorili, a tajkun do temelja opljačkao sve vrijedne mašine i stavio katanac na vrata.

Zaboravio je predsjednik opštine da je nekada u ovom gradu u privredi radilo deset hiljada ljudi, a sada jedva stotinu-dvije. Moglo bi se reći da je to bilo relativno davno i da se ne sjeća. Ali nije jasno kako je zaboravio da pomene pet hiljada otrovanih ljudi u gradu na Limu, neispravnom vodom iz gradskog vodovoda, zbog čega do sada niko nije odgovarao.

Sve li je DPS u Beranama pozlatio. Čega god se dotakao. Do te mjere da bez straha raspisuje vanredne izbore i traži od građana mandat za još četiri godine. Ima valjda još ponešto da se pokrade.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo